UHVAČENA DUGA

 

Ako je sunce sreća a kiša tuga, oboje je potrebno da nastane duga.

 

 

 

 

 

Predgovor

poglavlja

Promocija

Narudžbenica

 

POČETNE

STRANICE

Početna HSKLA

 

početna zbornik

 

početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

 

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

 
 

poćetna UHVAĆENA DUGA

Kongresi i konferencije

 

 

Sadržaj

Poglavlje: X. Rehabilitacija je spor proces

Sljedeći članak  

------- o O o ------

Rođendani bez alkohola

Uvriježeno je ili, bolje reći, nepisano pravilo da se u radnim organizacijama, tvrtkama, rođendani zaposlenika proslavljaju konzumiranjem alkohola, uglavnom žestokog pića. Radio sam u nekim tvrtkama gdje su postojali popisi radnika s datumima rođenja, pa se tako radniku, kojemu se približavao rođendan, već danima unaprijed govorilo i podsjećalo ga se na nadolazeći rođendan kako slučajno ne bi zaboravio. Za razliku od rođendana, imendani se nisu morali posebno naglašavati jer to se zna. Danas su Jožeki, sutra Drageci, prekosutra Iveki i tako dalje i tako dalje! A hvala Bogu, Jožeka, Drageca i Iveka ima u tvrtkama koliko hoćete. Svaki dan je nekomu od mojih prijatelja na poslu ili imendan ili rođendan! A svaki dan se taj događaj obilježava s barem jednom bocom žestokog pića. U pravilu su uvijek dvije. Ali, gle sad čuda! U mojoj tvrtki ima nekoliko radnih jedinica ili, kako mi kažemo u radničkome žargonu, nekoliko brigada. Pa u svakoj brigadi ima barem jedan Dragec, Joža ili Ivan. To je već pet, šest boca „žestice“ samo do gableca. Kad se nešto pojede, ako se uopće pojede, onda stupa na snagu „gemištacija“. Plastični kanistri od tri ili pet litara domaćega vina. Kad se to sve popije, onda se obilaze mjesta kod Iveka i Drageca, možda kod njih još ima nekaj za popiti, jer kod Jožeka se sve popilo. Onda Dragecovi idu kod Jožeka, Ivekovi kod Dragecovih i tako se to vrti, a mi to zovemo „zujanje“. Jožeka kod mene ima najviše, pa je obično taj dan i najburniji. Mene su, što se toga ticalo, poštivali, znali su da sam se liječio od alkohola i obično bi mi donijeli bocu cole ili fante i rekli:“To je za Hasana“. Dugo je to tako išlo dok se nešto čudno nije dogodilo. Počeli su Mirkec, Marijanček i Antek u koloni po jedan, za poslovođom prvi puhati u ono što mjeri koliko imaš alkohola u krvi.

Pa kako baš danas, pa danas mi je obljetnica, moj rođendan, pa nije smio to napraviti?! Bili su se tako „fest“ napili, da sam ih u jednome trenutku vidio kao da vuku za sobom one željezne kugle na lancima. Kao da su na robiji. A ja sam u tome času uzdignutih ruku, onako jako zaviknuo, oj slobodo, što te volim!! Svi su me nekako čudno pogledali, a ja sam si u sebi rekao, pa ja sam slobodan čovjek! Prošao je taj vrlo naporan dan i sutra ujutro svi su bili nekako tihi. Poslovođa ih je sve skupio i ukratko im je rekao:“Dečki, od danas, bilo kakvo slavlje, rođendan ili imendan, nema više alkohola. Možete donijeti sokove i bilo što, samo ne alkohol. Potiho su se svi razišli i bez puno brundanja prionuli svaki svome poslu. Onda, za nekoliko dana mojem dobrom prijatelju Nikoli bio je rođendan. Moram reći da moj prijatelj inače ne pije alkohol. „Šefe, što da radim, sutra mi je rođendan?“ „Možeš donijeti sve što hoćeš, samo ne alkohol“, odgovori mu šef. „Pa kako, oni će me zadirkivati“, odgovorio je Nikola. „Nema alkohola i ne želim više popuštati.“ Sutra ujutro, na stolu prekrivenom čistim bijelim papirom, za kojim su se obično slavili rođendani, sve je blještalo od šarenila boja. Prava raskoš. Bilo je tu dosta različitih sokova, čipsa, napolitanki, domaćih kolača što ih je spremila Nikolina supruga i još puno raznih delicija. Kako su moji prijatelji dolazili na posao, uvijek su navraćali za taj stol, gdje obično, prije negoli počnemo raditi, „pretresemo“ politička događanja, sport i razne aktualnosti, ljutimo se na stranke, na političare, a znamo da ionako ne možemo ništa promijeniti. No, to su naši ustaljeni jutarnji rituali. Tako smo se, jedan po jedan, sramežljivo približavali stolu i brzim pogledom sadržaja na njemu vidjeli da nema „dopinga“. Svi su bili upoznati s odlukom o zabrani donošenja alkohola, pa su to tako i prihvatili, ali su rekli da neće to tako dugo. Moram po istini reći da su se prevarili. Poslovođe i šefovi čvrsto su ostali kod svojih odluka da više nema unošenja alkohola u tvornicu, pa se to konačno ubraja u težu povredu radne discipline. Mora nam to svima biti jasno! Sada nam je svima tako lijepo, slavimo rođendane, imendane i druge prigode, ali bez alkohola.

H.B.

------- o O o ------

Uspjela sam

Kada razmišljam o svojoj prošlosti, vidim koliko sam grešaka u životu počinila. Stidim se toga, ali nije mi krivo, jer na tim greškama danas gradim svoj život, odlučna da te greške ne ponovim. A najveća i najbolnija greška je alkohol, kojem sam dozvolila da ovlada mojim životom. Razloga za piće uvijek se nalazilo i nije me bilo briga što drugi o tome misle. Često sam se znala i naljutiti kad me netko pitao zašto pijem ili što će mi piće. Mislila sam, pa koga briga kako ću ja živjeti svoj život, cijeli svijet pije, zašto ne bih i ja. Ponekad mi je bilo krivo kad netko nije sa mnom htio popiti.

Nisam bila svjesna da sam počela tonuti sve dublje u propast.

Onda su me članovi moje obitelji (roditelji, sestra, šogor i sin) prisilili na liječenje, jer su se stidjeli onoga što ja postajem. A postajala sam alkoholičarka. Učinjen je prvi korak, pristala sam odlaziti u klub, uvjerena da to mogu sama i da mi klub nije potreban. Međutim, tek sam u klubu shvatila da ne mogu sama, da mi je potrebna pomoć, a da shvatim da sam alkoholičarka, to sam morala priznati i sebi i ljudima oko sebe. Bilo me stid, ali prošlost nisam mogla mijenjati. Počela su se javljati pitanja - kako dalje, da li tajiti svoje liječenje, kako će drugi na to reagirati i što će reći. Razgovori i priče drugih članova kluba polako su mi otvarali oči, a saznala sam i mnogo o ovisnosti.

Shvatila sam da je alkoholizam bolest koju treba liječiti, kao što se liječe i druge bolesti. Zašto se onda stidjeti svog liječenja, zašto se stidjeti odlazaka u klub, zašto se stidjeti svog uspjeha? Trebam stidjeti onoga što sam bila, a ne onoga što postajem, moja se obitelj više neće stidjeti radi mene. Ponovo ću izgraditi povjerenje koje sam izgubila dok sam pila, ponovno ću ponosno gledati oko sebe. Znam, trebat će mi vremena, strpljenja, pomoći, a najviše hrabrosti i odlučnosti.

Hrabrosti da se suočim s istinom i životom, da bez straha odem u trgovinu, kafić ili slastičarnicu, gdje ću vidjeti piće, a ne dirnuti ga ili poželjeti. Hrabrosti naći se u društvu ili okolini gdje ima alkohola, možda biti njime i ponuđena, hrabrosti i bez ikakvog stida odbiti piće i priznati da se liječim. Bilo je i onih koji su me na početku liječenja sumnjičavo gledali, ne vjerujući da ću ostati pri svojoj odluci, ali shvatili su, a danas mi i čestitaju na hrabrosti i upornosti. Osjećam da me sve više poštuje i okolina, radna sredina.

Danas sam, nakon 48 mjeseci apstinencije, mogu s ponosom reći, uspjela. Ne sramim se nikome pogledati u oči i reći da sam liječena alkoholičarka, ne sramim se svog uspjeha, svoje pobjede! A sve to mogu zahvaliti roditeljima, sestri, šogoru, sinu, klubu i terapeutima koji su imali strpljenja, snage i puno lijepih riječi potpore. Danas im od sveg srca zahvaljujem i nadam se da će mi i dalje pružati pomoć i potporu u liječenju.

Svim apstinentima želim poručiti:

«Budite čvrsti u svojoj odluci, nemojte pokleknuti. Nemojte se stidjeti svog uspjeha, budite na njega ponosni i vi i vaše obitelji!»

Hvala,

Štefa

------- o O o ------

 

Sadržaj

Poglavlje: X. Rehabilitacija je spor proces

Sljedeći članak  

IZDAVAČ: Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara

POTPORA: Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske

                                                        UREDNICE

Prim. mr. sc. Vesna Golik-Gruber

Prim. dr. sc.  Mirjana Marković-Glamočak

Tehnički urednik:

Mr. sc. dr. Ema N. Gruber

Likovno rješenje omota

prof. Branko Vujanović

Studio za grafički dizajn ANKER

Tisak: Tiskara «Zelina»

Posebno izdanje Alkohološkog glasnika

 ISBN 953-99124-2-3

Urednik web izdanja: Juraj Cesarec

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES