UHVAČENA DUGA

 

Ako je sunce sreća a kiša tuga, oboje je potrebno da nastane duga.

 

 

 

 

 

Predgovor

poglavlja

Promocija

Narudžbenica

 

POČETNE

STRANICE

Početna HSKLA

 

početna zbornik

 

početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

 

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

 
 

poćetna UHVAĆENA DUGA

Kongresi i konferencije

 

 

Sadržaj

Poglavlje: IX. Iz tame u svjetlost 

Sljedeći članak  

 

Dignute rolete

U tijeku je kampanja protiv pušenja. Glasila svakodnevno upozoravaju o štetnosti te navike. Zakonodavac ne šuti. Dnevni i tjedni tisak bilježe na crnim stranicama posljedice jedne druge ovisnosti, a to je alkohol. Stručnjaci alkoholozi se ne predaju, ali njih nitko ne sluša, ili samo oni koje je alkohol već uništio. Liječenje je u mnogo slučajeva prekasno. Pokušaji prevencije nemaju podrške ni od koga, ili samo od onih kojima više ne koristi. Da postoji prevencija, resocijalizacija bi bila lakša, a ispovijesti poput ove moje bilo bi puno manje.

Rasla sam u obitelji gdje je imperativ sreće i uspjeha bio biti dobar: dobro dijete, dobar đak, vješta domaćica, vjerna supruga, brižna majka. Bila sam sve to, pa i puno više. Učili su me da one posrnule, one na marginama društva, ne treba primjećivati, jer oni su ionako otpisani. Još u srednjoj školi sam se udala za privlačnog studenta stomatologije. Kako potječem iz obitelji u kojoj nema sklonosti bilo kakvim ovisnostima, nisam smatrala anomalijom to što moj suprug mora piti, i kad položi ispit, i kad padne. Agresija je već tada bila zamjetna, ali sam mislila da i za nju postoje razlozi i krivci. Nakon što je diplomirao, dobio je posao i stan u jednom selu udaljenom stotinjak kilometara od Zagreba. Ni rođenje naše dvoje djece, niti sav moj trud i ugađanje nisu ga mogli odvući iz birtije i od kartaškog stola. Bilo je to razdoblje života koje treba zaboraviti. Verbalna i fizička poniženja bila su sve češća, a žene sumnjiva morala zanimljivije od mene. U tridesetoj godini napokon dobivam zeleno svjetlo za zaposlenje. Sada je imao samo još jedno mjesto za svoje pijane manevre. Tražim pomoć od liječnika i njegovih kolega. Riješili su me se uz obrazloženje da je to osobna i obiteljska stvar i da se oni tu neće miješati. Opet, se okrećem sebi i svojoj djeci koja su uvijek i svugdje bila primjerna. Odlučujem studirati uz rad. Diplomirala sam u roku. Stan u Zagrebu smo kupili uz pomoć mojih roditelja. Promjena sredine se činila spasonosna, a ujedno je to bila nada za našu obitelj. Djeca i ja smo se preselili, a suprug je najprije oklijevao, a onda odustao. Danas znam da nije imao snage napustiti utabani put od ambulante do birtije i obrnuto, a da to nikoga ne smeta. U Zagreb je dolazio sve rjeđe. Nije mogao doći ni na promociju svoje kćeri, niti na promociju magisterija. Na pitanje zašto nije došao, odgovorio je: "Kad ćete me već jednom pustiti na miru."

Onda su odselila djeca. Ostala sam sama i imala sve vrijeme ovoga svijeta samo za sebe. Što sam napravila? Sve češće sam se zatvarala u kuću. Rolete sam spuštala, vino stavljala na stol i plakala. Tako je bilo sve dok jednog dana nisam postala svjesna da ne mogu i ne želim ići ni na posao. Bilo me strah, ali bila sam preslaba da zatražim pomoć koja mi je bila potrebna. Sjećam se da sam tog dana pomišljala na upozorenja moje kćeri: -"Bit će prekasno mama!"

Zaista, bilo bi prekasno da nisam slučajno izišla u hodnik, dovela u stan susjedu, koja je vidjela da uz vino pijem i biljni sedativ "Persen". Ta slučajnost je spasila moj život. Triježnjenje, liječenje, krize, sve je to sada sićušno pred radošću što sam trijezna i snažna. Rolete su zauvijek dignute.

M.

------- o O o ------

Danas više volim sebe

Dali ste mi tešku domaću zadaću, dr. Pintarić. Moram vam iskreno reći, da sam se za nju spremala mjesec dana. Vjerojatno je još ne bih napisala, da nije došao naš termin za edukaciju. A i sada ne znam kako bih počela.

Do liječenja od alkoholizma sam uvijek mislila kako sam formirana ličnost, skromna i prilično sređena žena. Imam lijepi dom, roditelje koje volim, dobar posao. Nisam osnovala obitelj, vjerujem da je tako moralo biti, i kako tu zapravo ništa ne mogu promijeniti.

No, kako sam dalje nastavila s liječenjem, kroz razne edukacije, autogeni trening I i II stupnja, shvatila sam kako sam pogriješila. Tako sam naučila, ali ne i shvatila, da skromnost nije vrlina, nego velika mana. A kako to shvatiti kad su me od malih nogu roditelji odgajali u tom duhu. Čak je i materijalno bogatstvo bilo sramota! Kod nas se i promijenila hijerarhija vrijednosnog sustava, više ne vrijede vrijednosti s kojima smo odgajani. Pa kako onda u kratko vrijeme promijeniti ono, što su nam "tupili" dvadeset ili više godina?

Bila sam, a i sada sam nešto manje depresivna. Znamo da je depresija sastavni dio reakcije na traumu, zapravo mržnja prema samome sebi. Tako sam se tijekom liječenja začudila, kada sam dobila domaću zadaću s naslovom “Zašto ne volim sebe”, pa sam gunđala, kako znate da ne volim sebe, a ja sebe volim i sl.

Danas se više volim. Put je težak, dugotrajan, ali, isplati se. Uvijek sam htjela sve riješiti odmah. Teško mi je bilo čekati, nisam imala strpljenja čekati. Danas je drugačije, još ne onako kako bi trebalo biti, ali bolje. To je zato jer radim na sebi, jer pokušavam mijenjati sebe, uskladiti sebe s okolinom. Primijetila sam, da tek onda kad se pomirim s onim što jest (a treba mi podosta dugo) postajem opuštena, tek onda vidim da mi ono, što mi smeta, ne bi trebalo smetati. Nemam ništa od toga što se ljutim i što sam revoltirana, jer život je onakav kakav je, a ne onakav kakav želim da bude. Ja tu ne mogu ništa promijeniti. Ali vrlo je teško. Još uvijek se često ljutim, pričam pred ljudima što ne bih smjela, a znam da će me to sutra možda koštati.

Znači, još uvijek se ne volim dovoljno. Najsretnija sam kad imam svoj unutarnji mir, a to znači da imam i svoj duševni sklad. Znači, uskladila sam se sama sa sobom.

Z. M.

------- o O o ------

 

Sadržaj

Poglavlje: IX. Iz tame u svjetlost 

Sljedeći članak  

IZDAVAČ: Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara

POTPORA: Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske

                                                        UREDNICE

Prim. mr. sc. Vesna Golik-Gruber

Prim. dr. sc.  Mirjana Marković-Glamočak

Tehnički urednik:

Mr. sc. dr. Ema N. Gruber

Likovno rješenje omota

prof. Branko Vujanović

Studio za grafički dizajn ANKER

Tisak: Tiskara «Zelina»

Posebno izdanje Alkohološkog glasnika

 ISBN 953-99124-2-3

Urednik web izdanja: Juraj Cesarec

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES