početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

◄ strana 8

Alk. gl. 1 /2012 (193) str. 11-13

strana 14 ►
IZ DNEVNE BOLNICE

Prenosimo s termina velike grupe Dnevne bolnice za alkoholizam PB Vrapče

Čeka nas novi život

Ispovijest jednog alkoholičara

Rođen sam 1972. godine u Zagrebu. Otac sam dvoje djece od 13 i 12 godina. U braku sam 14 godina. Živim u Zagrebu. Pohađao sam osnovnu školu i živio u ne baš sretnoj obitelji. Imao sam starijeg brata koji je, nažalost, poginuo u prometnoj nesreći. Otac i majka naporno su radili da bi meni i bratu omogućili školovanje i sretno djetinjstvo. Nakon završetka osnovne škole upisao sam se u srednju školu. Nakon prve godine školovanja dogodilo se prvo iskustvo s pijanstvom. To je bilo nešto kao ispitivanje i radoznalost. Kako mi je cigareta smetala, alkohol mi je bio jedino sredstvo “dokazivanja” u društvu. Budući sam kao mlad srednjoškolac, po uzoru na moje roditelje i starijeg brata, počeo raditi u poznatom disko klubu, alkohol mi je postao sastavni dio života. S njime sam se susretao svakodnevno, no nastojao sam ga što manje konzumirati, jer sam vidio njegove posljedice. Svakodnevnim radom i odlaskom u školu nisam ni bio u stanju konzumirati alkohol, jer bi moje fizičke i psihičke sposobnosti bile svedene na nulu. Nakon uspješno završene srednje škole upisao sam fakultet.

Nažalost počeo je rat, koji mi je na neki način promijenio život. Nisam se javio u bivšu vojsku, jer je već država bila pred raspadom. Zaposlio sam se u jednom restoranu gdje sam naučio raditi tijesto za pizzu. Tu sam radio par godina i usput sam studirao. Uz rad u lokalu, sve više sam pio alkohol, ali to je bilo još uvijek u umjerenim granicama, jer pijan nisam mogao raditi. Kako se rat u Hrvatskoj širio, krenuo sam u Hrvatsku vojsku. Bio sam tenkist. Nisam bio na prvim crtama bojišnice, ali strah od same pomisli na to u meni je izazivao nervozu i nemiran san. Postupno sam sve više i više konzumirao alkohol.

Završetkom rata odmah sam se zaposlio u Zagrebu. Bio sam sretan i imao sam viziju budućeg života. Oženio sam se s 25 godina i to svojom susjedom. Već tada sam počeo graditi obiteljsku kuću. Supruga je radila u frizerskom salonu. Nakon sto smo dobili dva sina, šefica salona joj je dala otkaz. Tu su nastali prvi veći problemi koji me nisu nimalo pokolebali. Naporno sam radio i otvorili smo svoj frizerski salon. Nakon nekoliko godina preselili smo se u novu kuću. Imali smo velike kredite i dosta teško živjeli, no ja nisam ni u jednom trenutku sumnjao u našu budućnost. Moje konzumiranje alkohola još uvijek je bilo umjereno, mada se znalo ponekad popiti i previše.

Zadnjih nekoliko godina, zbog sve veće krize i neimaštine, ljudi su postali agresivniji, pesimistični i frustrirani situacijom u zemlji. Bio sam zaposlen u plinari i radio sam s ljudima. Vršio sam kontrolu, očitavanje i naplatu plina. Godinama je posao bio sve teži, psihički, a pomalo i fizički. Naravno, ja se nisam bunio, jer sam imao posao koji je davao neku sigurnost u životu moje obitelji. Uz taj posao, u slobodno vrijeme radio sam u svojoj stolarskoj radionici koju sam tokom godina uspio opremiti. Pomalo mi je sve postalo naporno, sve više sam konzumirao alkohol. Alkohol mi je davao „snagu” i „hrabrost”, pogotovo kada sam išao na teren. Zadnjih godinu ili dvije, nisam više mogao, a da ne popijem koju čašicu više. Na poslu mi je bilo sve teže, jer sam postao jako potišten i pesimističan.

Tada sam prvi puta zatražio pomoć u Bolnici Vrapče. Počeo sam piti antidepresive i tablete za spavanje. Jedno vrijeme nisam konzumirao alkohol i mislio sam da će sve biti u redu. Zatražio sam promjenu posla, pa makar i za puno manje novca. Međutim, poslodavac nije imao razumijevanja za moje probleme. Tada sam opet počeo konzumirati alkohol, jer sam sve češće dolazio u nemoguće situacije na terenu. Doživljavao sam verbalne napade, napade pasa pa čak i fizičke napade ljudi kod kojih sam izlazio na teren. Nažalost, tada je došlo do toga da više nisam mogao bez alkohola. Primijetio sam da je moj život i život moje obitelji sve gori i da je situacija bezizlazna. Donio sam odluku koja je, nadam se, ključna u mom budućem životu.

Otišao sam na liječenje od ovisnosti o alkoholu. Sada, na kraju bolničkog liječenja čeka nas novi život, mene i moju obitelj. Život u kojem opet imam nadu u bolje sutra. Život u kojem nema rješenja problema časom, već trezvenim odlukama o budućim potezima u životu. Nadam se i promjeni radnog mjesta koje će mi uvelike olakšati apstinenciju i mirnoću. Bit ću uporan u toj nakani, jer imam obitelj i prijatelje koji su mi velika podrška u tome. I na kraju, shvatio sam da su ipak sve velike odluke u mojem životu bile donesene u trijeznom stanju. Sve one bile su ispravne i zato me veseli što će mi ova odluka omogućiti borbu protiv alkohola.

O. K.

“Što utapamo u alkoholu”

Što sam ja utapao u alkoholu?

Mislio sam da ću utopiti neodlučnost. Utapao sam je, ali sam ubrzo shvatio da sam pijan danio krivu odluku. Onda sam pio da utopim glupost. Nakon toga sam imao dobar razlog piti da zaboravim, ali budući da mi je dugo trebalo da zaboravim, nastavio sam i dalje piti. Tada se pojavila tuga, a treba i nju utopiti!

Onda sam malo utapao „tugu”, ali „gadura” nikako da se utopi! Nakon bezuspješnog utapanja tuge, pojavila se kratkotrajna sreća (vjerojatno sama od sebe - ne možeš stalno tugovati). Onda sam malo zalijevao sreću da ostane, ali nije ostala, jer pijanstvo prođe, pa malo da ga održim, nastavio sam piti i utopio sreću... i tako u krug. Probao sam utapati probleme, bijes, besparicu, glupost, dvojbe, ali ništa od toga nisam utopio već sam nakratko potopio i sve to bi opet isplivalo. Sada sam ovdje i hvala Bogu, još nisam utopio zdravlje, sreću, (Ijubav?) i sve što je pozitivno. Alkohol na mene utječe tako da samo uveća osjećaje, bila to tuga ili sreća, isti je učinak, ali kratkotrajan i ništa ne rješava!

• nezadovoljstvo

• nedostatak komunikacije

• nesnalaženje

• nesigurnost

• nesreću

• izgubljenost

• usamljenost

• nedostatak hrabrosti, neodlučnost, nepovjerenje

• sumnju u sebe

Ja sam utapanje u alkoholu našao zbog tuge, samoće, veselja, bijesa, zadovoljstva i društva.

Kako živim samo s mlađim bratom, znalo mi se dogodilo da sam tužan i sam pa sam počeo piti alkohol da dobijem kakvo bolje raspoloženje. Alkohol me potaknuo na veselje i zadovoljstvo s prijateljima. Nakon nekoliko dana pijenja sam uvidio da mi se posao nagomilao, pa sam znao biti ljut i bijesan na samoga sebe.

Za posao kojeg nisam napravio, tada sam morao plaćati radnu snagu.

Pijenjem alkohola sam postao „sigurniji” u istupima pred većom skupinom ljudi, „hrabriji” u nekim teškim situacijama.

„Zaboravio” sam na teške probleme.

Nikad nisam pio alkohol kad sam bio tužan ili kad sam trebao riješiti neki problem. Obično sam se napio kao sam već riješio problem ili pronašao izlaz iz neke bezizlazne situacije. Drugim riječima, alkohol sam konzumirao kad bih se oslobodio i završio neko razdoblje pod stresom. Tada bih osjetio olakšanje i pomislio: „Sad sam sve uspješno riješio i mogu slobodno popiti.“

Kasnije bih tek postao svjestan da sam tim konzumiranjem alkohola stvorio nove probleme i da sam to olakšanje mogao proslaviti na neki drugi prikladniji i pametniji način.

Moj životopis

Zovem se Branko, rođen sam 1967. u Zagrebu. Oženjen sam, otac dvoje djece - sinova od 13. i 18. godina. Odrastao sam u neskladnoj obitelji - otac alkoholičar, tukao je mamu, a ja sam često znao stati između njih. Tada bi i ja dobio batine. Imam mlađu sestru koju nije tukao. Prvi dodir s alkoholom imao sam vrlo rano, u 6. razredu osnovne škole. Kupili smo bocu žestokog pića tako da je cijeli razred bio pijan. Kad sam krenuo u srednju školu, češće sam dolazio u kontakt s pićem po raznim tulumima i diskačima. Godine 1985. odlazim u JNA, te se po povratku zapošljavam u TEP-u kao bravar, gdje sam počeo intenzivnije piti. Godine 1991. odlučim otići u rat i tamo sam proveo četiri godine. “Pijančevanje” se tamo još povećalo, te nije bilo dana da nisam popio bar koju čašicu. Nakon rata nisam toliko pio, ali mi je dijagnosticiran PTSP, pa odlazim na ambulantno Iječenje u bolnicu Vrapče. Nakon toga mijenjam firmu, te odlazim na Gradsko groblje, gdje radim već 6 godina i gdje je doticaj sa alkoholom svakodnevan. U međuvremenu sam imao operaciju kičme i što je najgore počeo sam trošiti tablete protiv bolova i uz to konzumirati alkohol. Prije dva mjeseca sam to radio svakodnevno dok nisam kolabirao i završio na liječenju. U dogovoru s doktorom, odlučio sam otići u Dnevnu bolnicu, gdje su me lijepo primili i dosta toga promijenili u mom životu. Zahvalio bi se svim divnim Ijudima iz Dnevne bolnice.

Nadam se da Vas neću iznevjeriti.

Branko

◄ strana 8

Alk. gl. 1 /2012 (193) str. 11-13

strana 14 ►

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, D. Vodopivec, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. Pretplata se uplaćuje na žiro račun 2340009-1100137559 poziv na broj 1222147, s naznakom

 "Zajednica KLA, za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES