UHVAČENA DUGA

 

Ako je sunce sreća a kiša tuga, oboje je potrebno da nastane duga.

 

 

 

 

 

Predgovor

poglavlja

Promocija

Narudžbenica

 

POČETNE

STRANICE

Početna HSKLA

 

početna zbornik

 

početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

 

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

 
 

poćetna UHVAĆENA DUGA

Kongresi i konferencije

 

 

Sadržaj

Poglavlje: IX. Iz tame u svjetlost 

Sljedeći članak  

 

Sad se mogu opustiti

Sjećam se. Bila sam dijete. Trajno pamtim osjećaj tuge u sebi. Nisam znala otkud ona tu. Naizgled, sve je bilo dobro. Imam mamu, imam tatu, nisam gladna, idem u školu, imam prijatelje, ipak, nesretna sam! Uzimalo se «zdravo za gotovo» da Tina može sve sama. Uči sama. Odgovorna je. A kad bih nešto na nevin, dječji način pogriješila, osjetila sam maminu agresiju na sebi. Rijetko me grlila i mazila. Gotovo nikad nije uputila pitanje: «Kako si?». Onako, iz srca. Sad uviđam da sam bila programirano dijete. Osluškivanje maminih koraka kad se vraćala s posla. Ako je korak odriješit i tvrd - čuvaj se. Idi u sobu, uči i ništa ne pitaj. Najgore je bilo to što nisam znala uzrok svemu, i tada sam zaključila da sam uzrok upravo ja. Ja sam ona koja smeta. Ne moram ni reći da mi je samopouzdanje bilo opasno poljuljano. Osobito kada sam stupila u godine kada je djetetu ta činjenica, na neki način, uvjetovana pubertetom, tonula sam u sebe, u pisanje dnevnika i svakodnevno plakanje, a mama je i dalje bila čudna. Tada sam dobila brata. Ništa se bitno nije promijenilo. Tada mi je on na neki način bio saveznik. Iako je bio nemirno dijete, razveseljavao me. No, još uvijek su me mučile mamine neobjašnjive promjene raspoloženja. Uzrok nikako nisam mogla dokučiti. Danas, kad razmišljam, čudim se kako je tako uspješno skrivala svoju sklonost alkoholu. Jer nikad se ne bi za nju moglo reći da je pijana. Bila je «normalna», ali hirovita. Tek sam sa 16 godina počela saznavati tko je moja mama. Tata, baka i ja nalazili smo vinske boce po svim skrivenim kutovima naše obiteljske kuće. U košari za rublje, ispod kreveta, u ormarima…, a najomiljenije mjesto joj je bio kamin u mojoj sobi. Nerijetko sam otvorila vratašca, a u kaminu «alkoholičarski eldorado». Vrijeme je prolazilo, a moja mama je naočigled propadala. Zdravlje joj je bilo opasno narušeno. Liječnica opće prakse razgovarala je sa svima nama ponaosob. A kad je mami rekla da joj, ako tako nastavi, ne prognozira još puno života, sve je priznala. Ali nevoljko je pristala na liječenje. Otišla je jednom u Vinogradsku, vratila se i opet potonula u more alkohola. To je bio prvi pokušaj, ali neuspio. Danas mislim da se tada ipak nismo svi dovoljno angažirali oko tog problema. S tadašnjih 17 godina, za mene je to bilo veliko, zastrašujuće područje. Tata je i dalje pokušavao na nju utjecati razgovorima, ali očito nije bilo prave volje ni na jednoj strani. U međuvremenu se rodila i moja sestra. Mama je pila. Svi smo patili. Nikada se nije otvoreno pričalo o problemu. Kada bi joj tada netko rekao da je alkoholičarka, srdito bi odgovorila da to nije istina i da se ona toga ionako već sama odvikla. A boca si mogao naći gdje god se okreneš! Kada sam se zaposlila, bila sam još otprilike godinu dana kod kuće, a tada sam spakirala stvari i otišla. Znala sam da ću sebi i njima biti korisnija ako sam normalna, izvan te psihotične atmosfere. Već tada sam skoro sedam godina odlazila na psihoterapije. Mislim da mi je to uvelike pomoglo da se izvučem. Ali mama se nikako i dalje nije htjela probuditi iz svog svijeta samosažaljenja… sve do prije dva i pol mjeseca kada je, po ne znam koji put, otišla liječnici koja joj je predočila tada već katastrofalnu sliku njenog zdravlja i prognozu od jedne godine života. Mama je opet otišla u bolnicu. Sama. I ostala. Ne znam što ju je ovaj put učvrstilo, ali to nije ni važno, jer uviđam da je konačno otkrila da čovjek može sve što hoće. Iznenadila me njena iznimna volja u održavanju apstinencije. Gotovo da ne prepoznajem svoju mamu. To više nije ona žena koja je obilježila moje djetinjstvo. I jako sam sretna zbog toga. Moj brat i sestra imat će mamu kakvu sam sebi uvijek priželjkivala. Sad se mogu opustiti. Više ne moram biti mama onoj koja to treba biti meni. Iako se godine ne mogu vratiti, iako rane na srcu ostaju, ipak ne želim gledati u prošlost. Svi smo izvukli pouke. Ja sam osobno naučila mnogo toga i odlučila se okrenuti budućnosti. Želim konačno naći prijateljicu u onoj koja mi je to oduvijek mogla biti. Držim «srećke» da uspije ostati ovako hrabra i čvrsta u svojoj odluci kao sada… 26 mi je godina. I moja mama više nije alkoholičarka.

Kiki

------- o O o ------

Nakon dvadeset dana

Moje liječenje je nakon otrežnjavanja započelo dvojbom. Kad sam došao malo k sebi, nisam znao što bih učinio. Ići kući pa nastaviti po starom, ili ostati i prihvatiti ponuđeno liječenje. Odlučio sam se za ovo drugo, jer je u mojoj podsvijesti uvijek tinjala ta želja, ali nisam bio dovoljno odlučan, a nije me imao ni tko podržati. Prvi su mi dani bili zbunjujući. Doručak, ručak, večera. Ne sjećam se kad sam zadnji put jeo tri obroka u jednom danu. Gledao sam oko sebe i odmah sam vidio razliku između starih pacijenata i nas ˛friških˛. Nama, tek došlima, ruke su se tresle, hodali smo kao po jajima i šutjeli smo. Valjda smo mislili o tome što je to sada? Zar neću ništa popiti? Ni sutra? Tko će to izdržati? Izdržali smo ta dva – tri dana i ostali živi. Primijetio sam da i ne razmišljam o alkoholu, već samo slušam o njemu. Svjestan sam da sam primjer alkoholičara i primjer onoga koga je teško izliječiti jer živim sam i nemam nikakve potrebe ni kontrole. Znao sam da će to biti teška borba, u kojoj (u većini slučajeva) pobjeđuje alkohol, ali zar moram i ja biti pobijeđen? Ne, ne moram. U mojoj, sada 20 dana trijeznoj glavi, od početka su drugačija razmišljanja. Odsada neće ujutro biti žestica, nego Antabus, pa ćemo vidjeti tko je jači. Do ručka ću se brinuti i raditi na tome da mi poslije podne slijedi čitanje u toplom. Znam, doći će mi prijatelji alkoholičari, no morat će se pomiriti s mojom odlukom i piti na drugom mjestu i bez mene. Odlaskom u klub steći ću nova poznanstva, a valjda ću u blizini naći kojeg trezvenjaka kojeg do sada nisam primjećivao. Svakako je najvažnije da što prije nađem nekakav posao radi vlastite egzistencije, ali i zato što znam da je dosada najveći prijatelj alkoholu. Sad uviđam da sam sebi samome bio najveći neprijatelj.

Slušanje predavanja i ispovijesti drugih pacijenata me navelo na taj zaključak. Mislim da još nije kasno za nas, ponajprije za mene, no treba nam podrška, ali i vlastito htijenje. Bit će mi teže nego onima koji imaju obitelj, ali nastojat ću uspjeti, koliko god mogu. Prvi sam korak već učinio u Vinogradskoj bolnici. Sad mi valja prohodati.

            M. S.

------- o O o ------

 

Sadržaj

Poglavlje: IX. Iz tame u svjetlost 

Sljedeći članak  

IZDAVAČ: Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara

POTPORA: Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske

                                                        UREDNICE

Prim. mr. sc. Vesna Golik-Gruber

Prim. dr. sc.  Mirjana Marković-Glamočak

Tehnički urednik:

Mr. sc. dr. Ema N. Gruber

Likovno rješenje omota

prof. Branko Vujanović

Studio za grafički dizajn ANKER

Tisak: Tiskara «Zelina»

Posebno izdanje Alkohološkog glasnika

 ISBN 953-99124-2-3

Urednik web izdanja: Juraj Cesarec

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES