početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

◄ početna

Alk. gl. 2 /2013 (200) str. 1-3

strana 4 ►

Godina XIX.            broj (2) 200             Zagreb, travanj 2013.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Problem

recidiva u alkoholičara

 

 

 

Riječ urednice

Poštovani čitatelji!

Posebna mi je čast obratiti vam se u ovome, 200. broju „Alkohološkog glasnika“, časopisa koji izdaje Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara i Zajednica klubova liječenih alkoholičara Zagreba, a koji sada izlazi u nakladi od 930 primjeraka. „Alkohološki glasnik“ je stručno-informativni časopis koji se bavi problematikom vezanom uz pijenje alkoholnih pića i alkoholizam, a posebno klubovima liječenih alkoholičara, no dotiče se i problematike ostalih ovisnosti i unaprjeđenja kvalitete života i duševnog zdravlja.

Moram spomenuti naše prve korake davne 1995. godine, u vrijeme poslijeratne obnove klubova liječenih alkoholičara. Nametnula se potreba pokretanja glasila koje će pratiti i povezivati rad klubova i svih zbivanja na području alkohologije, glasila koje će biti sljedbenik „Al kluba“. Časopis „Al klub“ je od 1965. godine do rata uređivao prof.dr.sc. Vladimir Hudolin, a izdavao Savez za zaštitu i unaprjeđenje duševnog zdravlja i suzbijanje problema vezanih uz pijenje alkoholnih pića, ostale ovisnosti i pušenje duhana u SR Hrvatskoj.

Prvi broj „Glasnika“ posvećen je prof.dr.sc. Branku Langu, našem drugom velikom alkohologu i učitelju i tiskan na prvu godišnjicu njegove smrti.

U nekoliko se navrata mijenjao dizajn „Alkohološkog glasnika“, a njegovi sadržaj se stalno obogaćivao. Dostupan je širokom krugu čitatelja jer ima i svoje internetsko izdanje (jedno je od prvih glasila dostupnih na internetu), a kao tiskovina se trajno arhivira u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci.

Velik dio priloga šalju nam članovi klubova liječenih alkoholičara, a stručne priloge pišu stručnjaci koji rade na području alkohologije, čime je „Glasnik“ zajedničko djelo sviju nas i najbolje svjedoči o našem radu.

Ponosim se svime što smo postigli i zahvaljujem na iskazanom povjerenju da budem urednica „Alkohološkog glasnika“. Bez pomoći suradnika iz Uređivačkog odbora, vanjskih suradnika i svih vas, dragi čitatelji, u tome ne bih uspjela.

Zahvaljujem na suradnji i nadam se da ćemo i dalje nastaviti s radom, s ciljem unaprjeđivanja kvalitete našega glasila.

Vaša urednica,

Prim.mr.sc. Vesna Golik-Gruber

VII. ljetna škola o alkoholizmu održat će se u

Malom Lošinju od 31. 5. do 2. 6. 2013.

POZIV ►►►►►

Kontakti za HSKLA:

Doc.dr.sc. Zoran Zoričić, predsjednik, 01/3787-217, zoran.zoricic@kbcsm.hr

Dr. Anto Orešković, dopredsjednik, 01/ 343-00-41, anto.oreskovic@pbsvi.hr

Dražen Žagi, Bjelovar, dopredsjednik, 091/577-02-36, drazen.zagi@bj.t-com.hr

Dušica Cesarec, tajnica, 091/5458-072, dusicaizvor@net.hr

STRUČNI PRILOG

Prim.dr.sc. Korona Nenadić-Šviglin, Centar za liječenje alkoholizma i drugih ovisnosti, Psihijatrijska bolnica Vrapče, Zagreb, Bolnička 32

Problem recidiva u alkoholičara

Alkoholizam u institucionalnom radu, I. seminar socijalnih radnika pod nazivom “Alkoholizam i socijalni rad

Alkoholizam je socijalno-medicinska bolest. Alkoholnu bolest karakteriziraju ovisnost o alkoholu i oštećenja zdravlja, psihička i fizička, te socijalna oštećenja.

Alkoholizam je kronična bolest koja nastaje kao posljedica dugogodišnjeg i prekomjernog uzimanja alkoholnoga pića.

Osobito neugodna i česta komplikacija u liječenju alkoholizma je recidiv. Općenito se smatra da alkoholičar u velikom broju slučajeva brzo nakon liječenja recidivira. Mnogi zdravstveni i socijalni radnici zbog toga otklanjaju liječenje alkoholičara dovodeći u pitanje uspješnost liječenja od alkohola. Recidivi se, uostalom, javljaju i u drugih bolesti pa se ipak zdravstveni radnici njima bave.

Što je zapravo recidiv alkoholizma? Recidiv je ponovna pojava bolesti u alkoholičara nakon kraće ili duže apstinencije. On se može javiti vrlo rano, već u tijeku liječenja, neposredno nakon liječenja ili bilo kada kasnije. Recidivi nakon 4, 5 ili 10 godina apstinencije nisu nikakva rijetkost. Kasni recidiv može biti znatno opasniji i dovesti, za razliku od ranog recidiva, do vrlo brze ireverzibilne deterioracije alkoholičara.

Pojam recidiva ovisi o osnovnom terapijskom stavu. Ako se uspjehom u liječenju alkoholičara smatra samo postizanje trajne potpune apstinencije, svako se uzimanje pića, pa i u najmanjoj količini, smatra recidivom. Stav je Zagrebačke alkohološke škole, da se najznačajniji simptom alkoholizma sastoji upravo u nemogućnosti da alkoholičar ponovno nauči kontrolirati svoje pijenje pa se prema tome i svako uzimanje pića smatra recidivom.

Sklonost recidivu najteži je terapijski problem u liječenju alkoholičara. U Psihijatrijskoj bolnici Vrapče 2004. godine ukupno je liječeno 1712 alkoholičara. Od tog broja 570 alkoholičara bilo je kod nas prvi puta na liječenju. Ostali alkoholičari, njih 1142, bili su recidivisti. Ukupan broj liječenih alkoholičara u našoj kući 2005. godine iznosio je 1804. Od toga broja 559 alkoholičara bilo je prvi puta na liječenju, dok su ostali, njih 1245, bili povratnici.

Nedavna istraživanja su pokazala da tijekom prve godine čak 65% (2/3) klijenata odlazi iz kluba liječenih alkoholičara (KLA), a da je pri tome vrijeme između 3 i 6 mjeseci najčešće najkritičnije za napuštanje KLA i rada u njemu.

Prema podacima iz priručnika namijenjenoga za rad u talijanskim klubovima liječenih alkoholičara, među članovima klubova 60% ih je bez recidiva, ostalih 40%, uključujući i alkoholičare koji se ne popravljaju kao i one koji napuštaju klub, ima tijekom godinu dana jedan ili više recidiva.

Koliko je učinkovito liječenje alkoholičara u Sjedinjenim Američkim Državama? Istraživanje Millera i suradnika 2000. godine obuhvatilo je uistinu širok klinički uzorak od 8379 klijenata. Nakon provedenog antialkoholnog liječenja 1/3 alkoholičara uspješno je apstinirala godinu dana, dok su ostale dvije trećine u tom razdoblju pokazale veliko i značajno smanjenje pijenja i problema vezanih za pijenje. Iako su ovi drugi povremeno konzumirali velike količine alkoholnih pića, ipak se kod njih povećao broj apstinencijskih dana. Slična stopa uspjeha zabilježena je u skupinama Anonimnih alkoholičara (AA).

Metodologija rada izuzetno je važna u ispitivanju uspješnosti liječenja alkoholičara. Rezultati su različiti jer neka istraživanja isključuju klijente s lošom prognozom alkoholizma, zanemaruju izgubljene slučajeve i one koji „otpadaju” tijekom liječenja ili pak alkoholičare prate samo kratko razdoblje. Teži alkoholičari češće recidiviraju i prekidaju liječenje.

Recidiv često izaziva agresivnost u osoba s kojima je alkoholičar u nekoj vrsti odnosa. Na alkoholičara koji je recidivirao ljuti su žena, djeca, roditelji, prijatelji, poslodavac, kolege, članovi matičnoga kluba liječenih alkoholičara, a često se na njega ljuti i terapeut. Terapeut često osjeća ljutnju jer je „toliko truda uložio, toliko učinio za njega, a on je ipak pokleknuo”. Zdravstveni i socijalni radnik mora prepoznati i kontrolirati svoju ljutnju prema alkoholičaru koji je recidivirao. U tome će mu pomoći stalna edukacija i rad na sebi te vlastito iskustvo koje se stječe radom s alkoholičarima uz supervizora.

Nije slučajno da se u alkohologiji sve češće nailazi na pojam „recidivizma” koji je preuzet iz područja kriminologije, a znači da isti prekršitelj ponavlja kazneno djelo. Korištenje ovoga termina je po mom mišljenju prvenstveno odraz ljutnje i terapijske nemoći stručnih djelatnika suočenih sa složenim problemom recidiva u alkoholičara.

Alkoholičar koji je recidivirao često osjeća tjeskobu, sram i krivnju jer je izdao prijatelje i obitelj koji su mu vjerovali te osramotio terapeuta. On nalazi različita opravdanja za recidiv i može zbog osjećaja stida i krivnje izbjegavati ponovno liječenje pa je tako na opasnom putu da postane depresivan i da se povuče iz borbe za vlastito zdravlje. Dobro je imati u vidu da se alkoholičara često „žalilo” i govorilo mu „da je s njime gotovo, da mu nema spasa te da jadan propada” pa ako je tomu tako, čemu da se uopće trudi.

Alkoholičara se često pretjerano zaštićuje, vodi se posebna briga i nadzor nad njime umjesto da se jača njegovo samopouzdanje i potiče ga da postupno preuzme odgovornost za sebe i svoje liječenje. „Velika briga” za alkoholičara može biti znak naše potisnute, neosviještene agresivnosti. Umjesto takve brige moramo alkoholičaru ponuditi razumijevanje i solidarnost. Svi mi imamo svoj stav prema alkoholnoj bolesti. Vrlo je teško svakom od nas uživjeti se u situaciju liječenoga alkoholičara. Želimo i smatramo da liječeni alkoholičar mora biti „kao i mi”, no on nema više kontrole nad alkoholnim pićem, njegov ugled u društvu je načet, a izgledi za neki prodor u središte društvenoga života vrlo upitni. Naša slabo kontrolirana ljutnja može ga ponovno baciti u naručje alkohola.

Razumijevanje i solidarnost s liječenim alkoholičarom podrazumijeva i razriješen odnos zdravstvenoga i socijalnoga radnika prema vlastitom pijenju. Ne možemo se postaviti na način „mi nismo kao oni, mi možemo popiti”. Nažalost, nije rijetkost da se nakon simpozija na temu alkoholizma sudionici druže s čašom alkoholnoga pića u ruci.

Alkoholičar dolazi na liječenje u najvećem broju slučajeva pritiješnjen nekom nevoljom na poslu ili u obitelji, oštećenjima zdravlja, pod pritiskom suda ili policije. Kada jednom dođe na liječenje, već je u njega došlo do teških promjena ponašanja, a eventualno i organskih moždanih oštećenja. Alkoholičar teško može shvatiti da baš on ne može piti mada svi u njegovoj okolini piju.

U većini slučajeva, bez obzira na verbalni pristanak na liječenje i obećanja koja daje, alkoholičar duboko u sebi donosi odluku da neko vrijeme neće piti, no kada se oporavi i sredi teškoće zbog kojih je došao na liječenje, opet će početi normalno piti. Ukoliko se želi izmijeniti takav njegov stav, treba s alkoholičarom raditi već od prvog dana liječenja i pokazati mu što se obično događa ako ponovno počne piti.

Među alkoholičarima ima onih s jakim stupnjem psihofizičke ovisnosti o alkoholu te naglašenom žudnjom za pijenjem alkoholnih pića. Premda oni nauče i prihvate da ne mogu više normalno piti te da je stroga apstinencija od alkohola za njih jedino rješenje, skloniji su recidivima od drugih grupa alkoholičara upravo zbog jake žudnje za alkoholom. Postoje lijekovi koji s više ili manje uspjeha podržavaju apstinenciju u alkoholičara (Naltrekson i Akamprosat ublažavaju žudnju, Disulfiram, Antabus ili Tetidis izazivaju kemijsku internaciju).

Farmakoterapija ima istaknutu ulogu u liječenju alkoholičara tijekom prve godine apstinencije kada su alkoholne krize i recidivi najčešći. U kasnijoj fazi apstinencije žudnja za alkoholom slabi i u alkoholičara izlaze na vidjelo psihološki problemi. Recidiv je u toj fazi prvenstveno posljedica psiholoških i interpersonalnih odnosa. Negativna emocionalna stanja, interpersonalni konflikti i socijalni pritisci provocirajući su čimbenici za nastanak recidiva. Farmakoterapija sve više ustupa mjesto socioterapiji i psihoterapiji u liječenju alkoholičara.

Alkoholičar obično dolazi na liječenje u fazi alkoholizma kada su već nastupila društvena oštećenja; u toj fazi već su bitno izmjenjene obiteljske prilike i alkoholičar je čak i u obitelji uglavnom napušten i sam. Žena može biti zapreka u liječenju jer je zauzela muževo mjesto u obitelji i napušta ga samo uz intenzivnu obiteljsku terapiju.

Katkada alkoholičar nakon što se oporavi uoči situaciju u kojoj se nalazi te zapada u depresivno raspoloženje u kojemu ili pokuša samoubojstvo ili recidivira. Može se dogoditi i da uloži maksimalni napor kako bi što prije popravio ono što je pošlo krivo u vrijeme pijenja. Međutim, životni propusti se ne mogu ispraviti u kratko vrijeme, energija popusti i alkoholičar obeshrabren recidivira. Nadalje, vraća se u društvo u kojem svi piju. Te osobe ne mogu razumjeti ni prihvatiti da netko ne pije pa čine sve da bi alkoholičara opet priveli piću, što im obično i uspijeva.

Alkoholičar često opet počne piti nakon za njega neugodnih vanjskih događaja kao što su, na primjer, nesporazum ili svađa sa suprugom, neki neuspjeh na radnom mjestu, dosadna večer ili večer koju provodi sam i slično. Alkoholičar recidivom trenutno postiže olakšanje. Nije više tjeskoban, napet, žalostan. Izbjegne životne teškoće i osjećaj odgovornosti i barem nakratko pobjegne u svijet zaborava i iluzija. Stav je skupina Anonimnih alkoholičara (AA) da alkoholizam predstavlja strah od života, a da je alkoholičar osoba koja u alkoholu traži rješenje tjelesnih, emocionalnih i duhovnih problema.

Nije dovoljno prestati piti. Neophodno je promijeniti stil života koji je i doveo do pojave i razvoja alkoholne bolesti. Iz grupe alkoholičara koji misle da je dovoljno prestati piti, a ne žele se promijeniti jer svaki pozitivan pomak zahtijeva veliki rad na sebi i na odnosima sa osobama iz okoline, regrutira se najveći broj recidivista. Promjena načina života ne događa se preko noći. Rehabilitacija i resocijalizacija alkoholičara u klubu traje najmanje 5 godina. U alkohološkoj literaturi još se susreće termin „mokroga recidiva’’, koji označava povratak pijenju te „suhi recidiv”, koji označava povratak starim, napuštenim oblicima ponašanja. Klubovi liječenih alkoholičara (KLA) postoje upravo zbog sklonosti alkoholičara ponovnoj pojavi bolesti. O recidivu se može početi govoriti već onda kada alkoholičar prestane kontinuirano posjećivati matični klub liječenih alkoholičara, odlaziti na kontrolne preglede i obiteljsku terapiju u nadležnu ustanovu i kada redovito ne uzima Antabus ili ga potpuno ukine.

Alkoholičaru je važno znati što dobiva apstinencijom. Ona je sredstvo za poboljšanje kvalitete života i ostvarenje odabranih životnih vrijednosti. Pomažući drugim alkoholičarima da postignu apstinenciju, alkoholičar pomaže i samom sebi da ne recidivira. A najbolja prevencija recidiva je stvaranje ozračja povjerenja, otvorenosti, međusobnoga zbližavanja i dijaloga baš o onim problemima koji muče alkoholičare. Recidiv kod alkoholičara i njegove obitelji izaziva duboku krizu, no ako se na nju pravilno reagira, ona će vremenom dovesti do rasta i dozrijevanja. Recidiv se mora prihvatiti ne kao poraz, već kao prilika za razmišljanje i promjenu.

◄ početna

Alk. gl. 2 /2013 (200) str. 1-3

strana 4 ►

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, D. Vodopivec, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. Pretplata se uplaćuje na žiro račun 2340009-1100137559 poziv na broj 1222147, s naznakom

 "Zajednica KLA, za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES