početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

◄ strana 6

Alk. gl. 5 /2011 (191) str. 11-14

strana 15 ►

IZ DNEVNE BOLNICE

Kako to izgleda

Kako je prošetati južnim obroncima Medvednice, od tunela do spaljenih, osamljenih zidina vile Rebar? Proći katakombama i zamišljati što se zbilo unutar tih zidina? Kada bi barem zidine znale pričati priče.

Svi članovi terapijske zajednice Dnevne bolnice za alkoholizam KBC “Sestre milosrdnice” i neki stari (gitarist Željko, jedan bračni par te Višnja i Katica) uz pratnju medicinskog osoblja, vms. Luci i soc. radnice Vesne, lakim korakom, vedra lica, brzim dosjetkama krenuše put Sljemena da ispune svoje duše mirom i spokojem, koje samo dobro društvo, šuma i svjež zrak može pružiti.

Naći odmorište bijaše lako. Okrjepu tijelu daje sendvič, kruška, voda ili sok... ali pjesma... to se ne može opisati. Svi pjevaju, netko više, neko manje, dok se ne nađe pjesma koju zna.

Pjesma i smijeh... to je ono što nedostaje nama svima, zato hvala Sljemenu na tim darovima.

Krenuti dalje bijaše lako i doći do drugog odmorišta. U grupama manjim razgovarati, tražiti i savjet dati. Nije teško – bistar čudotvoran zrak. E, da se i to može. Sjedosmo svi jer treba održati sat terapijske zajednice.

Ponoviti gradivo je korisno i važno pa se sjetismo Miloša da mora odgovarati i položiti ispit.

No, rekoh već, čudotvoran zrak, pa odgovori bijahu točni, potpuni, a ispričani iz njegove perspektive i poučni ( život je roman). Krenusmo nazad dojmova puni. To treba ponoviti, zar ne?

Za napuniti „baterije” ne treba puno - recept svatko zna, uz malo dobre volje to može biti i tvoje.

Svakoj priči dođe kraj, pa vas onda pitam: kako to izgleda?

Predrag M.

Iz Dnevne bolnice PB “Vrapče”

"Draganov dnevnik"

17.2.2008. Sinoć sam gledao TV seriju: "Umro sam, al sam živ". Pokušavam u svemu tome pronaći sebe, svoj život. Postavljam sam sebi pitanje: Je li stvarno moguće umrijeti, a ostati živ? Teoretski i praktično nije! Polako odvijam film. Vraćam se u prošlost. To hodanje po žici. Na rubu života i smrti. Nekako mi film postaje jasniji. Otvaranje poklopca kovčega, pa njegovo ponovno zatvaranje, u stvari ukazuje na to: kako je put od života do smrti vrlo kratak. Kratak, ako ste se poput mene našli oči u oči sa životom i smrti.

Okolnosti? Možda i nisu važne. Uzroci? Doista ih je puno pa ne bih ni o njima. Što je to, što je važno, sad, u ovom trenutku? Važno je da sam napokon naučio životu pogledati u oči (a pri tom ne obarati pogled). Naučio sam kako podići glavu kad padne. Životni put vrlo često nije lagan. Na tom putu nisam usamljen. Na putu između života i smrti izabrao sam život. Izbor je moj!

11.3.2009. Pet je sati, ustajem! Palim svjetlo! Potom palim televiziju i na kraju radio. Tražim radijsku frekvenciju. Pronalazim je bez problema. Postavljam si pitanje: O, Bože! Zašto ljudski život nije tako jednostavan kao radio? Da pronađemo frekvenciju optimalnog raspoloženja i da to raspoloženje zadržimo, toliko dugo koliki je životni vijek trajanja mog starog radija. Nažalost, moj život nije isto što i moj radio. Puno je složeniji. Puno mi je teže naći svoju optimalnu frekvenciju. Težak je to put. Na tom putu puno je ljudi koji mi pomažu, koji mi daju podršku. Na tome sam im beskonačno zahvalan. Prisjetio bi se jedne televizijske emisije, u kojoj je kao gost bio svećenik kojem ni ime nisam zapamtio, ali sam zapamtio njegove završne riječi, citiram: Ljudi često puta mole Boga da im da BLAGOSTANJE umjesto toga oni bi trebali da se obrate Bogu s molitvom da im Bog da SNAGU I VJERU da postanu jači! To je ono što nam je svima potrebno. SNAGOM I VJEROM možemo sve! Ove riječi mi još odzvanjaju SNAGA+VJERA= FREKVENCIJA.

Iz Dnevne bolnice za alkoholizam PB „Sv. Ivan“ u Jankomiru

Kako neutralizirati negativne misli pozitivnim

Smatram da je u životu važno pronaći nešto što uvelike i istinski vrijedi za nas, nešto što nas u neku ruku ispunjava, bez obzira koliko to izgledalo nevažno i malo, a čime ćemo zamijeniti negativne misli i stavove prema životu. Odlučimo li da ćemo danas razmišljati na određeni način, pa makar bilo i malo pozitivnog u tome, vjerojatno ćemo na isti takav, ako ne i pozitivniji, razmišljati i sutra i prekosutra i ostale dane iza njih. Sve čime ćemo pozitivnom mišlju zamijeniti negativnu promijenit će naše ponašanje, naš stav prema okolini i našim bližnjima, a pritom ćemo se i bolje osjećati.

Ako smo depresivni, ako nam naviru negativna razmišljanja, neke tužne stvari iz prošlosti, prihvatimo činjenicu, borimo se, dajmo sve od sebe da nas to ne pokoleba i vratimo se mislima koje će zamijeniti i neutralizirati te negativnosti. Kada uspijemo kontrolirati vlastite misli, pozitivne i korisne misli poboljšat će čitav naš život. Moramo imati na umu da ta kontrola ne dolazi preko noći, taj se proces razlikuje od osobe do osobe. Može potrajati mjesecima, godinama; ovisi i o tome koliko smo duboko zabrazdili u tu negativnu fazu, ali ako ne odustanemo, ako uvijek na umu imamo neki krajnji cilj, neko naše zadovoljstvo i ako težimo ka realizaciji toga, postoji velika šansa da će se to i desiti.

Jednog jutra kada ustanemo, pa makar i “na lijevu nogu” shvatit ćemo da nismo više oni stari čangrizavi ljudi, nabijeni nekom depresivnom i negativnom energijom, već ljudi zadovoljni svojim skromnim životom i veseliji od svih drugih oko nas.

T.S.

Dugi niz godina proveo sam u alkoholizmu i lošim navikama. Sve loše što sam radio, od zanemarivanja meni dragih osoba te članova obitelji i udaljavanje od njih, bilo mi je potrebno da me netko pogura, a to je bila moja prijateljica koja me potaknula da sve one loše navike i radnje, te manipuliranje, pretvorim u pozitivne, da se trgnem i progledam; da neću više takav život, nego život pun razumijevanja i ljubavi, a za to su potrebne pozitivne promjene. Npr. postavio sam pločice u kupaonici, što sam odlagao godinama, promijenio sam prozore i vrata, što je ušteda na toplinskoj energiji. Veseli me sve što napravim, pa makar i ovakav malen korak.

Z. M.

Loš je alkoholizam, dobro liječenje od alkoholizma. Svi znamo zašto je loš, zato neću pisati o njemu.

Ali liječenje je ono dobro što je proizašlo iz alkoholizma. Liječenje je samo po sebi pozitivno. Ovdje sam upoznao krasne ljude s kojima svakodnevno komuniciram. Naučio sam puno o komunikaciji, samoj bolesti i međuljudskim odnosima. Preporučujem svima, bili alkoholičari ili ne, da posjete neko predavanje o ovisnostima, jer se na njima može mnogo naučiti, ne samo o ovisnostima, već i mnogo opširnije. Iz ovog ipak proizlazi da je svako zlo za neko dobro. I ja sam to naučio na teži način.

T.T.

Dugo sam razmišljao o čemu da pišem, a onda smo obrađivali jednu temu s doktorom i ideja je došla sama od sebe.

Bilo je to prije tri tjedna. Dobio sam kući dopis u kojem je pisalo moram platiti 1000 kuna kazne ili će mi uslijediti ovrha. Kod kuće sam digao frku i paniku kako, zašto baš meni i što sam kriv, a riječi su letjele same od sebe i to naravno one ružne. Bio sam bijesan kao ris.

Drugi dan sam otišao u Ministarstvo financija vidjeti u čemu je problem. Mlada gospođica mi je objasnila da sam u Zagrebu vozio plavi fiat i da sam napravio prekršaj. Tada sam se počeo smijati, ali onako iz srca. Ne da nekoga povrijedim, nego zato što to nisam bio ja. Gospođica me gledala čudno i uvrijeđeno. Pitala me: „Pa dobro gospodine, što je tu Vama smiješno? Pa Vi ste potpisali i izjavu”. Objasnio sam joj da ja nisam potpisao nikakvu izjavu, da nemam auto i da ga nikada u životu nisam vozio, te da sam osoba oštećenog vida. Nije mi vjerovala i bezobrazno je rekla: „Da, da, svi vi tako kažete”. Tada sam izvadio iskaznicu udruge slijepih i slabovidnih i pokazao joj. Tada je u prostoriji nastala tišina. Neko vrijeme me gospođica promatrala, pa onda još jednom provjerila podatke. Istina je da je Marijan Lehpamer rođen 1957. godine, ali taj Lehpamer nisam bio ja.

Na sreću, sve je završilo dobro, a jedino što je u tome lijepo, jest to što sam se ja smijao od srca, a to inače rijetko činim.

I još nešto. Bez obzira kako se tko zove, možda ste i Vi nekada platili tuđu kaznu, a da toga niste bili ni svjesni. Nemojte zbog toga biti tužni. Budite uvjereni da ste mu uljepšali dan i ne ljutite se što vam nije zahvalio, jer nagrada Vas sigurno negdje očekuje, samo dajte vremenu da radi svoje

Marijan L.

Svima je u ovoj grupi poznato da sam osoba oštećenog vida. Naravno da mi to stvara poteškoće, ali nisam zbog toga nesretna i previše tužna. Bog me je takvu stvorio i najvjerojatnije ima nekakvu namjeru sa mnom. Zato uživam u svemu što me okružuje.

Nedavno sam razgovarala sa doktorom Oreškovićem. Pitao me kako mi je bilo u Tiflološkom muzeju kojeg smo posjetili. Odgovorila sam mu da mi je bilo super. Upitao me za još nekoliko stvari, a ja sam mu ih objasnila. Na kraju razgovora mi je rekao da nam je prilično teško funkcionirati i raditi. Odgovorila sam mu da smo mi koji slabije vidimo ili ne vidimo ništa u prednosti. Pogledao me začuđeno, ali i sa smiješkom. „Kato, kako to misliš?”, upitao me, a ja sam odgovorila: „Doktore, pa mi možemo čitati i u mraku, bez svjetla”. Najprije se nasmijao, a onda mi rekao: „Zbilja si u pravu Kato. Nikad nisam razmišljao o tome na taj način”.

Zato Vam kažem da mene sunce grije jače nego ostale, ruže mi mirišu ljepše nego ostalima, ptice bolje čujem nego ostali i ne dam nikakvom obadu da mi pokvari taj užitak i veselje.

Kata L.

 
 

◄ strana 6

Alk. gl. 5 /2011 (191) str. 11-14

strana 15 ►

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, D. Vodopivec, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. Pretplata se uplaćuje na žiro račun 2340009-1100137559 poziv na broj 1222147, s naznakom

 "Zajednica KLA, za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES