UHVAČENA DUGA

 

Ako je sunce sreća a kiša tuga, oboje je potrebno da nastane duga.

 

 

 

 

 

Predgovor

poglavlja

Promocija

Narudžbenica

 

POČETNE

STRANICE

Početna HSKLA

 

početna zbornik

 

početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

 

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

 
 

poćetna UHVAĆENA DUGA

Kongresi i konferencije

 

 

Sadržaj

Poglavlje: XI. Apstinencija

Sljedeći članak  

------- o O o ------

Nad moju se kuću nadvio crni oblak

Bilo mi je tek deset godina kad su se nad moju kuću nadvili sivi, crni oblaci, iz kojih su uokolo sijevale munje. Čudio sam se što bi to moglo biti. Brat i sestra bili su još maleni, ali u njihovim očima vidio sam strah i tugu. Bježali smo od istine, od koje se pobjeći nije moglo. Sve je izgledalo kao nekakav ružan san iz kojeg sam se želio probuditi, ali snage nisam imao. Jednoga dana skupio sam svu snagu, otrčao majci i plačući je molio:“Majko, molim te, pomozi nam otjerati te sive oblake, što su se nadvili nad našom kućom i neka zasja sunce i daje toplinu našemu malom domu“. Majka se tog časa trgnula i plačući mi rekla: “Sine moj, nešto se mora poduzeti!“. Sada sam samo čekao odgovor svojega tate, koji svojom velikom voljom, željom i snagom mora izreći riječ “pristajem“. Tako je i bilo. Od tog dana sve se promijenilo. Sivi, crni oblaci polako su se počeli lomiti, a iz njih je sunce provirilo svoje zlatne niti. U srcu sam osjetio toplinu, koju sam toliko priželjkivao. Prošle su tri godine od kada je moj tata rekao riječ “pristajem“.

Danas sam nešto odrasliji i kad se sjetim tih crnih oblaka, kroz moje tijelo prođu trnci. Ipak, to je prošlost koja polako iščezava iz naših srca. U našem malom domu sve se promijenilo. Lica su nam nasmiješena. Sve je oživjelo. U očima svoje braće vidim samo sreću, radost, veselje, što me veoma raduje. Majka je sasvim druga osoba, nema više suza što su joj mnogo puta tekle niz obraze. Sada joj mogu teći samo suze radosnice. Najviše na svijetu volim svoga tatu. Između nas nema više prepreka, mržnje, nego samo prijateljstvo koje se ne može opisati, već samo osjetiti. Nije me sram što je moj otac liječeni alkoholičar. Mogu se ponositi njime što je svojom upornošću uspio reći “ne alkoholu “.

Poručio bih svim svojim prijateljima, koji imaju slične sudbine kao ja: Pomozite svojim roditeljima ako se pomoći može, da jednog jutra sunce zasja u vašim domovima.

Sandro, VIII. razr.

------- o O o ------

Nikad nije kasno

Dok sam bila predškolsko dijete, a i kasnije, odlazila sam za vrijeme ljetnih praznika k svojoj baki u jedno slavonsko selo. Zauvijek će mi ostati u sjećanju tamošnji različiti događaji koji su me se doimali po svojoj neobičnosti. Tako se meni bar onda činilo. U bakinom susjedstvu živio je sredovječan bračni par, Ivo i Kata. Bili su marljivi seljaci i pošteni ljudi. Odgojili su djecu i na kraju ostali sami na posjedu. Sjećam ih se po njihovoj čestoj «predstavi».

Prvi čin se događao u kući, drugi na dvorištu ili u šljiviku, a treći nasred ceste ispred kuće.

"Stid te bilo, Ivo! Napiješ se pa poludiš. Sebi škodiš, a sramotiš i sebe i mene pred ljudima!" - vikala je Kata po dvorištu. "Drugi ljudi rade, a ti ločeš tu rakijetinu. Što se ne napiješ vode, bilo bi ti pametnije!"

"Ti ćeš meni gospodariti u mojoj kući, luda ženo! To je moj šljivik i moje šljive. Sam ih tresem i kupim, sam pečem rakiju i svoju pijem u svojoj kući, a ne birtiji. Koga se to tiče? To je moje pravo i zaveži ta svoja lajava usta. Gazduj svojoj materi, a ne meni!"

"Ti ćeš meni psovati moju sirotu mater u grobu, koja je mene rodila i odgojila, ti jedna pijana propalico!"

"Jako te pametno odgojila! Da upravljaš svom čovjeku u njegovoj kući, da ne smije ni svoje rakije popiti i malo se osnažiti:" - ponovno opsuje Ivo Kati mater.

Sada je već bio u tijeku treći čin. Kata je vikala nasred ceste, prijeteći mu rukom, a on je izletio iz dvorišta s dugačkom motkom i približavao joj se, gubeći ravnotežu. Tada su nastupali susjedi, mireći ih, i urazumljivali, odvodeći ih kući. Još se neko vrijeme čula vika iz dvorišta, a kad je Ivo legao na sijeno u štaglju i zaspao, nastao je mir kao da se nije ništa ni događalo. Svi su to već dobro znali i nastavljali svoje poslove.

Prolazile su godine, a Ivo je sve više pio i zapuštao svoju zemlju, koja je stajala neobrađena. Zapustio je i kuću, jedino se sve češće ponavljala njihova «predstava». Susjedi su povremeno imali prilike gledati poznatu sliku. Ivo i Kata svečano odjeveni, s košarom pokrivenom vezenim ručnikom, odlaze na put, žureći na autobus. On visok, mršav, blijed i zgrbljen, a ona gizdava, žustra koraka, vodi ga, ne osvrćući se ni lijevo ni desno. Susjedi pogledavaju preko plota, čuvši Katine odvažne korake u vjenčanim cipelama s potpeticama, koje već četvrt stoljeća nosi samo u svečanim prilikama, i mahnu jedan drugome rukom viknuvši: "Ode Katin Ivo opet u Popovaču!"

Tako se to ponavljalo niz godina i Ivo je na kraju prestao piti rakiju. Kata je ostarjela. Sjedi zgrbljenih leđa pred kućom, promatrajući na cesti traktore i sjećajući se mladosti, kad je njezin Ivo sjedio u zapregnutim kolima kao kočijaš. Konji su kaskali, a ona se na sjedalici vozi pored njega i razgovaraju o poslu. Tada nije ni slutila kakav je život čeka i što će sve trebati propatiti.

"Hvala Bogu, izvukao se moj Ivo od pića, ali nas je dotle napustilo zdravlje i stigla starost. Makar ćemo u miru proživjet ovih nekoliko posljednjih godina života, i to je sreća. Kaže se, bolje ikad nego nikad," zaključi Kata.

Sanja

------- o O o ------

Sadržaj

Poglavlje: XI. Apstinencija

Sljedeći članak  

IZDAVAČ: Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara

POTPORA: Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske

                                                        UREDNICE

Prim. mr. sc. Vesna Golik-Gruber

Prim. dr. sc.  Mirjana Marković-Glamočak

Tehnički urednik:

Mr. sc. dr. Ema N. Gruber

Likovno rješenje omota

prof. Branko Vujanović

Studio za grafički dizajn ANKER

Tisak: Tiskara «Zelina»

Posebno izdanje Alkohološkog glasnika

 ISBN 953-99124-2-3

Urednik web izdanja: Juraj Cesarec

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES