UHVAČENA DUGA

 

Ako je sunce sreća a kiša tuga, oboje je potrebno da nastane duga.

 

 

 

 

 

Predgovor

poglavlja

Promocija

Narudžbenica

 

POČETNE

STRANICE

Početna HSKLA

 

početna zbornik

 

početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

 

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

 
 

poćetna UHVAĆENA DUGA

Kongresi i konferencije

 

 

Sadržaj

Poglavlje: III. Zašto piješ, tata? Mama, nemoj piti!

Sljedeći članak  

 

Zahvala tati

Prije dosta vremena o ovome nisam mogla niti pisati. Moj tata je oduvijek bio dobar čovjek. Ono što je imao za sebe, imao je i za druge. Nikada nije nikome mogao reći "ne", svakoga bi opravdavao, svakome bi opraštao, u svakome je vidio prijatelja. U obitelji je bio najbolji tata. Kao djecu, uvijek nas je hranio, mijenjao pelene i vodio nas na izlete na Velebit. Tada, kad smo bile najmanje svjesne života, bilo nam je najljepše, jer tata još nije pio. Kad smo počele izlaziti, sve se promijenilo, svima u kući. Život nam se preokrenuo. Kad bismo izašle s prijateljicama na kavu, obvezno bismo srele i tatu. Tada to još i nisam razumjela, ali uvijek bi mene i cijelo moje društvo počastio, da opravda sebe na neki način. Nedugo zatim počele smo izbjegavati izlaske i kavu kod kuće s prijateljicama. Sa suzama, plačem, razgovorom, i na sve moguće načine smo ga molile, a on bi nam uvijek obećavao: "od sutra".

To "sutra" nismo mogle dočekati, a nas, svoju djecu, zamijenio je bocom najjeftinijeg pića. Po selu su ga počeli ismijavati, a mi bismo mu uvijek rekli da to nije istina. I tako, po ne znam koji put, ponovno bi otišao s tim istim tzv. prijateljima, kojima je služio za plaćanje njihovih opijanja. Za nas nikad nije imao novca. Uvijek bismo mu bile na zadnjem mjestu.

Život se okreće, a naš se život okrenuo na bolje, zahvaljujući tati kad je pristao na liječenje. Svi smo mi bili uz njega, bili smo jedan drugomu podrška. Nakon dugo vremena, vratio nam se osjećaj za obitelj. I sad se znamo posvađati, ali svaki problem riješimo zajedno, jer sada smo složna obitelj, prvi puta nakon mnogo godina. Što za kraj više reći, nego "hvala tata, što si nas više volio od boce žestokog pića, što si nam se vratio"?. Sav onaj trud se isplatio, jer, danas i ti i mi to znamo dobro cijeniti.

Pri samom odlasku na liječenje postao si borac, a danas si pobjednik, ne samo ti, već svi vi ovdje.

Hvala ti, tata, što si Dolores i meni pokazao da se treba boriti da bi došao do cilja. Zahvaljujem svima i čestitam vam od srca.

Božena

Moj tata

Moj tata je dobar, ali ponekad malo previše popije, pa na nas viče. Mama, braća i ja smo jako tužni i molimo ga da to više ne čini. On nam onda obeća da to neće više činiti.

Mi ga svi jako volimo i želimo da što prije ostvari svoje obećanje.

Sin Franjo, 8 godina

Ovisnost u oku djeteta

Moje je ime Barbara. Imam 14 godina. Uz oca alkoholičara nisam imala nimalo lijepo djetinjstvo. Dolazak iz škole kući bio mi je prava noćna mora. Neprestane svađe i prepirke roditelja već sam znala napamet, iako tada još nisam znala što je ovisnost, ali mogla sam zaključiti o čemu se radi.

Živjela sam u strahu koji se ne može opisati. Vjerujem da ni mojoj majci nije bilo lako. Svakim danom sve se više pogoršavala atmosfera u obitelji. Moja sestra i ja to više nismo mogle trpjeti. Ona se uputila u centar za socijalnu skrb. Ubrzo zatim, tata je poslan na liječenje. Ne baš dobrovoljno. Tri mjeseca, dok ga nije bilo, živjeli smo bez novca, gladni i umorni od svega. A onda se on vratio kao druga osoba.

U Virovitici je osnovan klub liječenih alkoholičara i vjerujem da bez njega moj tata ne bi uspio apstinirati. Klub nam je puno pomogao i naučio nas da se u životu treba opraštati. Ja sam svom tati oprostila i zaboravila. Samo će jedan mali dio toga vječno živjeti u meni, u mome srcu, ali ne kao optužba ili krivnja, već kao očeva poruka za moj život.

 Barbara

Mamino lice je kao knjiga

Mamino lice je kao knjiga. Treba samo stati, znati i htjeti čitati. Nešto posebno titra oko njenih usana kada pokušava sakriti svoje tužno raspoloženje. Radost nikada ne skriva. Ona joj oblijeva oči i pretače se u osmijeh, pokrete ruku i cijelog tijela.

Kad je tužna, ako se i pokušava osmjehnuti, znam da to nije prava radost. Tada se zaustavim i čitam. Čim se od mene okrene, lice joj se smrači. Znam - opet je bilo problema između nje i tate. Uvijek osjetim kad se svađaju, iako to ponekad ne vidim i ne čujem.

- Mama, što je tebi? - Ništa, zlato.

- Gdje je tata? - Ne znam...

Sigurno je opet u "svome društvu" - pomislih. Mama je šutjela.

Eto, znala sam i prije odgovor. Užasno me boli kad se on "malo napije u svom društvu". Tada mama najčešće samo radi i šuti. Znam da ga čeka i strepi misleći u sebi: "Zašto se ne javi? Voljela bih da nije otišao autom. Da mu se nije što dogodilo?". Čitamo to iz njenih očiju, s njena lica, kada mene i dva brata šalje na spavanje ranije nego obično.

- Što je, što se ljutiš?, govori tata mami, toliko glasno da sam se probudila.

- Opet si se brinula, jeeeeli...?

- Nemoj vikati, djeca spavaju, molim te, tiho će mama.

Sutra ću reći tati: "Molim te, tata, nemoj više piti". I molit ću Boga za njega...

Uspjelo je, za sada. Prošao je Božić i Nova godina, a tata nijednom nije otišao u svoje društvo, nije se napio ni kasno došao kući.

I mama nijednom nije imala tužno lice.

Vicko

Zašto moj tata mora piti?

Zovem se Slaven i jako mi je žao što ne živim s tatom.

Mama i tata su se rastali još dok sam ja išao u 4. razred. Sjećam se da je, dok smo živjeli na Volovčici, tata katkada dolazio kući pijan. Nije nas uznemirivao, ali kada smo odlazili spavati, čuli smo da viče na mamu. Kad je bio pijan, davao nam je novaca i pustio je da se idemo van igrati. Jedne večeri su se tata i mama jako glasno posvađali, pa je mama jako vikala. Ja sam ustao i otišao u njihovu sobu. Tamo sam vidio da mama plače. Vidio me i tata. Htio sam ga pitati zašto viče na mamu. U našoj je sobi seka također plakala. Otišao sam do seke i s njom sam plakao. Poslije je tata došao k nama. Zagrlio nas je oboje i plakao s nama. Ja sam plakao još jače. Bilo mi je žao što plače seka. I tate mi je bilo žao. Žao mi je bilo što i mama plače. Pitao sam tatu što je to učinio. Onda se on obukao i otišao. Dugo ga nije bilo. Opet se vratio kući. Bilo je sve u redu i više nije pio. Nekoliko dana je bilo odlično. Tata je opet počeo piti. Seka i ja to nismo voljeli. Više nisam čuo da su se mama i tata svađali. Samo sam vidio da je mama gotovo uvijek ljuta. Kad sam tatu nešto pitao, rekao je da on ne zna i neka pitam svoju mamu. Onda je tata otišao i mi smo promijenili stan. On je otišao baki. Sada, otkad se tata liječi, seka i ja češće idemo k njemu i vidimo ga. Ja bih više volio da je i on stalno s nama, ali da više ne pije.

Slaven

 

 

Sadržaj

Poglavlje: III. Zašto piješ, tata? Mama, nemoj piti!

Sljedeći članak  

IZDAVAČ: Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara

POTPORA: Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske

                                                        UREDNICE

Prim. mr. sc. Vesna Golik-Gruber

Prim. dr. sc.  Mirjana Marković-Glamočak

Tehnički urednik:

Mr. sc. dr. Ema N. Gruber

Likovno rješenje omota

prof. Branko Vujanović

Studio za grafički dizajn ANKER

Tisak: Tiskara «Zelina»

Posebno izdanje Alkohološkog glasnika

 ISBN 953-99124-2-3

Urednik web izdanja: Juraj Cesarec

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES