UHVAČENA DUGA

 

Ako je sunce sreća a kiša tuga, oboje je potrebno da nastane duga.

 

 

 

 

 

Predgovor

poglavlja

Promocija

Narudžbenica

 

POČETNE

STRANICE

Početna HSKLA

 

početna zbornik

 

početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

 

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

 
 

poćetna UHVAĆENA DUGA

Kongresi i konferencije

 

 

Sadržaj

Poglavlje: X. Rehabilitacija je spor proces

Sljedeći članak  

 

S vjerom u konačnu pobjedu

Nakon bezbroj pustih obećanja i pokušaja da sam isplivam iz alkoholnog vrtloga koji me polako, ali sigurno vukao u svoj bezdan, na prijedlog socijalne radnice, teškom odlukom odlučujem se na liječenje. Zašto teškom? Ni sam ne znam.

Možda zbog srama, što će drugi reći i gledati me, možda zbog straha, jer nisam vjerovao da mi ima pomoći, možda zbog neznanja, jer slabo sam poznavao sposobnosti i mudrosti alkohola – podcijenio sam ga. 1. prosinca 1999. godine javljam se u Dnevnu bolnicu i počinjem s prvom fazom liječenja koja mi je bila relativno poznata, jer sam se već susretao s njom, ali zbog drugih tegoba.

U početku je bilo malo nelagode, u vrijeme prilagodbe na novu sredinu, koju su s jedne strane činili doktor, terapeuti i psiholog, a s druge pacijenti. S vremenom, toplina i iskrena želja da mi se pomogne, kao i sudbine slične mojoj, sve više me vezuju uz novu sredinu, tako da sam svakoga dana bivao sve sretniji i sigurniji. Što reći o prvoj fazi liječenja, nego sve najljepše? Osjećam se sjajno, fizički i psihički, i nekako bistrijih pogleda na budućnost i ljude oko sebe. Što se tiče alkohola i njegovih kobnih učinaka, naučio sam više nego u cijelom dosadašnjem životu.

Sretan sam što je došlo do bitke s alkoholom, jer ako sam prvo poluvrijeme predao bez borbe, u drugo ulazim pojačan "džokerima s klupe", dr. Oreškovićem i sestrama Karmelom i Anđelkom, te s bezgraničnim samopouzdanjem i vjerom u konačnu pobjedu.

Ali i ne zanosim se previše i nema mjesta prevelikoj euforiji jer sam tijekom mnogih stručnih edukacija i razgovora shvatio da je alkohol vrlo mudar i da me neće tek tako ostaviti na miru. Jednostavno, on ne priznaje poraz. Što reći o sljedećim fazama liječenja, nego ustrajati. Redovito dolaziti u klub i obiteljske terapije, jer vrag nikada ne spava i stalno me vreba. Odužiti se timu koji je radio sa mnom, dokazati da nisu tratili vrijeme, jer, konačno, ja sam trebao njih, a ne oni mene. Nastaviti surađivati, jer to je kao i ljubav, a za ljubav je potrebno dvoje.

Za kraj, iskrene zahvale dr. Oreškoviću, sestrama Karmeli i Anđelki, psihologinji i radnom terapeutu Joži, bez kojih ne bi došlo do mog "meča stoljeća".

D.

------- o O o ------

Traženje krivnje posvuda, samo ne u nama samima

Uvid

Mi ovisnici smo majstori izmotavanja, iznalaženja opravdanja kao i traženja krivnje svugdje, samo ne u nama samima. Svaki onaj koji je prošao ili prolazi proces liječenja ovisnosti zna koliko je teško, dugotrajno i mukotrpno razbijati takve mehanizme ponašanja, koje smo godinama tako uporno i marljivo stvarali. Usuđujem se reći, da sam ja jedan dio tih svojih mehanizama uspio "demontirati" na način da stvorim mjesta i podlogu za apstinenciju, koju ne smatram isključivo zabranom pijenja alkoholnih pića, već i novostečenim mehanizmom ponašanja, koji dovodi do smanjenja potrebe za alkoholom.

Naravno, pri uhodavanju takva mehanizma ponašanja, javljaju se u meni nepredvidivi otpori, koje treba uviđati, potom demistificirati i napokon otkloniti. U tome, svakim danom sve uhodanijem poslu, u procesima otkrivanja i otklanjanja vlastitih otpora, sve više postajem svjestan jedne poruke koju nosim u sebi  još od djetinjstva. Tu poruku osjećam kao dio sebe, što je više neverbalan i apstraktan nego konkretan, ali u svakom slučaju određujući subjektivan sadržaj. Taj dio mene naprosto određuje osjećaje prema stvarima, osobama ili situacijama, pri čemu se ravna po nekim, mojoj svijesti, nedokučivim načelima.

Smatram da se u osnovi toga sadržaja i među ostalim nasljeđem iz djetinjstva nalazi i ono što smo shvatili i kako smo shvatili od poruke koja je sadržana, kao prvo, u odnosu roditelja prema nama, a kao drugo, u njihovu međusobnu odnosu. Isto tako smatram da se baš u mogućem neskladu tih dvaju komplementarnih (uzajamno nadopunjujućih) odnosa, može skrivati klica različitih mogućih poremećaja, kojima je u osnovi tzv. razvojni neuspjeh.

Demistifikacija

Moja djeca žive u razorenom braku, gdje odnos mame i tate nameće stvaran životni zaplet, u dobi, koja će kad odrastu, ostati duboko zakopana i teško dostižna ako im ikada bude potrebno sagledati ga. Ostaje pitanje kako si oni tumače smisao stvarnosti koja ih okružuje? Dijelimo ih preko tjedna i vikenda, dijelimo ih ljeti i zimi, dijelimo ih za Božić i Novu godinu - dioba postaje njihova svakodnevica. Mama i tata postaju dva svijeta koji nisu usklađeni. Uče kako se ponašati kod jednog, a kako kod drugog. Mislim da problem nastaje u trenutku kad počinju tragati za načinom kako da u sebi pomire dvije poruke koje im šaljemo, dok s njima komuniciramo verbalno i poruke koju im šaljemo samim ponašanjem, a kojoj je osnova stav koji imamo jedan spram drugoga.

I tako, u određenom procesu, ono što je bila naša odgovornost postaje njihova stvarnost, a ono što je bio naš odnos postaje njihov problem. Pri tome mislim na razdoblje u kojem će oni formirati svoju osobnost u kojoj bi mogao ostati "zarobljen" navedeni konflikt.

Nesklad i neravnoteža uvijek su u temelju svake potrebe. Doživljaj gladi je izazvan nedostatkom hrane, a doživljaj sitosti - hranjenjem. Međutim, način na koji se hranimo (neredovitost, neuhranjenost ili preuhranjenost) karakterizira naš odnos prema samom procesu zadovoljavanja potreba ako su one "zarobljene" u prošlosti, dakle nesvjesne, neosviještene ili neprepoznatljive.

Moje iskustvo u liječenju ovisnosti o igrama na sreću i alkoholizma, pomoglo mi je da uvidim kako je sazrijevanje ono što može promijeniti ponašanje. Kad se ono počne razvijati - počinje se stvarati protuteža onomu dijelu naše osobnosti koji nerazjašnjivo određuje naše osjećaje. Na taj način, uspostavljanjem sve veće ravnoteže, sve je manje moguće da, našoj svijesti nedostupne potrebe, određuju naše ponašanje.

Činjenje

Teško je pisati o osobnosti, još je teže pisati savjete, ali najteže je biti osobnost, jer pri tom više nije dovoljna nikakva mudrost i nikakvo čitanje, ali treba, međutim, zaista postati ono što jesmo," piše dr. Anton Trstenjak u svojoj knjizi "Čovjek u ravnoteži", dok u knjizi "Opijanje" Caroline Cnapp piše sljedeće: "…sve do tog trenutka nisam zapravo shvatila da je odrastanje nešto što možeš odabrati, da odraslost nije toliko vremenski koliko emotivno uvjetovano stanje u koje ulaziš s bolnim iskustvima i u njemu ostaješ. Kao i mnogi moji znanci, provela sam većinu života čekajući da me zrelost pohodi izvana, kao da ću se jednog dana probuditi i biti gotova, poput pečenja u pećnici."

I zaista, moje je sazrijevanje ispunjeno bolnim iskustvima, ali je omogućeno time što ih nisam "anestezirao", npr. alkoholom, i tako kroz to iskustvo stjecao sam kompetenciju i mogućnost da mijenjam vlastito ponašanje.

Gledajući vlastitu djecu i imajući u vidu kakav odnos imam s njima, a kakav s njihovom mamom, mogu otprilike sagledati i njihova bolna iskustva i samo naslutiti nepošteno teške prepreke u njihovu sazrijevanju.

Međutim, što učiniti kad između mene i bivše supruge ima toliko toga? Kad bi mi barem dobra vila šapnula da su sva nepraštanja, ljutnje i zlopamćenja zapravo samo izmotavanja, iznalaženje opravdanja i traženje krivnje svugdje, samo ne u nama samima.

N. I.

------- o O o ------

 

Sadržaj

Poglavlje: X. Rehabilitacija je spor proces

Sljedeći članak  

IZDAVAČ: Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara

POTPORA: Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske

                                                        UREDNICE

Prim. mr. sc. Vesna Golik-Gruber

Prim. dr. sc.  Mirjana Marković-Glamočak

Tehnički urednik:

Mr. sc. dr. Ema N. Gruber

Likovno rješenje omota

prof. Branko Vujanović

Studio za grafički dizajn ANKER

Tisak: Tiskara «Zelina»

Posebno izdanje Alkohološkog glasnika

 ISBN 953-99124-2-3

Urednik web izdanja: Juraj Cesarec

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES