UHVAČENA DUGA

 

Ako je sunce sreća a kiša tuga, oboje je potrebno da nastane duga.

 

 

 

 

 

Predgovor

poglavlja

Promocija

Narudžbenica

 

POČETNE

STRANICE

Početna HSKLA

 

početna zbornik

 

početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

 

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

 
 

poćetna UHVAĆENA DUGA

Kongresi i konferencije

 

 

Sadržaj

Poglavlje: V. Leptir se pretvara u žohara

Sljedeći članak  

 

Nepotpuna ispovijest mladog apstinenta na kraju tisućljeća

Iako sam još - kako je to pretprošli puta uzdignutih obrva primijetio prim. Breitenfeld - "friški" (prije tri dana obilježena je prva godišnjica moje apstinencije), nadam se činjenične 32 godine života i godina apstinencijskog staža neće umanjiti vrijednost i uvjerljivost ovog izlaganja.

U trideset tisućljeća čovjekove uporabe alkoholnih pića, bezbroj je pijanih ljudi nesigurno hodilo svijetom - njima sam pripadao i ja.

U stoljeće i pol otkako je profesor interne medicine Stockholmskog sveučilišta, Magnus Huss, 1852. godine, smislio danas općeprihvaćeni naziv alkoholizam, i ja sam bio jedan od standardnih 5% alkoholičara u društvu.

U 35 godina, otkako se u Hrvatskoj suvremeno liječi alkoholizam, i ja sam jedan od nekoliko desetina tisuća pacijenata liječenih od alkoholne bolesti.

I što je sada to što bi moju priču u odnosu prema svim ostalim činilo osebujnom, zanimljivom i poučnom?

Iz ovog motrišta, čini mi se da sam pola života živio u stanju nutarnje internacije. Dostojevski je znao da čovjek ne mora otići na robiju da bi živio u samici. S početkom mojeg pijenja - otprije deset godina - povezujem danas stanje zakračunate svijesti: mali, kržljavi svijet; biće s blistavim ratiom, a atrofiranim emocijama - usred brzog, prebrzog, nervantnog, hektičnog, suludog svijeta. Nedonošče na buri.

Borio sam se s tim ružnim svijetom, nosio se s vlastitim promišljanjima i emocionalnim stanjima; s roditeljima; s fakultetima; s prijateljima i neprijateljima; s raskoši i bijedom vlastite prirode i ćudi; s krizom identiteta; s depresijama i tjeskobama; manijama i melankolijama, dijagnozama i prognozama.

I za sve to na kraju svakog dana konstatirao kako mi je, eto, u lice bačena jedna oklopljena viteška rukavica, da sam - još u šoku od toga teškog i ponižavajućeg udarca - upravo izazvan na klasičan dvoboj, ali, štoviše, ne znam od koga, i zapravo odražava, a bez oružja sam i nemam sekundante; da sam, ukratko, stavljen pred golem i odlučan izazov, na koji trebam odgovoriti svim svojim bićem. Ali ne umijem.

I tada na scenu, u svoj svojoj raskoši, pod jarkim svjetlom top-reflektora i uz gromoglasnu cirkusku reklamu dolazi ALKOHOL.

Suvremeni je čovjek više no ikada prije osuđen na stanje "egzistencijalnog vakuuma" (Viktor Frankl) i "čuvstvene kuge" (Wilhelm Reich): pred njim se otvorio ponor, i što dulje gleda u ponor, to ponor dublje gleda u njega, i na kraju se i u njemu samom otvara zastrašujući ambis, kako to Nietzsche ispravno primjećuje.

Ja nisam umakao duhu svoga vremena, a nisam mu se niti othrvao, ili ga pak oplemenio, već sam mu podlegao, skrenuvši s matice u močvarni rukavac njegove patologije, usisan u jednu od najtipičnijih patoloških baruština ovoga doba: ovisnost. I to onu od najbanalnijih: alkoholizam. Obolio sam od alkoholne bolesti.

Alkohol je postao i moja kurativa i moja profilaksa; i moje "zašto" i moje "zato". Napokon je povod spontano zgasnuo, a uzrok zamijenio posljedicu i posljedica zamijenila uzrok, recept postao dijagnoza, a život vomitorij.

Druga čudna situacija, također tipična za neurotičnu sliku ličnosti, neprestano je vraćanje u prošlost i u nju utkane stvarne ili umišljene "velike i nepopravljive pogreške".

Alkohol je takvo stanje ublažavao, goneći me u supijanu budućnost, koja se u svom trku uskoro sudarila s prošlošću naišlom iza ugla.

Treća čudna situacija jesu faze mahnite aktivnosti koju smjenjuju depresije, no to nije prešlo u cirkularnost i nije se moglo okarakterizirati maničnom depresijom.

Alkohol je tu čudesno činio da manije postanu malo maničnije, a depresije malo depresivnije, pa je sve u alkoholnoj izmaglici naposljetku postajalo tragikomično. Tako sam noćima - uz prošek ili calvados - ostajao budan, ne bih li nešto primijetio, a morao sam nešto primijetiti kad sam čitave noći probdio nalakćen na prozor. Tako sam prijavio jednu provalu i jedan pokušaj provale u susjedstvu, koju sam, štoviše, i spriječio, te jedan požar na parkiralištu. Izjave policiji davao sam u pijanom stanju, istrčavši u pidžami na ulicu. A padao je snijeg.

Potom sam umislio da bolujem od Nyberbergovog sindroma, općeg poremećaja regulacije tjelesnih tekućina, pa mi alkohol pomaže da se regulacija tjelesnih tekućina - suza, sline, znoja i ostaloga - uravnoteži. To sam čak ozbiljno tvrdio svojem matičnom liječniku.

A zapravo: alkohol je uzrokovao da mi se regulacija tjelesnih tekućina poremeti, pa su mi oči, usta, koža i nosnice bile pretežno suhe, što me trajno iritiralo. (U apstinenciji se taj poremećaj skoro u cijelosti spontano povukao.) itd., itd.

Jednoga dana došao je Alen i rekao kako njegova psihijatrica, doc. dr. Vidović, poručuje da se alkoholizam prilično uspješno liječi u Klinici za psihijatriju, alkoholizam i druge ovisnosti Kliničke bolnice "Sestre milosrdnice".

Meni je nešto - kako se to obično kaže - "puklo u glavi", i u hipu sam se stvorio kod svoga liječnika, tražeći uputnicu za liječenje od alkoholne bolesti. Otišao sam u KB "Sestre milosrdnice" i ostao u Dnevnoj bolnici šest tjedana. Nakon bolnice, odlazak u klub liječenih alkoholičara.

Shvativši otpočetka da će samo temeljno liječenje u mom slučaju biti korisno isključivo ukoliko sam budem predano radio na sebi, prionuo sam tom poslu, i svojim vlastitim snagama pridajem veću važnost u liječenju nego praktičnoj provedbi Hudolinova koncepta.

Uveo sam u svoju svakodnevicu razne male ciljeve, kao što bi bivši hrvatski premijer Gregurić rekao, "politiku malih koraka" (koja nas, doduše, nije daleko dovela).

Npr.: Pročitaj ovu knjigu DO KRAJA!!!

Bizarno, ali istinito, kada sam prvu knjigu nakon dugo, dugo vremena pročitao do kraja (a sjećam se, bio je to relativno nezanimljiv "Prosinac jednog dekana" Saula Bellowa), otvorila su se neka tajna vratašca moga uma i sve je odjednom postalo dosežnije, prozračnije, poletnije i radosnije, ozbiljnije i zaigranije u isto vrijeme. Sa svakom sljedećom pročitanom knjigom, a bilo ih je u proteklih godinu dana četrdesetak pažljivo biranih, moje samopouzdanje je raslo, da bih se naskoro, baš kao u pubertetu, već odvažio na opetovano čitanje velikih klasika.

Dakle, primijenio sam na sebi biblioterapiju - i djelovala je!

Smršavio sam 16 kg, prestao piti kavu u velikim količinama, zadržavši se na prihvatljive dvije šalice dnevno. U kratkoročnom planu je i teretana.

Čitavo vrijeme provodio sam petterapiju jednom čudesnom sijamskom mačkom, od koje se itekako neverbalno može naučiti voljeti život u svoj njegovoj animalnoj punini. Ta me beštija i smiruje i uzbuđuje, katkad nasmijava, tu i tamo ljuti, a neprestano trenira zapušteni osjećaj odgovornosti i zakržljalu vještinu razumijevanja drugačijih.

Od izlaska iz Dnevne bolnice nastavljam individualnu psihoterapiju - koja se ne prakticira u Kliničkoj bolnici "Sestre milosrdnice", iako je jedan od šest stožernih elemenata Hudolinove škole liječenja alkoholizma, terapiju Disulfiramom i zahtjev trajne apstinencije) kod dr. Borovečki-Jakovljev, u Klinici za psihološku medicinu na Rebro.

Ozbiljno sam shvatio klupske obveze, angažirao se i na međuklupskom planu - putem toga stekao novi krug prijatelja. U permanentnoj sam alkohološkoj edukaciji. Prionuh hrabro i samoinicijativno razbijanju Hudolinove "disfunkcionalne homeostaze" u inokosnoj obitelji, što ide vrlo teško, ali se opažaju prvi značajniji pomaci.

Budući da to u danom sustavu smatram "plafonom", izlaz vidim u primjeni svježih ideja Franklove noodinamike. Umjesto proustovske potrage za izgubljenom ravnotežom, perspektivnijim i plodonosnijim čini mi se trajno stvaranje novih, promjenjivih odnosa sa stalnim kreativnim pregnućem kao katalizatorom.

Nastojao sam intelektualizirati svoju bolest; nalazio "utješiteljske" uzore u slavnim alkoholičarima. (Govoreći sam sebi: "Pa što, i Churchill je pio" - zaboravljajući, kako Hudolin piše, da sam "Churchillu sličan samo po pijenju".)

Pronašao sam Andrićevu rečenicu: "Ljepša duša dublje jeca" Moja mi se duša činila lijepom, ali trajno ranjenom, a alkoholizam - kojeg sam tada već bio svjestan - doimao mi se osobitim načinom iskazivanja duboke patnje. Tu sam pak smetnuo s uma da je u tom stadiju alkoholizma, duboku andrićevsku patnju uglavnom proizvodio sam alkohol, a da je uzvišeno Andrićevo "jecanje" - alkoholno slinjenje pijanog čovjeka.

Često sam se zaticao u nezavidnim duševnim stanjima, tipičnim za neurotičara (nisam to shvatio dok nisam pročitao mediko-triler Robina Cooka "Prihvatljiv rizik"!), stanjima nerazrješivih dvojbi, kada se intenzivno želi dvije stvari u isto vrijeme, što čovjeka dakako razdire, odvodi u nesanicu i imobilizira.

Mogu to ilustrirati primjerom iz "Idiota", gdje knez Miškin u isto vrijeme žarko ljubi Nastasju Filipovnu Baraškovu, a Aglaju Ivanovnu Jepančinu voli "samilosnom ljubavlju", takvom da je "čak želi i oženiti". Njegov prijatelj Jevgenij Pavlovič Radomski gleda ga u čudu: Na to će Jevgenij Pavlovič strogo:'Ma dajte, kneže, saberite se!'."

Alkohol je tu pomagao tako da je svaku krucijalnu dvojbu razriješio temeljitim pijanstvom. Ja, eto, nisam imao svoga dobrog Jevgenija Pavloviča.

 

 

 

 

Sadržaj

Poglavlje: V. Leptir se pretvara u žohara

Sljedeći članak  

IZDAVAČ: Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara

POTPORA: Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske

                                                        UREDNICE

Prim. mr. sc. Vesna Golik-Gruber

Prim. dr. sc.  Mirjana Marković-Glamočak

Tehnički urednik:

Mr. sc. dr. Ema N. Gruber

Likovno rješenje omota

prof. Branko Vujanović

Studio za grafički dizajn ANKER

Tisak: Tiskara «Zelina»

Posebno izdanje Alkohološkog glasnika

 ISBN 953-99124-2-3

Urednik web izdanja: Juraj Cesarec

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES