početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

strana 23

Alk. gl. 2/3 /2014 (206.7) str. 27 - 29

strana 30 ►

NAŠI UČITELJI

Sjećanje na prof.dr.sc. Vladimira Hudolina

Dana 1. travnja ove godine napunit će se pola stoljeća rada klubova liječenih alkoholičara u Hrvatskoj. Iščekujući i taj jubilej, prisjećam se osnivača tih klubova – svjetski poznatog i priznatog stručnjaka na području socijalne psihijatrije i alkohologije, prof.dr.sc. Vladimira Hudolina.

Javila sam se na liječenje u jesen 1981. godine. 80-te godine bile su vrijeme procvata klubova liječenih alkoholičara, neprestano se nešto zbivalo inicijativom prof.dr. Vladimira Hudolina i u njegovoj režiji. Održavali su se brojni seminari, plenarni sastanci i kongresi, kojima nisu prisustvovali samo alkoholozi, već i zainteresirani liječeni alkoholičari. U želji da unaprijedi rad u klubovima liječenih alkoholičara, prof.dr. Hudolin je dolazio do novih spoznaja na tom planu i na svakom od kongresa upoznao nas je s jednom od njih. Bilo je tu odličnih ideja, kao što su: obiteljski pristup u radu klubova liječenih alkoholičara, alkoholizam je bolest ovisnosti, alkoholizma ima toliko – koliko ima alkoholičara, ali i nekih koje su naišle na otpor velikog dijela alkohologa i liječenih alkoholičara (tvrdnja da alkoholizam nije bolest nego stil života, i tvrdnja da KLA ne smije imati više od 12 obitelji, čim u klub uđe 13. obitelj, on se mora podijeliti). Kako uvijek otvoreno i javno iznosim svoje mišljenje, naišla sam na negodovanje prof. Hudolina, teško je podnosio neslaganje. Uslijedila su međusobna uvjeravanja i zahvaljujući tome bolje sam upoznala našeg prof. Hudolina.

Uvjerena sam da ne postoji čovjek koji bar jednom u životu nije donio neku pogrešnu odluku. Svatko od nas ima i vrlina i mana, i bilo bi dobro da više pozornosti posvetimo vrlinama čovjeka, a manje manama.

Sama činjenica da je uz pomoć svojih suradnika i liječenih alkoholičara osnivao klubove liječenih alkoholičara u Hrvatskoj, zahtijeva našu bezgraničnu zahvalnost, jer omogućava liječenim alkoholičarima i njihovim obiteljima da nakon liječenja u bolnici, uz potporu članova KLA, promijene svoj način života, da vrate povjerenje svog bračnog druga i da zajednički nastave ostvarivati svoje, već pomalo zaboravljene snove. Razumije se da je trebalo uložiti mnogo truda da bi se te promjene dogodile, a bez potpore članova kluba – ljudi koji su prošli kroz ista iskušenja i koji dobro razumiju svakog novog člana kluba, teško se oteti zovu alkohola koji nam je pružao trenutačnu pomoć, ali i dugotrajnu patnju. Ove se pozitivne promjene unutar obitelji liječenog alkoholičara mogu dogoditi uz još jedan uvjet – da i članovi obitelji liječenog alkoholičara promijene svoje ponašanje, stoga smatram bitnim i opravdanim inzistiranje prof. Hudolina na obiteljskom pristupu u radu KLA.

Prof.dr. Vladimir Hudolin nije se u svom radu ograničavao samo na Hrvatsku, osnovao je klubove liječenih alkoholičara i u susjednoj Italiji. Od 1985. godine kongresi liječenih alkoholičara održavali su se zajedno s Talijanima, svake godine (naizmjence kod nas i u Italiji). Prof.dr. Hudolin bio je učitelj mnogim istaknutim alkoholozima kao što su: pok. prof.dr.sc. Branko Lang, doc.dr.sc. Darko Breitenfeld, mr.sc.dr. Mauricio Troncoso, prim.mr.sc. Vesna Golik-Gruber, prim.dr.sc. Željko Marinić i mnogi drugi, koji su godinama podržavali ideje prof. Hudolina i provodili ih u djelo na svom radnom mjestu i kao terapeuti u klubovima. Kako je broj klubova liječenih alkohočara u Hrvatskoj bio velik, a broj alkohologa za rad u klubovima nedovoljan, prof. Hudolin je organizirao edukaciju paraprofesionalnih radnika za rad u klubovima (bili su to socijalni radnici, medicinske sestre, ali i zainteresirani liječeni alkoholičari nakon završene edukacije).

Vjerujem da suradnicima prof. Hudolina nije bilo lako raditi s njime, jer je bio izuzetno zahtjevan, strog prema sebi i drugima, a tempo kojim je radio i koji je očekivao i od drugih, bilo je teško pratiti.

Usprkos nekim našim grubim razgovorima, gajim veliko poštovanje prema prof. Hudolinu, zasnovano na njegovom upornom radu, erudiciji i inovativnosti. Takav se čovjek rijetko rađa.

Bio je svjetski priznati psihijatar i znanstvenik i zato mi nije jasno zašto dosad nismo uspjeli niti jednu ulicu ili stube u gradu Zagrebu nazvati njegovim imenom, pa čak ni Kliniku za psihijatriju, alkoholizam i druge ovisnosti KBC „Sestre milosrdnice“ u kojoj je proveo čitav svoj radni vijek, ili HSKLA – kojeg ne bi ni bilo da prof. Hudolin nije 1964. godine osnovao klubove liječenih alkoholičara, a vremena je bilo dovoljno da se to učini (prošlo je 17 godina od njegove smrti), ali volje da se to učini, očito, nema. Tužno.

Mr.sc. Vlasta Hitrec, KLA „Zapruđe“

Obilježavanje 20 godina od smrti prof.dr.sc. Branka Langa

Dana 1. ožujka ove godine napunilo se 20 godina od kada nas je iznenada napustio prof.dr.sc. Branko Lang. Tog dana posjetili smo njegovo posljednje počivalište - bila je tu grupa članova, sa svojom terapeutkinjom, iz velikogoričkog kluba liječenih alkoholičara koji nosi ime prof. Langa (oni su položili cvijeće na grob i zapalili svijeću) i uz suprugu prof.dr. Langa - prof. Vojku Lang, bili su tu doc.dr.sc. Darko Breitenfeld i prim.dr.sc. Željko Marinić.

Budila su se sjećanja na pokojnog profesora. Dr. Breitenfeld nam je otkrio da je proveo djetinjstvo s dr. Langom (stanovali su u susjedstvu) i otkrio nam je veliki interes i talent prof. Langa za režiju. Od supruge prof. Langa saznali smo za veliku ljubav i pažnju koju je pokojni profesor gajio prema biljkama. Mi, ostali, slabije smo ga poznavali, no svi smo se složili da je bio - topao čovjek.

Prisjećam se „Linije povjerenja” - emisije II programa Hrvatskog radija koja je bila posvećena obiteljima u alkoholnoj kulturi, a čiji je stručni voditelj (uz suradnika emisije Maksima Jurjevića) bio upravo prof.dr. Branko Lang. Sjećam se njegovog sonornog glasa koji se razlijegao našim domovima svakog utorka od 20 do 22 sata punih 5 godina i kojim je strpljivo odgovarao na pitanja slušatelja, savjetovao ih i hrabrio.

Kako je, uz prof.dr. Vladimira Hudolina, prof.dr. Branko Lang bio osnivač klubova liječenih alkoholičara u Hrvatskoj, bilo mu je izuzetno važno da ti klubovi dobro funkcioniraju, što je u vrijeme Domovinskog rata bilo vrlo teško, jer su neki klubovi u tom razdoblju ostali bez terapeuta, a mnogi su se i ugasili. Kako bi se riješio problem terapeuta, Klinika za neurologiju, psihijatriju, alkoholizam i druge ovisnosti Kliničke bolnice „Sestre milosrdnice” u Zagrebu organizirala je edukaciju za socijalne radnike, medicinske sestre i zainteresirane dugogodišnje apstinente i na taj način osigurala je paraprofesionalni kadar za rad u klubovima liječenih alkoholičara. Prof.dr. Branko Lang smatrao je to dobrim rješenjem problema terapeuta i poručivao nam: „Bolji je motivirani paraprofesionalni radnik od nemotiviranog stručnjaka!”. Naglašavao je važnost rada klubova liječenih alkoholičara, jer on predstavlja obranu od alkoholne kulture. „U našem društvu koje ima visoku toleranciju prema pijenju alkoholnih pića, nepijenje predstavlja čudno ponašanje i apstinirati u takvom društvu vrlo je teško bez podrške grupe kakva je klub liječenih alkoholičara, koja njeguje slobodu nepijenja” - govorio je. Njegove su nam riječi uvijek bile razumljive, osjećali smo njegovu dobronamjernost i cijenili smo ga jer nam je bio blizak.

Mislili smo da ćemo najbolje izraziti svoje poštovanje prof.dr. Branku Langu ako realiziramo njegove ideje - nakon rata dugogodišnji apstinenti (iako pomalo već potrošeni, kako je to običavao reći dr.sc. Željko Marinić) revitalizirali su mnoge klubove i inicirali su (na prijedlog jednog pacijenta dr. Branka Langa) izlaženje Alkohološkog glasnika - lista koji nas je informirao o radu klubova i koji je educirao liječene alkoholičare iz područja alkohologije. Prvi broj tog lista (zvao se tada jednostavno „Glasnik” i imao je svega šest stranica) izašao je povodom prve godišnjice smrti prof.dr. Branka Langa, u ožujku 1995. godine, i od tada traje pod čvrstim vodstvom glavne i odgovorne urednice - prim.mr.sc. Vesne Golik-Gruber.

Vjerujem da bi prof.dr. Branko Lang bio zadovoljan postignutim.

Mr.sc. Vlasta Hitrec, KLA „Zapruđe”

Posjetili smo grob prof.dr.sc. Branka Langa

Klub liječenih alkoholičara „Prof.dr. Branko Lang“ iz Velike Gorice, uz svesrdnu suradnju dr. Breitenfelda, 4. ožujka 2014. obilježio je s nekoliko članova kluba i terapeutkinjom Marom Oroz 20-u godišnjicu smrti prof. dr.sc. Branka Langa polaganjem cvijeća na njegov grob i paljenjem svijeće. Pridružila nam se supruga prof. Langa, gospođa Vojka, koja je sa zahvalnošću prihvatila naš poziv. Također su nam se pridružili dr. Marinić i prof. Hitrec. Uz nekoliko anegdota prisjetili smo se rada i djela prof. Langa od 1960. Godine, kada je započeo s alkohologijom, obiteljskom terapijom, teorijom i praksom u terapijskim zajednicama. Kao klub koji s ponosom nosi ime prof. Langa, zahvaljujemo svima i nastojat ćemo svake godine dostojanstveno obilježiti datum njegovog odlaska.

Predsjednik KLA „Prof.dr. Branko Lang“, Oroz Nenad

Mojih (prvih) pedeset godina alkohološkog rada

Od malena sam bio obiteljski (kroz više generacija) izrazito uključen u širu medicinsku problematiku. Za obiteljskim ručkom se često razgovaralo o medicini (svi najbliži bili su mi liječnici), a u prošlosti su neki preci bili vrlo skloni stručnoj alkohološkoj problematici (D. Mašek). Preko oca sam pratio Prof. Hudolina od njegovih gotovo studentskih dana, pa i bio svjedokom njegovih alkoholoških angažmana još od pedesetih godina. Kada je naslijedio mog oca kao šef Neuropsihijatrijskog odjela Vinogradske bolnice, odmah je „otvorenim vratima“ počeo revolucionirati psihijatriju. Njegovi postupci – vrlo suvremeni, bili su uvijek na granici mogućeg, uz maksimalno aktivne terapijske postupke, osobito na području alkoholizma. Uveden je grupni rad, povećavali su se prostorni i kadrovski kapaciteti. Uz financijsku pomoć Crvenog križa sagrađena je nova zgrada, koja je podvostručila kapacitete liječenja – isprva samo za alkoholičare, a kasnije i za druge ovisnike. Bilo je to pred točno 50 godina, 1. travnja 1964. godine. Suvremeno, stalno liječene alkoholičare (stacionarno za Hrvatsku, dnevnobolnički za uže, a dispanzerski za šire Zagrebačko područje) potrebno je bilo dalje „oporavljati“ – rehabilitirati, u otvorenim, obiteljskim i stručno vođenim klubovima liječenih alkoholičara. Početak klubova bio je u novom Centru za liječenje alkoholizma s oglednim „pripravnim“ Klubom liječenih alkoholičara, a iste 1964. godine osnovani su prvi klubovi na terenu, isprva KLA „Maksimir“, uskoro „Centar“, a slijedili su drugi zagrebački i ostali hrvatski klubovi. U tome sam od početka (1964. godine) sudjelovao, posredno i u daljnjih stotinjak KLA. Selio sam pomažući prvim klubovima, a kasnije obnavljajući stare iza Domovinskog rata. Uz prof. Langa, prim. Troncosa, prof. Buljana, prim. Marušića i druge bio sam od početka stalni terapeut u maksimirskim klubovima, pa i sada u maksimirskom, našem najstarijem KLA „Vladimir Hudolin“.

2012. godine dobio sam posebnu nagradu za doprinos ukupnom djelovanju Društva glazbenih i plesnih pedagoga.

2013. godine odlukom Predsjednika Republike odlikovan sam Redom Danice Hrvatske s likom Antuna Radića za osobite zasluge za prosvjetu.

Kao što smo 35., 40. i 45. obljetnicu prvih klubova proslavili još u punim sastavima, od prof. Hudolina – osnivača, pa nadalje, tako ćemo svi zajedno sa prof. Zoričićem proslaviti i ovu posebnu 50. obljetnicu suvremenih alkoholoških stremljenja, okrenuti budućnosti.

Darko Breitenfeld

strana 23

Alk. gl. 2/3 /2014 (206.7) str. 27 - 29

strana 30 ►

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

 

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. ili dvomjesečno

IBAN ZKLAZ: HR1123400091100137559, s naznakom "za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES