UHVAČENA DUGA

 

Ako je sunce sreća a kiša tuga, oboje je potrebno da nastane duga.

 

 

 

 

 

Predgovor

poglavlja

Promocija

Narudžbenica

 

POČETNE

STRANICE

Početna HSKLA

 

početna zbornik

 

početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

 

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

 
 

poćetna UHVAĆENA DUGA

Kongresi i konferencije

 

 

Sadržaj

Poglavlje: VIII. Vedri se nebo, sunce se rađa

Sljedeći članak  

 

Sjećam se …

Bilo je to vrijeme sreće

Oprosti, tata, što ti ovo nemam snage reći!

Mislila sam da je ovako bolje. Čula sam da piješ! Nadam se da nije tako.

Sad sam se sjetila svega u životu. Dugo sam živjela u strahu, dok si pio. Svaki dan sam se bojala kad si dolazio kući. Da ne vičeš na mene i mamu. I onda je konačno došao dan kad si otišao na liječenje. Sjećam se dana kad si se opraštao iz bolnice, sjećam se svake tvoje riječi. Te riječi su meni bile kao lijek na ranjenu dušu. I u tim sam riječima našla dokaz da si jakog karaktera. Eto, prošla je godina dana. Za mene godina puna sreće, veselja, smijeha. Radovala sam se svakom novom danu. Iščekivala sam te kod kuće, da ti kuham kavu, da se šalimo, smijemo. Tebi to možda nije ništa značilo, ali meni je to bilo nešto što ću pamtiti dok sam živa.

Bilo je to vrijeme sreće. Sjećam se kako smo išli u Slavoniju, na Martin, stvarali planove za Martin. Meni je ta godina bila kao da sam se ponovno rodila.

Iskreno se nadam da ne piješ! Vjerujem ti, ali želim da mi to dokažeš. Ako ni radi koga drugoga, barem radi mene!

Oprosti ako sam te nekada povrijedila. Oprosti mi!

Voli te,

tvoja Maja

Sjećam se

Čuvši za temu, mislima se vraćam u prošlost, i pokušavam se prisjetiti nekog detalja u mom životu koji je za mene ostavio dublji pečat. I priznajem, nije mi lako. Vraćam se u vrijeme kad sam uživao u alkoholu, ne razmišljajući da ću jednoga dana morati zatražiti pomoć u ovoj bolnici. Bilo je lijepih dana, jer alkohol je i stimulans. Je li to zaista istina?

Da, meni je bilo lijepo u trenucima i danima dok su se usnice natapale alkoholom. Bilo je pjesme, veselih šala i viceva. Da, društvo za šankom, sve stari znanci i prijatelji. Ruši rundu za rundom, tijela sve više upijaju alkohol, raspoloženje raste. U zadimljenoj birtiji konobarica pojačava muziku i ona nam se pridružuje u pokojoj rundi. Pristižu novi gosti, neki više, neki manje poznati i oni počaste moje društvo ponekom rundom pića. Časte oni nas, a moje društvo vraća čašćenje duplim rundama. Nitko od prisutnih ne pita za vrijeme. Koliko je sati? Kakvo je vrijeme vani? Što li sada rade naši dragi kod kuće? Nitko o tome u tim trenucima ne razmišlja, jer nam je sada lijepo i to treba potrajati. Kasni je sat, trebalo bi možda poći? Ne, još jedna runda za put. Društvo se napokon rastaje, jer i bi konobarica rado zatvorila lokal i išla kući. Konačno izlazimo van. Sjećam se, više kao u magli, da sam otključao ulazna vrata i na prstima, da ne probudim svoje ukućane, ušuljao se u krevet. Odjednom čujem zvonjavu sata. Pa zar je već jutro? Zar je to znak da moram ustati i krenuti na posao? Nažalost, istina je. Ustajem sav mamuran i osjećam se kao da me pregazio tenk. Dok se spremam na posao, stalno razmišljam o prošloj noći, obećavam sebi: “Ne, neću se nikad više ovako napiti, danas neću ni probati alkohol!” Gotov sam, odlazim autom na posao. Prolazim pokraj birtije u kojoj smo do kasnih sati sinoć pili, odjednom me nešto vuče u nju. Pitam se, da li da stanem na jednu rundu ili ne? Ipak ću stati. Moje obećanje samom sebi pada u vodu! Prekršio sam zadanu riječ, nisam izdržao zovu pića. Nije to prvi put. Odlazim ipak na posao, odrađujem svoj radni dan. Već je 15,30 sati. Glava se razbistrila. Krećemo kući, odjednom zov prijatelja preko puta posla, hajdemo na jednu rundu! Pa idemo jednu popiti, neće nam biti ništa. Stvarno neće? Odlazimo na rundu. A u podsvijesti mi zvoni, zar ću i danas kao i prethodnog dana?

Vjekoslav

Sjećam se alkohola

 Sjećam se

…lijepog i bezbrižnog djetinjstva do 16. godine.

…užasa prvog opijanja, jutarnje mučnine, crvenila i pokajanja zbog laganja mami koja mi je pružila sve, ali i nekakvog “ponosa“ pred dečkima iz klape zbog količine ispijanja pića. Bio sam frajer.

Sjećam se desetak, sada mislim, ružnih godina dok me nije “stresao“ delirijum tremens.

…zatim dolazi prekrasnih deset – jedanaest godina čiste apstinencije. Pronašao sam ženu svog života, ljubav, povjerenje, stvaranje. Ispunio mi se život u potpunosti. Dobio sam sina. Divno!

Sjećam se kada sam prvi put recidivirao iz čistog neznanja i izvukao se bez liječničke pomoći, ali uz pomoć supruge i snažnu volju. Nije bilo razloga za recidiv. Sve je opet bilo lijepo i bez problema.

Zatim se sjećam opet bezrazložnog recidiva, divljanja, svađa i skorog raspada braka, dok nisam pristao na liječenje. Ponovna radost života!

I opet, čovjek to zaboravi, popusti, misli “mogu se kontrolirati“ i to potraje jedno vrijeme, malo - kratko, svega desetak dana. Desetak dana pakla. Pij, spavaj, pij, spavaj, srami se i umjesto da si pomognem, padam iz greške u grešku i nastavljam lokati.

To me i koštalo. Zato se sada nalazim ovdje, vjerujući u sebe, jer sam si dokazao da mogu apstinirati, samo moram svaki dan reći: “Danas neću ništa popiti! “

Život ponovno poprima smisao, vjerujem u sebe, jer poznajem sebe, vjerujem u svoju obitelj, koja mi je potrebna i kojoj sam ja potreban.

Sjećam se alkohola…, znam što znači ta riječ, ali ne znam što je to!!!

Ivica C.

 

 

 

Sadržaj

Poglavlje: VIII. Vedri se nebo, sunce se rađa

Sljedeći članak  

IZDAVAČ: Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara

POTPORA: Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske

                                                        UREDNICE

Prim. mr. sc. Vesna Golik-Gruber

Prim. dr. sc.  Mirjana Marković-Glamočak

Tehnički urednik:

Mr. sc. dr. Ema N. Gruber

Likovno rješenje omota

prof. Branko Vujanović

Studio za grafički dizajn ANKER

Tisak: Tiskara «Zelina»

Posebno izdanje Alkohološkog glasnika

 ISBN 953-99124-2-3

Urednik web izdanja: Juraj Cesarec

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES