UHVAČENA DUGA

 

Ako je sunce sreća a kiša tuga, oboje je potrebno da nastane duga.

 

 

 

 

 

Predgovor

poglavlja

Promocija

Narudžbenica

 

POČETNE

STRANICE

Početna HSKLA

 

početna zbornik

 

početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

 

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

 
 

poćetna UHVAĆENA DUGA

Kongresi i konferencije

 

 

Sadržaj

Poglavlje: VIII. Vedri se nebo, sunce se rađa

Sljedeći članak  

 

Zašto je ovaj put drugačije ?

Mislim da sam samim dolaskom ovamo na liječenje, u velikom strahu, sama i trijezna, napravila veliki pomak ka cilju. Mislim da se više ne smijem kockati, jer sam došla pred zid. Obitelj sam skoro izgubila – treba mi veliki udarac u glavu da se pomaknem s mjesta.

Ovo sam liječenje doslovce shvatila ozbiljno i to je za mene sasvim nešto novo. Pristup pacijentima je potpuno drugačiji u odnosu na moja liječenja u Čakovcu. Želja mi je da prvo pomognem sebi i svojoj obitelji. To jedino mogu uz apstinenciju. Ovaj put imam snažnu volju i snagu da krenem naprijed.

Mirjana

 

Ovaj puta je zbilja drugačije, a tako se i osjećam

Ovo mi je peto liječenje i moram priznati da se zbilja nešto u meni prelomilo. Stekao sam uvid u svoju bolest, u problem svog pijenja.

Više sam samokritičan, tolerantniji sam i konačno sam shvatio da više ne mogu biti društveni potrošač.

Iako sam još relativno mlad, shvatio sam da se ubrajam u teže slučajeve alkoholizma, jer kad počnem piti, pijem toksikomanski i ubrzo završavam na intenzivnoj skrbi - delta alkoholičar.

Sada sam doista drugi čovjek, što već i bliža okolina primjećuje po mom načinu razmišljanja i razgovaranja. Nadam se da ću ovaj put uspjeti, a to i želim. Prvi cilj mi je priznanje za jednu godinu apstinencije.

Za to što je ovaj put drukčije najviše zahvaljujem timu Dnevne bolnice: sestri Zdravki, psihologinji Sanji i prof. defektologije Sanji Jelić, koje zbilja znaju raditi svoj posao.

Danijel J

--------- o O o -------

Nakon što sam, poslije tri tjedna liječenja na odjelu za akutni alkoholizam i druge ovisnosti Psihijatrijske bolnice Vrapče, uspio iz sebe “izvući“ na svjetlo dana sve svoje probleme i suočiti se sa strahovima vezanim za moju alkoholnu bolest, započelo je moje osvještavanje i polako shvaćanje cjelokupne težine mog problema. Konačno sam spoznao svoje pravo stanje i odlučio sam da ovaj put na liječenju neću pogriješiti kao ranije i da se neću zavaravati kako će se moja bolest (što sam prije mislio) brzo i lako izliječiti, te da ću postati opet onaj stari, na poslu i općenito u društvu.

Fizički sam se relativno brzo oporavljao, pa je tremor, uz uzimanje propisane terapije, postajao sve slabiji, iako su u meni još uvijek bili prisutni neki nemir i napetost.

Prebačen sam na Odjel za socioterapiju i počeo sam odlaziti kući preko vikenda. Tijekom tih vikenda sam spoznao, ovaj put u trijeznom stanju, da odnosi s ocem i prijateljima nisu onakvi kakve sam prije zamišljao, dok sam bio pod utjecajem alkohola. Uvidio sam mnoge svoje propuste i pogreške u komunikaciji, kako sa svojim najbližima, tako i s cijelom svojom okolinom. To mi baš nije bilo ugodno, pogotovo zato što sam izgubio potporu oca, koji mi je u prethodnom liječenju bio najveća podrška. Ovaj put je smatrao da nije upitno hoću li recidivirati, već je pitanje kada, a njegove procjene su se kretale do nekoliko mjeseci. No, to sam prihvatio kao neminovnu posljedicu moga prijašnjeg stanja, vjerujući da ću uz strogu apstinenciju, a i kako vrijeme bude prolazilo, uspjeti dokazati da nije bio u pravu. S Odjela sam počeo odlaziti i na sastanke terapijske zajednice, gdje mi se od početka sredina činila ugodnom i gdje sam pri radu grupe čuo stvari koje su me poticale na razmišljanje, i nakon završenih sastanaka i povratka na Odjel. S Odjela sam otpušten uz preporuku psihijatra za nastavkom liječenja u okviru dnevne bolnice u Vrapču, u koju sam se uključio nakon dva dana. U dnevnoj bolnici sam odlučio da ću biti iskren, najprije prema sebi, prema svim članovima terapijske zajednice, kao i prema terapeutima.

U početku mi nije bilo lako govoriti bez zadrške i stanovitog nepovjerenja u samog sebe, jer sam se još uvijek osjećao nesigurnim i pomalo uplašenim. Ali, počeo sam vjerovati da sam na dobrom putu i da ću vratiti samopouzdanje i uspostaviti trajniju apstinenciju. Želim naglasiti da to vjerovanje nisam htio pretvarati u euforiju, nego strpljivo napredovati malo po malo.

Kako je vrijeme prolazilo, a svako poslijepodne i vikend sam provodio u okruženju “vanjskog svijeta“ i kod kuće, sve više sam posvećivao pažnju poboljšanju odnosa sa svojom okolinom i komunikacije s prijateljima i kolegama. Uključio sam se u rad kluba liječenih alkoholičara i redovito odlazio na sastanke, gdje sam od terapeuta i ostalih apstinenata čuo mnogo toga, što mi je pomoglo da shvatim da je kvalitetan život moguć i bez alkohola. Svakog mjeseca, noseći doznake za bolovanje u radnu organizaciju, sretao sam kolege, koji su mi također iskazivali riječi podrške u mojoj borbi protiv alkoholizma. U posljednje vrijeme, poučen od strane terapeuta, ponešto pročitanom literaturom, i u osobnim kontaktima s članovima Terapijske zajednice, zamijetio sam da mogu prepoznati rizične situacije koje bi me mogle gurnuti u recidiv. Stoga izbjegavam takve situacije i razvijam obrambene mehanizme kojima ću prebroditi ta stanja.

Samo održavanje apstinencije mi je postalo nešto normalno, pa sam se sve više počeo baviti traženjem nekih novih putova i prioriteta u daljnjem životu, čak bih se usudio reći, kao da sam ponovno progledao, i počeo ispočetka percipirati svijet oko sebe.

Bliži se kraj mog boravka u dnevnoj bolnici i mogu reći da ću liječenje nastaviti sudjelovanjem u radu kluba, kao i da ću se nadalje truditi poboljšavati odnose sa svojom okolinom. Na samom kraju mogu odgovoriti i na pitanje postavljeno u naslovu: DA, ovaj put je zaista drugačije.

Ponovno vjerujem u sebe.

Željko

 

 

Sadržaj

Poglavlje: VIII. Vedri se nebo, sunce se rađa

Sljedeći članak  

IZDAVAČ: Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara

POTPORA: Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske

                                                        UREDNICE

Prim. mr. sc. Vesna Golik-Gruber

Prim. dr. sc.  Mirjana Marković-Glamočak

Tehnički urednik:

Mr. sc. dr. Ema N. Gruber

Likovno rješenje omota

prof. Branko Vujanović

Studio za grafički dizajn ANKER

Tisak: Tiskara «Zelina»

Posebno izdanje Alkohološkog glasnika

 ISBN 953-99124-2-3

Urednik web izdanja: Juraj Cesarec

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES