početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

◄ strana 14

Alk. gl. 12 /2010 (186) str. 15-20

početna ►

U OČEKIVANJU BLAGDANA

Vrijeme darivanja

Bliži se Božić i Nova godina, razdoblje radosti, veselja, molitve, ali i darivanja. Pravo vrijeme da malo razmislimo što za nas uistinu to darivanje znači i jesmo li o tome uopće ikada i razmišljali ili se samo po običaju upustimo u ludo, prekomjerno, a često i nepromišljeno kupovanje.

Prvi se događaj, Isusovo rođenje, tradicionalno obilježava u krugu obitelji i kao da se slavi toplina doma, a u drugom se obično izlazi s prijateljima na „ludi” provod. Izlozi su okićeni, trgovine rade po čitave dane, svi užurbano traže poklone najdražima. Poklone za članove obitelji, poklone za one koje volimo, poklone za prijatelje, poklone za one koji su nas pozvali u goste, poklone za one koji su nam u nečemu pomogli, poklone za one koji su nam nešto poklonili prošle godine, poklone za one kojima „treba” nešto pokloniti jer nikad se ne zna, poklone za poslovne partnere... Velike poklone, male poklone, vrijedne poklone, one koji su samo znak pažnje, fora poklone, otkačene poklone, poklone koje nitko ne treba (možda smo ih dobili prošle godine i samo čekali priliku da ih nekome uvalimo)…

Ipak, ne možemo u potpunosti odustati od darivanja, znamo da običaji darivanja prijatelja i bližnjih postoje otkad je svijeta i vijeka, otkada su ljudi željeli razveseliti jedni druge darujući sve što se darovati moglo. Darivanje je nedjeljivo od božićnih blagdana i Nove godine, a međusobna razmjena darova u tom razdoblju od pamtivijeka simbolizira neprekidnu povezanost među ljudima te priziva obilje i blagoslov. Davanje i primanje poklona pridonosi posebnom ozračju koje vlada u tom razdoblju, zbližava ljude, ispunjava ih i čini sretnima. Primanje poklona uistinu je pravi užitak, međutim, darivanje nečega što smo sami osmislili i izradili može biti još veće zadovoljstvo.

Postoji stvarno bezbroj vrsta poklona, mislim da i hoćemo, teško bismo ih sve mogli nabrojati, uvijek bismo mogli još nešto dodati. Dar ima svoju materijalnu, ali i nematerijalnu vrijednost. No bez obzira od čega se sastoji poklon, jesmo li ga kupili ili sami izradili, važno je sjetiti se da je u poklonu puno važnija nečija pažnja, a ne njegova materijalna vrijednost. Najvrjedniji poklon je upravo onaj kojeg je darivatelj sam izradio, u kojeg je uložio svoje najveće dragocjenosti - vrijeme, trud i kreativnost.

Prvi korak u kreaciji poklona je ideja što bismo mogli napraviti, a da se osobi kojoj je namijenjen svidi. Slijedi osjećaj zadovoljstva i ponosa koji nastaju dok ni od čega stvaramo nešto. Uspjeli smo kad shvatimo da je dar pun pogodak, baš ono što osoba kojoj je namijenjena želi.

Ako nekome kupimo poklon zato jer ga volimo i sretni smo da mu to možemo dati, ili mu kupimo taj isti poklon zato jer očekujemo nešto od njega za uzvrat, nije isto. U prvom slučaju je to pozitivno djelovanje i ne bi nas trebalo zabrinjavati što će se dalje s tim događati. Mi smo to napravili slijedeći svoj unutarnji poriv i time smo zadovoljili svoju potrebu (dakle to smo napravili sebe radi) i ne očekujemo ništa za uzvrat. Čak nas ne bi trebala zanimati ni sudbina poklona, ili osjeća li druga osoba zahvalnost, zadovoljstvo i slično.

U drugom slučaju to nije poklanjanje već trgovina, ucjena, mito. To su „loši“ pokloni, ili bolje reći loši darivatelji. To su oni ljudi koji obično daju poklone s određenim očekivanjem ili predumišljajem primatelja. Očekivati da nam zbog poklona netko uzvrati uslugom, pa čak i samo očekivanje da bi taj drugi trebao osjetiti zahvalnost za poklon, nije dobro. Jer ako nešto poklanjamo s očekivanjem da nam netko bude zahvalan, to nije ništa drugo nego trgovanje osjećajima. Darivanje je zapravo kompleksan čin. Jer darivajući, s darom dajemo i poruku: od izraza poštovanja, ljubavi, zahvalnosti, podmićivanja, do skupih darova kojima opravdavamo neki svoj grijeh ili propust. Dar zato zahtjeva primanje, ne samo davanje; primanje na znanje da je s primljenim darom primljena i poruka koja ide uz njega.

Pitamo se, kako bismo se dakle trebali ponašati u konkretnim svakodnevnim situacijama? To ipak treba odlučiti svatko za sebe. Jedna od mogućnosti je da poklanjate samo onda kada je to stvarno od srca. Svaki događaj nam daje mogućnost da produbimo spoznaju o nama samima i da preispitamo motive iz kojih nešto radimo.

U krajnjoj liniji nije važno radi li se o poklonima ili nečem drugom. Ispravno je samo ono djelovanje za koje je početni impuls došao iz srca.

Darivanje naših najdražih je uvelike zasjenilo davanje. Davanje sebe drugima, onima koje najviše volimo, u smislu i duhu blagdana kojega očekujemo. To je proces pažnje, razumijevanja, bliskosti, on je trajniji i poželjniji od bilo kojeg „materijalnog dara“, ali je nažalost neizvjesniji u samom svom ostvarenju.

Ipak, vođeni tradicijom, pođimo i ove godine u potragu, ali i izradu poklona za svoje najdraže. Pritom ne zaboravimo i na davanje samih sebe drugima na koje nas mora potaknuti impuls iz samog srca. Jer darovi se troše, nestaju, kvare, nakon nekog vremena se bacaju, no momenti davanja sebe drugima i obrnuto, trajno ostaju i ispunjavaju nas.

Prim.dr.sc. Mirjana Marković-Glamočak

OBITELJSKA TERAPIJA

Moji prvi dojmovi i očekivanja

Ja sam Mijo B., star 55 godina. Liječeni sam alkoholičar. Liječio sam se dva puta na ovoj klinici. Zadnje liječenje završio sam 24. ožujka 2010. godine. Prvi sam se puta liječio krajem 2003. godine. Nakon toga sam apstinirao dvije godine, a u klub liječenih alkoholičara dolazio sam godinu i pol dana. Bila mi je ponuđena i obiteljska terapija, ali je nisam prihvatio, smatrajući da moja supruga neće pristati. Istina, nisam je ni pitao. Nakon recidiva počeo sam sve više piti i to je dovelo do ozbiljnih problema na poslu, a obitelj sam praktički doveo do raspada. O svojim duševnim problemima bolje da i ne govorim. Ne želim ih nikome. Sve to me natjeralo na ponovno liječenje od alkohola. Ovaj put sam čvrsto odlučio da u tome uspijem. Objeručke sam prihvatio prijedlog svoje liječnice prim. Ane Matošić da krenem na obiteljsku terapiju u ovoj klinici. I obitelj je pristala na to, a imam suprugu i 17-godišnju kćer. Za to je zaslužna moja liječnica koja je mojoj supruzi objasnila bit i važnost obiteljske terapije za našu obitelji i naš zajednički život. Kamo sreće da se to dogodilo nakon prvog liječenja! I krenuli smo. Tek smo na početku i prvi su dojmovi jako pozitivni i optimistični. Primijetio sam da su mi šanse da sredim svoj život i život svoje obitelji puno veće uz obiteljsku terapiju u kombinaciji s dolascima u klub liječenih alkoholičara. Na obiteljskoj terapiji upoznao sam obitelji, najviše bračne parove koji su u sličnima problemima kao i mi. Pod stručnim vodstvom gđe Ane Cegledi, u međusobnim razgovorima i uz podršku ostalih polaznika obiteljske terapije polako nalazim izlaz iz problema. Smatram da je najvažnije preispitati samoga sebe i svoju situaciju i iskreno je iznijeti pred članove i voditelja terapije jer se samo tako može dobiti dobar savjet i upute kako riješiti problem i promijeniti stanje nabolje. Okruženje u zajednici je ugodno i izrazito prijateljsko. Osjeća se puno razumijevanja, dobrih namjera i želja da se svakom članu i obitelji pomogne.

Što konkretno očekujem od obiteljske terapije? Općenito, želim da se u obitelj vrate toplina, međusobno poštovanje i uvažavanje. Znam da sam svojim pijenjem nanio puno zla svojima najbližima i sebi. Iskreno mi je žao i kajem se zbog toga. Smatram da je u našem zajedničkom interesu da se svaki ponaosob preispitamo i shvatimo u čemu je svaki osobno griješio i koliki je njegov doprinos ovoj nepodnošljivoj situaciji u kojoj se sada nalazimo. Moje je pijenje sigurno razlog tome, ali nije jedini. Ja sam griješio što sam od problema i obiteljskih nesporazuma bježao u pijanstvo. Pijenje je krivo što i moje primjedbe i savjeti koji su bili smisleni i dobronamjerni nisu padali na plodno tlo i imali učinka. Izgubio sam povjerenje u obitelj. Nije me se slušalo. Gotovo je uvijek odgovor bio: „Ti si stalno pijan, nemaš što govoriti, ako ti nije pravo, seli se…“ Nije istina da sam bio stalno pijan. Radio sam i materijalno brinuo za obitelj, nije bilo oskudice. Alkohol mi još nije popio mozak, a i fizičko zdravlja mi je dobro, što nikako ne bi bilo da su u pravu. Kriv sam i što sam zbog pijenja imao nekritičan osjećaj krivnje pa sam u svemu popuštao ili bih podvio rep, a obitelj je to znalački i obilno koristila. Imao sam i dosta razdoblja apstinencije kao i veliku želju da sam stanem na kraj alkoholizmu, ali umjesto podrške, često sam dobivao verbalne šamare poput „Ti ne možeš bez alkohola, fali ti pijača, što smo mi pretrpjeli od tebe i tvog pijanstva… Ako ti nije pravo, nađi si bolje…“ Sve zbog mojih pokušaja da nekako uskladimo odnose i mojih prigovora na pojedine postupke članova obitelji. Bio sam kriv za sve, a dobrih svari kao da i nije bilo. Iskreno tvrdim, bilo ih je napretek. Kad sam govorio da priznajem svoj alkoholizam i da su zbog toga puno prepatile, ali da se svi moramo mijenjati, a naročito ja, odgovor bi dio: „Ti piješ, ti se mijenjaj, mi ne pijemo i nemamo što i zbog čega mijenjati.“ Ipak, primjećujem, istina jedva vidljivo, da se situacija mijenja nabolje. Dolaskom na obiteljsku terapiju počelo je, nadam se, shvaćanje da nisam baš ja dežurni krivac za sve, a znam da to baš i nije lako priznati. Očekujem da će obiteljska terapija, stručna pomoć voditeljice gđe Cegledi, kao i podrška i pomoć ostalih polaznika terapije dati rezultate i da će život mojoj obitelji meni biti bolji. To mi j najveća želja i sve ću poduzeti da se to ostvari.

Mijo

"Škola nepušenja"  

13. prosinca 2010.          

Cilj programa

Omogućiti zainteresiranim pušačima koji žele prestati pušiti profesionalnu pomoć, podršku, edukaciju i usmjeravanje prema cilju – biti nepušač. Korisnici ovog programa su pušači koji su motivirani za prestanak pušenja, a zainteresirani su za stručnu pomoć u obliku grupne terapije.

Pristup je interdisciplinaran što znači da su u rad Škole uključeni stručnjaci raznih profila: Prof.dr.sc. Danijel Buljan, spec. psihijatar i neurolog, Prim.mr.sc. Vesna Golik Gruber, psihijatar s užom specijalizacijom za bolesti ovisnosti, Mr.sc. Davor Moravek, psihijatar, s užom specijalizacijom za bolesti ovisnosti, Lidija Kostanjšak, psihijatar, Milan Mirković, prof. psiholog, Luka Maršić, prof. antropolog, Anita Gajski, bacc. medicinska sestra

Broj polaznika Škole je ograničen na 15 polaznika u jednoj grupi. Škola traje 5 dana uzastopce u trajanju od 90 minuta (ponedjeljak – petak od 13.30 do 15 sati, a predviđa se organizacija i u drugim terminima) Lokacija: Poliklinika (soba 2) Klinike za psihijatriju Kliničke bolnice „Sestre milosrdnice“, Zagreb, Vinogradska 29

Predbilježbe i informacije o Školi nepušenja: Dnevna bolnica ovisnosti (pored hitne psihijatrijske ambulante)

Tel.: 01/3787780, 3787220 Fax: 01/3768287

E-mail: skola.nepusenja@gmail.com

Sretan Božić i Nova godina

Juraj Cesarec

◄ strana 14

Alk. gl. 12 /2010 (186) str. 15-20

početna ►

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, D. Vodopivec, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. Pretplata se uplaćuje na žiro račun 2340009-1100137559 poziv na broj 1222147, s naznakom

 "Zajednica KLA, za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES