početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

◄ strana 1

Alk. gl. 4 /2013 (202) str. 3 - 11

strana 12 ►

STRUČNI PRILOG

ART terapija u liječenju ovisnika o alkoholu

Profesor rehabilitator Mirjana Halužan, Odjel za alkoholizam, Klinika za psihijatriju KBC “Sestre milosrdnice”, Zagreb

U multidisciplinarnom pristupu i pronalaženju metoda pomoći koje će utjecati na samoregulaciju pacijenta te aktivirati vlastite potencijale u percepciji i rješavanju vlastitih problema, art terapija ima značajno mjesto.

Ovisnici o alkoholu imaju promjenjene perceptivne sposobnosti, lošiju sliku o sebi i teže izražavaju emocije. Isto tako imaju poteškoće u socijalnoj intereakciji, što na kraju rezultira poteškoćama u svakodnevnom općem funkcioniranju.

Predodžbe i razmišljanja o ponašanju i funkcioniranju tijekom razdoblja pijenja obilježene su uglavnom neugodnim sadržajima tijekom suočavanja. Projektivnom tehnikom putem crteža oslobađaju se stresa, potaknuti svojim crtežima lakše razgovaraju o problemima o kojima ja teško govoriti.

Postavlja se pitanje, kako poboljšati stupanj percepcije, razinu općeg funkcioniranja i socijalnu interakciju uključivanjem više osjetnih sustava, preoblikovanjem puta procesuiranja uz poticaj pozitivnih razmišljanja o sebi putem aktivnosti?

Ovisnici o alkoholu imaju naglašenu emocionalnu napetost zbog sukoba unutar svoje strukture i sukoba u svojoj obitelji, te naznačenu anksioznost u ostvarivanju interpersonalnih odnosa.

Neprihvaćanje realnosti i teško nošenje s posljedicama dotadašnjeg života, koji uključuje automatizirane obrasce specifičnih načina ponašanja koje treba mijenjati u procesu rehabilitacije zasigurno nije jednostavna zadaća.

Art terapija pomaže da putem slikovnog monologa, metodom priče sa svojom slikom govore slobodno, sami određuju granice i dubinu sadržaja, a pri tome se obrađuju problemi emocionalnog funkcioniranja, komunikacije i obiteljskih odnosa.

Metoda i tretman u art terapijskom procesu prilagođava se pojedincu kao specifičnoj strukturi koja proizlazi iz određenog kulturološkog konteksta, sa značajnim razlikama u životnim stilovima i načinu funkcioniranja. Važno je prilagoditi metode i tretman koji su u skladu s realnim mogućnostima pojedinca.

U art terapijskom procesu gube se granice u različitostima s obzirom na stupanj općeg funkcioniranja i kognitivnih sposobnosti, pri čemu svi dobivaju jednaku mogućnost slobodnog likovnog izražavanja u skladu s vlastitim kapacitetom, neopterećeni reakcijom socijalnog okružja.

Likovni izražaj je slobodni unutarnji simbolički monolog pojedinca, potiče vlastite mehanizme u promišljanju o problemima, pomaže u stvaranju novih spoznaja o sebi. Potiče pojedinca da donosi zaključke sam i odlučuje kako će utjecati na promjene.

  

Slika 1.,2. Rad na komunikaciji i emocijama

Očekivane promjene uvjetovane su vlastitim limitima pojedinca, a procesi rehabilitacije art terapijskom metodom potiču vlastite mehanizme samopercepcije, te putem samoanalize pojedinca uzročno – posljedično dovode do promišljanja o promjenama. Pojedinac uvijek ima svoju perceptivnu sliku problema, kao i vlastiti stav kako rješavati svoj problem.

Funkcioniranje pojedinca vezano je uz učenje i interakciju iz najranijeg djetinjstva, iskustva tijekom odrasle dobi, te ostvarivanja u životnim funkcijama i ulogama (partnerstvo, roditeljstvo), koje su praćene nagradama ili razočaranjima.

Ovisnici o alkoholu tijekom liječenja art terapijom kroz aktivnost snižavaju razinu stresa, relaksiraju se, slobodno komuniciraju, što utječe na sadržaj mišljenja. Odmicanje od uobičajenih metoda komunikacije omogućava im osobnu kreativnost, slobodu i pričanje svoje istine putem slika, a odabir slika rezultat je upravo unutarnjih misaonih procesa o kojima se teško izraziti riječima.

Ciljevi rehabilitacije putem art terapijskog procesa su:

• Aktiviranje više osjetnih sustava

• Poboljšanje percepcije

• Oslobađnje unutarnje emocionalne napetosti aktivnim radom

• Otkrivanje novih spoznaja putem slobodnog slikovnog izražavanja

• Stvaranje vlastitog mišljenja o crtežu

• Poticaj na samoanalizu, što rezultira osobnim zaključcima i potiče na promjene (sjećanje, crtanje, razmišljanje, stvaranje priče)

• Aktualiziranje problema

• Jačanje kreativnog mišljenja i stvaranje pozitivnih promjena

• Grafomotorička vježba

• Grupna interakcija

U liječenju ovisnika o alkoholu, problemi obiteljskih odnosa su višestruki, složeni i emocionalno snažno naznačeni. Art terapija je značajan doprinos u rehabilitaciji i edukaciji. Slobodna simbolička komunikacija daje mogućnost svakom pojedincu da putem crteža govori o problemima koje teško izražava riječima (emocionalno i socijalno prihvatljiviji).

 

Slika 3. Moja obitelj                                                              Slika 4. To sam ja

Tijekom art terapijskog procesa zbog aktivnosti i kreativnosti pokazuju značajno nižu razinu stresa, te tako opuštenije promišljaju o svojim problemima i odnosima u obitelji.

Crtež omogućava prijenos aktualnih problema u simboličku projekciju (neverbalna komunikacija neopterećena cenzurom). Na taj način putem slikovne projekcije osoba izražava osobno iskustvo, afektivni stav, interpersonalne odnose, a istovremeno su aktivirani svi osjetni sustavi, što doprinosi u senzornoj aktivnosti i jačanju kognitivnih sposobnosti.

Likovne radionice i radionice s elementima likovne terapije u Klubu liječenih alkoholičara „Stara Tkalča“, Zagreb

Mirjana Tomašević Dančević, prof.

Bit terapije umjetnošću leži u općenitoj terapeutskoj aktivnosti stvaranja nečega. Stoga i kvalitetno vođene likovne aktivnosti već same po sebi imaju određeni terapeutski učinak, što se potvrđuje u radno-terapijskoj praksi s klijentima različita profila. Svaka stvaralačka aktivnost, pa tako i likovna, osobi koja je u nju uključena pruža nove spoznaje o samoj sebi i svijetu oko sebe te je obogaćuje novim iskustvima i potiče njenu samosvijest i samopouzdanje.

Međutim, u slučaju likovne terapije sam proces crtanja/slikanja/oblikovanja kao terapijsko sredstvo nije dovoljan, nego je potrebno zadovoljiti niz dodatnih uvjeta.

Likovna terapija oblik je psihoterapije. (Drugi često korišteni naziv, „art terapija“, preuzet je iz engleskog jezika, u hrvatskom prijevodu glasi „terapija umjetnošću“, međutim nije potpuno istovjetan u značenju jer osim likovne umjetnosti uključuje i druge grane umjetnosti, npr. glazbu, dramu ili ples). Podrazumijeva liječenje, ali i samo samopotvrđivanje, osnaživanje, harmoniziranje, rekreaciju i integraciju određene osobe uz pomoć crtanja, slikanja ili modeliranja, koji joj omogućavaju da svoje duboko potisnute probleme izrazi neverbalno: linijom, bojom ili oblikom – sasvim neovisno o umjetničkoj razini primijenjenoga/ostvarenog likovnog izraza.

U likovnoj terapiji, u trostrukom suodnosu a) osobe koja je uključena u terapiju, b) njezina likovnog terapeuta/terapeutkinje i c) pritom nastala crteža/slike/oblika – težište se stavlja na likovnu komponentu. Likovni se „zapis”, kao konkretna bilješka, koristi kao pomoć u razotkrivanju i razumijevanju određenih psihičkih procesa jer osigurava „opipljivu” pozadinu za (lakše) otkrivanje skrivenih veza s ranije potisnutim podsvjesnim sadržajima.

Likovni terapeuti smatraju da svaka osoba, bez obzira na to ima li neku likovnu naobrazbu ili ne, ima latentnu, prikrivenu sposobnost projekcije svojih unutarnjih konflikata u vizualne oblike. Pretpostavka je mnogobrojnih autora likovnih i likovno-terapijskih istraživanja da ljudi imaju podsvjesno znanje vizualnog rječnika, odnosno da ono već postoji u podsvjesnoj razini uma. Proces likovne terapije temelji se upravo na saznanju da se čovjekove temeljne misli i osjećaji, koji proizlaze iz podsvjesnoga, mogu bolje iskazati slikama nego riječima. Pritom, dok određena osoba svoje unutarnje iskustvo iskazuje crtežom ili slikom, često se događa da i njen verbalni iskaz o istom iskustvu postaje jasniji.

Proces stvaranja u likovnoj terapiji, u stvari, predstavlja dijalog (unutarnji dijalog) osobe podvrgnute terapiji sa samom sobom, a rezultat toga dijaloga vidljiv je kao određeni (likovni) iskaz prema van. Međutim, ni tako izražena likovna forma, premda uvijek individualna i jedinstvena, terapijski nema puno smisla ako je izdvojena sama za sebe. Ona ima smisla tek ako služi kao polazište za razgovor i analizu s terapeutom/ terapeutkinjom (→ vanjski dijalog).

U slučaju likovne terapije koja se temelji na Geštalt terapiji (više u daljnjem tekstu), osoba koja je autor/ ica likovne forme svoj likovni iskaz sama povezuje vanjskim dijalogom sa svojom određenom životnom situacijom, kako trenutnom i aktualnom, tako moguće i s nekom situacijom iz prošlosti, najčešće vezanom uz rano djetinjstvo. Dakle, u svome stvaralačkom aktu ta osoba svoj određeni unutarnji osjećaj ili konflikt po svojoj osobnoj želji ponovno oživljava i proživljava, a zatim ga uz pomoć terapeuta/terapeutkinje shvaća (racionalizira u razumljiv oblik), rješava i integrira u svoja osviještena iskustva. Pritom je sasvim razumljivo da nastali crtež/sliku ili 3D oblik, koji je uvijek jedinstveno vezan uz određenu osobu koja mu je autor/ica, u svojoj potpunosti može razumjeti jedino autor/ica. Od dobroga se terapeuta/terapeutkinje stoga očekuje da to uistinu kreativno otkrivanje svome klijentu/klijentici i omogući – svojom strpljivošću i nenametanjem vlastitih stručnih “konačnih rješenja”.

Moje volonterske radionice u Klubu liječenih alkoholičara „Stara Tkalča“, započele su u svibnju 2012. godine, a njihovo je provođenje još u tijeku.

Iz iskustva nastavnice likovnih nastavnih predmeta, umjetnice, autorice stručnih članaka, knjige i izlaganja te voditeljice pedagoških, likovnih i likovno-terapijskih radionica za različitu populaciju, u dogovoru s prim. mr. sc. Vesnom Golik-Gruber, stručnom djelatnicom u klubu, odlučila sam se za dvojake radionice, odnosno izmjenu likovnih i „likovno-terapijskih“. Tako su, primjerice uvodna i predbožićna radionica kao osnovnu karakteristiku i cilj imale likovnost, a ostale su tri radionice po svojim obilježjima bile bliže likovno-terapijskima.

Zajednički je primarni cilj ovih radionica (bio) uvesti u već uhodani rad kluba neke nove sadržaje.

Cilj je samih likovnih radionica (bio) ponuditi i omogućiti članovima kluba opuštanje i upuštanje u novo, odnosno iskušavanje novoga i uključivanje u aktivnosti „desne strane mozga“.

„Desna strana mozga“ samo je metaforički naziv za način spoznaje, među ostalim povezan s vizualnom/prostornom percepcijom i s emocionalnim i intuitivnim izrazom, koji uključuje osjećaje, instinkte, otvorenost, ali i neverbalno i vizualno te holističko doživljavanje. U radionicama se primjenjuje niz vježbi uz pomoć kojih se racionalni, pretjerano samokritički, rutinski i šablonski pristup u crtežu, karakterističan za većinu odraslih osoba, može približiti spontanom, intuitivnom, istraživačkom i cjelovitom doživljaju promatranoga i samom „slobodnom“ načinu crtanja karakterističnom za djecu, kakva su nekoć i sami bili.

Osim oslobođenih, zanimljivih i neočekivano „hrabrih“ crteža, kao rezultat ovakvih likovnih vježbi/ aktivnosti postiže se i radostan i stvaralački osjećaj opuštene, neinhibirane osobe, izazvan već samim procesom istraživanja i isprobavanja novoga pristupa u promatranju svijeta oko sebe i u likovnom izražavanju.

S druge strane, već djelomično opisane „likovno-terapijske“ radionice temeljile su se na principima integrativne Geštalt terapije.

Relativno dobro poznati ciljevi Geštalt pristupa jesu da osoba uključena u terapiju otkrije i istraži sebe kao cjelovitu osobu, da radi na prihvaćanju i razvoju svoje osobnosti (preobrazba onoga što nisam ja u ono što jesam), da uspostavi ravnotežu između svoga sadašnjeg života i svojih prošlih iskustava, tako da pod vodstvo terapeuta/terapeutkinje proživi i osvijesti određene bitne osjećaje, želje, strahove, snove, fantazije i potisnute dijelove osobnoga iskustva, nadalje, da pronalazi nove načine reagiranja i djelovanja te da se kreativno prilagođava u konfliktnim situacijama u svojoj komunikaciji sa svijetom, da pritom stekne povjerenje u sebe i da ubuduće pronalazi oslonac u samoj sebi, i naposljetku, da prihvati odgovornost za svoje postupke – svjesne odabire i kontakte – i njihove moguće posljedice.

Međutim, treba napomenuti da su ovi ciljevi pristupa Geštalt terapije u „likovno-terapijskim“ radionicama u klubu zbog tehničkih uvjeta za rad, njihove sporadičnosti, ali i zbog već spomenute njihove osnovne namjene obogaćivanja rada kluba novim, nepretencioznim sadržajima (bili) postavljeni tek u naznakama.

Neka od zapažanja vezana uz do sada ostvarene „čisto“ likovne radionice, ali također i uz one „likovno-terapijske“ su sljedeća:

Očekivano su se crteži većine članova kluba koji su za sebe smatrali da „više ne znaju crtati“ pokazali puno snažniji i osobniji, odnosno njihovi su likovni iskazi bili puno iskreniji i otvoreniji, nego crteži nekih inače vještijih članova koji se nisu mogli osloboditi samokontrole i samopostavljenih kriterija dobroga crteža. Ovakva pojedinačna svojevrsna zatvorenost za nova izražajna iskustva, podjednako ona unutarnjega dijaloga na nov način i ona vizualno-likovna, koja se u ovom slučaju preklapaju, uglavnom bi se u potpunosti izbjegla da su se mogli zadovoljiti svi uvjeti potrebni za uspješnu radionicu likovne terapije.

Za rad u radionici u trajanju od oko 40 minuta uspjeli smo osigurati, među ostalim, „mekane“ olovke B6, kvalitetne uljne pastele, relativno velike papire za crtanje dimenzija oko 40 x 29 cm i znatno veće kartonske podloge koje omogućavaju ugodan rad na koljenima, umjesto uobičajenoga crtanja ili pisanja za stolom.

Međutim, za potpunu uspješnost u ciljanom sprječavanju „lijeve strane mozga“ u svojoj davno uspostavljenoj kontroli nad vizualnim izrazom većine odraslih (ali i mnogih mlađih) osoba – svojom logikom, racionalnim zaključivanjem, verbaliziranjem i rutinom – poželjno je osigurati dodatne uvjete.

U svrhu omogućavanja sasvim novoga „nepoštivanja dobro poznatih pravila“, rutina i samokontrole pri crtanju ili slikanju, sve u korist oslobođenoga, intuitivnog iskaza, trebalo bi svima omogućiti crtanje/slikanje na maksimalno neuobičajen način: primjerice na puno većim papirima položenim na pod, sjedeći pritom na podu u ugodnoj odjeći koja dopušta slobodne, široke pokrete ruke i tijela, crtanje/slikanje lijevom, odnosno nedominantnom rukom, čak i zatvorenih očiju, koristeći veliki široki kist ili izlomljene komade uljnoga pastela oslobođene zaštitne papirnate ovojnice, i sl.

Naravno, iz razumljivih se razloga ovakvi uvjeti u klubu nisu mogu ni očekivati.

Predstavit ćemo postupke rada i nekoliko likovnih uradaka iz svake od tri ostvarene radionice s elementima likovne terapije, prema redoslijedu njihove provedbe.

U lipnju 2012. godine tema radionice, odnosno crteža u tehnici uljnoga pastela, bila je Evokacija osjećaja straha (sl. 1 – 4). Od prisutnih se 11 članova kluba odnosno članova njihovih obitelji zatražilo da izraze kako u „ovom sadašnjem trenutku“ doživljavaju, odnosno na koji se način prisjećaju svoga specifičnog, zbog nekoga osobnog razloga važnoga, osjećaja straha. (Kojim bi se bojama, kakvim linijama i oblicima taj strah mogao izraziti?).

Nakon što su svi članovi završili svoj vizualni iskaz, svaki je autor/autorica prema slobodnom odabiru redoslijeda prezentirala ostalima svoj crtež – dala im je njegovo objašnjenje, eventualno iznijela stav o evociranom iskustvu iz današnje perspektive te iznijela kako se pri provođenju ove aktivnosti osjećala.

U listopadu 2012. godine tema radionice/crteža u tehnici uljnoga pastela bila je Autoportret (sl. 5 – 12). U svrhu oslobađanja polaznika radionice nesigurnosti ili straha od zahtjevnoga likovnog problema te sprječavanja nastanka šablonskih, krutih, obično vrlo malih crteža, prisutnima su (13 članova) kao poticaj i polazište za autoportrete ponuđene reprodukcije dvaju vrhunskih linearnih crteža H. Matissea i P. Picassa, odnosno njihove preslike na papirima formata A3 (42 x 29,7 cm).

Kao poticaj su korišteni sljedeći crteži:

1) H. Matisse, Crtež žene, olovka, 1941., iz mape Crteži/Teme i varijacije, 1943. (Crtež je bio namijenjen članicama kluba.)

2) P. Picasso, Portret Igora Stravinskog, olovka i ugljen, 1920., 61 x 48 cm, Musee Picasso, Pariz. (Crtež je bio namijenjen članovima kluba.)

II. Autoportret, uljni pastel, listopad 2012.

 

Sl. 5. Ljiljana, članica kluba                                                 Sl. 6. Dragica, članica kluba

Reprodukcije oba portreta bile su postavljene po svim zidovima prostorije, isključivo naglavačke, tako da se kod sudionika radionice onemogući uobičajena pojava da se koncentriraju na logičko prepoznavanje i „kopiranje“ dijelova lica, odnosno tijela, nego da ih se navede da, neopterećeni sadržajem prikaza, prate likovnu, vizualnu dinamiku pojedinih linija i otkrivaju prostorne odnose „neuobičajenih“ oblika te da ih takve ili u nekoj osobnoj interpretaciji bilježe uljnim pastelom na papir formata A3, koji također uobičajeno ne koriste za razliku od standardnoga formata A4 i još manjih formata.

II. Autoportret, uljni pastel, listopad 2012.

 

Sl. 7. Morana, članica kluba                                                  Sl. 8. Dragutin, član kluba 3

Po završetku takvoga crteža, ako ne koncipirano već od samoga početka njegove izrade, svaki je polaznik/polaznica imala okvirni crtež za slobodnu razradu vlastita autoportreta. Taj „autoportret“ svake pojedine osobe podrazumijevao je likovno viđenje same sebe u sadašnjem trenutku – sa svojim unutarnjim osjećajima, u živom odnosu s vanjskim prostorom i događanjima, s karakterističnim „osobnim“ bojama i specifičnom dinamikom zbivanja u sebi i oko sebe. Crtež je bio nepromijenjeno postavljen naglavce u svrhu lakšega usmjeravanja pažnje na suštinu cjelovita „zadatka“, a udaljavanja od rutinskoga dodavanja opisnih detalja vanjskoga izgleda lika.

II. Autoportret, uljni pastel, listopad 2012.

 

Sl. 9. Faruk, član kluba                                                  Sl. 10. Nikola, suprug članice kluba

Slijedila je prezentacija i samoanaliza crteža, vrlo otvorena i zanimljiva.

II. Autoportret, uljni pastel, listopad 2012.

 

Sl. 11. Petar, član kluba                                                      Sl. 12. Ivan, član kluba

U ožujku 2013. tema radionice/crteža u tehnici uljnoga pastela bila je Ja u svome djetinjstvu (sl. 13 – 14) viđena s gledišta „sadašnjega životnog trenutka“ 13 prisutnih članova kao evokacija tadašnjih osjećaja/ želja/slabosti/snage/osjetljivosti i ondašnjega okruženja ili pak nekoga značajnog trenutka iz toga razdoblja, međutim bez potrebe realističnog prikaza, nego tek kao vizualni iskaz svoga aktualnog doživljaja samoga/same sebe u djetinjstvu.

Nakon crtanja slijedio je razgovor - samoanaliza crteža, odnosno likovnoga izričaja vezanog uz doživljaj (iz) djetinjstva.

Zanimljiv je bio zaključak prisutnih članova da se u toj radionici u značajno većoj mjeri iskazala pozitivna (sl. 14) u odnosu na negativnu (sl. 13) evokaciju (iz) djetinjstva.

III. Ja u svome djetinjstvu, uljni pastel, ožujak 2013

 

Sl. 13. Dragica, članica kluba                                               Sl. 14. Tatjana, članica kluba

Priređeni članak, arhiviranje i objavljivanje likovnih radova članova kluba te njihova osobna iskustva u radionicama bila su tema sastanka u klubu 15. travnja ove godine. Izrađena je fotodokumentacija svih likovnih radova, uključujući ilustracije za božićnu čestitku koje su autori/ce preuzele odmah nakon njihove izrade i opreme u svrhu unikatne čestitke najdražim osobama. Ostali crteži, većih dimenzija, neprikladni za pojedinačno prenošenje bez oštećenja do svoga doma, povjereni su voditeljici radionica, a autori/ce će ih preuzeti u kompletu nakon posljednje radionice prije ljetnih godišnjih odmora. U međuvremenu ih mogu po želji dobiti elektroničkim putem kao slike u JPEG formatu.

Dogovoreno je da će se radionice nastaviti provoditi u razmaku od oko dva mjeseca.

Napomene:

Uvodni je dio članka dijelom preuzet iz knjige dolje potpisane autorice Kako nacrtati osjećaj? – Likovna terapija i (s)likovni dnevnik kao samopomoć, Profil, Zagreb, 2005., u kojoj je navedena opsežna stručna literatura o terapiji umjetnošću, odnosno likovnoj terapiji.

Tekst o integrativnoj geštalt terapiji nastao je prema programu edukacije Instituta za geštalt terapiju iz Würzburga u Njemačkoj u prijevodu njegovih provoditelja u Hrvatskoj.

Svi crteži članova Kluba liječenih alkoholičara „Stara Tkalča“ objavljeni u ovom članku kao crno-bijeli mogu se na mrežnim stranicama „Alkohološkog glasnika“ www.hskla.hr/ag/ pogledati u originalnom izdanju u boji.

Djeca crtaju

Roditelji često dođu u ambulantu u pratnji djece. Za vrijeme razgovora s roditeljem, djeca se vrlo rado zabavljaju crtanjem, a dječji crteži izvrsno oslikavaju obiteljsku situaciju i time pridonose terapijskom procesu. Ovo je crtež malog dječaka na kome je nacrtao oca prije i poslije liječenja.

V.G.G.

Crteži iz KLA „Zaprešić“

Irena Rojić Pavlara iz Kluba liječenih alkoholičara „Zaprešić“ poslala nam je crteže, što pokazuje da se i u drugim klubovima njeguju različiti oblici likovnog stvaralaštva. Crteže smo dobili bez popratnog teksta, ali prema staroj narodnoj poslovici – slika vrijedi tisući riječi.

 

Jasno se može vidjeti da su crteži nadahnuti antičkom mitologijom, koju je moguće povezati i s problemima suvremenog čovjeka, među kojima su i ovisnosti.

Janus je rimski bog početka i kraja. Prema njemu je prvi mjesec u godini dobio ime januar. Prikazivao se s dvije glave, tako da vidi prošlost i budućnost. Simbolizira dvoličnost.

Sizif je bio utemeljitelj i kralj Efira (današnji Korint). Zbog pohlepe i brojnih prijevara bogovi su ga kaznili. Morao je uzbrdo gurati golemi kamen, ali prije nego što bi stigao na sam vrh brda, kamen bi se otkotrljao i Sizif je morao gurati kamen ispočetka. „Sizifov posao“ još uvijek je metafora za naporan i uzaludan rad.

 

Tantal je, prema grčkoj mitologiji, bio Zeusov sin miljenik, ohol i drzak. S Olimpa je ukrao ambroziju, hranu bogova i odnio je ljudima. Svog sina Pelopa je ubio, skuhao i ponudio bogovima za jelo. Bogovi su ga osudili na vječne muke – bio je u hladnoj vodi do vrata, a iznad njega bile su grane s prekrasnim voćnim plodovima. Iznad njegove glave bio je prijeteći kamen. Kad bi poželio popiti vode, ona bi se povukla, a kad je pokušao dohvatiti plodove, grane bi se izmakle. „Tantalove muke“ metafora je za teško i neostvarivo iskušenje.

S veseljem očekujemo i radove iz drugih klubova!

Vaša urednica

◄ strana 1

Alk. gl. 4 /2013 (202) str. 3 - 11

strana 12 ►

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, D. Vodopivec, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. Pretplata se uplaćuje na žiro račun 2340009-1100137559 poziv na broj 1222147, s naznakom

 "Zajednica KLA, za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES