početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

◄ strana 7

Alk. gl. 11 /2010 (185) str. 10-13

strana 14 ►

ZNANSTVENI SKUP

Peti hrvatski psihijatrijski kongres s međunarodnim sudjelovanjem održan je u Šibeniku od 29. rujna do 3. listopada 2010. godine. Ovaj najveći skup hrvatskih psihijatara održava se već tradicionalno u organizaciji Hrvatskog psihijatrijskog društva i Klinike za psihijatriju KBC Zagreb. Od Splita 1994. godine, preko Opatije, Osijeka i Cavtata ovo je ponovno veliko okupljanja ne samo psihijatara nego i svih drugih djelatnika koji radena očuvanju i unaprjeđenju duševnog zdravlja.

U Šibeniku se okupio velik broj stručnjaka kako bi saznali o najnovijim postignućima u psihijatriji i izmijenili iskustva u liječenju svojih bolesnika. To je ujedno bila prilika i da međusobno porazgovaraju o svim problemima i teškoćama s kojima se susreću u svakodnevnoj praksi.

Na Kongresu su održane tri sekcije ovisnosti, uz sekcije biologijske psihijatrije, psihoterapije, socijalne psihijatrije, dječje psihijatrije, duhovne psihijatrije, psihijatrije i društva, sekcije forenzične psihijatrije, komorbiditeta, suicidologije, anksioznih poremećaja, terapijske zajednice, organskih psihičkih poremećaja, za osobe s intelektualnim poremećajima, sekcije demencije i gerontopsihijatrije, te psihijatrijskeepidemiologije. Održane su radionice i okrugli stolovi.

Na sekcijama ovisnosti predstavljeno je najviše radova s područja alkoholizma. Održana su sljedeća predavanja: Liječenje bolesti ovisnost: mit ili realitet (Danijel Buljan i Anto Orešković),

Psihološki i duhovni savjeti u nadvladavanju ovisnosti (Mijo Nikić),

Neki aspekti problematike provođenja mjere obveznog liječenja ovisnosti o alkoholu (Srđan Marušić, Ana Matošić, Robert Torre i Irena Balog),

Polimorfizmi gena monoaminooksidaze- B u ovisnika o alkoholu (Ana Matošić, Tatjana Bordukalo-Nikšić),

Alkoholizam i poremećaji osobnosti (Anto Orešković, Davor Brodar, Irena Todorić Laidlaw),

Politika tretmana opijatskih ovisnika. Kako poboljšati rezultate i smanjiti rizike (Slavko Sakoman),

Javnozdravstveno značenje prevencije ovisnika o opijatskim drogama: zatvorski sustav RH vs. Zatvorski sustavi zemalja Europske unije (Marina Kuzman),

Zajednički mehanizmi djelovanja alkohola i drugih psihoaktivnih supstancija (Ksenija Samošćanec),

Prva psihotična epizoda i zlouporaba psihoaktivnih tvari (Ana Kovak, Danijel Buljan, Dalibor Karlović, Vladimir Gašpar, Križo Katinić),

Kontroverze hrvatskog modela tretmana alkoholizma (Zoran Zoričić),

Stres na radnom mjestu i konzumacija alkoholnih pića (Mirjana Grubišić-Ilić),

Alkoholizam i mladi vozači (Ante Matić),

Pojavnost zlouporabe droga među adolescentima u gradu Zagrebu (Mirjana Orban, Boris Gracin, Dubravko Kužina, Zrinka Ćavar, Danica Romac) i

Resocijalizacija alkoholičara u zagrebačkim klubovima liječenih alkoholičara (Korona Nenadić-Šviglin).

Posteri:

Osobine ličnosti, socijalna podrška i alkoholizam (Nada Blagojević-Damašek, Maja Frencl, Vesna Pereković, Zoran Čavajda, Marijana Kovaček)

Važnost „Alkohološkog glasnika“ u psihosocijalnoj edukaciji liječenih ovisnika o alkoholu, prikazana je na posteru Vesne Golik-Gruber, Danijala Buljana, Zorana Zoričića i Davora Moraveka.

Prim.mr.sc. Vesna Golik-Gruber

EDUKACIJA U MOSTARU

Centar za mentalno zdravlje Doma zdravlja Mostar proglašen najboljim u regiji

Učiniti mentalno zdravlje svjetskim prioritetom zadatak je svakog pojedinca i od sveopćeg je interesa.Mentalni poremećaji su općeprisutni, te pogađaju 20-25% ljudi, minimalno jednom u životu. Također su univerzalni, jer su prisutni u svim zemljama i društvima te među pojedincima različite dobi. Stoga, koji bismo bolji razlog trebali kako bismo postali promotori boljeg mentalnog zdravlja i kvalitetnije zaštite i brige o mentalnom zdravlju dostupne za sve? To je bila poruka Svjetskog dana zaštite mentalnog zdravlja 2008. godine i zbog toga je nužno pomoći osobama kod kojih je narušeno mentalno zdravlje, njihovim obiteljima, prijateljima i suradnicima. To je malen, ali izniman korak za uspjeh u svjetskoj promociji zaštite mentalnog zdravlja. Na tragu ovakvog promišljanja temeljene su sve aktivnosti koje se provode u Centru za mentalno zdravlje Doma zdravlja Mostar. Centar je jedna od najmlađih službi, utemeljena u studenome 2005. godine. Od tada se svake godine tematski obilježava Svjetski dan zaštite mentalnog zdravlja. I ove smo godine upriličili aktivnosti tim povodom. Tema je bila „Kronične tjelesne bolesti i mentalno zdravlje – potreba za cjelovitom i kontinuiranom skrbi”. Toga dana, 10. listopada, u vremenu od 10.00 do 14.00 sati, na četiri mjesta u gradu dijelili smo promotivne materijale edukativnog sadržaja, te uz pomoć osoblja Službe kućne njege zainteresiranim građanima mjerili krvni tlak i razinu šećera u krvi. Važno je spomenuti dobru suradnju sa Studentskim zborom Sveučilišta u Mostaru, čiji članovi svaki puta volontiraju u našim akcijama. Ovaj put to su bili studenti Medicinskog fakulteta i Fakulteta socijalnog rada.

No, razlog pisanju ovoga teksta nisu samo ove aktivnosti. Razlog je odlična, sadržajna i dugotrajna suradnja sa Odjelom za alkoholizam KB „Sestre milosrdnice” iz Zagreba. Naime, uz poticaj i podršku Zajednice KLA Hercegovačko-neretvanske županije, u lipnju je započeta edukacija stručnog tima CMZ-a iz područja alkohologije. Edukacija je trajala mjesec i pol i svoje je bezgranično znanje i iskustvo s nama podijelila Nada Matović. Nakon ljetne stanke edukacija je nastavljena i zaokružena sudjelovanjem grupe stručnjaka iz Zagreba. U petak, 15. listopada, doc. dr.sc. Zoran Zoričić, prim. mr.sc. Vesna Golik-Gruber, dr. Robert Torre i dipl. med. sestra Zinka Bratuša počastili su nas svojim dolaskom i osnažili novim spoznajama. Održan je seminar na temu „Alkoholizam i patološko kockanje – iskustva u radu”. Na seminaru su najnovije spoznaje o ovim dvama pošastima slušali zainteresirani djelatnici DZ Mostar (Službe obiteljske medicine, Službe kućne njege. Službe medicine rada, Službe hitne pomoći, Službe za govorne i psihofiziološke poremećaje djece i mladih, te naravno, mi iz CMZ-a). Imalo se puno toga čuti i naučiti. Još jednom je naglašeno kako je alkoholizam bolest obitelji, a ne samo pojedinca, da ga je učinkovitije liječiti kroz dobro osmišljene izvanbolničke tretmane, da je uloga klubova liječenih alkoholičara nezamjenjiva, te da su stručni djelatnici osobe s jako izraženim senzibilitetom za ljudsku patnju i da po svojoj ljudskoj opredijeljenosti imaju kapaciteta prihvatiti prezrene i odbačene. Istaknuta je uloga i važnost medicinske sestre u liječenju i rehabilitaciji pojedinaca i njihovih obitelji.

Progovorili smo okockanju; jasno, otvoreno, bez uljepšavanja ili dramatiziranja, progovorili smo ogoljeno - sve u brojkama. Usporedili smo financijsku dobit države i njenu nespremnost da je stavi pod kontrolu. Govorili smo o neriješenim unutarnjim, zakonskim problemima, koji pogoduju razvitku ove pošasti. Ujedno, dotakli smo se puno toga. Rastali smo se s uvjerenjem da smo u kratko vrijeme napravili puno. Međusobni dojmovi su bili više no odlični i stoga se nadamo nastavku suradnje. Sretna okolnost za nas u BiH je novi Zakon o zdravstvenoj zaštiti koji jasno naglašava potrebu izvanbolničkog tretmana ovisnosti i stavlja naglasak na permanentnu edukaciju zaposlenih u Centrima za mentalno zdravlje. Kako u naslovu stoji, a ne patimo od lažne skromnosti, ono što zakon predviđa, mi već provodimo i zato smo najbolji. Namjera nam je ovakav model liječenja alkoholizma, ali i drugih ovisnosti, promovirati na državnoj razini i postaviti normative i standarde zajedničke za sve Centre za mentalno zdravlje. U tom pravcu ćemo njegovati dosadašnju uspješnu suradnju. Još jednom se zahvaljujemo stručnjacima iz KB „Sestre milosrdnice” na dolasku i provedbi seminara.

Sandra Jovanović, dipl. psiholog

VJERA I OVISNOST

Otvorenost za dimenziju vjere...

Put oporavka svakog ovisnika može ishoditi pravim uspjehom i ozdravljenjem samo ako to bude kao put i plan konkretne akcije oporavka. Dakle, ne stihijski, ne pod prisilom, ne jer činimo ugodu i zadovoljstvo nekome drugom. Treba povezati brojne elemente koji sačinjavaju život.

Apstinent početnik treba uložiti silnu energiju da bi svoju nutrinu: misli, osjećaje, duhovne vrednote, brigu za svoje zdravlje, brigu za vlastitu obitelj, ugled i utjecaj u društvu itd. doveo u kakvu-takvu normalu. Jer ovisnost, svaka ovisnost je sve ove duševne vrednote koje su svojstvene čovjeku duboko poharala, opustošila, unakazila, a kadšto i potpuno uništila.

Da se sve to ispravi i popravi, potrebna je silna energija, a nje u ovisnika ima malo. Potrebna je ustrajnost, a ustrajnost je najčešće kamen spoticanja svakom ovisniku. Potrebna je i volja za promjenom u svim pravcima, a volja je tako slaba. Potrebna je vjera u boljeg sebe, vjera u onakvog sebe kakvog ovisnik i u svojoj ovisnosti ponekad zamišlja, a to je daleko, tako daleko, ali ne i nedostižno.

Dakle, nije moguće da su samim činom apstinencije nestali svi problemi, već neka bude jasno: apstinencija je samo jedan korak, a za rješavanje svih drugih problema koji su nastali ovisnošću i svih drugih ruševina, nažalost predstoji duga i bespoštedna borba i to samo postepeno, dan za danom. U takvom stanju, a u njemu se nalazi svaki ovisnik, potrebna je vjera da unatoč svemu ima izlaza i da se, unatoč svemu što je ovisnošću tako bešćutno zatrto, može biti bolji. Samo činjenično stanje, a ono je: bio sam ovisnik i sada sam apstinent bez ovih duhovnih kreposti, bez nužne dimenzije vjere, ne može i neće dovesti do željenih rezultata. Pitamo se zašto je to tako?

To je tako iz čisto pragmatičnih razloga jer pobjedu nad ovisnošću može izvojevati samo nešto što je barem jednako snažno kao i sama ovisnost, i što je ovisnost jača, to nešto također mora biti jače.

Ovisnost dugi niz godina (ni jedna ovisnost nije kratkoročna) gospodari životom ovisnika i svom svojom snagom s negativnim predznakom slama osobnost ovisnika koja je nemoćna da joj se odupre. Samo nešto dublje, jače i više može razoriti ono niže, a to je dimenzija vjere; vjere u sebe i svoje snage, u svoju obitelj, njezino razumijevanje i dobrotu, u struku kao stožer oko kojeg se okupljaju svi ovi elementi, u suputnike u apstinenciji koji će najbolje svojim primjerom i razumijevanjem podržavati put oporavka, u Boga, vječnu i nepromjenjivu vrednotu s kojim i uz čiju pomoć se može početi uvijek iznova.

S tim se apstinenti osjećaju bolje i postaju bolji ljudi. Kako u ovisniku budu više sazrijevale i jačale ove dimenzije vjere, tako će postepeno nestajati onaj poriv koji ga je vodio u ovisnost. Ako se apstinencija ne uspostavi i ne potvrdi u čovjekovoj nutrini, u njegovu duhu i u njegovoj psihi, nego se apstinira samo zato što ne valja piti, što ne valja i štetno je kockati itd., takva apstinencija neće se održati na duge staze. Međutim, kad pozitivno duhovno stanje u svim dimenzijama traje dovoljno dugo i ima dostatno visoku razinu, svojom unutarnjom snagom slama i uništava one porive koji su tako snažno vodili u ovisnost. Takvo je stanje duha jamstvo sigurne i doživotne apstinencije, a posljedično i zdravog, normalnog i sretnog života.

Gotovo je izlišno spominjati da jedna takva preobrazba, bez koje nema sigurna uspjeha, ne može nastati naglo, u hipu, u nekoliko dana, u nekoliko mjeseci, nego je to dugotrajan i vrlo zahtjevan proces. Čini mi se da ovisnici to najteže shvaćaju i još teže prihvaćaju, misleći da se ta promjena može vrlo brzo dogoditi i da brzo može slijediti siguran uspjeh. To je uvjerenje kod ovisnika jedna od najlukavijih zamki koja vreba nad svakim apstinentom, posebno početnikom u apstinenciji.

Podložnost onom duhovnom u našem biću dovodi do unutarnje radosti i blaženog mira, iz kojih sve što se poduzima na putu oporavka izgleda kao da je posvećeno. Tada više nema tjeskobe, nema razdražljivosti, nema samosažaljevanja. Dušom vlada spokoj i mir, u nju ulazi optimizam i radost koja se očituje u svakom koraku naprijed, osobnom zadovoljstvu i zadovoljstvu da njegova obitelj zadobiva oblike normalnog, ponovnog zajedništva i sreće. Tada se može reći da je osobni unutarnji rat s ovisnošću već dobiven, jer teret krivnje i samooptuživanja nestaje, duša postaje spokojna, u nju gotovo nevidljivo ulazi zahvalnost i ljubav prema svemu onomu što je dobro i lijepo.

Ova duhovna preobrazba i dimenzija vjere o kojoj je ovdje riječ kod većine apstinenata ima karakter postupnosti i traje mjesecima i godinama, tako da ponekad ni sami ne znaju odgovoriti kada je ta preobrazba i kako nastala. To je onaj put malih koraka koji običnog apstinenta postepeno dovodi na put duhovnog rasta.

Iz svega ovoga možemo zaključiti da je svakom ovisniku potrebno obraćenje. Što je to obraćenje? Iz tog pojma razvila se cijela grana teologije i o toj tematici su napisane brojne rasprave, studije i knjige. No, ukratko se može reći: obraćenje je temeljni duhovni događaj preokreta u čovjeku, rođenje duha u čovjeku, moralna preobrazba čovjeka nastala odlučnošću da se nikada više ni po koju cijenu ne pogazi vlastita savjest i da se živi po savjesti, pošteno i čisto.

Obraćenje u duhu je ujedno i usmjerenje prema novom životu, nova aktivnost u čistoj savjesti, savjesnom korištenju vremena i životnih uvjeta, kako bi se izraslo u punog čovjeka. Obraćenje je također okret prema drugim ljudima za koje od sada želimo živjeti i s kojima želimo graditi novi svijet, to je najprije vlastita obitelj, a zatim i drugi.

Tek obraćeni ovisnik može naći čovječnost u sebi i tako činiti svijet boljim i sebi i drugima.

DaK, Mostar

 

Obitelj, društvo, nasilje i alkohol – ključ rješavanja problema

Nasilje je vrlo rašireno u društvu i u obitelji. Sjetimo se samo kriminaliteta, navijačkih ispada, nesreća, smrzavanja, utapanja, pa i požara itd. Svima njima često je uzrok ili zajednički nazivnik neka ovisnost, a ponajčešće zloporaba alkohola. Stalno nas užasavaju nesreće, naročito one u kojima upravo zbog alkohola pogibaju mladi vozači. Sada smo svjesni nasilja među djecom, ili već i prema nastavnicima, starijima..., a zaboravljamo da je i tome često, a kod roditelja i najčešće uzrok opet alkohol. Na to najviše upozoravaju socijalni radnici, koji zadnjih godinama unaprjeđivanjem obiteljskog zakonodavstva imaju i najveća ovlaštenja da poduzmu mjere. Više bi trebali poduzimati liječnici (slanje na liječenje, bolovanja itd.), patronažne sestre (osjetljivost na ukupnu obiteljsku klimu), poslodavac i njegove stručne službe (nedopuštanje pijenja na radu i bezuvjetno slanje na liječenje prije otkaza), političari (popustljivost prema zloporabi alkohola, jer se posvuda u svijetu politizira uz alkohol), sabor (potreba za daljim donošenjem mjera kao što je zabrana javnog nošenja i pijenja alkohola maloljetnicima na javnim mjestima), inspekcije (potpuno zatajuju u sprečavanju maloljetnika da kupuju i budu usluženi alkoholom), policija (češće noćne prometne kontrole vikendom, bolji nadzor nad maloljetnicima itd.), proizvođači (da ne misle samo na svoj profit), prodavači (mirno prodaju maloljetnicima alkohol), ugostitelji (uslužuju svima trijeznima i pijanim, samo ako plate), škola (više odgoja, a manje obrazovanja), autoškole i školska priprava za trijezno ponašanje u prometu, mediji (podilaženje proizvođačima alkohola i običajima pijenja, u stvari NEkulturi pijenja, prevelika sućut prema ugostiteljima, stresni uvjeti rada). No svakako bi prvenstveno roditelji trebali ne samo hraniti, oblačiti i drugačije skrbiti, već više odgajati svoju djecu, a ne ih zanemarivati, puštati u krivo vrijeme na kriva mjesta. Prečesto dolazi do zlostavljanja, najčešće muž alkoholičar zlostavlja cijelu obitelj, pa djeca uz loš uzor ponavljaju takvo ponašanje u loše izabranom vlastitom društvu. To ponašanje se može uočiti već od vrtića i osnovne škole (nesuradnja roditelja kod zakazivanja djeteta) i već tada odgojitelji, nastavnici, pedagozi, psiholozi, ravnatelji i roditelji žrtava nasilja, ako taj problem ne mogu riješiti u školskim okvirima, trebaju obavijestiti socijalnu službu i zatražiti poduzimanje mjera prema obitelji, najčešće uz očev-suprugov alkoholizam. Tu nadzor s prijetnjom oduzimanja djece preplaši samo majku pa socijalni radnici trebaju odmah provesti postupak upućivanja na liječenje alkoholizma uz prijetnju sudskog postupka i mogućeg zatvora (sudovi su neujednačeni u pogledu potrebe, trajanja i redovitosti liječenja te čestoće kontrola). Te intervencije socijalne službe se prerijetko i nedostatno provode (premalo kadrova ne smije biti opravdanje, a zakonodavstvo im je poboljšano) tako da je to ključni čimbenik koji treba popraviti i unaprijediti. Socijalni radnici su ključni činitelji smanjivanja općeg i napose maloljetničkog nasilja. Svi drugi, već spomenuti činitelji im trebaju pomoći.

Hrvatska je prema svjetskim stručnim istraživanja (FORBES) na opasnom vrlo niskom mjestu u Europi po poduzimanju sprječavajućih protualkoholnih mjera i to uz tako kvalitetne klubove liječenih alkoholičara treba što prije promijeniti i poboljšati u suradnji s njima, a već smo istaknuli tko i kako.

Prim. dr. sc. Darko Breitenfeld, psihijatar, alkoholog

◄ strana 7

Alk. gl. 11 /2010 (185) str. 10-13

strana 14 ►

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, D. Vodopivec, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. Pretplata se uplaćuje na žiro račun 2340009-1100137559 poziv na broj 1222147, s naznakom

 "Zajednica KLA, za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES