početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

◄ strana 1

Alk. gl. 9 /2010 (183) str. 3-8

strana 9 ►

STRUČNI PRILOG

* Rad je prezentiran na Znanstvenom skupu “Ovisnosti u 21 stolječu” održanom u Međugorju 6. i 7. lipnja 2008.

** Mr. sci. Elharun Selimović, Klinički psiholog, Centar za mentalno zdravlje, Opća bolnica Konjic4

Uloga emocija u psihopatologiji odraslih s osvrtom na zloupotrebu alkohola i drugih psihoaktivnih supstanci*

Mr. sci. Elharun Selimović**

Važnost emocija u našem životu je neupitna. Emocije su prve prepoznatljive komponente koje odlikuju našu ličnost i primarni doživljaj koji se javlja prije svih drugih u razvoju živoga bića.

Ř       Ljudi osjećaju strah, bijes, radost, žaljenje, osjećaju se krivi, ponosni, posramljeni, bijedni i zadovoljni sobom, osjećaju divljenje, čuđenje, ljubav i mržnju.

Ř       Jedno od osnovnih pitanja je: „Što je emocija? Je li to lupanje srca, oči i usta širom otvorena, neodgodiva želja za bijegom ili osjećaj da smo u opasnosti?!

Ř       Emocionalna nas energija pokreće, baš kao i svaka druga energija. Emocije se javljaju kao velika pomoć uvijek kada se radi o aktivnostima povezanim uz velike fizičke napore. „Strah daje krila,” ali strah može čovjeka i paralizirati, blokirati, pogotovo kada su u pitanju neke finije mentalne ili motorne aktivnosti.

Ř       Ganuti smo do suza kada izgubimo nešto drago. Potaknuti smo da djelujemo kada osjećamo stid. Skačemo od radosti kada dobijemo ono što nam treba. Bez emocija ne znamo na čemu smo s našim osnovnim potrebama. Bez osnovnih potreba ne možemo biti funkcionalna ljudska bića.

Ř       Emocija se obično doživljava kao poseban tip duševnog stanja, koje katkada prate ili za njima slijede tjelesne promjene, izrazi i postupci.

Ř       Emocije možemo definirati kao onu vrstu psihičkih procesa koji odražavaju naš odnos prema stvarima i događajima koji nas okružuju, prema drugim ljudima i prema svojim vlastitim postupcima, akcijama i doživljajima.

Ř       Različiti emocionalni fenomeni imaju različito vremensko trajanje. Emocije koje opažamo i o kojima govorimo drugima obično traju nekoliko minuta ili nekoliko sati. Raspoloženja traju satima, danima ili tjednima. Emocionalni poremećaji, kao što su depresija i stanja anksioznosti, traju mjesecima ili godinama.

Ř       Individualne razlike u emocionalnosti imaju svoja dva glavna izvora. To su utjecaji bliskih veza, koji obično počinju unutar obitelji, te genetski utemeljena ponašanja i emocije koje nazivamo temperamentom.

Ř       U odrasloj dobi o trajnim oblicima emocionalnosti obično se govori kao o ličnosti. U suvremenim teorijama ličnosti najčešće se navodi pet dimenzija: neuroticizam, ekstraverziia, otvorenost, ugodnost i savjesnost. Upravo prve četiri od tih dimenzija imaju jasnu emocionalnu kvalitetu.

Ř       U životu mnogih ljudi postoje razdoblja izrazito jakih emocija: beznadne depresije ili tjeskobe koja onesposobljava i upravo takva stanja nazivamo psihopatologijom.

Funkcije emocija u spoznaji

Ř       Ranije zamisli o emocijama naglašavale su njihovu razornu prirodu, poput iracionalne strasti koja nas sprečava da budemo razumna bića. (Tu je onemogućena spoznaja pod utjecajem emocija).

Ř       Još uvijek je prisutan stav da su jaki osjećaji štetni i znak su slabosti. S obzirom da zasjenjuju jasnoću uma, njih treba držati pod kontrolom, pri tome se smatra da su dvije emocije posebno opasne: srdžba i spolni osjećaji.

Ř       Na području percepcije vanjskog svijeta pokazalo se da emocije i raspoloženja imaju značajne učinke na druge psihičke procese. One mogu utjecati na percepciju i obično ograničavaju pažnju na događaje koji su važni za emociju koja se doživljava. (Uslijed silne ljubavi i želje za alkoholom i emocijama koje kroz njega doživljavam, ja jednostavno ne vidim sve druge negativnosti koje njime uzrokujem - zamagljuje mi pogled).

Ř      Emocije djeluju tako da smanjuju objektivnost čovjekova opažanja. Pod utjecajem emocija su viđenja iste situacije različita (npr. utakmica koju opisuju navijači suprotstavljenih timova)

Ř      Emocije na različit način mijenjaju mišljenje, npr. dobro raspoloženi ljudi misle da su zdraviji od drugih, da se ekonomska situacija u zemlji popravlja, za razliku od loše raspoloženih ljudi koji misle obrnuto. Tako istraživanja pokazuju da osobe s poremećajima u ponašanju često iskrivljeno interpretiraju realitet, a zbog utjecaja emocija na objektivnost smatraju kako su svi protiv njih, jer su neshvaćeni.

Ř      Emocije, ukoliko su pozitivne, poboljšavaju pamćenje događaja u našem životu. Utječu na donošenje sudova, pogotovo socijalnih i često se koriste kod uvjeravanja.

Uloga emocija u odnosima s drugim ljudima

Ř       Neupitna je trajna prisutnost emocija u životu svakog pojedinca i njihov stalan utjecaj na čovjekovo funkcioniranje.

Ř       Lubav i ljutnja - emocije su koje su povezane s naklonošću i moći, dvije su vrlo važne emocionalna pola čovjekovog društvenog života.

Ř       Radost je utemeljena na toplini, naklonosti.

Ř       Ljubav je utemeljena na privrženosti, brizi za druge, postoji i erotska ljubav.

Ř       Iako neka međuovisna društva izbjegavaju ljutnju, u individualiziranim je društvima funkcija ljutnje omogućiti dokazivanje pojedinaca u konfliktnim situacijama i ponovno dogovaranje odnosa. Bez srdžbe bi čovjek bio samo otirač koji čini samo ono što je drugima po volji, pa makar to bilo na štetu njegove vlastiti dobrobiti.

Ř       Srdžbu najčešće brkamo s agresivnim oblicima ponašanja poput udaranja, vrištanja, nasilja, ali to nisu osjećaji nego agresivni postupci. Osjećaji srdžbe čuvaju i štite pojedince.

Ř       Seksualne emocije podupiru i održavaju ljudski rod.

Ř       Bijes gotovo uvijek ima negativnu konotaciju, jer je povezan s AGRESIVNOŠĆU.

Ř       Bijes je vrlo čest u alkoholičarskim obiteljima. Općenito je emocija bijesa vrlo česta u ovisnosti. Ona ima samoobrambenu funkciju za ovisnika, jer štiti od razotkrivanja i ne dopušta drugima da se približe takvoj osobi.

Primjer: Otac naokolo pije i zabavlja se. Izostao je nekoliko dana s posla. Kada se pojavio na poslu, šef ga je pošteno izgrdio. Dolazi kući posramljen zbog svog ponašanja. U dvorištu ugleda bačen bicikl svog sina i razbacane cipele. Poziva sina i iskaljuje svoj bijes na njemu zbog neurednosti djeteta. Takvo očevo spontano ponašanje omogućuje mu da bude zadovoljan sobom, jer ipak obavlja svoju očinsku funkciju, dijete grdi zbog neurednosti, a ujedno time sebe štiti od boli koju mu zadaje vlastiti stid zbog alkoholiziranja. Bijes je obrambena strategija kojoj je u ovom slučaju svrha postidjeti sina i pretvoriti stid u nešto drugo - u bijes i time očev stid smanjiti.

Ř       Ovakav otac postat će emocionalno ovisan o bijesu, jer će emociju srama zbog alkoholiziranja uvijek zamijeniti manje bolnom emocijom, a za druge razornom - emocijom bijesa. Njegov sin iz takve alkoholičarske disfunkcionalne obitelji nestvarno će se vezati za svog oca putem mehanizma negativne identifikacije, i transgeneracijski svoje traume, svoju bol, bijes, usamljenost i stid prenositi će (nažalost) i na svoju obitelj.

Ř       Vrlo su zanimljive emocije koje proživljavamo kroz umjetnost, literaturu, a naročito filmsku umjetnost. Vrlo se snažne su emocije koje se javljaju kao reakcija na film „Rambo”, koji je većina nas gledala sa Sylvesterom Stalloneom. Ramba progone nasilne i nepravedne vlasti u liku šerifa i njegovih pomoćnika. Rambo ih sve poubija i sravni grad u kojem ih je upoznao. Zlostavljanje Ramba kao dječaka, kao djeteta, dirnulo je zlostavljano i osvete željno dijete u svima nama. I dok odrasla, zrela osoba u nama, koja poštuje zakon i red biva zgrožena Rambovim nasiljem, dijete u nama se divilo Rambu.

Ř       Dakle, vrlo često jednu emociju zamjenjujemo drugom, manje bolnom. Još je Meša Selimović u svom djelu „Tvrđava” rekao da je „napad najbolja obrana”.

Ř      Muškarce od djetinjstva uče da zamijene strah srdžbom. Muškarci se odgajaju da moraju biti ratnici, iznimno jaki i posve dorasli. I najmanji nagovještaj emocionalnosti, „nedoraslosti” umanjuje im muškost.Naravno, da se muškarci boje takvog osjećaja i takve emocije najradije maskiraju ljutnjom, srdžbom. Srdžba daje osjećaj moći. Zašto onda među muškarcima dominiraju alkoholičari? Primjer: Kada supruga obavijesti muža da se pokvario usisivač za prašinu, u glavom mu odmah prolazi: „pravi muškarac zna popraviti uređaje”. Ako ne zna popraviti uređaje, to bi značilo da je neznalica, osjećao bi se loše. I umjesto da se suoči s takvim mogućim neugodnim osjećajem, muškarac radije izabire reagiranje emocijom srdžbe. Galami: „Što si opet učinila? Na tebe se uopće ne mogu osloniti” - Dok se muškarac ljuti na ženu, time još uvijek ostavlja dojam snage, jer emocija straha jest emocija slabosti i poraza, nesposobnosti.

Ř       I žene nerijetko plaču kad su ljute, a ne samo kad su tužne.

Ř       Djeca alkoholičara, koja žive u alkoholičarskim obiteljima, ukoliko nisu liječena, prenose neke osobine traumatiziranosti i kroničnog stresa i u svoj budući život. Tada se nerijetko događa da ih čak i privuku muževi alkoholičari i da se prema njima odnose kao prema svojim očevima. Zašto čine takav izbor? Ili zašto uopće ostaju u takvoj vezi ili braku, mrzeći postupke, ponašanja, ponižavanja, nasilje, ali ipak ostaju i sve to trpe? Ono što posebno zapanjuje je vezanost za traume tjelesnog nasilja iz djetinjstva u alkoholičarskoj obitelji. S obzirom da alkohol popušta sve kočnice, fizički, seksualni I emocionalni udarci u alkoholičarskim obiteljima su svakodnevica. Prema nekim procjenama, dvije trećine odrasle djece alkoholičara trpjelo je neki oblik zlostavljanja. Što je dijete više zlostavljano, više gubi osjećaj za vlastitu vrijednost. Što je žrtva više ponižavana, to više gubi svoje samopouzdanje i samopoštovanje. I nije ni čudo što takva kći u sebi vidi ništavno i manjkavo ljudsko biće, onesposobljene volje, koja gubi sposobnost dobrog odabira. Čak postaje vezana za nasilje. Uvjerena u svoju bespomoćnost, naučenu bespomoćnost, smatra da ne može gotovo ništa utjecati na ono što joj se događa u životu. Takav negativan sustav vjerovanja samo proizvodi negativne emocije i uzrokuje emocionalne poremećaje.

Ř       Život s nasilnim mužem sigurno će izazvati čitav niz emocionalnih poremećaja, koji predstavljaju novo plodno tlo za svaki oblik toksikomanija.

Ř       Ili kako bi to rekao Ball: „U toksikomaniju se ulazi kroz vrata bola, kroz vrata užitka ili kroz vrata tuge.”

Dakle: pijenje, pušenje i drogiranje posljedica su emocionalnih stanja, odnosno danih emocija.

Ovim radom posebno ću se dotaknuti emocija koje imaju svoju funkciju u psihopatologiji odraslih.

Jedan od zapanjujućih nalaza psihijatrijske epidemiologije jest, da je učestalost emocionalnih poremećaja dvostruko veća kod žena nego kod muškaraca. Nasuprot tome, muškarci su mnogo češće ovisni o alkoholu i drugim drogama i češće su činitelji nasilnih zločina.

Odnos između emocija i emocionalnih poremećaja

Kada su emocije intenzivnije, dulje traju i onemogućavaju funkcioniranje govorimo o emocionalnim poremećajima.

U čemu je razlika između regiranja emociiom ili raspoloženjem i reagirania emocionalnim depresivnim ili anksioznim poremećajem? Što to neke ljude čini ranjivijim u usporedbi s drugima?

Emocionalni poremećaji obično imaju iste uzroke kao i negativne emocije, tj. uzrokuju ih negativni događaji. Emocionalni poremećaji nisu samo jake ili dugotrajne i beskorisne emocije. Da bi postali depresivni, ljudi obično moraju biti „duševno” ranjeni, pogođeni.

Nedostatak socijalne podrške je uobičajeni činitelj ranjivosti i zbog njega čovjek gubi osjećaj da vrijedi i da je voljen. Putem neugodnih ranih iskustava stvaraju se negativne sheme o sebi u odnosima s drugim ljudima. Genetska osjetljivost može uključivati sklonost prema doživljavanju nekih emocija, poput tuge ili straha, a može uključivati i osobine ličnosti, što povećava vjerojatnost pojave određene vrste životnih događaja i otežava održavanje socijalne podrške. Također, neke osobine emocija pomažu u objašnjenju održavanja nekih psihopatoloških sindroma. Isto kao i u slučaju emocija i raspoloženja, socijalni svijet je izvor najvećeg broja emocionalnih poremećaja.

Znanstveno je dokazano i dobro su potvrđeni mehanizmi putem kojih emocionalno važan stres povećava lučenje adrenokortikalnih hormona, što onda slabi i funkcioniranje imunološkog sistema, a to ljude čini još dodatno podložnijim zaraznim bolestima i karcinomima, a posebno svim vrstama toksikomanija

Kognitivni faktori koji održavaju depresiju i tjeskobu

Poznato je da emocije mijenjaju organizaciju mozga i time dovode do pogrešaka u obradi podataka. Budući da depresivni ljudi imaju tendenciju prisjećanja gubitaka i neuspjeha, pretpostavka je da takve emocije zauzvrat pogoršavaju raspoloženje i produbljuju depresiju. Depresivni ljudi budućnost tumače na pesimističan način, usmjeravajući se na negativne događaje i rijetko obraćaju pažnju na one pozitivne. Zbog takvih iskrivljenja postanu nesposobni stvarati nove životne planove i nedostatak energije i inicijative još više produljuje depresiju.

Najkraće rečeno: to je ZAČARANI KRUG. Depresiju obično izaziva težak životni događaj, koji potiče sjećanje na ranije gubitke i neuspjehe, što osobu čini još depresivnijom. (Može biti karakteristično za osjećaj grižnje savjesti i kajanja kod alkoholičara koji se liječi i koji postupno uviđa što je sve radio)

Klinička iskustva govore, da depresivne osobe konzumiraju alkoholna pića u smislu automedikacije (samoliječenja), kako bi se riješili depresivne simptomatologije.

Afektivni poremećaji kod alkoholičara

Depresija je osjećanje tuge, žalosti, nesretnosti, neuegodne anksioznosti.

Afektivne poremećaje kod alkoholičara često i nije lako dijagnosticirati, jer istovremeno postoji cijeli niz vegetativnih simptoma koji su zajednički i alkoholizmu i depresiji, što sve otežava dijagnozu depresivnog poremećaja. Ovi simptomi uključuju: gubitak apetita, nesanicu, gubitak životne energije, teškoće u mišljenju i koncentraciji, slabost pamćenja, smanjenje libida i samookrivljivanje.

Bez obzira na to javlja li se depresija u tijeku alkoholizma kao primarna ili sekundarna bolest, istovremeno pojavljivanje alkoholizma I depresije predstavlja ozbiljno kliničko stanje, koje zahtijeva istovremenu terapiju oba poremećaja.

Važno je reći da različiti psihijatrijski poremećaji mogu biti uzrokom prekomjernom pijenju, i općenito toksikomanijama, ali nerijetko nije lako donijeti procjenu koji je poremećaj nastupio prvi, posebno ako objašnjavamo anksiolitičkim djelovanjem alkohola kao vrstom obrane od stresa (hipoteza „tenzijske redukcije”).

Zaključno bismo mogli reći da je su ovisnost bolest današnjice. Suovisni smo jer smo izgubili sebe. Nekadašnji alkoholičar kaže: „I kad sam definitivno začepio „šišu”, još uvijek sam se morao godinama hvatati sa svojim ovisništvom. Brzo sam se odao drugim ovisnostima. Pušio sam, pio po 12 šalica kave na dan. Postao sam ovisan o uzbuđenju koje su mi pružali rad i zarada. Borio sam se protiv „šećerne napasti” i bezgranično držao dijete. Uvjeren sam da su ovisnosti o tvarima bolesti nad bolestima”.

Biti ovisan o hrani, seksu, radu i ljudima teška je ovisnost. Ne možemo posve prestati jesti, piti, spolno živjeti, raditi, družiti se, kupovati, zabavljati se. Potpuna apstinencija takve vrste značila bi propast. Međutim, kada su u pitanju tzv. „kemijske štake”, tvari poput alkohola i droga - ovisnici se moraju odreći tih tvari u potpunosti, kako bi se mogli izliječiti.

Treba reći da svaki ovisnik ima nerazvijeno samopoštovanje i samopouzdanje. Kada neko povjeruje da mu je ličnost izvan njega samog, u nekoj tvari, pronašao je nesreću, prodao dušu i postao rob svoje ovisnosti. Ovisnost je u biti duhovni problem. To je duhovni stečaj.

Tolstoj je jednom rekao: „Ljudi često nisu sebi nalik”. Životinje nije moguće deanimalizirati. Tigrovi ne mogu postati netigrovi. No mi se ljudi možemo odljuditi/dehumanizirati. Ili prema riječima Alberta Camusa „I usred zime pronađite u sebi nepobjedivo ljeto.”

Ovisničko ponašanje može predstavljati stanje unutarnje praznine, pukotine u duši, jalovosti, osjećanja napuštenosti, odbačenosti, povrijeđenosti naših prava, naših granica i potreba. Sve su to, kao što i možemo vidjeti, emocionalna stanja.

Ř      Isto tako, čovjek koji potiskuje svoje emocije, koji se vječito odriče svojih potreba i želja, emocija, gradi lažno JA (koje je, rekli smo, često saturirano od emocija), kada živi život kao neko drugi, on gubi svoju životnost. A to je također plodno tlo za ovisničko ponašanje.

Ř      Kultura nas tjera da potiskujemo osjećaje. Skupljamo se napinjući mišiće, plitko dišemo, maštamo o kaznama, napuštamo sebe. Napetost, unutarnji govor i plitki udisaji treniraju nas da nakon dugogodišnje vježbe, doslovce više i ne osjećamo osjećaje. Duševna tupost postaje također plodno tlo iz kojeg niču ovisnosti. I takva duševno tupa osoba poseže za alkoholom ili drogom, da se „otkači“, da se uzbudi, zanese, opusti, osjeti osjećaje, da nešto bar neke osjećaje probudi u sebi, pa makar se i mržnjom zvali.

Ř      Pjesnik kaže: „Srce je prazno bez boli. Što su dublji tragovi tuge, to će u njih stati više sreće...”

Ř       Menninger je opisao alkoholizam kao „čovjeka u plamenu koji juri u more da bi ugasio vatru, ali se pritom utopio. Tako i alkohol u kojem se utapamo da bismo izliječili svoje EMOCIONALNE RANE, postaje ubojica. U tom smislu je alkoholizam bolest nad bolestima.

Završio bih ovo izlaganje tvrdnjom da i brojni oblici psihoterapija uzimaju emocije u svoje središte, jer one pokazuju naše ciljeve, brige, uključujući i one najdublje.

U nekim vrstama psihoterapija drži se da je izražavanje emocija korisno, u drugima je važnije razumjeti uobičajene i obrambene emocije, a trećima je cilj dopustiti nove načine razmišljanja i djelovanja koji nemaju stare i dobro poznate emocionalne učinke.

Emocije su naša osobna stanja, u određenoj mjeri su univerzalne, a u određenoj mjeri su i socijalno konstruirane pojedinom kulturom. S etničkog stajališta, svaki narod izabire za opijanje sredstva primjerena njegovom mentalitetu i ćudi. Tako se, na primjer, Kinezi odaju opijumu, što pogoduje sklonosti ka kontemplativnome osamljivanju, istočnjaci – hašišu, što priskrbljuje sna i priviđenja mašte, a zapadnjaci - alkoholu i sintetičkim drogama, što pristaju opet njihovim dinamičkim sklonostima i njihovoj potrebi za društvenom djelatnošću.

IZ ŽIVOTA

Moj tata alkoholičar

Ja sam cijeli svoj život koji pamtim provela s alkoholičarom. Nakon smrti moje majke tata je počeo s prekomjernim pijenjem, ali uz povremeno prestajanje. Takav život pamtim sve do svoje 18. godine, do trenutka kada je tata odlučio prestati.

Godine muke, užasa, strepnje i nezadovoljstva u obitelji, stvorili su od mene i moje seke osobe koje su se zatvarale u sebe i na neki način svaki put izbjegavale društvo i okolinu zbog načina na koji bi nas gledali. Kada smo bile male i do današnjeg dana bilo nas je strah da nas ne zovu alkoholičarima zbog tate. Oni koji su razumjeli naš život pružali su nam podršku da se ne osjećamo tako. Ne zamjeramo tati što je usamljen i što nema ženu, ali mu zamjeramo što je pio. Jer svatko ima problema, čak i mi, ali nismo posegnule za čašom vina ili piva da ublažimo bol i tugu. Alkohol ne ublažava tugu nego samo potiskuje stvarnost i ostavlja probleme za kasnije. Ponekad, kada smo nekuda trebale ići ili nešto obaviti, nismo znale je li tata povjerljiv oslonac zbog njegovog pijenja alkohola, pa smo se trebale snalaziti i zatražiti pomoć od drugih jer tata nije mogao voziti. Više nas je puta vozio i u pijanome stanju, tako da smo se i neko vrijeme bojale s nekim voziti zbog straha da se nešto ne dogodi. Nikada nismo znale kada će piti i kada će nas iznevjeriti, jer jednom je bilo lijepo, a drugi puta pakao. Naše najčešće svađe bile su zbog prekomjernog pijenja i njegovog odbacivanja hrane. Tata nije htio jesti i cijelo je vrijeme pio, to je bila njegova hrana. Lagao je samome sebi i nama u vezi s alkoholom. Seka i ja s dugogodišnjim iskustvom možemo prepoznati kada tata pije, a kada popije samo jednu kapljicu alkohola. Možemo prepoznati svakog čovjeka koji je konzumirao alkohol, čak i ako ga prvi puta u životu vidimo jer smo razvile taj osjećaj zbog tate.

Kap koja je prelila čašu bila je prije gotovo dva mjeseca kada nas je obrukao na jednoj svečanosti i dan kasnije njegovim padom. Odlučile smo poduzeti korak dalje, budući da do sada nismo mogle zbog naše maloljetnosti. Sjele smo sam tatom i otvoreno mu rekle što tražimo od njega i tata je na svu sreću pristao bez opiranja.

Pristao je na liječenje. Bile smo sretne, ali i zabrinute da se ne predomisli. Nakon tri tjedna provedenih u Bolnici „Sestre milosrdnice" došao je kući i sada zajedno dolazimo na sastanke grupe liječenih alkoholičara. Nadamo se da će uspjeti u apstinenciji do kraja svoga života i da će ponovo zadobiti naše povjerenje koje je odavno izgubio pijenjem.

Kći liječenog alkoholičara

◄ strana 1

Alk. gl. 9 /2010 (183) str. 3-8

strana 9 ►

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, D. Vodopivec, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. Pretplata se uplaćuje na žiro račun 2340009-1100137559 poziv na broj 1222147, s naznakom

 "Zajednica KLA, za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES