početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

◄ početna

Alk. gl. 6 /2012 (198) str. 1-5

strana 6 ►

ZAPISNIK SA SASTANAKA UO HSKLA

Zapisnik sa sastanka Upravnog odbora HSKLA održanog 27. rujna 2012. u Zagrebu

27. rujna održan je peti sastanak Upravnog odbora novog saziva, odnosno mandata od kraja 2008. do nove izborne skupštine Hrvatskog saveza klubova liječenih alkoholičara 2012. godine. Prisustvovali su: predsjednik doc.dr.sc. Zoran Zoričić, te članovi Upravnog odbora: Štefica Bedeniković, dr. Anto Orešković, prof. Radovan Tatalović, dr. Branko Lakner, Marijan Markič, Maca Veselić, dr. Dijana Uvodić-Đurić, dr.Tatjana Bakula Vlaisavljević, dr. Vesna Pereković i Dušica Cesarec. Prisustvovali su i Željka Radošević iz Splita i Ivan Prokurica iz Zajednice KLA Krapinsko-zagorske županije.

Uvodnu riječ i dobrodošlicu svima uputio je predsjednik doc.dr.sc. Zoran Zoričić. Osvrnuo se na događanja protekle godine, Prvo je govorio o vrlo uspješnom kongresu, odnosno 5. Alpe-Jadran konferenciji klubova liječenih alkoholičara koja je održana u Opatiji 27. svibnja. Sudjelovalo je puno članova klubova liječenih alkoholičara i članova njihovih obitelji. Važno je spomenuti uvažene goste iz Italje, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Srbije. Može se konstatirati smo vratili veze i utjecaj u regiji.

Budući da se približava 2014. godina, kad ćemo proslaviti 50 godina od osnivanja prvog kluba liječenih alkoholičara, razgovaralo se i o mjestu i načinu proslave. Delegacija iz Italije se želi aktivno uključiti i predlažu da na kongresu sudjeluje što više ljudi odnosno obitelji. Što se tiče lokacije, razmišlja se o Zagreb, Opatiji ili možda Istri. Uskoro će se krenuti s organizacijom.

Doc. Zoran Zoričić je navio završni modul IV. ciklusa edukacija za stručne djelatnike, Zbog brojnosti prijavljenih organizirat će se u dvije grupe. Upiti za idući ciklus već stižu pa će se u ožujku krenuti s novim V. cklusom.

Delegacija HSKLA će prisustvovati Nacionalnom alkohološkom simpoziju u Ohridu, a potom kongresu u Srbiji.

U studenom će se održati III. izborna skupština HSKLA u velikoj dvorani KBC „Sestre milosrdnice”. Članovi Upravnog odbora će u regijama iz kojih dolaze javiti kandidate za novi saziv Upravnog odbora i Nadzornog odbora. Velika manifestacija za HSKLA ove je jeseni 14. večer pučke poezije u Prelogu.

- Dr. Dijana Uvoić-Đurić je ukratko govorila o rasporedu (u 12.30 je okrugli stol, potom domjenak, a na kraju u Domu kulture je sama svečanost). Kao i uvijek, sudionici kasne s prijavom radova, pa je apelirala na prisutne da potaknu pisce na prijavu. KLA „Prelog” ujedno slavi 15 godina rada. Pokrovitelj manifestacije je Grad Prelog, a suorganizator je HSKLA.

- Željka Radošević iz Splita govorila je o slabom interesu članova za pisanje poezije, a i udaljenost je velika (skupi prijevoz). Posebno je zadovoljna uvođenjem redovite supervizije stručnih djeltanika u KLA svaka 2 mjeseca. Superviziju vodi dr. Britvić.

- Dr.Vesna Pereković iz Osijeka objavila je da je osnovan novi klub liječenih alkoholičara i izjavila da su ljudi puni entuzijazma. Već se pripremaju, skupljaju sredstva za tramvaj koji će voziti u Mjesecu borbe protiv alkoholizma i drugih ovisnosti. Nažalost, nemaju podršku ni grada, ni klinike. Ne mogu se pohvaliti ni prostorom koji koriste.

- Dr.Tatjana Bakula-Vlaisavljević je rekla da može najaviti skoro osnivanje novog kluba. Rade i na suradnji između Slavonskog Broda, Osijeka i Vinkovaca.

- Višnja Kajzer iz Slatine je spomenula dolazak novog liječnika iz Beograda (dr. Dragiša Velković) u Viroviticu. Članovi se spremaju, kao i svake godine, na sudjelovanje na Večeri poezije.

- Ivan Prokurica je objavio da je Željko Postonjski izabran za novog predsjednika Zajednice KLA Krapinsko-zagorske županije. I oni će organiziranim autobusom doći na Večer poezije.

- Mr.sc.dr. Branko Lakner je zadovoljan uhodanom supervizijom KLA Primorsko-goranske županije pod vodstom dr.Gordane Šikić. I u toj regiji je osnovan novi klub, i to u Kastvu.

- Marijan Markič iz Krka govorio je o Maloj akademiji u Krku, koja će ove godine biti posvećena mladima koji imaju problem s alkoholizmom.

Sastanak je završio u 15 sati. Idući susret je na izbornoj skupštini HSKLA u Zagrebu.

. Tajnica: Dušica Cesarec

STRUČNI PRILOG

Nacija na antidepresivima – korijeni društvene, moralne i psihološke krize

Doc. dr. sc. Zoran Zoričić, Klinika za psihijatriju, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb

Pokušavajući kroz snove odsanjati idealno društveno uređenje, svaki pojedinac, građanin polazi od činjenice da mu društvo treba osigurati pravedan okvir za razvoj vlastitih kreativnih potencijala, osjećaj sigurnosti, pravo na jednaku šansu za uspjeh i samoostvarenje u odnosu na druge, socijalnu solidarnost u slučaju problema ili značajnijih neuspjeha. Država kao trenutno najnapredniji oblik društvenog uređenja, koncipirana ili kao nacionalna država za ostvarenje prava naroda i nacije, ili pak kao višenacionalna država koja treba osigurati jednake uvjete različitim narodima, služi najčešće ili kao psihološki štit pred slutnjom kakve opasnosti, ili kao strogi otac koji je dužan odgajati i disciplinirati. Nitko od nas rođenjem ne bira roditelje pa tako ni društvo ili državu u kojoj će se roditi i čije će kolektivne arhetipove baštiniti. Naime, još je Jung podsvijest svakog pojedinca podijelio na individualnu i kolektivnu podsvijest. Ispod individualne podsvijesti kolektivna podsvijest, koja je baštinjena od strane rase i naroda kojem pripadamo upravlja našim svjetonazorom, mislima i postupcima, sadržavajući mudrost i iskustvo predaka. Za razliku od majčine ljubavi, koja je uvijek bezuvjetna ljubav,  i prima dijete bez obzira kakvo ono jest i kako se ponaša, lik oca je onaj koji prenosi norme društva i prvi uvjetuje zaštitu i ljubav od djeteta modelom uvjetovanog, poželjnog ponašanja. Na ovim našim prostorima, obilježenim ne toliko jasnim, ali itekako razdvojenim ulogama, ova dihotomija stoljećima je stvarala generacije s izrazito ambivalentnim odnosima pojedinaca i cijelih generacija prema autoritetu oca, a posredno i likovima koji su bili zamjena za autoritet oca (starije osobe, poslodavci, vođe, predsjednici). Ovakav je način odgoja vodio prilagođavanju na razini društva na gerontokratsku hijerarhiju odnosa, dajući jasne društvene odnose u kojima su se mnogi osjećali relativno komforno. Oni koji su imali problem s autoritetima, cijenu su plaćali vlastitim neuroticizmom. Često se kroz povijest događalo da je lakše mladima bilo dignuti revolucije i zbaciti aktualni društveni poredak zasnovan na gerontokraciji, nego suprotstaviti se argumentima autoritetu starijih i tražiti svoj dio društvenog kolača. Svijet starijih najčešće je licemjerno podržavao neurotski konflikt mlađih čuvajući svoj povlašten položaj nizom projektivnih obrana, najčešće tražeći da imaju strpljenja i poštovanja za svoje očeve. Nije stoga niti čudno da su revolucije i velike društvene promjene uvijek na krilima vlastitih ideala, ali i potisnutih neurotskih želja provodili mladi. Otrežnjenje je nastajalo poslije, kada bi u stjecanju vlastitih privilegija izdavali vlastite ideje zbog kojih su mijenjali stari društveni poredak. („Hoće li sloboda umjeti da pjeva kao što su sužnji pjevali o njoj?“)

Depresija hrvatskog društva, kako ona psihološka, tako i ekonomska nije od jučer, i nemoguće ju je analizirati bez povratka na vrijeme socijalizma, odnosno sredine dvadesetog stoljeća, koje je na našim prostorima donijelo, uz ideale i snove ostvarenja pravednijeg društva, i bolno uništavanje i rastakanje obitelji kao osnovne jedinice društvenog tkiva. U tim godinama, zahvaljujući procesu industrijalizacije i deagrarizacije, dolazi do naglog urušavanja strukture višegeneracijske obitelji, koja postaje dominantno nuklearna obitelj, napuštajući tradicionalna sjedišta i kolektivne tradicije. Uz to, sistem jednopartijskog socijalizma ruši otprije nejaku demokratsku tradiciju ostvarenu s početka dvadesetog stoljeća, te kao treće veliko zlo, socijalistički sustav kroz uravnilovku ruši kult rada na ovim prostorima, izrugujući se s „atavizmom“ kulture teškog težačkog privređivanja (svakome prema potrebama, od svakog prema mogućnostima). Logika jednopartijske države koja preferira poslušnost, a ne i rad i doprinos, na pozornicu dovodi poslušnost, konformizam, poltronstvo, zadajući odlučujući udarac kulturi demokracije i požrtvovnosti stvaranjem na duge staze kroz princip odloženog zadovoljstva.

Raspad socijalističkog lagera, gubitak iluzije pravedne države, raspad lijeve socijalističke ideje na zapadu 1968., kada ljevica okreće leđa studentskom pokretu, daju zamašnjak neoliberalnom pokretu, te ideja tržišta kao jedinoga regulatora postaje dominantna svjetska ekonomska paradigma. Kreće Friedmanov proces globalizacije, koji će udružen s informatičkom revolucijom iz temelja prodrmati geostrateške odnose snaga, socijalno tkivo društva, te u konačnici postupno dokinut i dostugnuća keynesijanske socijalne države. Paradoks je da pohlepa čovjeka zapadne civilizacije u stampedu za brzom zaradom temeljenom na špekulaciji i loše plaćenoj radnoj snazi, a premještajući zaštićena zapadnjačka radna mjesta na Daleki istok, dovela je do urušavanja stupnja društvenog blagostanja, raslojavanja društva, uništavanja srednje klase, te gubljenja iluzije jednake društvene šanse.

S dominantnim autoritativnim modelom odgoja i funkcioniranja, hrvatsko društvo osamdesetih godina, a pred slutnjom raspada dotadašnje države i pokušaja kakvog takvog ekonomskog funkcioniranja, okreće se kolektivitetu tražeći u naciji osobnu, socijalnu i ekonomsku sigurnost. Nije čudno da je narod, koji je do tada birao jakog vođu (Josip Broz), ponovno u turbulentnim vremenima izabrao „oca nacije“, Franju Tuđmana. Legitimna želja hrvatskog naroda za ostvarenjem vlastite države podudara se s anomijom društva, prelaskom u novi društveni poredak, te rađa kolektivnom euforijom očekivanja blagostanja u „svojoj“ državi. Većina Hrvata pritom očekuje od hrvatske države da će im osigurati dostojanstvo čovjeka, pravo na rad i da pristojno žive od svoga rada, pravo da kroz demokratske principe odlučuju o bitnim društvenim pitanjima, pravo na sukreiranje zajedničkih stavova i ideja o razvoju. Ratna zbivanja na ovom području, neupitna uloga žrtve i ogromna stradanja dovela su do homogenizacije nacije, te su se socijalna bijeda, razaranja i stradavanja stanovništva mogli bezbolnije podnijeti upravo kroz paradigmu jednakosti te iluziju pravednosti budućeg društvenog uređenja. Jedna od najbitnijih iluzija, a koja je u ratno doba imala odlučujući uticaj na homogenizaciju nacije, bila je ideja da će konačno Hrvati sami odlučivati o svojoj sudbini u vlastitoj, neovisnoj državi. Paradoksalno danas zvuči bolna spoznaja da su upravo najteža vremena stvaranja države kroz rat i ogromna stradavanja i žrtvu većeg dijela stanovništva zapravo bila sretnija vremena u odnosu na ova danas. To su bila vremena ponosa i slave, kada je stanovništvo vjerovalo u ideal, te iluziju imperativnog osobnog i društvenog prosperiteta, ali problem nastaje po završetku rata, kada shvaćamo da nismo svi bili solidarno u prvim bojnim redovima, da su se neki u međuvremenu snašli bolje od drugih, da su nas zapravo izigrali. Još je bolnija bila spoznaja da smo često bili izigrani od onih koji su se busali u prsa da su najbolji i najdržavotvorniji od nas, i tu je prvi put ozbiljnije nagrižena iluzija pravednosti hrvatske države.

Što je proces globalizacije donio Hrvatskoj? Prvi smo se put zapitali jesmo li zaista neovisni, tko kreira našu politiku? Kolika je autonomija naših političara (bez obzira iz koje stranke potječu), te što oni realno kreiraju u današnjem svijetu u kojem politiku vode nadnacionalne političke organizacije udružene s interesom multinacionalnih kompanija. Uloga domaće politike zapravo je svedena na  lobiranje grupa građana za vlastite interese, te za provođenje politike stezanja remena uz nabijanje osjećaja krivnje narodu kako je on krivac vlastitom bahatošću i neradom za sadašnje stanje. Paranoja koja se u ovom trenutku okreće prema stanovnicima Grčke, Irske, Španjolske koje se proziva za nerad i pohlepu, zapravo će se sutra u ovom globaliziranom svijetu neminovno dogoditi svima nama. Mudri stoga danas šute, upozoravaju, a naivni optužuju susjede. Homogeniziramo se i danas, nažalost, kao dio grupe, protiv „njih“, a ne oko platforme kako prevladati situaciju. Upravo je ova reakcija traženja protivnika, krivca, žrtve u koletivnom tuđem i dovela do ratnih stradavanja devedesetih na našim prostorima. I dalje neodgovorni pojedinci, u neurotskoj potrebi da manipuliraju grupom, igraju na kartu prozivanja „drugih, drugačijih“ (bilo naroda, bilo seksualnih skupina, bilo sportskih klubova).

Većina stanovnika Hrvatske zadnjih pet godina, po nastupu recesije, strepeći pred stečajem firme i gubitkom radnog mjesta prima prvi veliki udarac, osjećajući se kao ljudski višak koje ni društvo, niti firma više ne treba. Gube kroz taj neželjeni status osjećaj samopoštovanja, samopouzdanja, vrijednosti, osjećaju se odbačenim i izdanim od ideala u koje su vjerovali, te posramljeni pred generacijom vlastite djece, koja na društvenu pozornicu stupa ipak spremnija. Upravo je ova situacija dovršila rastakanje autoritarnog društvenog modela. Drugi odlučujući udarac primili su kroz optužbu da je ono najplemenitije što su dali, žrtvu za stvaranje svoje, pravednije države, kroz optužbe oslobodilačkoj akciji „oluja“, odnosno hrvatskim generalima grubo srušeno. Osjetili su se istodobno poniženim, prevarenim i odbačenim. Posebno je bolna bila spoznaja da je ista ona politika koja je omogućila uništenje privrede, hapšenje i izručenje generala, sve nas uvjeravala da su ta zbivanja ne samo neophodna, već i potrebna. Treći veliki udarac psihičkom stanju nacije dolazi od atmosfere suđenja u hrvatskom društvu, gdje se kroz katarzu moralnog pročišćenja provode neophodni sudski procesi koji istodobno razvijaju ambivalenciju građana prema procesima. Podržava se raščišćavanje računa i kažnjavanje velikih manipulatora, ali se i pita ima li uopće nevinih u društvu u kojem je korupcija zadnjih pedesetak godina bila model preživljavanja. U praćenju procesuiranja drugih, ali i pitanju kada će na njih doći red, malo se tko osjeća dobro. Društvo u kojem marketinški trenutno najbolje kotira represivni aparat, u kojem se čovjek osjeća tehnološkim, ljudskim viškom, te u kojem su izdani nacionalni ideali jasno da odaje sliku očaja i kolektivne depresije.

Tri suđenja kroz zadnjih desetak dana omogućila su šansu za izlaz kroz emocionalnu katarzu iz društvene, moralne i psihološke krize. Suđenje dopredsjedniku vlade Radimiru Čačiću prvo je pokazalo da i veliki mogu biti osuđeni te odgovarati za ono što su i prouzrokovali. Da budem jasan, nesreća ministra Čačića može se svima nama dogoditi, i uopće ju moralno ne prosuđujem. Upravo stoga većina Čačića moralno ne osuđuje za nesreću, ali smatra da se trebao drukčije ponašati tijekom sudskog procesa. Nije tijekom suđenja preuzeo odgovornost u stilu jakog čovjeka, oca, već je poput nezrelog adolescenta nastojao da se što jeftinije prošverca. Siguran sam da je čovjeku istinski žao, i da bi dao sve da se ovo nije dogodilo, ali sad je kasno. Smatram kako bivši potpredsjenik vlade zapravo plaća cijenu nepopularnosti predstavljajući paradigmu one politike koja je za društveni i privredni kolaps nekritički optuživala žrtve tog sistema, a to se otpušteni radnici. Kao da su oni kreirali politiku i upravljali privredom. Čačić je zapravo predstavaljao kastrativnog, optužujućeg očuha, koji nikad nije prihvaćen u ulozi autoritarnog oca kojeg će se slijediti. Na žalost, po mom mišljenju ekonomski sposoban političar s vizijom, platio je cijenu ukupne svjetske privredne recesije protiv koje se objektivno nije mogao nositi, a vjerojatno je u autoritarnoj maniri mislio da ćemo mu oprostiti bahatost kad spoznamo da nam je krenulo bolje. Bahatost smo osjetili, boljitak nismo dočekali, na obostrano nezadovoljstvo.

Suđenje bivšem premijeru Ivi Sanaderu nosi ipak nešto drukčiji kontekst. Za razliku od suđenja Čačiću, kojeg barem moralno većina ne osuđuje, postignut je društveni konsenzus i ujedinjenje nacije oko pitanja suđenja Sanaderu. Dok je Čačić pokušavao stavom i nastupom igrati ulogu jakog, odlučnog očuha, Sanader je zapravo od prvog dana bio pozer, igravši na ulogu prethodnika, oca nacije, i koristeći hijerarhiju koju je on svojim autoritarnim modelom stvorio. Svjestan od početka da je u nastupu neautentičan, cijelo se vrijeme branio bahatošću i podržavanjem lažnog imidža jakog vođe, a zapravo koristeći reaktivnu formaciju (igranje vlastitom karakteru suprotne uloge). Postupno je, suprotno karakteru jakog i odgovornog vođe, dopustio bujanje korupcije, pokazavši slabost. Ipak, konsternacija nacije u trenutku predaje ostavke svjedoči da je u društvu svrstavan ipak u lik oca, ali ne svojom zaslugom, već atavističkom potrebom društva da odgovornost za postupke i budućnost delegira u „jake“ ljude. Upravo je stoga ostavka Sanadera te naknadno suđenje i osuda za većinu ljudi u Hrvatskoj bila dobrodošlo buđenje i prilika da preispitaju svoj bijeg pred krojenjem vlastite sudbine i delegiranje povjerenja u ličnost raznih šarlatana i neodgovornih pojedinaca.

Ipak, u trenutku kolektivnog društvenog očaja i beznađa, dogodila se presuda Gotovini i Markaču, tolio priželjkivana, a ipak dijelom i neočekivana. Neočekivana ne zato što smo sumnjali u pravednost oslobodilačke akcije i pobjede u „Oluji“, već zato što smo kroz prethodne optužnice i proganjanja Gotovine i Markača bolno poniženi i obeshrabreni. Nije ova oslobađajuća presuda oslobodila samo Gotovinu i Markača, oslobodila je ona sve nas kolektivne depresije i nametnutog samooptuživanja, oslobodila nas je terora dušebrižnika koji umjesto nas znaju što je za nas dobro, i koji imaju namjeru rušiti ono što nam je su nam preci ostavili kroz kolektivne arhetipove. Istina, ne smijemo u ovoj situaciji izgubiti pamet, dostojanstvo, ponos, sami moramo disciplinirati i kazniti vlastite, raskalašene sunarodnjake i poučeni iskustvom prevenirati buduće neželjene postupke i pogreške.

Iznad svega treba istaknuti držanje generala Ante Gotovine, koji je u najsjajnijoj ulozi odgovornog i jakog čovjeka dostojanstveno primio i osuđujuću, kao i oslobađajuću presudu, te koji je nakon svega poručio naciji da se umjesto prošlosti okrene prema budućnosti. Gotovina se slavi kao istinski autoritet, za razliku od bivšeg premijera koji je naciju doveo pred bolno otrežnjenje. Nadam se jedino da se sadašnji junak neće ozbiljnije početi baviti politikom, koja bi ga s vremenom izložila hajci političkih protivnika i medija, te društva, koje danas slavi, a već sutra može pokopati svoje junake.

Baš kao i nezreli sin, koji da bi odrastao mora srušiti autoritet oca bez osjećaja krivnje, preuzimajući njegov model odgovornosti kao imperativ osobnog sazrijevanja i socijalne funkcionalnosti.

◄ početna

Alk. gl. 6 /2012 (198) str. 1-5

strana 6 ►

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, D. Vodopivec, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. Pretplata se uplaćuje na žiro račun 2340009-1100137559 poziv na broj 1222147, s naznakom

 "Zajednica KLA, za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES