početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

◄ strana 14

Alk. gl. 11 /2010 (185) str. 17-20

početna ►

IZ ŽIVOTA

Prenosimo iz termina velike grupe Socioterapijskog odjela za alkoholizam

Sjećanje na najgore dane mog alkoholizma

U moru strašnih dana koje je proizveo moj alkoholizam teško je izdvojiti ove „najgore” jer svi su bili najgori na ovaj ili onaj način. Pijem dipsomanski, naglo, eksplozivno i puno u vrlo kratkom vremenu. Tako brzo izgubim film događanja, pa se samog događaja rijetko sjećam. Najčešće mi ga prepriča netko od očevidaca ili članova obitelji - obično supruga. Njihovi pokušaji da me urazume u takvom trenutku završavaju mojom negacijom, verbalnom agresijom ili vrijeđanjem njihovih osobnosti, preuveličavanjem njihovih mana i životnih propusta i grešaka. Dakle, nikad ne govorim o sebi, već pokušavam udaljiti bliske ljude od sebe, što brže i što dalje... Izlazak iz recidiva najgora je faza, jer tada osjećam stid, bol i svjesnost da sam opet srušio sve (pa i više od toga) od onoga što sam gradio mjesecima i godinama, a svaki recidiv ruši i dio mene kakav sam bio nekada, dok nisam pio. Na mjesto vrlina i uspjeha dolaze ruševine za koje sve teže vjerujem da se mogu „obnoviti”. Sve to donosi unutarnji nemir, osjećaj beznađa, otuđenosti i nevoljenosti. Svaki novi recidiv je sve teže i teže iskustvo i sve veća i veća bol, prvenstveno za mene. Okolina je, manje-više otupjela. Vrijeme je da prestanem mazohistički rušiti samoga sebe.

Zdravko

Imao sam previše crnih rupa u mom sjećanju. A najgori dan, odnosno noć bila je u Americi dok sam plovio. Toliko sam se nalio da sam promašio brod. Kad sam se popeo na tuđi brod na kojem su bili Filipinci, počeo sam ih tjerati iz broda, jer u svojoj alkoholiziranoj glavi nisam ništa znao. Sva sreća da me nisu istukli, nego su me odveli na moj brod. A što ću, kad mi je bio drag „Jack Daniels”.

Ivica

U alkoholiziranom stanju se ne sjećam nikakvih događaja. Nakon otrežnjenja osjećam samo mamurluk i vidim posljedice toga pijanstva.

Siniša

Moji najgori dani su bili kada sam se opijao, jako sam tada bio neugodan za svoju obitelj. Kada sam dobio plaću, znao sam više od pola potrošiti s društvom u gostionici. To su bili moji najgori dani, budući nisam imao drugi dan za krug, te sam išao posuđivati novac da bih kupio kruh. Ostalo sam opet zapio.

Jozo

Mojih najgorih dana u alkoholizmu bilo je dosta. Budući da sam kao žena pila sama i potajice, obično vikendom da se očistim do ponedjeljka, za te dane znali su samo moji najbliži. Svaki put kada sam se probudila nakon pijenja, sama sam sebi rekla: „neću više”, no to sam bila u stanju izdržati samo kratko vrijeme. Kada više nisam mogla sama sebi pomoći, došla sam na liječenje. Danas, nakon 14 mjeseci apstinencije, tih se loših dana ne želim sjećati, ali kada vidim nekog pod utjecajem alkohola, pomislim: mora da sam i ja tako izgledala, samo se nisam vidjela. Ti nemili pogledi na druge drže me u mojoj velikoj želji da se više ne vratim nazad. Ti su dani bili posebno teški mojoj obitelji. Nisam slušala njihove molbe da više ne pijem. Sada je to sve iza mene i kada vidim da je ovakav život lijep i koliko sam sretna osoba, zahvaljujem svima i svemu što sam se uspjela riješiti tih „najgorih dana alkoholizma”.

Anka

Sve je počelo malo pomalo, u društvu, na poslu, kod kuće. Pijenje, bez obzira na vrstu (pivo, žestica, vino) bi završavalo mojim mamurlukom. Sljedeće jutro, supruga ili djeca primjerice kažu: „To smo ti jučer rekli i ti si se s time složio.”, Ja? Pojma nemam. Počinje polako razdor u obitelji, vikanje, psovke i neshvaćanje cjelokupne obitelji. „To više nije moj suprug, odnosno naš tata!” Slijedi automobilska nesreća pod utjecajem alkohola, ali na sreću bez posljedica. Nastavio sam piti. Bio sam u nekom svom svijetu u kojem se dogodio fizički napad na kćer (pljusnuo sam ju). Strašno! To nisam „ja” napravio svojoj Anamariji! Ali glava se bistri i dolazim do gorke spoznaje da je to istina. Katastrofa! Slijedi odlazak u Remetinec na odsluženje kazne radi nasilja u obitelji. I sada ono najgore, izlazim iz zatvora na sam Badnjak, dolazim na kućni prag, pada snijeg. Otvaram vrata i vidim okićeni bor, osjećam miris kolača i čujem zvukove božićne pjesme. No ja nisam bio dio toga! Nisam sa svojom obitelji kitio taj bor i stavljao lampice! Katastrofa! Tada je započela druga priča, nadam se bolja.

Darko

Lutao sam gradom Splitom. Krenuo sam od Rive, pa po cijelom gradu od kafića do kafića i u svakom kafiću sam popio veliko pivo. Onda sam u trgovini kupio punu vrećicu limenki piva i došao do mosta iznad željezničke pruge. Tamo sam popio to pivo. Bio sam pijan „ko sipa”! Onda sam prešao na drugu strane ograde i htio skočiti s mosta. Polako sam se spuštao i kad sam se objesio na ruke, viseći na ogradi. Naišli su neki turisti iz Kanade. Žena je počela plakati i govoriti da to ne učinim. Onda sam se odmah pridigao i stao kraj njih,. Došla je policija i hitna pomoć koja me odvezla u bolnicu. Tamo su me vezali za krevet, jer sam htio pobjeći i ujutro su me pustili van. To je bilo prije godinu i pol. Sada mi to više ne pada na pamet i ne bih to više nikad pokušao. To je bio jedan od mojih najgorih događaja. To je prošlost i to je iza mene.

Krešimir

Moj alkoholizam

Ja sam Dalibor. Imam 32 godine, a moja supruga Ivana 26. U braku smo šest godina. Imamo petogodišnjeg sina i trogodišnju kćer. Imam majku, oca i brata. Majka ima psihičkih problema koje ne želi priznati niti se liječiti. Otac je alkoholičar koji uz vino pije i tablete normabel i xanax. Brat rijetko pije alkohol. Supruga i ja smo živjeli u kući mojih roditelja u zasebnom stanu na katu. Međutim majka je psihički i fizički maltretirala i zlostavljala moju suprugu, i to pred našom djecom pa smo se preselili na selo i na brzinu sredili staru kuću za život. Radim u banci. Na poslu me šef cijeni i poštuje, već deset godina radimo zajedno. Tamo sam rijetko pio, ali u jutarnju smjenu sam dolazio mamuran, a u poslijepodnevnu pripit. Mislim da kolege to nisu primjećivali ili su to moje stanje pripisivali problemima s roditeljima.

Počeo sam piti sa 17 godina vikendom u društvu po kafićima i diskotekama, uglavnom votku i žestice. Uvijek sam pio više od drugih i mislio sam da sam zato „faca“. Ne sjećam se kada sam počeo svakodnevno piti, mislim oko 20. godine i to navečer pivo, dva.

S 23 godine sam se počeo drogirati (marihuana, ecstasy, speed) u kombinaciji s alkoholom. Nakon tri godine prestao sam uzimati drogu i na to sam bio jako ponosan, ali sam i dalje pio i nisam shvaćao da me to vodi u ovisnost o alkoholu.

Posljednje četiri godine pio sam sve veće količine vina u bilo koje doba dana. Čim bih došao doma s posla, odmah prije ručka bih popio čašu vina, poslije ručka još dvije-tri i do navečer, uz rad oko kuće još četiri, pet...

Navečer, dok su se djeca igrala, ja sam sjedio sa svojom čašom vina, pušio i gledao TV. Kasnije, dok je supruga uspavljivala djecu, ja sam se i dalje družio sa svojom čašom vina.

Kad je supruga išla spavati, ja bih ostao piti i često bih zaspao pijan na kauču. Novca nije bilo, ali kad je nestalo vina u bačvi, za to se morao naći novac. Obrađivao sam vinograd i napravio 600 litara vina da se opskrbim dovoljnom količinom. Vino mi je postalo najbolji prijatelj i svakodnevni suputnik u životu. Osim dvije apstinencije od 4-5 dana, ne sjećam se kada sam zadnji put išao trijezan spavati...

Godina 2009. loše je počela. Kćerkica je završila u bolnici na Novu godinu, a iz kuće mojih roditelja smo doslovno bježali. U srpnju te godine u jako pijanom stanju uzeo sam konop i išao riješiti svađu s pijanim ocem na način da ćemo se ili ja ili on objesiti na drvo. Na kraju me uhvatio za vrat i gušio. U tom trenu nisam ni pomislio na suprugu i djecu i na to tko će ih štiti i odgajati. Alkohol me učinio ravnodušnim. Pomutio mi je razum.

Nakon mjesec dana pomirio sam se s ocem uz litru-dvije vina. Pravio sam se da je sve u redu, ali me sve to razdiralo i polako vuklo na dno... Promijenio sam se, i to na loše. Donosio sam pogrešne odluke. Počeo sam se u pijanom stanju svađati sa suprugom, vikati na nju, prigovarati joj da ja zarađujem novac za život, da je ona kriva za sve... ni sam ne znam za što. Radio sam loše stvari koje mi na pamet ne bi pale da sam bio trijezan. Postao sam neka druga, loša osoba. Ni ne sjećam se svega što sam joj ružno govorio u pijanom stanju. Djeca nisu bila prisutna kada smo se svađali, spavali su, ali znam da su sigurno i ona na neki način sve to osjetila.

Zanemarivao sam njih, njihov odgoj i igre s njima. Vozio sam suprugu i djecu puno puta u tako pijanom stanju da sam nekad vidio dvostruku crtu na cesti. Hvala Bogu da se ništa nije dogodilo. Policija me nikada nije zaustavila i kaznila zbog vožnje u pijanom stanju. Možda bi bilo bolje da jest jer bih se prije otrijeznio i shvatio da sam ovisnik o alkoholu. Svađe sa suprugom su postale sve teže i sve češće, počeli smo se i intimno udaljavati. Ona je pokušala razgovarati sa mnom o mom opijanju, ali ja sam to negirao i skretao s teme. Sve sam više vremena provodio pijući po selu, a manje kod kuće s njom i djecom. Ona nije mogla gledati kako se upropaštavam alkoholom (prošle sam godine omršavio sam 10 kg) i nije mogla podnijeti miris alkohola koji je noću izlazio iz mene. Rekla je da postanem loš muž i još gori otac kad sam pijan i da ona tu osobu ne voli. Ona je patila, moja djeca su patila i ja sam patio. Svi smo bili nesretni... Imali smo velike probleme s mojim roditeljima i dok sam ih bezuspješno pokušavao riješiti, nisam ni primjećivao naš najveći i glavni problem, a to je moja ovisnost o alkoholu i sve probleme koje mi je ona donijela. Želim i moram riješiti problem svoje ovisnosti o alkoholu uz pomoć supruge. Na Odjel za alkoholizam KB „Sestre milosrdnice“ došao sam na nagovor ili iskreno rečeno, na pritisak moje supruge. Nakon teške svađe dva-tri dana bilo je slike, ali ne i tona... bilo je nepodnošljivo. Tog jutra, kad sam još bio trijezan, rekla mi je da ona dalje sa mnom i vinom ne može i ne želi živjeti. Dotakli smo dno dna... moja obitelj bila je pred raspadom. Izbor je bio moj: Alkohol ili ja i moja voljena supruga i bezbrižno djetinjstvo naše djece, naša zajednička budućnost. Trećeg nema. Izabrao sam ovo drugo, bolji i trijezni život sa svojom obitelji i došao sam se liječiti u klinici. Supruga mi je pružila drugu priliku i krenuli smo u novi početak, u život bez alkohola... svaki dan apstinencije naša je velika pobjeda. Supruga mi pruža veliku potporu i zajedno možemo sve prebroditi...

Život je kao more. Ponekad je nevera, ponekad bonaca, ali važno je imati vesla i birati pravac kojim ćemo ploviti. .

Dalibor, vaš liječeni alkoholičar

IZ TISKA

◄ strana 14

Alk. gl. 11 /2010 (185) str. 17-20

početna ►

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, D. Vodopivec, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. Pretplata se uplaćuje na žiro račun 2340009-1100137559 poziv na broj 1222147, s naznakom

 "Zajednica KLA, za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES