početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

◄ strana 8

Alk. gl. 6 /2014 (210) str. 14 - 17

strana 18►

KAKO KLUB POMAŽE U APSTINENCIJI

Iz Kluba „Remetinec“

Klub „Remetinec“, bez ikakve patetike i pretjerivanja, utisnuo je važan pečat u moj život, s obzirom da sam odluku o prestanku pijenja odlučio provesti u djelo bez pomoći liječnika, barem u smislu procedure liječenja.

Klub je bio upravo ona čvrsta grana za koju sam se, nošen bujicom besmislenog opijanja, čvrsto uhvatio. Za tu granu držim se i danas; klub je mjesto simboličnog značenja, „adresa mojeg novog stanovanja“, ugodno društvance novorođenih ljudi i podsjetnik za ustrajanje u odluci koja je u realizaciji bila mučna u svakom smislu. Bojim se da bi bez kluba ta odluka bila samo još jedna u nizu donesenih, a nikada zaživljenih, „u najsvjetlijoj“ namjeri velikih alkoholnih neispunjenih obećanja.

Ivo D., apstinent 3 godine

Od kada posjećujem klub mnogo se bolje osjećam. Smireniji sam i imam više razumijevanja za okolinu. Bolje se slažem sa svojom obitelji. Primjećujem opći veći uspjeh i napredak.

Franjo F., 2 mjeseca apstinencije

Šest godina apstinencije. Klub mi pomaže da i dalje apstiniram. U razgovoru se dobro osjećam i želim da i dalje tako ostane. Uspostavio sam prijateljstvo sa svim članovima kluba, a i s mojom obitelji je sve u redu, također i na poslu.

Branko P.

Nakon što sam došao u klub osjećam se dosta dobro jer sam tu sreo članove koji apstiniraju puno duže od mene i od njih čujem dosta korisnih iskustava. Kad čujem što sve pričaju, to me čini puno sretnijim i zadovoljnijim nego što sam prije bio.

Josip K., apstinencija 7 mjeseci

Klub u život apstinenta unosi nekakav red i obvezu. Osjećaš se korisnim prenoseći iskustvo kolegama. Kroz godine te okolina počinje cijeniti zbog uporne apstinencije, a na kraju i zaborave da si pio.

Alojz B., 28 godina apstinencije

Moje viđenje uloge kluba u svakom slučaju je pozitivno, počevši od druženja (doduše jedanput tjedno) do razmjene životnih iskustava, što vezano uz liječenje i održavanje apstinencije, tako i općenito - razmjena viđenja i pogleda na događanja oko nas. Učim od starijih „po stažu“, a nastojim i na sličan način pomoći mlađima da prebrode i savladaju neke zamke u početnoj fazi apstinencije. Tu su i savjeti i stručno mišljenje psihijatara, tako da sve skupa tvori korisno i zanimljivo druženje.

Mile R., 3 godine apstinencije

Klub mi pomaže da ispunim dan, da nemam viška vremena za razmišljanje o glupostima. Volim se družiti s ljudima i razmjenjivati iskustva. Ponekad je ponedjeljak tmuran dan pa mi se i ne ide u klub, ali ipak odem, a kad se vratim kući osjećam se bolje, zdravije i zadovoljnije. U klubu su ljudi koji su mi dragi i pozitivni. Osjećam se shvaćenom i prihvaćenom i zbog toga volim dolaziti u klub.

Jasna K., 1 godina i nakon kratkog recidiva osam mjeseci apstinencije

Na početku liječenja 2010. godine nisam odlazio u klub. Nisam imao vremena jer sam išao u srednju školu, a nije me to ni zanimalo. Nakon dolaska u klub „Remetinec“ s vremenom sam dobio volju pohađati sastanke. Klub mi pomaže u apstinenciji jer razgovaramo o svemu i svi članovi ozbiljno shvaćaju problem alkoholizma.

Ivan H., apstinencija 7 mjeseci

Dolazak u klub puno mi je pomogao. Odlaskom u mirovinu stekao sam u klubu dobre prijatelje. Pohađam uz to i Klub „Botinec“, a redovito i s veseljem odlazim na godišnje skupštine u druge klubove te na razna klupska događanja. Uvijek doživim nešto novo. Tako namjeravam i nastaviti.

Husein R., apstinent 4 godine

Meni je klub vrlo mnogo pomogao u apstinenciji i liječenju općenito. Stekao sam samopouzdanje i u klubu se osjećam vrlo ugodno. U početku sam bio potišten i nesiguran, ali s vremenom sam se sve više prilagođavao i svaki put mi je bilo sve bolje. Sada sam u klubu kao kod kuće, vrlo opušten i slobodan.

Stekao sam mnoga prijateljstva i poznanstva pa me veseli svaki dolazak u klub. Članovi kluba su me vrlo dobro prihvatili i izabrali za predsjednika pa im se nastojim odužiti svojim radom u klubu u njihovu i svoju korist. Pojedinačno se družimo i u slobodno vrijeme, idemo na sportska događanja ili se jednostavno družimo uz sok ili kavu, i tako već skoro 14 godina.

Stjepan P.

Iz Kluba „Remetinec Gaj”

U Klub liječenih alkoholičara „Remetinec Gaj” popčeo sam dolaziti krajem 2013. godine. Taj dan je upravo bila skupština kluba i na njoj je bilo prisutno velik broj članova. Tijekom liječenja u dnevnoj bolnici dolazio sam redovito u klub, no u početku nisam bio zadovoljan jer sam primjećivao da u je broj članova u mojoj grupi mali. Iako pomalo razočaran, nastavio sam dolaziti u klub i u njemu se zbližio sa šest članova koji su stalni i redoviti i danas. Uvidio sam da su to baš dragi ljudi, volim ih vidjeti, uvijek imamo o nečemu popričati. Slučajno, kad nema nekoga od tih redovitih, odmah se zabrinem i pitam gdje su, da im se nije što dogodilo. Sada mogu reći da se ovdje osijećam ugodno i lijepo jer sam stekao jedan krug prijatelja pa čak možda i najboljeg prijatelja. Nastavit ću i dalje dolaziti u klub jer ću uvijek naći podršku prijatelja i doktorice.

Zvonimir O.,1 godina apstinencije

 

 

 

 

 

 

 

 

Meni osobno klub pomaže: druženjem s ljudima sličnim meni,

  1. razgovorima o prethodnim doživljajima,

  2. provođenjem vremena na pozitivan način,

  3. slušanjem pozitivnih savjeta,

  4. normalnim, a ne sebičnim i bahatim razgovorima,

  5. sretnim rastancima od prijatelja s kojima se družim.

Prolog: u Klubu mi je zanimljivo.

Stipo R., apstinent 2 godine

Apstinirao sam gotovo jednu godinu. U početku sam redovito pohađao klub, ali pošto mi je oduzeta vozačka dozvola, prestao sam dolaziti. Mislio sam da mi to više ne treba, ali nažalost, nakon gotovo godinu dana popio sam jedno piće, pa dva i počeo opet piti sve više. Sada sam uvjeren da ne bih ponovno počeo piti da nisam prekinuo pohađati klub.

Klub je na mene utjecao vrlo povoljno, jer je to sredina s vrlo sličnim problemima. Pomogli su mi razgovori s članovima, kao i savjeti naše doktorice. Nadam se da će tako biti i ovog puta.

Josip H., mjesec dana apstinencije

Mislim da Klub „Remetinec Gaj” uvelike pomaže u očuvanju apstinencije mog supruga. U klubu se govori o svemu važnom za razumijevanje poteškoća i uvijek se može naći neko rješenje. Pripremamo se za sastanak jednom tjedno i vodim brigu da dođemo na vrijeme. Kad dođe neki novi član, svi rado raspravljamo i međusobno si pomažemo. Vesele me dolasci u klub i nadam se da ću sa suprugom dugo dolaziti, ako treba i cijeli život, jer klub je pravo mjesto za očuvanje apstinencije.

Ruža R., supruga

Apstiniram godinu i jedan mjesec. Dolazim redovito u klub. U klubu razgovaramo o svemu, a posebno o štetnosti alkohola. Meni je to do sada pomagalo. I dalje ću dolaziti radi sebe i svoje obitelji.

Mile P

Klub mi je puno pomogao u nastojanju da više ne pijem alkohol. Ne pijem već godinu dana. Volim ići u klub.

Vesnica B.

 

U klub dolazim redovito godinu dana. Tu međusobno razgovaramo o svemu. Jedni dugima pomažemo ako dođe do nekih problema u svakodnevnom životu. Razmjenjujemo mišljenja o tome kako je na poslu, a također i doma. U klubu sam nekako opušten i volim dolaziti na sastanke.

Ivan L.

 

Apstiniram godinu i jedan mjesec. Dolazim redovito u klub. U klubu razgovaramo o svemu, a posebno o štetnosti alkohola. Meni je to do sada pomagalo. I dalje ću dolaziti radi sebe i svoje obitelji.

Mile P

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Klub je jedna vrst obveze koju ispunjavam bez poteškoća. Apstiniram 2 godine od alkohola, a pred 10 mjeseci sam prestao i pušiti. U Klubu sam stekao zanimljiva poznanstva s ljudima čiji su životi ispunjeni raznim doživljajima i problemima, a čija iskustva je vrlo lako primjeniti u osobnom životu kako do problema ne bi dolazilo. Klub je dakle jedna vrsta životne škole.

Željko Ž.

Iz Kluba „Susedgrad“

Klub mi je pomogao u samim počecima moga dolaska, a najviše mi je pomogao kada sam 12 puta bio u recidivu. Bili su jako uporni i željeli su mi pomoći. Pomogao mi je slušanjem i iskustvima starih članova. Danas se volim opušteno družiti s članovima i svojim iskustvom pomagati mlađim apstinentima. Sjećam se kada mi je jedan član znao reći: alkohol ti je popio mozak i moždane stanice.

Apstinent 15 godina

Moj prvi susret s članovima kluba nije mi ostao u lijepom sjećanju. Bila sam prestrašena kada su mi rekli da neću moći apstinirati niti mjesec dana, ali kako je vrijeme prolazilo, polako sam shvatila što je to značilo. Klub mi je na početku apstinencije dao jasna pravila kojih se trebam pridržavati ukoliko želim apstinirati. Tu su bili i članovi kluba koji su mi svojim primjerom pokazali i dobre i loše strane kluba, kako kvalitetno apstinirati, ali i što donosi recidiv i kako se nositi s njim. Klub mi je pomogao da se promijenim, steknem samopouzdanje i naučim kako se boriti za sebe i kako se postaviti u raznim životnim situacijama. Klub mi je velika podrška i bez dolazaka u njega ne bih živjela kako sada živim. Najviše me se dojmio Deda sa svojim izjavama: alkohol nam je ispio mozak, ali dojmila me se i članica kluba koja je stalno recidivirala. Na njezinim sam greškama učila. Samohrana sam majka i klub mi je pomogao da ne budem previše popustljiva prema sinu, savjetovali su me kako se postaviti u određenim situacijama.

Apstinentica 13 godina

Iskustvo starijih apstinenata, iskustvo terapeuta, zahtjev kluba da supruga dolazi na sastanke, da redovito dolazimo i da otvoreno govorimo, bez fige u džepu, pomoglo mi je u apstinenciji. Pritisak obitelji i supruge u suradnji s klubom me je oblikovao u ustrajnog apstinenta. Druženje s članovima, starijim apstinentima, održava me u stabilnoj apstinenciji. Na početku sam bio zbunjen i izgubljen, zastrašen prijetnjom raskida braka, gubitkom posla, depresijom. Strah od budućnosti, bolesti i samoće me je prizemljio, postao sam otvoren za učenje od starijih apstinenata, terapeuta i liječnika. Početak moje apstinencije je bio prisila i uvjet opstanka kao čovjeka. Danas, sa sedam godina apstinencije pomažem i ja klubu, ali i klub meni. Druženja nakon sastanaka kluba, izleti i susreti s drugim apstinentima stvorili su neko drugo okruženje u kojem nema mirisa alkoholnih para, samim time dobio sam bistriju glavu i mirniji život. Pamtim izlete, skupštine, osobe koje su se potrudile družiti sa mnom i ukazati mi povjerenje. Odnosi u klubu temelje se na dobronamjernoj osnovi, više prijateljski, drugačije smo osobe svi skupa, a posebno ja.

Apstinent 7. godina

Klub mi je mnogo pomogao u apstinenciji zbog intenzivnog druženja, jer se mnogo govori o apstinenciji i recidivima, ali mi se ne sviđa crtanje u klubu, jer nisam tome sklon. Klub mi puno pomaže kada se razgovara o recidivima pa sam sebi kažem: Vinko, ti sam sebi možeš biti gazda i uljudni član i gospodin. Bolje je to nego da te ismijavaju i da nisi sam sebi gazda nego da budeš životinja. Danas, kada dođem u bilo koje društvo, uljudan sam i cijenjen. Volim posjećivati godišnje skupštine, jer se razmjenjuju iskustva o apstinenciji i to me zadovoljava.

Apstinent 4 godine

Klub liječenih alkoholičara mi je pomogao tako što su mi ukazali na greške kojih nisam bila svjesna. Nisam bila dovoljno upućena u to što je to alkohol i nisam se znala postaviti prema osobama koje su imale žarku želju apstinirati. Pomogao mi je da se promijenim. Naučila sam slušati odnosno naučila sam biti slušač drugih, a ne samo govornik. Naučila sam raditi važne stvari za sebe. I danas mi klub pomaže kada uvide neke moje nove pogreške koje činim, upozore me i savjetuju. Posebno su mi ostale u sjećanju riječi jednog našeg člana: svaki dolazak u klub puno pomaže za apstinenciju i za dobrobit nas i naše obitelji. Mnogo mi znače izvanklupska druženja, jer se na njima osjećam opušteno, a tada smo i daleko iskreniji jedni prema drugima. Jednostavno, obožavam izlete s klubom.

Pratnja sestri 13 godina apstinencije

U klubu se družim s grupom trijeznih ljudi. Oni mi pomažu u apstinenciji. U slučajevima krize uvijek se mogu obrati za pomoć bilo kojem članu kluba, povjeriti mu se i iznijeti svoje probleme. To je grupa koja mi pomaže u očuvanju apstinencije. Početak apstinencije nije bio lagan, nije bilo lako dolaziti u klub (pranje mozga). Slušanjem starijih apstinenata, slušajući njihove probleme, ali i primjere s puno lijepih trenutaka koje pruža trijezan život, ustrajao sam do današnjeg dana, punih 13 godina. I s 13 godina apstinencije dolazim u klub i osjećam da sam snažan apstinent odnosno da mi je apstinencija na tvrdim temeljima, iako nisam redovit član zbog prirode posla i terenskog rada.

Apstinent 13 godina

Završio sam u zatvoru zbog pokušaja ubojstva supruge u alkoholiziranom stanju. Dobio sam 3 godine zatvora, a izašao sam 6 mjeseci ranije zbog dobrog vladanja. Pri izlasku iz zatvora, tijekom tih 6 mjeseci određena mi je mjera odlaska u klub liječenih alkoholičara. Moj klub mi puno znači, jer se može razgovarati o svemu: o odnosima, o trenutnom stanju kod kuće i mom odnosu sa suprugom, jesam li u kontaktu s njom, jer sada živimo odvojeno. Klub je dobar, jer ima mnogo sadržaja, izleta i druženja te mogu biti u kontaktu s bilo kim, danas i sutra i otvoreno razgovarati o nekom problemu kod kuće ili razgovarati o nečem drugom, npr. o sportu. Klub mi puno pomaže, pomaže mi u pronalasku posla, kako da se predstavim kod poslodavca, koja mi pitanja može postaviti i kako da na njih odgovorim. Ono što pamtim iz svoga života su ljudi s kojima sam pio alkohol i s kojima sam se družio, ali tek sam sada u klubu shvatio što mi je alkohol učinio u životu. Sada uz pomoć kluba apstiniram i jako se dobro osjećam.

Apstinent 3 godine

Redoviti dolazak na sastanke kluba dao mi je snage za nastavak sretnog života. U prvo vrijeme dolaska u klub dugo nisam razumjela da je alkoholizam bolest, optuživala sam supruga zbog njegovog pijenja, krivila ga za sve. Na sastancima sam upoznala mnoge supruge koje su imale isti problem. Uvidjela sam da nisam jedina, da suprug nije jedini s takvim problemima. Suprug i ja redovito dolazimo na sve sastanke već 20 godina. Družimo se s apstinentima u klubu, kao i s drugim ljudima iz klubova u Zagrebu i širom Hrvatske. Lijepo nam je s prijateljima. Uvijek se sjetim dragog g. Miška i njegove supruge Vere (danas su nažalost pokojni), njihovi savjeti i druženja nakon sastanaka su najviše utjecali na mene da se promijenim i da zavolim druženja. Miško je govorio: Apstinirajte dan po dan i sve će doći na svoje mjesto. Pamtiti ću i gđu Lidiju Paszko i njezinu toplinu u ophođenju s ljudima. Puno su nam pomogli i Miki i Ana. Mislila sam da ako mogu oni apstinirati dugo godina-možemo i mi. Uz druženja na kavi s našim članovima, suprug i ja organiziramo i izlete na kojima nam se pridruže i članovi drugih klubova. To me posebno veseli. Svi smo opušteni i nađemo za razgovor razne teme iz života, bolje se upoznamo te se stalno družimo, često se telefonski čujemo i porazgovaramo. Stekla sam nekoliko dobrih prijatelja i prijateljica.

Supruga apstinenta 20,5 godina

S bolešću alkoholizma borim se gotovo od svoje rane mladosti. Ovo mi je treće liječenje. Zbog nedolaženja u klub često sam recidivirao. Sada pohađam dva kluba svaki tjedan i apstiniram 30 mjeseci. Bez kluba ne bih apstinirao. Kada sam u klubu vidio stare apstinente i čuo njihove priče, koliko toga se u njihovom životu promijenilo u godinama apstinencije, rekao sam alkoholu STOP. Klub mi je pomogao da ponovo ne padnem u recidiv zbog kojeg sam imao obiteljskih, poslovnih i drugih problema. Svjestan sam da bez redovitog dolaženja na sastanke kluba ne bih uspio doživotno apstinirati. Klub posjećuju ljudi koji vrlo četo naglase da ne bi imali uspješnu apstinenciju da nisu bili redoviti u klubu.

Apstinent 30 mjeseci

U klubu sam od 1988. godine kada sam završila s liječenjem u Bolnici „Sestre milosrdnice“. Imala sam dosta kratkih recidiva. Kada bih svoja sva priznanja za apstinenciju zbrojila, zbroj bi iznosio 17 godina apstinencije. Bez obzira na recidive, nikad nisam prestala dolaziti u klub, niti sam prestala piti esperal. Na početku apstinencije mi je klub pomogao, jer je bilo dosta starih apstinenata po godinama apstinencije pa su mi njihova iskustva puno značila. Ti članovi su mi puno pomogli u mojim krizama, jer sam uvijek recidivirala zbog depresije i problema u obitelji, koji i danas postoje, ali se ipak zahvaljujući klubu uspijevam nositi s njima. Klub mi pomaže i zbog redovitog odlaska na godišnje skupštine ostalih klubova, pa i izvan Zagreba, gdje uvijek rado susrećem poznate ljude i razmjenjujemo iskustva. To mi puno znači, jer mi daje snagu i volju da održim apstinenciju. Uz klub me vežu ugodna druženja s raznih izleta, sportskih igara klubova, večeri poezije i druženja s članovima drugih klubova.

Apstinentica 3 godine

Klub mi je davao stalnu podršku, iako sam ga iznevjerio tri puta. U ta tri recidiva imao sam mnogo neugodnih razgovora s članovima i doslovno rečeno, ribanja. No, uporno sam svaki ponedjeljak ponovo dolazio na sastanak. Varao sam sebe, ali i klub svojom lažnom apstinencijom. S mojim zadnjim recidivom urezale su mi se riječi sina: Zar ja moram voziti svoga tatu pijanog u bolnicu? Tada sam postao svjestan svoje situacije i odlučio sam da se više neću dovoditi u situaciju da varam sebe i druge. U pet godina apstinencije zbližio sam se sa svima u klubu, više se družim s članovima kluba i nije me sram biti s njima, jer sam ja sada isti kao i oni. Tijekom 2012. godine dobio sam otkaz, neki članovi su bili uvjereni da ću recidivirati, ali za mene je to bio postrek da im dokažem da ja to mogu prevladati.

Apstinent 5 godina

◄ strana 8

Alk. gl. 6 /2014 (210) str. 14 - 17

strana 18►

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

 

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. ili dvomjesečno

IBAN ZKLAZ: HR1123400091100137559, s naznakom "za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES