početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

◄ strana 11

Alk. gl. 2 /2013 (200) str. 16 - 20

početna ►

IZ DNEVNE BOLNICE

Sve je lakše bez alkohola

Prošla su četiri tjedna moje rehabilitacije. U početku, kako to već ide kad se s nečim ne slažem, onda se tome protivim, došao sam sa stavom da su doktori, socijalne radnice i medicinske sestre bili glavna prijetnja mojem lagodnom životu uz alkohol. Uopće nisam znao zašto sam zapravo došao i kakvih to problema imam s alkoholom, koje svi vide, ali ja ne. Mislio sam da ne pijem previše i ne treba mi nikakva rehabilitacija te da se ne trebam nikako promijeniti u svojim stavovima, uvjerenjima, razmišljanjima i svemu ostalome na što je alkohol utjecao. Nakon nekog vremena i truda koje je uložilo stručno osoblje počeo sam malo drugačije shvaćati alkohol, a ne kao moju potrebu, naviku, zabavu i sve ostalo što vodi neposustajanju. Nije mi više do toga da odem s nekim popiti piće pa što bude, bit će i tko zna kako će završiti. Ne tražim više nešto od alkohola jer veći problem je uvijek nositi se s pijanim nego s trijeznim. Ne moram ja biti taj pijani. Razmišljao sam o svojoj potrebi za alkoholom i svojem pijenju od početka. Izgleda da sam mnogo vremena, novca, osjećaja i energije ulagao u ništa pa mi alkohol ništa nije ni vraćao, a ja sam glupo želio više. Budio se mamuran i govorio sebi da neću više, a uvijek je prelazilo u sve više. Još uvijek nisam siguran mogu li stvarno bez alkohola, hoće li ponovo doći neka situacija u kojoj ću popustiti i priznati si da mi je stvarno nešto potrebno uz alkohol. Sigurno više neću prihvatiti svaku priliku za otići nešto popiti jer me nešto mami ili me nešto obuzima ili mi ne odgovara moj život kojeg sam planiram i gradim. Zavaravanje samog sebe, opuštanje uz bilo što ili prihvaćanje bilo čega uz čašu vina sigurno mi neće biti razlog pijenja.

Više nemam nikakve potrebe da pijem sam u birtiji dok se ne opijem, da pijan idem bilo gdje s ciljem daljnjeg opijanja, da drugome namećem brigu za sebe dok se opijam. Ako odem na piće u kafić, to može biti kava, čaj, kakao, mineralna voda, razni gazirani ili voćni sokovi dok želim malo odmoriti od okoline, pročitati novine, pričekati nekoga ili popričati s nekim s kim se dogovorim.

Za šank sam se ženio mnogo puta, ali on je uporan i uvijek čeka i ne da se kao da je jedino mjesto gdje nekoga mogu upoznati, kao da će društva biti samo tamo, kao da se jedino za šankom mogu zabaviti; ili se opet skupi neka ekipa kao nekad oko klupice u parku gdje ću se je dobro uklopiti i riješiti sve svoje probleme; pa onda me čeka i koji dućan koji ima lijepe stepenice gdje mogu sjesti i popiti jeftino pivo, a da se ne moram skrivati ni od koga i „sigurno” će mi biti dobro. Od svojeg djetinjstva, školovanja i tijekom radnog vijeka promijenio sam mnogo okolina i radio različite poslove. Iz toga sam nešto naučio, što me može voditi kontroli nad samim sobom i kako dalje mogu graditi svoj život, u kakvim okolinama se kretati, a kakve izbjegavati, koga voljeti i vjerovati mu, a kome ne, što raditi i konzumirati, a od čega se čuvati. Sve je to lakše bez alkohola.

D.S., Dnevna bolnica za alkoholizam Klinike za psihijatriju KBC „Sestre milosrdnice“

S INTERNETA

Pismo jednog djeda svojim unucima

Pisac i pjesnik James K. Flanagan iz Njujorka ostavio je svojim unučićima, od kojih najmlađe ima pet, a najstarije 11 godina, pismo s brojnim savjetima koje je stekao tijekom svog dugog životnog iskustva. Trećeg rujna 2012. on je iznenada preminuo od srčanog udara, a pismo je objavljeno uz dozvolu njegove kćeri Rachel Kreigton, prenosi Kurir. Dragi Ryan, Connor, Brendon, Čarli i Meri Katarina, Moja draga i mudra kći Rachel tražila je od mene da zapišem neke savjete za vas, one koje sam naučio u životu. Počinjem ovo pismo 8. travnja 2012. točno na moj 72. rođendan. 1. Svatko od vas je najljepši dar od Boga vašoj obitelji i cijelom svijetu. Sjetite se toga uvijek, naročito kad sumnjate u sebe i kad ste obeshrabreni. 2. Ne plašite se nikoga i ničega i živite punim plućima. Slijedite svoje želje i nade bez obzira na to koliko su teške i koliko se razlikuju od tuđih. Ljudi često ne rade ono što žele ili što bi trebalo jer konstantno razmišljaju što će drugi misliti ili reći. I zapamtite još jednu bitnu stvar – ljudi koji vam ne donesu pileću juhu kad ste bolesni ili ako nisu pored vas kad ste u nevolji, nisu bitni! 3. Svi smo mi sasvim obični ljudi. Neki nose preskupu odjeću ili imaju velike titule ili moć i misle da su iznad svih ostalih, ali nije tako. Oni imaju iste sumnje, strahove i nade, jedu, piju, spavaju i prde, kao i sav normalan svijet. 4. Kad porastete i imate djecu, uvijek imajte na umu staru irsku poslovicu: Hvalite djecu i ona će cvjetati! 5. Budite dobri i uvijek pomažite ljudima – osobito slabijima, onima koji su uplašeni i djeci. Svi oni nose neku svoju tugu i potrebno im je vaše suosjećanje. 6. Nemojte se pridružiti vojsci ili bilo kojoj drugoj organizaciji koja vas trenira da ubijate. Rat je zlo. Sve ratove su započeli stari ljudi koji su prevarili mlade muškarce da mrze i ubijaju jedni druge. Starci prežive i kao što su započeli rat olovkom i papirom, završavaju ga na isti način. 7. Čitajte knjige koliko god možete. One su predivan izvor uživanja, mudrosti i inspiracije. 8. Uvijek budite iskreni. 9. Putujte kad god ste u mogućnosti, posebno dok ste mladi. Ne čekajte da imate dovoljno novca ili dok se sve kockice ne slože. To se nikada, ali nikada ne događa. 10. Odaberite posao ili profesiju koju ćete voljeti. Naravno, biće i teških momenata, ali posao mora vam biti uživanje. 11. Ne vičite! To nikad ne uspijeva, a povrjeđuje i vas i druge. Svaki put kad sam vikao, doživio sam neuspjeh. 12. Uvijek ispunjavajte obećanja koja ste dali djeci. Nemojte govoriti “vidjet ćemo” ako znate da je odgovor “ne”. Djeca očekuju istinu, dajte im je s ljubavlju i dobrotom. 13. Nikad ne govorite nekome da ga volite ako nije tako. 14. Živite u harmoniji s prirodom: izađite van, obiđite šumu, planine, mora, pustinje. To je veoma važno za dušu. 15. Grlite ljude koje volite. Recite im sada koliko vam znače, ne čekajte da bude prekasno.

Preuzeto s Interneta

KLA “Delnice” otvorio svoju internet stranicu

Obavještavam Vas da smo oglasili web stranice našeg Kluba na adresi

www.kla-delnice.com.

Smatramo da je u današnjem vremenu normalno i potrebito postojanje vlastite web stranice te da ćemo i na ovaj način možda privući i zainteresirati potencijalne "klijente". Vjerujemo da i time dajemo doprinos ukupnoj borbi protiv alkoholizma.

Lijepi pozdrav iz Delnica!

IN MEMORIAM

Sjećanje - Blaženka Forauer iz Kotoribe

Svijetao primjer u borbi za spas obitelji i voljenog čovjeka

Noću u ponedjeljak, 28. Siječnja, na Koronarnoj jedinici čakovečke Županijske bolnice prestalo je kucati plemenito srce velike Blaženke Forauer iz Kotoribe. Preminula je u 58. godini svoga mukotrpnog života u kojem je dio posvetila za spas braka sa suprugom Josipom. Pred petnaest godina uspjela ga je istrgnuti iz ralja alkoholnog zla, dovevši ga do uglednog člana klubova liječenih alkoholičara sjeverozapadne Hrvatske, člana najužeg tijela Saveza klubova liječenih alkoholičara Međimurske županij i predsjednika KLA „Nada“ iz Kotoribe i to u njegovom trećem mandatu. Pokazala je na taj način nemjerljivu ulogu žene-supruge u teškoj i iscrpljujućoj borbi za oslobađanje voljenog od najvećeg zla koje je prijetilo razaranju njihove brojne obitelji.

Sretni trenutak iz kolovoza prošle godine: Blaženka (desno) sa suprugom i klupskom terapeutkinjom

Ovoj godini posebno se veselio njezin suprug Josip koji će dobiti priznanje za svoju 15-godišnju apstinenciju od alkohola. On će reći da je tih godina čuvala njegovu apstinenciju, da je zaslužna što je njezin Joža pokucao na vrata kluba gdje ga je prihvatila klupska terapeutkinja Veronika Matotek kojoj su kasnije ona i Joža postali desna ruka. Blaženki od tog trenutka nije bio važan samo njezin Joža već i cijeli klub gdje se zdušno borila za njegovu kompaktnost, a nerijetko je bila rame za plakanje onim ženama čiji su muževi zbog recidiva napustili klub. Znala im je govoriti: - Lupite po stolu, razgovarajte, preuzmite inicijativu, budite dosadne, svakodnevno ih kljucajte opasnostima koje donosi ta prokleta pijača… Svima je, bez imalo srama, isticala njihov primjer kada je njen Joža pao u recidiv i kada mu je pružila spasonosnu ruku, izvukavši ga na gotovo sigurno apstinencijsko tlo.

Blaženka je bila klupska domaćica. Brinula se za sva njihova slavlja. Svakom je apstinentu u slavljeničkim godinama znala ispeći slastice koje su ih, kako je znala reći, podsjećale na isplativu upornost, na njihovu obitelj koja je primjer sigurnog apstinencijskog puta.

Majkom su se posebno ponosila djeca Jasminka, Vesna, Marijan, Josipa, Nataša i Igor. Sve kćeri joj žive u Engleskoj, odakle su joj davale potporu da „čuva tateka“ i ona je u tome uspijevala na njihovu veliku radost, a one su bile sretne… - Hvala ti mama, hvala ti tata što slušaš mamu, što si uz nju! - stizale su poruke iz daleke hladne zemlje.

Blaženka je umrla od posljedica moždanog udara kojeg je pretrpjela u subotu, 5. siječnja. Nakon što je neurološki zbrinuta, dopremljena je kući gdje je bila nepuna dva dana.

Svjedočio sam brizi njenih najbližih u bolesničkoj postelji. Posebno su me dojmile Josipove riječi: - Mamika, do ve si ti brigovala mene, red je da ti vratim sve što si ugradila za moj povratak među žive. Od ve bum ja navek uz tebe…

Nažalost, nisu dugo bili zajedno. Blaženka je pokopana na kotoripskom groblju dan poslije u raki sa svojim roditeljima. Na posljednji ispraćaj došli su oni koji su je poznavali i posebno cijenili njezina djela, a među njima i članovi dijela klubova liječenih alkoholičara Međimurja i susjedne Koprivnice.Bilo je to posljednje zbogom hrabroj i upornoj ženi čija će djela ostati kao putokaz svima onima kojima je stalo za spas posrnulih obitelji.

Mladen Grubić

In memoriam

Katarina Gerbl (rođ. Vukušić)

1952.-2013.

Dana 23. veljače ove godine iznenada je preminula gospođa Katarina Gerbl, dipl.soc. radnica, rođena 3. srpnja 1952. u Osijeku. U rodnom je gradu završila Srednju medicinsku školu, a studij socijalnog rada završila je uz rad, radeći kao medicinska sestra u Domu zdravlja Samobor.

Dana 15. kolovoza 1988. godine u Samoboru je osnovan klub liječenih alkoholičara. Naša Katarina imenovana je voditeljicom kluba. Svojoj se zadaći posvetila predano, nesebično, a ipak nenametljivo. Uza sve to, ili možda upravo zato, stekla je neosporni autoritet kod svojih pacijenata, članova njihovih obitelji, a i šire društvene zajednice. Neprestano se usavršavala u svome zvanju. Sudjelovala je na mnogim stručnim seminarima i alkohološkim kongresima, a sva je stečena znanja i vještine koristila za dobrobit nas članova KLA „Samobor“ i naših obitelji. Za sve nas uvijek je imala vremena, samo za sebe i svoju bolest nije marila. Nama je posvećivala svoje strpljenje i dijelila nam korisne stručne savjete. Zadužila nas je svojom neposrednošću i toplinom. Tako se polako i neprimjetno ušuljala u naša srca i tamo zauzela svoje trajno mjesto. Neizmjerno smo joj zahvalni za sve što nam je podarila. Zahvalni smo i svim članovima njezine obitelji o kojima bi nam koji put pričala s posebnom pažnjom i ljubavlju.

Mi joj ne možemo dovoljno zahvaliti i ne možemo joj uzvratiti sve dobro koje nam je podarila. Neka je za sve nagradi svemogući i milosrdni Bog, a mi ćemo je doživotno nositi u našim srcima!

KLA „Samobor“

◄ strana 11

Alk. gl. 2 /2013 (200) str. 16 - 20

početna ►

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, D. Vodopivec, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. Pretplata se uplaćuje na žiro račun 2340009-1100137559 poziv na broj 1222147, s naznakom

 "Zajednica KLA, za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES