početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

◄ strana 3

Alk. gl. 3 /2011 (189) str. 5-8

strana 9 ►

POVIJESNI PRIKAZ RAZVOJA KLUBOVA U DALMACIJI

Osnivanje KLA u Splitu

Nakon osnutka terapijske zajednice u Klinici za neurologiju, psihijatriju, alkohologiju i drugeovisnosti Kliničke bolnice „Dr. Mladen Stojanović“ osnivaju se klubovi liječenih alkoholičara kao druga  faza liječenja i rehabilitacija alkoholičara.

Tako su naši članovi, apstinenti s područja Dalmacije pok. Mate Marović, Jozo Borzić, Joško Bebić, Nikola Bralić, Ilija Debeljački, Petar Lozančić, Davor Meštrović, pok. Silvestar Strniša, Nikola Relja i autor ovih redaka, uz svestranu pomoć društveno-političkih organizacija, a posebno tadašnjeg Općinskog odbora CK na čelu kojeg je bila g-đa Dragica Bartulović te gđa Ela Bervaldi, iz Centra za socijalnu skrb grada Splita, te Klinička bolnica Split (tada Opća bolnica Split) i prof. dr. Borben Uglešić, dana 12. travnja 1966. godine osnovali prvi KLA na jugu Hrvatske, sa sjedištem u Splitu, Radunica br. 2.

Prvi terapeuti u novoosnovanom klubu bili su liječnici iz splitske bolnice: dr. Ivo Gabelić, dr. Petar Lukšić, koji do kraja svog života 26. 08. 1968. god. posvećuje svoje stručno znanje radu i unapređenju KLA u Splitu. Slijede terapeuti: dr. Miro Mrass, dr. Patar Bokun, dr. Mijo Milas, dr. Lovre Jerkunica, psihologinja Katica Bunčuga – Babaja, soc. radnica Slobodanka Roje, Ljubica Mijić, vms, Miladin Starčević, vmt. te Mate Smolčić, vmt (jedan od autora ovog teksta), koji je čitav svoj život posvetio radu i unapređenju KLA „Split“. Suradnici Centra za socijalnu skrb bili su: gosp. Lazo Milenković, gđa Mira Donadini i socijalni radnik Tomo Smolčić, gosp. Željko Tandara, koji uz kratke prekide radi i danas.

U samom početku Al-klub „Split“, pored osnovne terapijske aktivnosti, razvija i unaprjeđuje patronažnu službu i rad s članovima obitelji. Patronažnu službu klubovi odvijaju u svojim patronažnim skupinama. Rad s obiteljima obično se odvija u skupinama s bračnim drugovima, koja se održavaju posebno i u mješovitoj skupini zajedno s alkoholičarima. Te je skupine obično vodio jedan od članova terapeutskog tima, najčešće socijalni radnik. Pojedine obiteljske skupine sastajale su se i odvojeno.

Osnivanju prvog kluba liječenih alkoholičara u Splitu prethodili su razgovori tajnice Udruženja KLA SRH, socijalne radnice Ljube Ulemek, s predstavnicima općinskog odbora CK, Centra za socijalni rad, te s predstavnicima zdravstvenih ustanova u Splitu. Već na prvom sastanku dogovorilo se pozivanje svih evidentiranih liječenih alkoholičara u splitskim zdravstvenim ustanovama, kao i članova njihovih obitelji, te se tražio potreban broj stručnih osoba za rad u terapijskom timu. Odredio se dan i sat održavanja terapijskog sastanka u tjednu. Prve korake kluba, inače prvog takvog kluba u Dalmaciji, pratile su karakteristične organizacijske teškoće, kao što su nedostatak radnih i društvenih prostorija, dobivanje stručne i financijske pomoći i konačno poteškoće vezane uz afirmaciju te nove društvene, humane i stručne djelatnosti. Velike radne organizacije, čiji radnici postaju članovi novoga kluba, pružaju novčanu pomoć, pa se tu pored Općinskog fonda za socijalnu zaštitu, Općinskog sindikalnog vijeća, Općinskog odbora CK spominju i radne organizacije: „Brodosplit“, „Koteks“, „Elektrodalmacija“, PIK „Jadro“, „Melioracija“ i „Vodovod i kanalizacija“. Šira društvena zajednica upoznaje se s djelatnošću Kluba posebno putem godišnjih skupština te predavanjima koja su tematski vezana za probleme alkoholne bolesti i njezinog liječenja, što je u većini slučajeva, kao po pravilu, oglašavano i putem Radio Splita i dnevnog lista „Slobodna Dalmacija“.

Dr. Stjepo Botteri o porastu broja klubova liječenih alkoholičara: u korelaciji je s provođenjem seminara o bolesti ovisnosti u općini Split

Klubovi liječenih alkoholičara su temeljni oslonac suvremenog koncepta liječenja alkoholičara i bez njih iječenje nema nikakva smisla. Teškoće i brojni problemi nastali kao posljedice pijenja pogađaju alkoholičara, njegovu obitelj, ali i sredinu u kojoj živi i radi. Alkoholizam uzrokuje pogoršanje i opadanje kvalitete življenja u mjesnoj zajednici i radnoj organizaciji. Po današnjem shvaćanju, apstinent je sudionik u svom vlastitom liječenju i u liječenju drugih alkoholičara.

Organizacijom sveukupnog života, usmjerenom na očuvanje i unapređenje duševnog zdravlja, kao i suzbijanje poremećaja, osobito u vezi s pijenjem alkoholnih pića i upotrebom drugih psihoaktivnih supstanci, trebalo bi provoditi prevenciju u obitelji, mjesnoj zajednici, radnoj organizaciji i školama. Kako je upotreba alkoholnih pića veoma raširena kao uzrok pogoršanja kvalitete življenja i razvijanja problema upravo u obitelji, mjesnoj zajednici i radnoj organizaciji, najbolje je da se ti problemi rješavaju ondje gdje su nastali. U našoj sredini istraživanja pokazuju visoku prisutnost alkoholizma. Podaci o broju alkoholičara kreću se od 15 do 18 posto među odraslim muškarcima, uz daljih 15 posto onih koji prekomjerno piju i imaju radi toga razne teškoće. Među ženama je taj broj manji i kreće se 3 do 5 posto. Danas se radije govori o stilu življenja usmjerenom prema alkoholnom piću i njegovoj upotrebi. Dug je put do razvoja bolesti u klasičnom smislu, kada se javlja ovisnost o alkoholu i sve one druge karakteristike koje sadrže definiciju bolesti alkoholizma prema ekspertima Svjetske zdravstvene organizacije.

Kad se razvija ta kompletna slika s oštećenjima duševnog i tjelesnog zdravlja, kao i ekonomske i socijalne teškoće, često je veoma teško postići neke zadovoljavajuće rezultate u liječenju. Stoga se koncept bolesti u rješavanju problema nastalih kao posljedica pijenja danas smatra kočnicom, iako je u ranijim fazama razvoja alkohologije odigrao veliku ulogu. Taj koncept primijenjen rigorozno prisiljava nas na opasno i nepotrebno čekanje čega je posljedica gubitak ljudi kojima se moglo pomoći da se na vrijeme interveniralo, to jest prije nego što su se razvila teška oštećenja. Do osnivanja prvoga Kluba liječenih alkoholičara 1964. godine, čime je bilo omogućeno primjenjivanje kompleksnog socijalnopsihijatrijskog postupka prema prof. Hudolinu, rezultati liječenja alkoholičara bili su skromni. Osnivanjem sve većeg broja klubova, oni su se potrudili i njihovim radom i rezultatima otvoren je put uspješnom liječenju.

Za uspješan rad kluba potrebno je, uz ostale uvjete, osigurati optimalan broj članova. Taj broj iznosi dvanaest obitelji. Čim se broj obitelji poveća, klub treba podijeliti na dva i tako dalje. Najbolji princip distribucije mreže klubova je nastojanje da u svakoj mjesnoj zajednici i svakoj većoj radnoj organizaciji bude osnovan klub. Međutim, upravo ta akcija ne ide kako bi trebalo i nailazi na poteškoće. Novi klubovi se teško osnivaju, unatoč uvjerenju da su kao oblik afirmirani. Zašto je tako? U klubovima kao terapeuti rade razni profesionalni i paraprofesionalni kadrovi, koji većinom tijekom školovanja nisu osposobljeni za rad u klubu, nego su se naknadnom izobrazbom za to osposobili. To su uglavnom ljudi koji su sami izabrali da se bave tim poslom. Nedostatak takvih kadrova glavna je zapreka širenju klubova.

Stoga aktivnost Saveza za zaštitu i unapređivanje duševnog zdravlja i suzbijanje bolesti ovisnosti treba usmjeriti prije svega na izobrazbu kadrova. Glavna teškoća u pronalaženju novih kadrova je stav prema pijenju većine u populaciji pa prema tome i onih profesija koje bi po svojoj namijeni trebale biti najbliže bavljenju alkoholizmom. Stav da je piti normalno, duboko je usađen u ljudima i nije ga lako mijenjati.

Dakle, među tim ljudima koji piju i vjeruju da to nije štetno, štoviše da je korisno, treba naći one koji će osnivati klubove, donositi i provoditi programe o suzbijanju teškoća nastalih u vezi s pijenjem. S rijetkim izuzecima, gotovo u svim strukturama koje bi trebale sudjelovati u akciji suzbijanja poremećaja izazvanih alkoholom, nalaze se ljudi zadojeni stavom o korisnosti umjerenog pijenja. Dok koncept bolesti pravi teške probleme i često nas prisiljava da dočekamo ishod pijenja - zatvor, bolnicu ili grob, koncept umjerenog pijenja je s druge strane zapreka za bilo kakav ozbiljan rad na prevenciji. Što bi trebalo napraviti da se ta zavrzlama riješi? Stavove nije lako izmijeniti. Vjerojatno će ta izmjena s vremenom uslijediti prirodnim procesima, gomilanjem iskustva, koje se ugrađuje u ljudsko razmišljanje, što opet utječe na izgradnju pa i na mijenjanje stavova. Vjerojatno će nagla izmjena proizvodnih odnosa, nagli razvoj tehnike, tehnologije, suvremenog prometa sa svim dramatičnim posljedicama neprilagođivanja čovjeka tim novinama, odigrati neku ulogu. Međutim, čini se da je to očekivanje prirodnog povijesnog razvoja stvari ipak preskupo.

Znanost je u mnogim drugim sektorima ljudskih aktivnosti ubrzala tok događaja i vrlo brzo preskočila dalje stepenice na putu prema spoznaji, pa bi analogno tome, i na području unapređivanja duševnog zdravljatakođer mogla biti na korist čovjeku. Iako se stručnjaci raznih interdisciplinarnih struka za vrijeme svog školovanja upoznaju s problemima nastalim pijenjem alkoholnih pića, čini se da to još nije dovoljno. To se osobito odnosi na efikasnost studija u vezi s odgojem i preodgojem. Prema našim iskustvima, aktivnost Saveza treba usmjeriti na seminare samozaštite, i to za profesionalne kadrove, a po mogućnosti i za što širi krug ljudi u mjesnoj zajednici i radnoj organizaciji.

širi krug ljudi u mjesnoj zajednici i radnoj organizaciji. Ti seminari trebaju biti koncipirani tako da osim znanja o problematici ovisnosti o alkoholu i drugim psihoaktivnim supstancijama, polaznicima omoguće vlastito mijenjanje, potiču ih na vlastito razmišljanje i redefiniranje stavova prema pijenju, pušenju itd. Takav tip seminara senzibilizira određeni broj polaznika za motivirani rad i angažman na programu suzbijanja teškoća nastalih u vezi s pijenjem. Oni tada, u pravilu, iniciraju osnivanje aktiva za zaštitu i unapređivanje duševnog zdravlja i suzbijanje ovisnosti u svojim mjesnim zajednicama ili radnim organizacijama. Daljnja djelatnost tih aktiva je osnivanje kluba liječenih alkoholičara. Upravo su oni terapeuti, kako ih danas nazivamo, radnici u tom osnovanom klubu. Prvi klub u Splitu, KLA „Centar“ osnovan je 1966. godine. Poslije toga osnivaju se klubovi „DC“ 1968. godine, „Elektrodalmacija“, „Brodosplit“, „Sinj“ 1969. godine, klub „Željezničar“ 1970., „Jugovinil“ 1973., „Jadrantrans“ 1974. i „Pomgrad“ 1979. godine.

Nakon prvog vala nastupa stagnacija pa neki klubovi prestaju raditi, npr. „Elektrodalmacija“, „Željezničar“ i „Jugovinil“. Početni lagani porast broja klubova od 1966. do 1979. godine bilježi nagli pad pa 1980. godine djeluje samo šest klubova. U to vrijeme je na području dalmatinske regije djelovao Koordinacioni odbor udruženja klubova Dalmacije. On je osnovan 1969. godine sa sjedištem u Splitu. Zadaća mu je bila da koordinira rad klubova, te da potiče i pomaže osnivanje novih klubova. Organizacijska i stručna pomoć klubovima u početku je bila uspješna. Predstavnici klubova dalmatinske regije redovito su održavali sastanke, tako da je, osim druženja, korisna bila i razmjena iskustava u radu. Međutim, zbog ekonomske krize počelo se štedjeti pa je bilo vrlo teško suradnju održati operativnom. Radi lakšeg funkcioniranja, 1982. godine udruženje se dijeli na subregije: Solin, Zadar, Šibenik, Metković i Dubrovnik. Time su se željeli donekle smanjiti troškovi putovanja i izostanci s posla. U travnju 1978. godine osnovan je Savez za zaštitu i unapređivanje duševnog zdravlja i suzbijanje ovisnosti općine Split, koji donosi program suzbijanja alkoholizma, pušenja duhana i drugih ovisnosti na području općine.

Unatoč verbalnoj podršci društvenih struktura, u početku se nije moglo mnogo učiniti. Glavni razlog bio je nedostatak ljudi koji bi predano provodili program, tj. osnivati klubove i radili u njima. Nedostatak entuzijasta i dobrovoljnih radnika razlog je da u sadašnjoj konstelaciji snaga ne možemo računati na kakav veći pomak. Trebalo je naći i osposobiti ljude za taj posao. Savez je tada poduzeo prvi korak. Odlučeno je organizirati seminare. Pozvali smo prof. Hudolina i njegov tim da nam održi seminar „Samozaštita i samopomoć iz alkoholizma i drugih ovisnosti“. Nakon dva takva seminara (1981. i 1983. godine), kojima je prisustvovalo osamdesetak zdravstvenih i socijalnih radnika, očigledan je pomak i nagli zamah u osnivanju novih klubova. Tada su osnovani klubovi „Lavčević“, „Pomgrad-Obnova“, „Promet“, MZ „Brda“, MZ „Kman“, „Vojna bolnica“ te su ponovno oživjeli klubovi „Željezničar“ i „Jugovinil“. Osnivaju se klubovi u blizini Splita u Dugopolju i u brodogradilištu „Mosor“. Kako vidimo, prvi rezultat bilo je devet novih klubova i dva oživljena kluba. Kao rezultat seminara i osposobljavanja novih radnika u klubu, dijele se veliki tzv. mamut klubovi na manje po principu: jedan klub - dvanaest obitelji. Tako je od kluba „Centar“ nastalo pet klubova. Isto je bilo i s klubovima „Dalmacijacement“ i „Jadrantrans“, a od kluba „Brodosplit“ nastala su tri kluba. Klubovi „Pomgrad-Obnova“, „Željezničar“ i „Promet“, MZ „Brda“ cijepaju se na po dva kluba. Savez je i sistemom financiranja klubova stimulirao diobu klubova na manje, jer je uvrstio u plaćene radnike samo one koji samostalno rade u klubu.

Tako je osnovano osamnaest klubova. Godine 1984. u Splitu i bližoj okolici djeluju trideset i tri kluba. Program saveza predviđa da se u svakoj Mjesnoj zajednici i većoj radnoj organizaciji osnuje klub liječenih alkoholičara, te da programi tih mjesnih zajednica i radnih organizacija, zajedno s programima škola, čine mozaik programa, kao strukturu općinskog programa. U toku 1985. godine Savez organizira novi seminar s ciljem da se naglase primarno preventivne djelatnosti, pa su angažirane prosvjetno pedagoške službe s liječnicima školske poliklinike i drugim zdravstvenim radnicima. Seminar je ponovno održan u travnju 1986. Nakon njega otvara se još sedam klubova: „Jugovinil“, „Termofriz“, „Jadrantrans“, „Brodari“, „Solin“, „Firule“ i „Bačvice“, pa se broj klubova penje na četrdeset. Početkom 1987. godine Savez organizira Tečaj obiteljskog pristupa za liječnike primarne zdravstvene zaštite, druge zdravstvene radnike i socijalne radnike. Godine 1987. osnovani su klubovi „Tehnogradnja“, „Melioracija“, „Čistoća“, „Donja Kaštela“, klub „Jadrantrans VI“, a u pripremi su klubovi „Konstruktor“, „Dalma“, „Drvni kombinat“, „Banka i SDK“, „Sigurnost“ i „Luka i skladište“

Broj klubova liječenih alkoholičara u općini Split
godina broj klubova   godina broj klubova
1966 1   1977 8
1967 1   1978 8
1968 2   1979 9
1969 5   1980 6
1970 6   1981 6
1971 7   1982 6
1972 7   1983 33
1973 7   1984 33
1974 8   1985 33
1975 8   1986 40
1976 8   1987 45
(u pripremi još 6 klubova)
         

Dakle, klub liječenih alkoholičara u mjesnoj zajednici i radnoj organizaciji moguće je uspješno organizirati u sklopu općinskog programa suzbijanja teškoća nastalih pijenjem alkoholnih pića, pušenjem duhana i upotrebe drugih psihoaktivnih supstancija. Seminari samozaštite i samopomoći, kao i drugi seminari iz problematike bolesti ovisnosti, daju golem poticaj osnivanju novih klubova.

Prema našem iskustvu, seminari su najpovoljnija i najefikasnija mjera kojom se postiže senzibilizacija u društvu za rješavanje problema suzbijanja teškoća nastalih u vezi s pijenjem alkohola. To je osobito izraženo u primarnoj prevenciji, jer se u toku seminara postiže mijenjanje stavova kod polaznika, zaključuje dr. Stjepo Botteri

Kad govorimo o razvoju klubova liječenih alkoholičara u Splitu i njegovoj okolici, do Trogira, Imotskog i Metkovića, koji su u to vrijeme gravitirali glavom gradu Dalmacije, moram spomenuti da sam 1988. godina napravio detaljan popis klubova na ovom području, kojom sam ih prilikom zabilježio ni manje ni više nego 58. Stoga bilo bi nepošteno i nekorektno govoriti o klubovima u samom Splitu, a ne spomenuti i klubove liječenih alkoholičara u Trogiru, Sinju, Imotskom, Makarskoj i Metkoviću. Spomenut ćemo i terapeute koji su do Domovinskog rata djelovali na ovim prostorima, kao i neke od značajnih ličnosti društvenopolitičkog života u to vrijeme, koji su zaslužni za uspješan rad spomenutih klubova u njihovim sredinama.

Tako, najprije istaknimo sve liječnike-terapeute, među kojima su: dr. Lenka Babić, dr. Teo Bratanić, dr. Ivo Bučan. dr. Katarina Bučan, dr. Ante Čizmić, dr. Sanja Filipović, dr. Branimir Gopčević dr. Aleksandar Grabovac, dr. Joško Ivanović, dr. Časlav Lončar, dr. Mirko Mikelić, dr. Monika Mirošević, dr. Vjera Munitić, dr. Josip Nadović, dr. Milka Parađok, dr. Ruža Pokrovac, dr. Fjodor Santinella, dr. Elvira Smoje, dr. Gordana Trgo i dr. Zoran Vučinović .

Slijede psiholozi: Ljubica Uvodić-Vranić, Ljiljana Kunac, Jelena Papić, Sanja Štimac i prof. Vjekoslava Žižić, te vms. Vjera Škaričić, Ivan Čubelić, Biserka Klarić, Višnja Grubić, Zdravko Lovjer i Nada Žaja.

Kao soc. radnici u klubovima radili su: Mate Butorović, Ana Dragičević, Marija Dragičević, Gordana Drnasin, Nevenka Jakoliš, Biserka Klarić, Jadranka Marković,Božena Škare, Senka Škaro i Tonka Žanko, te ing. Blaženka Mišković, Mirjana Papić, Parađik, Mate Šalinović i Sanja Štimac. Kod ovoga popisa trebamo spomenuti i Vedrana Mardešića, koji je godinama bio pročelnik Službe Grada Splita za borbu protiv bolesti ovisnosti i pomagao u razvoju novih terapeutskih jedinica i usavršavanju i unapređivanju života članova KLA. Uz njega, tu je i vrlo agilni suradnik iz Makarske, gosp. Iko Kosović, te odlični i ustrajni borci za borbu protiv alkoholizma u „Razvitku“ iz Metkovića, gospoda mr. Frane Bubalo i Pave Volarević, koji su stalno bdjeli nad klubom i u samom početku osiguravali mu potrebna financijska sredstva i prostor za rad, odnosno uvjete kakvi su se u to vrijeme u nas samo mogli poželjeti.

Al-klubovi nakon Domovinskog rata

Poznato je da su u Domovinskom ratu svi naši građani bili angažirani u obrani zemlje. Među aktivnim borcima bilo je dosta i onih koji su do tada bili liječeni alkoholičari i koji su svojim primjerom željeli pridonijeti  što uspješnijoj obrani zemlje. Nažalost, mnogi se po završetku rata nisu ni vratili, bilo da su poginuli ili otišli u susjedne države. Oni koji su ostali nerado se vraćaju u klubove liječenih alkoholičara, jer su mnogi izgubili radna mjesta pa sve teže krpaju kraj s krajem. No, uza sve teškoće i za vrijeme Domovinskog rata, dva naša najupornija Kluba liječenih alkoholičara, „Split“ s terapeutima Matom Smolčićem, vmt i „Jadrantrans“ s terapeutom dr. Stjepom Botterijem, djelovali su u dosta nepovoljnim uvjetima, ali ni za najvećih bombardiranja Splita ta dva kluba nisu prestala djelovati i okupljati što veći broj apstinenata kako ne bi pali u recidiv. Upravo je zbog toga broj klubova liječenih alkoholičara za vrijeme rata sveden na minimum, ali pozitivnim iskustvom pojedinih terapeuta, nakon rata se broj klubova malo pomalo obnavlja.

Prema evidenciji kojom raspolažemo, danas na području Splitsko-dalmatinske županije djeluje 16 klubova liječenih alkoholičara: „Split“ sa 4 kluba, „Jadrantrans“ s dva kluba, „Spinut“ s 2 kluba, „Lučac-Manuš“, „Feniks“ kao i klubovi u Imotskom, Makarskoj, Sinju, Vrgorcu, Kaštelima i Solinu.

I kad završavamo o klubovima liječenih alkoholičara u Splitsko-dalmatinskoj županiji, moramo reći da je težnja brojnih terapeuta da se osnuju još neki klubovi u Splitskoj Zagori, a posebno i klubovi liječenih alkoholičara na nekim susjednim otocima, primjerice na Braču ili Hvaru, što je za naredne zadatke prioritetan posao.

Tekst i snimci: Davor Grgat

 

◄ strana 3

Alk. gl. 3 /2011 (189) str. 5-8

strana 9 ►

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, D. Vodopivec, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. Pretplata se uplaćuje na žiro račun 2340009-1100137559 poziv na broj 1222147, s naznakom

 "Zajednica KLA, za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES