početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

◄ strana 5

Alk. gl. 3 /2011 (189) str. 9-11

strana 12 ►

POVIJESNI PRIKAZ RAZVOJA KLUBOVA U DALMACIJI

Klub liječenih alkoholičara u Makarskoj

Klub liječenih alkoholičara u Makarskoj jedan je od prvih takvih klubova na području Dalmacije. Naime, izrazgovora s domaćinima, članovima kluba, a prvenstveno sa socijalnom radnicom gđom Zorom Barnjak, inače terapeutkinjom klu ba, prilikom našeg susreta dana 20. travnja 2011. godine doznajemo da je taj klub osnovan daleke 1980. godine. Osnovali su ga liječeni alkoholičari iz Kliničke bolnice „Dr. Mladen Stojanović“ u Zagrebu, koja je pod vodstvom prof. dr. Vladimira Hudolina i dr. Branka Langa slovilakao najbolja ustanova za liječenje alkoholičara u nas. Gđa Barnjak od osnutka kluba do danas obavlja dužnost terapeuta. Iako je sastanku kluba kada sam ga posjetio nazočilo 14 članova, gđa Barnjak ističe da danas klub broji 19 članova, pa s razlogom razmišljaju o održavanju terapeutskih sastanaka u dvije grupe ako se ukaže potreba.

U radu kluba posebna pozornost posvećuje se provođenju terapije s članovima u suradnji s njihovim obiteljima, što predsjednik kluba, gospodin Nedjeljko Šipić, ističe kao najvažniju kariku u cjelokupnom procesu apstinencije.

Naime, prilikom tog posjeta terapeutskom sastanku KLA „Makarska“ nazočni su ukratko iznosili svoju tužnu, ali istinitu ispovijest, u kojoj se isprepliću životni događaji i velike želje da se ustraje u apstinenciji, i to što je moguće dulje i što uspješnije. To je životni cilj svih njih, ali obećao sam im navratiti i dogodine, u nadi da će se obistiniti sve njihove želje. Živi bili pa vidjeli.

„Što biste kao vrsna terapeutkinja rekli za čitatelje ‘Alkohološkog glasnika’ o radu KLA ‘Makarska’?“, upitao sam Zoru Barnjak, koja se rado odazvala mojoj molbi i uz ostalo kazala: „Klub su osnovali liječeni alkoholičari s našeg područja koji su se u to vrijeme liječili u Vinogradskoj bolnici u Zagrebu. S obzirom na njihova iskustva prilikom liječenja u Zagrebu i posjetima klubovima liječenih alkoholičara na području Grada Zagreba, formirala se u njima želja da KLA zaživi i u Makarskoj. Kako sam se kao socijalna radnica susretala s problemima alkohola u obiteljima i posljedicama koje on uzrokuje po samu osobu alkoholičara i njegovu obitelj, senzibilizirala sam se za tu problematiku i pomogla u osnivanju KLA u Makarskoj, te nastavila svoj rad kao terapeut, jer sam te godine završila Alkohološku školu u Splitu pod vodstvom dr. Hudolina. Tijekom dugogodišnjeg rada u klubu uvijek nam je bio cilj provoditi terapiju u suradnji s obitelji i prevladavanje predrasuda vezanih uz alkohol.

Također nastojim s KLA već više godina redovno provoditi programske aktivnosti i preventivno djelovati u osnovnim školama na području Makarske rivijere, a posebice tijekom obilježavanja Mjeseca borbe protiv bolesti ovisnosti (15. XI – 15. XII). Tom prilikom intenzivno organiziramo odlaske u škole i to za 7. i 8. razrede, a u posljednje vrijeme obraćamo se i djeci mlađih uzrasta, jer smo nažalost svjedoci da djeca sve ranije konzumiraju alkohol. Prilikom obraćanja djeci po školama, uz nas iz kluba često je i liječnica školske medicine dr. Luca Ivanda iz Makarske. Posebno je važno da jedan član našega kluba svjedoči o svom iskustvu s alkoholom, o tome kako je počeo piti, zašto se liječi i što to sve znači za njega i njegovu obitelj. Isto tako u tom razdoblju tiskamo i promidžbeni materijal kojim nastojimo građane upoznati s posljedicama ovisnosti o alkoholu, da se iskreno preispitaju i da uvide svoj problem s alkoholom umjesto da ga sustavno negiraju. Iskustvo nam govori da smo učinili veliki korak ako pridobijemo alkoholičara da ode na liječenje, iako je to težak pothvat zbog negiranja ovisnosti. Nastojanja da alkoholičar ode na liječenje uvelike su uspješnija uz pritisak i suradnju obitelji, jer su bez obiteljske/prijateljske podrške češći recidivi. Bilo je slučajeva da se alkoholičar i ne želi bolnički liječiti, zbog srama i zato što ne želi svoju obitelj izvrgnuti „javnoj sramoti“, pa su mnogi tijekom našeg višegodišnjeg iskustva, odlučili prestati piti i samo uz suradnju obitelji pristupiti klubu. U postupku terapije potrebno je postići kvalitetnu komunikaciju između liječenih alkoholičara i članova obitelji, bez međusobnih zamjeranja i traženja krivaca u drugom, te biti svjestan da nažalost terapija (apstinencija) traje cijeli život, a terapija je dodatno otežana ako osoba uz ovisnost o alkoholu ima i psihičke probleme.

Klub liječenih alkoholičara „Makarska“ obuhvaća područje Makarske rivijere od Brela do Gradca.Surađujemo s većim brojem klubova, a posebno u Imotskom i Vrgorcu, posebno u organizaciji zajedničkih druženja i izleta. Na temelju naše suradnje i pokrenute inicijative dijela naših članova s područja Vrgorca, nedavno je osnovan klub u Vrgorcu, s čijim članovima se također često sastajemo i razmjenjujmo iskustva, jer svaki član dolaskom u klub „napuni baterije“ za sljedeći tjedan. Moram istaknuti aktivnu i kvalitetnu suradnju našeg kluba sa Županijskom zajednicom KLA u Splitu, gdje su naši članovi aktivni sudionici u brojnim njenim tijelima ili organima.“

„Kako ocjenjujete suradnju na lokalnoj razini i suradnju sa zdravstvenim ustanovama?“

„Suradnja na razini lokalne samouprave i cijele naše županije bila je ranije znatno bolja u okolnostima boljeg gospodarstva, dok je suradnja sa zdravstveno-medicinskim ustanovama bila i bit će i ubuduće od presudnog značaja za daljnji kvalitetan rad našeg kluba, a i svih ostalih koji aktivno djeluju. Naime, kako vidite u samom centru Makarske imamo poprilično zadovoljavajući prostor, gdje se okupljaju naši članovi, pročitaju novine, popiju kavu i sl, a pomoć, tu mislim primarno na financiranje, kao i kod drugih udruga, sve je lošija, pa mislim da bi to trebalo riješiti cjelovito i trajno na državnoj razini, uz inicijativu HSKLA. Suradnja s medicinskim ustanovama je trajno aktualna i treba je sustavno unapređivati. Za nas je značajno što imamo podršku i razumijevanje pojedinih liječnika i samog doma zdravlja u našem gradu, kao i razumijevanje psihijatrijskih bolnica na Rabu, Ugljanu i Zagrebu, gdje se liječe naši članovi.

Uostalom, u dva navrata gost nam je bio i prim.dr. sc. Željko Marinić te prim.dr. Srđan Marušić, koji je zahtijevao da nam dođu liječnici opće medicine, no u konačnici nismo zadovoljni, jer bi ti liječnici trebali detektirati problem alkoholizma i pacijentima ukazati na problem alkohola kako bi ih lakše pridobili, usmjeravajući ih obvezno u aktivno uključivanje u KLA.

Kao primjer u dosadašnjem radu našega kluba, trebam istaknuti bivšeg predsjednika pok. Vladu Jadrića, koji je nakon smrti postao naš počasni predsjednik kluba, aktualnog predsjednika Nedjeljka Šipića, te kao primjer člana Matu Baraća, koji je dugogodišnji apstinent od 1986. godine. On je samac i to daje još veći značaj njegovoj apstinenciji“, istakla je gđa Zora Barnjak.

Davor Grgat

Klub liječenih alkoholičara „Sinj“

Pisati o radu klubova liječenih alkoholičara Splita ili Dalmacije, ili pisati o nekim klubovima, ma koliko oni bili zanimljivi, zaslužni, ili koliko su članova resocijalizirali, kolika im je apstinencija i td., mislim da bi bilo nepravedno i neprofesionalno ako se ne piše i o onim klubovima „s periferije“.

Upravo stoga mi je želja opisati i rad klubova liječenih alkoholičara u Sinju, jer su njihovi problemi specifični, koliko god su slični brojnim drugim klubovima liječenih alkoholičara, toliko su i različiti. Da bih došao do što boljeg i kvalitetnijeg saznanja o meni nekada dobro poznatom klubu, dogovorio sam s gđom Željkom Radošević, predsjednicom Saveza za bolesti ovisnosti Splitsko-dalmatinske županije, da iz Dugog Rata odem u Sinj, da tamo prisustvujem terapijskom sastanku i da napišem tekst o tome. Jednog travanjskog ponedjeljka u Splitu je mene i moju suprugu čekao g. Aljoša Vuletić i skupa smo krenuli u Sinj. Ispred prostorija Kluba liječenih alkoholičara, gdje je bilo već desetak članova, popili smo kavu i u 17 sati je počeo sastanak. Sastanku je nazočilo 26 članova, a uz soc. radnicu Tanju Radan i dr. Vesnu Jurković-Krolo, sastanak je vodio Nikola Kovačević, predsjednik Kluba.

Sastanak održan kao i tisuće do sada meni poznatih, tako da su se svi nazočni predstavili i ukratko iznijeli povijest svoje bolesti, a imao sam priliku nakon službenog dijela sastanka porazgovarati s dr. Krolo i soc. radnicom te predsjednikom i zamjenikom predsjednika kluba.

Evo što smo na diktafon zabilježili, a prva nam je sugovornica bila dr. Krolo.

KLA Sinj osnovan je 1968. godine. Ja to, naravno, znam po priči koju sam čula, jer je moj pokojni otac, dr. Antre Krolo, bio ravnatelj Doma zdravlja i vodio je Dispanzer za psihohigijenu, epiodemiologiju, i organizaciju zdravstvene službe u Sinju. Bavio se preventivnim i kurativnim radom, a u samom početku je prihvatio ideju prof. Vladimira Hudolina da se i u Sinju osnuje takav klub, jer je dobro znao da bez kluba liječenih alkoholičara nema uspješne apstinencije. Uz pomoć Nikole Bralića, uspješnog apstinenta, koji je 12. travnja 1966. godine s grupom ondašnjih apstinenata, sudjelovao je u osnivanju Kluba liječenih alkoholičara „Split“ i koji je imao stalnu terapeutkinju soc. radnicu Ljubicu Barać. I ovdje je dvije godine kasnije osnovan klub liječenih alkoholičara s terapeutom Ivanom Kodžomanom.

Moj rad u klubu zapravo je počeo nakon oboljenja moga oca, koji je umro 1979. godine. Završila sam fakultet 1976. godine i nakon toga sam odmah počela stažirati. Tijekom studija sam bila angažirana u psihijatrijskoj sekciji, zato što me psihijatrija zanimala od samih početaka i zacrtala sam sebi u glavu da ću specijalizirati psihijatriju. To je bilo poznato u Domu zdravlja u kojem sam i radila, a iskustvo sam stjecala sa svojim ocem i on me uveo u taj posao, ja sam već u početku dolazila s njim na terapeutske sastanke kluba, i to mi se dopalo. Nakon očeve smrti, godine 1980./81. redovito sam dolazila u klub i radila s gđom Ljubicom Barać. Dom zdravlja Sinj u to je vrijeme bio organiziran po OUR-ima, a već sam neko vrijeme radila u medicini rada kao mladi liječnik. Nakon odlaska dotadašnjeg šefa, dr Šimuna Jukića na specijalizaciju, preuzela sam Dispanzer za medicinu rada, gdje sam se susrela s problematikom brojnih poduzeća u Sinju, prvenstveno onih kod kojih se isticao problem alkoholizma. Riječ je uglavnom o građevinskim poduzećima, među ostalima „Igra“, kasnije „Sadra“, „Ciglana“, tvornica „Dalmatinka“, „Cetinka“, kao i jedna drvodjeljska firma. Već na prvi pogled isticao se problem alkoholizma i direktori tih poduzeća omogućili su da se u njima redovito obavljaju sistematski liječnički pregledi, na kojima je naše mišljenje o prevelikom uzimanju alkohola samo potvrđeno. S obzirom da je u neposrednoj blizini, u središtu našega grada, postojao klub liječenih alkoholičara s istaknutim članovima, predvođenim uzornim predsjednikom Nikolom Bralićem, koji je imao veliki broj članova, došla sam na ideju da se pri radnim organizacijama, gdje je alkoholizam bio veliki socijalno-medicinski problem, osnuju klubovi liječenih alkoholičara. Kako je u to vrijeme svaki liječnik u radnoj organizaciji, gdje je alkoholizam bio istaknut, imao skoro dovoljan broj članova, tako su i liječnici postali njihovi terapeuti, a ja sam, kao glavni terapeut prvog kluba na ovom području, bila supervizor svih ostalih klubova na ovom području.

U tom vremenu osnovali smo devet klubova liječenih alkoholičara i to KLA pri poduzećima „Dalmatinka“ „Vještić gora – Naprijed“, „Igra“, „Ciglana“, „Cetinka“ u Trilju, „Autoprijevoz“, zatim „Vrlički klub“ i Vodoprivreda“ u Sinju. Naši tadašnji liječnici opće prakse koji su bili zainteresirani za rad u klubu liječenih alkoholičara, imali su četvrtkom poslije podne tzv. supervizijski sastanak sa mnom i onda su bili upućivani kako i u kojem klubu raditi. Međutim, u tom razdoblju 80-tih godina, prof. Hudolin je organizirao brojne seminare, među kojima je i u ovdašnjem hotelu „Alkar“, u koji smo i mi bili uključeni, a sve zato da bismo se što kvalitetnije educirali za terapeute u zajednici klubova liječenih alkoholičara. Naravno, kolege su to objeručke prihvatili, a zatim su s većim entuzijazmom i željom prilazili svakom pojedinom problemu. Nažalost, s Domovinskim ratom došlo je do prekida u radu kluba liječenih alkoholičara, što je i logično. Znate i sami kako je došlo do privatizacije, ali nećemo sad o tome. Međutim, propale su firme, ljudi su se osuli, otišli i to se sve skupa razvodnilo, a prostorije Kluba liječenih alkoholičara grada Sinja, koje su koristili dugi niz godina, igrom slučaja vraćene su vlasniku tog prostora u privatno vlasništvo. Naši su članovi kluba ostali na cesti. Početkom Domovinskog rata obavljala sam dužnost ravnateljice Doma zdravlja, a budući da sam psihijatrica, zamolila sam kolege za razumijevanje. Rezultat toga bio je da klub liječenih alkoholičara dobije druge prostorije za rad. Kasnije je taj isti prostor pripadao mojoj ordinaciji, odnosno bio je kao Dnevni boravak mene, pulmologa i patronažnih sestara. Kasnije je na moju zamolbu i njihovom dobrotom taj prostor, kojeg smo se mi u konačnici odrekli, ustupljen klubu liječenih alkoholičara. To je trajalo sve dok Dom zdravlja Sinj nije pripao Splitsko-dalmatinskoj županiji, kada se članovi kluba nisu mogli više koristiti tim prostorijama, već smo jednostavno izbačeni van. No, uz pomoć nekih privatnih poznanstava i razumijevanja ljudi u Općini, pripojeni smo Udruzi za borbu protiv bolesti ovisnosti, prvenstveno narkomanije „Novi put“. U takvim uvjetima, osjećali smo se hendikepirano, odnosno, kao „prolipak“ narkomanima, iako nas je bilo puno više i postizali smo znatno bolje rezultate, što je u stvari izgledalo obratno. To nije moglo potrajati dugo. Nekim privatnim poznanstvima, a i službeno smo se angažirali u traženju vlastitog adekvatnog prostora, što je u konačnici rezultiralo da dobijemo ove prostorijeu kojima se nalazimo – zaključila je dr. Vesna Jurković-Krolo.

S obzirom da je sastanku nazočilo 26 članova Kluba liječenih alkoholičara „Sinj“, upitali smo naše domaćine, čini li im se ovaj broj prevelik za rad jednoga kluba, odnosno smatraju li da bi ovaj klub trebalo podijeliti u dvije terapeutske grupe, na što su kategorički odgovorili.

„Mi u klubu radimo, a pogotovo gospođica Tanja, isključivo volonterski. Dakle nemamo nikakav honorar za rad u klubu, osim što meni klub priznaje izvjesne troškove za odlazak na Kongres, koji je vezan uz alkohologiju ili nekakav seminar. Međutim, gospođica Tanja radi isključivo volonterski.

Pored toga, trebate znati da naš klub broji 45 članova, a ako tu i pridodamo brojne supruge, koje često nazoče našim sastancima, svjesni smo da bi po Hudolinovoj koncepciji ovdje trebala djelovati najmanje tri kluba, ali tko će platiti terapeute, tko će osigurati prostor za rad triju klubova itd. Mi smo svjesni da klub treba cijepati u manje grupe i prvenstveno voditi brigu oko sudjelovanja članova obitelji naših članova, ali sve to iziskuje novac. Uostalom, mi ne bježimo od cijepanja klubova na manje grupe i to nam je jako dobro poznato, ali vidite i sami da nemamo za to ni najosnovnijih uvjeta...“ rečeno je među ostalim na ovom sastanku.

Tekst i slika: Davor Grgat

◄ strana 5

Alk. gl. 3 /2011 (189) str. 9-11

strana 12 ►

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, D. Vodopivec, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. Pretplata se uplaćuje na žiro račun 2340009-1100137559 poziv na broj 1222147, s naznakom

 "Zajednica KLA, za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES