UHVAČENA DUGA

 

Ako je sunce sreća a kiša tuga, oboje je potrebno da nastane duga.

 

 

 

 

 

Predgovor

poglavlja

Promocija

Narudžbenica

 

POČETNE

STRANICE

Početna HSKLA

 

početna zbornik

 

početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

 

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

 
 

poćetna UHVAĆENA DUGA

Kongresi i konferencije

 

 

Sadržaj

Poglavlje: VI. Piti ili biti

Sljedeći članak  

 

Preko trnja do zvijezda

Šesti je dan mjeseca siječnja. 2003. godine. Jutro je osvanulo, okupano suncem koje se divno ljeskalo na bijelom, svježem snijegu. Bilo je kao stvoreno za odlazak na Sljeme. Uputila sam se s povećim društvom. Bilo nas je dvanaestero, ali zapravo sam samo Teu bolje poznavala. Prije negoli smo se počeli uspinjati, na Mihaljevcu, ostale članice naše grupe počele su vaditi male bočice, ispunjene bilo konjakom, šljivovicom ili kojim drugim alkoholnim napitkom. Ponudili su i mene - nisam uzela. Uspon je trajao tri sata (do Hunjke). Bili smo spori, često smo morali čekati slabiji dio ekipe. Na polovici puta smo se i razdvojili. Ono što mi je bilo upečatljivo, osim ljepote same zimske idile, bila je nevjerojatna količina bočica, koje su samo nicale iz džepova kaputa, hlača, torbi… I u svakom tom trenutku pomislila sam: «Zašto?». A sve su to dobre cure i dečki…

Jedna sasvim druga priča: 15. – 20. srpnja. 2002. godine. Uputila sam se na planinarenje po Bijelim stijenama. Okupilo nas se devetnaest. Nešto poznatih, a nešto novih osoba. Smjestili smo se u planinarskom skloništu na Bijelim stijenama, gdje smo proveli pet dana. Iskoristili smo vrijeme za upoznavanje, hodanje po okolnim vrhuncima, koliko nam je to kiša dopuštala. Kasnije nam ni ona nije smetala. Bili smo mokri, ali sretni, jer uživali smo u planinarenju po već uhodanim stazama, savladavali smo prepreke koje su nekima predstavljale veliki problem, ali smo kao prava zajednica pomagali jedni drugima… Večeri smo provodili uz pjesmu i igru, a jedino što nas je grijalo bila je logorska vatra i topli čaj, kojeg je bilo u izobilju. Zanimljivo je bilo da nitko nije čak ni pušio. Pravi povratak prirodi. Dvije naoko slične, ali sasvim različite priče. Iskreno, puno bolje sam se i osjećala i zabavila u ovoj drugoj priči.

Nešto slično sam i pokušala prenijeti mladima koji su se okupili u Učeničkom domu, u Selskoj cesti 119, u povodu obilježavanja Mjeseca borbe protiv alkoholizma. Nije nas se okupilo previše. Čak bi se moglo reći da je vladala pomalo intimna atmosfera. U društvu svojih roditelja, gospođe Lidije, prof. Jozanovića i dva gospodina, koji su se priključili borbi protiv vlastite ovisnosti (bolesti), pokušala sam ispričati svoju priču. Nije bilo lako.

Ne zato što mi je bilo neugodno govoriti o tome da se i moja obitelj nalazi u krugovima liječenih alkoholičara, već je razlog taj što je prošlo dosta vremena otkad je alkohol bio problem u našoj kući. S ponosom mogu reći da se tata uspješno nalazi u 6. godini svog «novog života». I mi skupa s njim.

Nekako je svojstveno ljudskoj prirodi da pokušava i uspijeva zaboraviti ono što u prošlosti nije bilo lijepo… Tako je valjda i sa mnom. Svaki je oblik alkoholizma karakterističan za osobu. Koliko različitih ljudi, toliko različitih ovisnosti. Iz svoje adolescentske dobi pamtim samo brojne svađe između roditelja, mamino nastojanje da objasni kako ovako više ne ide, i tatino obećanje da će biti bolje. Naravno, kako je vrijeme odmicalo i svađe su postale nepodnošljivije, kao i moja unutarnja borba prihvaćanja da je tata ovisnik, da se zbog toga naše zajedništvo raspada, da je nagriženo zlom, koje je jedino tata mogao otjerati. Ujedno je i nastupila smrt mog idola - savršenog tate! Možda me ta činjenica više potresla u tom trenutku, nego saznanje da je tata alkoholičar, jer tada nisam shvaćala što sve taj problem nosi sa sobom. Ne znam što je bio prijelomni događaj u tatinom životu da kaže «stop»! Znam samo da sam ga odlučila sto posto podržati (bez imalo osjećaja srama). Štoviše, u tom sam trenu znala da je sad ozbiljno, da nema povratka nazad, već da je tata odlučio okrenuti novu stranicu u svom životu, stranicu u kojoj neće glavnu riječ voditi alkohol, nego će život biti usmjeren čvrstom odlučnošću odgovorne osobe, koja zna što želi i kako to postići!

Svatko ima svoj put i sam ga pronalazi. Drago mi je što je tata pronašao svoj put i što je imao snage krenuti njime. Jer nije lako promijeniti samog sebe, a upravo je to bio uvjet da se krene u novi život. Ujedno je bio inspiracija i meni. Prvenstveno u izgradnji vlastitih stavova prema tom problemu, ali i u pronalaženju vlastitog puta, u definiranju ciljeva i prioriteta…

Naučila sam da čovjek bez ciljeva nije čovjek i da će ga baš to stanje besciljnosti odvući u raznorazne ovisnosti. Ne želim to sebi, ni ikome drugome, posebice ne današnjoj mladeži. Voljela bih da se mladima više govori o problemu ovisnosti, kako bi uspješno izgradili sebe kao osobe, koje neće pasti pod utjecaj lošeg društva i posegnuti za alkoholom, cigaretom ili drogom, nego će odgovorno koraknuti u svijet odraslih, kao na prvu stepenicu u ostvarivanju vlastitih želja i ciljeva. Ujedno, svim klubovima liječenih alkoholičara, točnije njihovim članovima, želim napisati koju riječ podrške i ohrabrenja. Nije sramotno kad čovjek shvati i prizna istinu o sebi. Ipak je to velika pobjeda nad samim sobom i odluka da će se krenuti naprijed novim snagama, s odgovornošću za vlastite postupke i pogledom usmjerenim u bolju budućnost…

Jasna

 

 

Sadržaj

Poglavlje: VI. Piti ili biti

Sljedeći članak  

IZDAVAČ: Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara

POTPORA: Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske

                                                        UREDNICE

Prim. mr. sc. Vesna Golik-Gruber

Prim. dr. sc.  Mirjana Marković-Glamočak

Tehnički urednik:

Mr. sc. dr. Ema N. Gruber

Likovno rješenje omota

prof. Branko Vujanović

Studio za grafički dizajn ANKER

Tisak: Tiskara «Zelina»

Posebno izdanje Alkohološkog glasnika

 ISBN 953-99124-2-3

Urednik web izdanja: Juraj Cesarec

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES