UHVAČENA DUGA

 

Ako je sunce sreća a kiša tuga, oboje je potrebno da nastane duga.

 

 

 

 

 

Predgovor

poglavlja

Promocija

Narudžbenica

 

POČETNE

STRANICE

Početna HSKLA

 

početna zbornik

 

početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

 

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

 
 

poćetna UHVAĆENA DUGA

Kongresi i konferencije

 

 

Sadržaj poglavlje

Poglavlje: I. U vlasti alkohola

Sljedeći članak  

 

Kako uporno ne priznavati ono što je drugima već odavno itekako dobro poznato

Svi kažu: najlakše je početi. To, međutim, nije baš istina; najteže je završiti, ispunjavajući bunar između početka i kraja nečim smislenim.

Gregor Samsa (duhovni snimak F. Kafke) jednoga se jutra probudio kao muha!? Meni je uspjelo nešto mnogo bolje: jednoga sam se jutra probudio kao alkoholičar. Zamislite to: Ja – alkoholičar? Zar je to moguće? Vidite da jest; meni je to savršeno uspjelo.

Opaska autora: Ovo će, vjerujte mi, biti pravi izvornik, s točnim precrtavanjima i sličnim zahvatima, kako bih mogao (a i vi koji to čitate) pratiti tijek svoje svijesti, kada mi to nije uspjelo sa savjesti.

Životareći jednim dijelom u svome, a jednim dijelom u tuđem (vašem) svijetu, po načelu mnogo htio – mnogo započeo, susretao sam se (sudarao) s mnoštvom:

- vlastitih ambicija

- vlastitih želja

- tuđih ambicija

- tuđih želja

- euforičkih kritika (u slučaju moga napredovanja)

- euforičkih "jesam li ti govorila da to nije za tebe", likovanja (u slučaju mojih poraza)

- "hoću od tebe stvoriti čovjeka" (po čijem kalupu – možda Frankensteina),

- prijatelja, koji su uvijek imali najbolji lijek: "Hajmo na piće? Bu ti lakše."

A-ha! Bilo je lakše. U džepu. U glavi da (manje mozga, više plina, lakše se leti), u nogama ne. Nisam teturao, naprotiv, hodao sam (tako sam bar mislio), uspravno, kao vojak u mimohodu. (Ha – ha, kažem sada!)

Budući da ću za nekoliko dana proslaviti prolaz kroz točno polovicu moga stoljeća, uplašio sam se – pročitavši ovo prethodno – da me možda nije zahvatio val one divne senilnosti, u kojoj je sve (osim mene, naravno) potpuno zbrkano.

Između početka (rođenja) i kraja (smrti) postoji samo jedno: sredina (život) kojoj (kome) treba dodati rad, smisao, ljepotu, svrhu (hajde, majstori, pokažite se).

Sada, našavši se usred te sredine, kako priznati drugima i sebi: nije to - to, šalili smo se, hajdemo iznova. Ali ne po načelu feniksa, jer bilo bi krajnje besmisleno, da se umjesto jednog "alkića" pojavi njegov klon.

Ovoga časa, podigavši za trenutak olovku s papira kako bih napravio onaj prazni rad, čuo sam: zidni sat kuca, plinska peć šumi, voda ne kaplje. Čuo sam tišinu. Nakon koliko vremena? Nemam pojma. Isti je odgovor i na izrazito originalno pitanje: Kada ste počeli piti? Nemam pojma!!!

Ne budimo ozbiljni. Iako volim šalu, stavimo je na stranu: Stvarno bi čovjek morao biti stroj bez imalo emocija (iako to mahom i jest) da se može sjetiti takvih, tada beznačajnih detalja. Da sam znao kada, ili još bolje, zašto sam počeo piti, vjerojatno ne bih ni bio u situaciji da uzdišem i vapim: gdje je ta peta stranica?

Moj prvi, ali žestok susret s pićem zbio se (vidi pamćenje!) 30.12.1964. godine u društvenim prostorijama, u koje smo bili pozvani da nam se iskaže neizmjerna zahvalnost za počinjena djela – mi, mladi, zaslužni, izrazito društveno pozitivni uzor, omladinci.

Te je godine, naime, dva i nešto mjeseca prije, naš grad bio poplavljen. Mi, mlađi udarnici s radnih akcija (tada je to bilo "guba"), listom smo se, bez ikakva poziva, javili i stavili u obranu grada (ovo sam rekao vrlo ozbiljno), danima gazeći po blatu, skidajući "penziće" s krovova, krpajući zečje nasipe, noseći branu...

Ne tražeći ništa zauzvrat, bili smo ipak pozvani. Drugovi organizatori veselice, do našeg dolaska su potrošili sve što je bilo vrijedno trošenja, a nas su prepustili Badelovu brandyu i ostaloj eliti te kategorije.

Probudio sam se kod kuće – 31.12. (iste godine) oko 18.00 sati (vrijeme lokalno) i bez onih silnih bumbara u glavi i olovnih utega u vakuumu između ušiju htio sam od stida propasti u zemlju, ali rupe nigdje nije bilo.

Do tada (a bogme i kasnije) bio sam uzoran đak, dobar dečko (kao curica). U osnovnoj školi – najslavniji, zbog klincima izrazito smiješnih ožiljaka. Zatim srednjoškolac – neupadljiv, gotovo nevidljiv, a pun duha (neotkrivenoga).

A kako se na fakultetu obično događa čudo, pojedinac ostaje bez stare slave, bez dugo i brižljivo građenog dotadašnjeg imidža, traži svoje mjesto pod suncem, birajući društvo, nastojeći se u njega što bezbolnije smjestiti. Studirao sam brodogradnju pet semestara (vrlo neuspješno) da bih se jednom odlučio skinuti majci i ocu s grbače. Opredijelio sam se za zrakoplovstvo i (začudo) postigao znatne uspjehe. Školovanje sam završio s izrazito visokim ocjenama i izrazitim afinitetom za to rijetko zvanje.

Kako bih svoj fizički nedostatak (tada sam tako razmišljao o svome ožiljku) kompenzirao, skupio sam mnogo znanja i saznanja iz mnogih područja (iako relativno površno) i njima se koristio u nastojanju da navedem društvo da se vrti oko mene.

Bio sam cijenjen kao radnik, stručnjak, društvenjak, vođa u poslu, zabavi, veselicama, glupostima.

Onda sam se oženio. Izabranica moga srca bila je ne naročito lijepa (to mi stvarno nije bilo nimalo važno) moja vršnjakinja, profesorica engleskoga jezika, ljubiteljica lijepih umjetnosti (kao i ja), omiljena u društvu (kao i ja).

Bili smo pravi epikurejci, ali ne pretjerujući ni u čemu.

Slovili smo kao idealan par po sistemu – pogledaj samo Milenu i Dragu! Zašto ne bi i mi ... itd. i tako svaki dan.

 

A kod kuće:

Drago: Miki, postavljen sam za instruktora!

Milena : Kud se guraš, što ti to treba, misliti za te, naj... ćeš kad tad.

Drago: Miki, postavili me za šefa Centra!

Milena : Ma kud si se gurao?

Drago: Miki, postao sam načelnik, što kažeš?

Milena: (prijekorno gleda – bez teksta).

Drago: Miki, direktor me postavio za načelnika (bika, velikog poglavicu)!

Milena: Znala sam ja, znala, da ćeš kad-tad slomiti vrat (zamalo k`o dušmanin na balkanskim brdima; op. autora: Zamisli?! Ona je sve to znala).

U međuvremenu smo dobili kćer (najljepšu i najpametniju Ivanu na svijetu). Stekli smo stan i u stanu buffet – sistem samoposluživanje. I na poslu buffet (u kabinetu) za, Bože moj, ugledne goste (strane i domaće).

Ivana je rasla, razvijala se fizički i intelektualno, a nas dvoje smo živjeli ne znajući se svađati, odnosno galameći – često neumjesno (ona), ili šuteći – često predugo i pretvrdoglavo (ja).

Nikad u životu, čini mi se (zamisli, jadan ja) nisam znao, ili mogao, ili imao priliku nekomu se otvoriti, priznati da iza oklopa što glumi čvrstinu (čak i okrutnost) ili u njemu, postoji jedan tip (možda čak i povremeni slabić) isto tako ranjiv, osjetljiv, čak i tašt, željan poneke pohvale, uplašen podsmjehom ili prezirom.

Bilo me strah priznati da sam takav – kakav sam.

Tada, nakon sedam godina sjedenja u fotelji velikog poglavice, shvatio sam da moji planovi, moje viđenje službe i njenog razvoja nadrasta (kako li sam samo skroman) meni nametnute okvire djelovanja, ustanovio da mi je sve teže disati u vodi po principu ne uznemiravaj i ...

Dana 1.1.1987., na vlastiti zahtjev, oslobođen sam počasti načelnikovanja i ponovo raspoređen u operativu, ne pokazavši nikomu pri tom, da duboko u sebi to doživljavam kao težak poraz.

Možda je to odgovor na ono famozno pitanje  (Kada ste počeli piti?).

Ivana je završila osnovnu i srednju školu s izvanrednim uspjehom, studira arhitekturu, četvrtu godinu (s izvanrednim uspjehom i, naravno, redovito).

Milena je to što jest: došla je do devedeset i nešto kilograma, do mjesta šefice jedne službe, priznata i omiljena stručnjaka.

Drago je: "Pa znaš, kažu, bio je izvrstan kontrolor i instruktor, doduše ni sada nije loš." Malo tko zna da sam izvrstan alkoholičar.

Kada bih popio (a popio bih), nisam bio nasilan, nisam bio ni usran ni upišan, ni blatan. Samo tup i šutljiv, uvjeren da ne pokazujem sekundarna obilježja pijanstva (SIC).

(Jedno malo priznanje: pročitao sam naime, dodatak što ga je napisala moja Ivana – na njezin nagovor, naravno – te moram samo nešto pojasniti. Nije postojala prijetnja otkazom, nego suspenzija na pojedinim dijelovima posla, zbog mogućih posljedica rada "pod parom").

 

Izvadak iz višegodišnjega spora:

Tužitelji: Milena i Ivana (u daljnjem tekstu M&I)

Tuženik: Drago (u daljnjem tekstu D.)

M&I: Opet si pio!

D.: Nisam!

M&I: (jednoglasno) Što je, zar opet?

D.: Nisam!

I.: Baš smrdiš!

D.: (savršeni muk – brani se šutnjom)

M.: Opet si bio u birtiji! Sav smrdiš na duhan (istina).

D.: Nisam bio (istina; jakna smrdi od jučer).

Onda smo se sporazumno razveli. Ostavio sam im stan i svu pripadajuću nekretninu i svojim dolaskom obradovao majku.

Onda sam se jednoga jutra probudio i u zrcalu vidio potpuno nepoznato (glupo) lice, ispranih očiju, bez sjaja, sve u prirodnim bojama ljudske lešine i isto takva mirisa....

Došao sam do vrata na kojima je pisalo:

Kroza me se ide u vječnu muku

Kroza me se ide među svijet izgubljenih

Ostavite svaku nadu

Vi koji ulazite.

(Pokušaj autora da prevede Dantea)

Vi, koji ovo čitate, a ne morate (tko vam je kriv), naiđete li na ova vrata, ne otvarajte ih, ako Boga znate, jer iza njih je, vjerujte mi, doista pakao!

D.

 

 

Sadržaj poglavlje

Poglavlje: I. U vlasti alkohola

Sljedeći članak  

IZDAVAČ: Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara

POTPORA: Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske

                                                        UREDNICE

Prim. mr. sc. Vesna Golik-Gruber

Prim. dr. sc.  Mirjana Marković-Glamočak

Tehnički urednik:

Mr. sc. dr. Ema N. Gruber

Likovno rješenje omota

prof. Branko Vujanović

Studio za grafički dizajn ANKER

Tisak: Tiskara «Zelina»

Posebno izdanje Alkohološkog glasnika

 ISBN 953-99124-2-3

Urednik web izdanja: Juraj Cesarec

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES