početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

◄ strana 32

Alk. gl. 6 /2010 (180) str. 36-40

početna

PRILOZI ČITATELJA

IZ DNEVNE BOLNICE PB VRAPČE

E, da...

Zadnji dan u Dnevnoj bolnici. Kako u nekoliko riječi sažeti tri mjeseca provedena ovdje? Nikako. I sada, kad ovo pišem, znam da ću nešto propustiti i zaboraviti spomenuti nešto ili nekoga...

Kada ljudima u „stvarnom svijetu“ pričam o doživljajima ovdje, gledaju me s određenom dozom opreza i rezerviranosti. Ne očekujem da shvate što mi se ovdje sve događalo i kolike promjene sam doživio. Onda zašutim i smješkam se. Dovoljno sam dugo na ovom svijetu da znam da se neke stvari ne mogu prepričati, prenijeti na papir. One će ostati dio mene kao i ljudi, njihove priče i sudbine, koje sam ovdje čuo. Znam da me čudno gledaju i misle da sam sada luđi nego prije dolaska u „ludnicu“, a ja se i dalje smješkam.

U ovom ludom svijetu, ova ludnica prava je oaza normalnosti. Namjerno pišem ludnica, jer sam kroz vrijeme provedeno ovdje izgubio sve predrasude prema toj riječi. Nestale su i mnoge druge predrasude i strahovi, koji su me s vremenom pretvorili u nešto što nisam ja. U neko strašljivo stvorenje, koje je moralo „zveknuti“ nekoliko votki da bi preživjelo dan, tjedan, mjesec... cijeli život? U klubovima sam nerijetko vidio i drugu krajnost. Slomljene ljude čiji se život svodi na brojanje minuta vlastite apstinencije i primanje diploma (smiješne li riječi) za svaku godinu iste. I tako preživljavaju dan, tjedan, mjesec... cijeli život?

Ne sjećam se zadnjeg puta kada sam se osjećao ovako ispunjeno. Osjećam se kao da sam poslije dugog ronjenja (ponekad i po dnu) izronio i udahnuo zrak. Sada bih opet trebao zaroniti u „stvarni život“, ali mislim da mi je dosta ronjenja. Sad bih mogao malo za promjenu i plivati. Tako mogu disati i osjetiti sunce, koje teško prodire u dubine. Ljudi kojima je do mene stalo doveli su me ovdje da prestanem piti. A dogodilo se puno više od toga. Vratio se, probudio, neki dio mene koji sam putem izgubio, potisnuo i zaboravio da postoji. Svim ljudima koji su prošli dnevnu bolnicu nikada neću moći zahvaliti i dati do znanja koliko su mi u tome pomogli.

Naša sestra Lahorka! Provela je najviše vremena s nama, „zločestom djecom“. Ponekad sam se bojao za nju, jer sam mislio da previše otvara svoje srce, previše daje i doživljava. Koji sam glupan! Od nje sam naučio da prava snaga dolazi upravo iz toga. U ovom svijetu, u kojem su ljudi gladni moći, novca, slave i praznih stvari kojima bi sakrili svoje slabosti, strahove i frustracije, ona je pravo osvježenje. Ulijeva mi nadu u produžetak ljudske vrste. Samo da nikada ne dopusti da je svijet promijeni.

Sestra Marija. Premalo smo se družili, ali svaki je trenutak bio dragocjen. Ne mogu ni zamisliti koliko je volje i snage potrebno za zadržavanje toplinu i ljudskosti nakon toliko godina rada s ljudima poput nas. Lijepo je znati da još uvijek postoje ljudi koji toliko vole svoj posao (kriva riječ). Žive svoj posao je bolja.

Prof. Jelić. Imao sam profesora povijesti umjetnosti koji je rekao da čovjek može biti beskrajno pametan i školovan, ali je nitko ako to ne zna prenijeti drugima. Prenijeti tako da i oni koje Bog baš nije nagradio velikom inteligencijom shvate. U tome je prava veličina. U sposobnosti da se stvari pojednostave. Svijet je pun školovanih „kretena“ koji kompliciraju sve, da bi sakrili svoju nesposobnost. Njezina jednostavnost, pristupačnost u komunikaciji, s ogromnim znanjem i iskustvom, osvojili su me iz prve.

Prof. Medak. Kada sam čuo da je u dnevnoj bolnici i jedna časna sestra/profesorica pomislio sam da me Bog malo čvrga, jer sam prestao odlaziti u crkvu. Njena nenametljivost i skromnost povezana sa strpljenjem i inteligencijom potpuno su me posramili. Ona je ono što sam oduvijek želio pronaći u Crkvi, ali sam rijetko doživljavao. No, čudni su putovi Gospodnji. Bilo mi je izuzetno zadovoljstvo i čast upoznati je. Vratila je dio moje vjere u vjeru. U Boga nisam prestao vjerovati nikada.

Prof. Maroević. Da mi je samo 5% njene životne energije i entuzijazma, mislim da bih osvojio svijet u 25 minuta (možda 30). Vidimo se na farmi, možda se i usudim popeti na konja..

I za kraj: Čip za „cuganje“ mi je pregorio, ali ugradio sam jedan drugi i spojio ga na rezervno napajanje. To je čip koji će mi poslužiti za navigaciju do ovdje, ako stvari krenu po zlu. Prije nego otvorim bocu! Hvala i svom drugom predivnom osoblju koje zbog nedostatka vremena nisam spomenuo. Što da vam kažem: Ljudi, volim vas sve!. Ovo je moja jedina i najdraža ludnica (ovo „ludnica“ kažem s puno ljubavi i shvatite to kao tepanje).

Saša

PS. Mislili ste da sam gotov? E, neće ići! Kad sam bio jako mlad, mislio sam da svijet treba promijeniti. Toliko sam energije i vremena potrošio pokušavajući ga promijeniti izvana. Sada znam da se svijet mijenja tako da promijenimo sebe. Ostatak se jednostavno prilagodi ili otpadne...

Što raditi u slobodno vrijeme?

U današnje vrijeme globalizacije (stvaranja novog robovlasničkog društva) i sveopće trke za novcem kao osnovnim sredstvom za preživljavanje, postavlja se pitanje koliko nam zapravo ostaje slobodnog vremena i što raditi s njim?

Vjerojatno postoje određene skupine ljudi kojima ostaje slobodnog vremena koje si mogu organizirati prema vlastitom nahođenju i željama kao npr. netko voli odlazak u kazalište, kina, koncerte. Drugi više vole posvetiti svoje vrijeme vlastitom izgledu odlaskom u teretanu, fitness, solarij i tome slično. Treći se više vole posvetiti atraktivnim sportovima kao planinarenje (alpinizam), rafting, paraglajding. Određene grupe ljudi više vole individualne hobije kao što su skupljanje maraka, salveta ili antiknog namještaja, slušanje muzike, skupljanje starih satova i sl.

Slobodno vrijeme bi nas trebalo ispuniti zadovoljstvom i osloboditi stresa koji je sve češća pojava u današnje vrijeme, bilo na poslu ili svakodnevnom životu. Namjerno želim spomenuti video igrice za koje smatram da otuđuju ljude i kojih nisam baš pristalica. Isto tako mislim da nas udaljava neprestano gledanje televizije.

Osobno nisam pristalica nekih fizičkih aktivnosti (trčanje, teretana), više sam sklon poslijepodnevnim šetnjama gradom koje ne moraju trajati satima. Dovoljno je da se opustimo i pustimo mislima da nam odlutaju bilo kamo, makar to bile i maštarije. Namjerno ovdje ne spominjem zaposlene žene koje ujutro u 6 sati jure u vrtić, zatim na posao, a u pet sati poslijepodne nazad u vrtić i iza toga kući. U jednoj ruci drže glačalo, u drugoj kuhaču da bi nešto skuhale. Gdje je njihovo slobodne vrijeme, o kojoj mi to emancipaciji pričamo? Istina, postoje i uspješne žene. Kako one provode svoje slobodno vrijeme i imaju li ga uopće? Zapitajmo se kada smo zadnji put organizirali obiteljski izlet u prirodu, na rijeku, jezero, da bismo se družili sa svojim najbližima, da se oslobodimo svakodnevnih briga koje nas opterećuju bilo na poslu ili svakodnevnom životu.

Svatko od nas trebao bi na papir staviti svoje dobre i loše strane, vidjeti u čemu smo tvrdoglavi i vidjeti što zapravo želimo od vlastitih života, jer sitna zadovoljstva nas zapravo čine sretnima i daju nam snagu za suočavanje s problemima. Sreću ćemo pronaći lakše ako pronađemo prave uzroke nezadovoljstva i stresa i zato moramo naći više vremena za sebe i svoja sitna zadovoljstva u slobodno vrijeme.

Nedeljko Č., KLA „Križevci“

IZ KLA KBC RIJEKA

NITI ŽIVOTA

Niti života samo su riječi.

Riječi su same niti života,

Kojima pletemo;

Mrežu oko sebe.

I sebe u mrežu.

I druge.

Mrežom omatamo.

U mrežu upadamo

I omotani bivamo.

Besvjesno nesvjesno neznajući

Motamo omatamo zamatamo

Zaplićemo rasplićemo

Zaplićući rasplićući

Zaplićemo se

I rasplićemo petljajući.

A petljajući ne znamo

Da ne znajući petljamo

Život kroz riječi.

Riječi kao niti

Niti života.

N

GOVOREĆI PIŠUĆI

Ma nikako

Mi nije jasno, baš

Zašto mi ne ide, ne ide

I ne ide, baš

Zašto nikako, nikako

I nikako, baš

Za rukom mi, ne prolazi baš

Niti olovkom

Ili tipkovnicom

Ma uostalom, svejedno baš

Napisati nešto

Baš ozbiljno.

Možda baš zato,

Jer

Napisati nešto,

Ozbiljno baš,

I nije tako lako.

Ista je stvar, Korzom

Prošetati gol

Ma baš, samo tako.

N.

Moja rehabilitacija

Rođen sam prije 52 godine. Predivno djetinjstvo i mladost, školovanje, a kasnije i posao, sve sam proveo u svojoj rodnoj Rijeci.

Dijete sam rastavljenih roditelja, a osnovni razlog i povod razvodu mojih roditelja bio je alkohol. Otac mi je bio alkoholičar, i to teški. Liječio se, ali nije uspijevao, pio je i dalje i s vremenom se ozbiljno razbolio.

Ne poznajem ga dobro, jer je tako on htio.

Majka je uvijek mrzila alkohol i uvijek mi je govorila - nemoj biti kao tvoj otac.

Bavio sam se sportom, moj život su bili priroda, izviđači, planinarenje, šetnje, biciklizam, dobro društvo. Volio sam, a i volim raditi.

A onda, jednog dana, kao grom iz vedrog neba - bolest. Izredale su se operacije kralježnice, umjetni dijelovi, vijci, pločice, rehabilitacije u toplicama, pa opet operacije. Trajalo je punih šest godina.

Učio sam ponovo hodati, nogu pred nogu, učio sam se ponovo služiti rukama, da pogodim žlicom i unesem hranu u usta, da ponovo normalno pišem, da držim glavu na svojim ramenima.

Liječnici, kirurzi bili su iznenađeni mojom hrabrošću, optimizmom, upornošću, nisu vjerovali da ću tako jako uspjeti u rehabilitaciji.

Ali jesam, bio sam jak, imao sam ljubav, podršku, obitelj i što je važno divne prijatelje.

Nikad, nikad mi na pamet nije pao alkohol, da se napijem i da u alkoholu utopim svoju bol, depresiju, strahove. Plakao sam - pa to nije sramota, ali uspio sam.

Silom prilika mijenjao sam posao, firma je propala, našao sam novi posao, pa opet novi i uvijek sve na bolje. Bio sam sretan, puno sam putovao po svijetu.

A onda - BUM! Ponovo bolest, ponovo bolovi i operacija.

Iz društvenog potrošača, kad sam nazdravio za rođendan, blagdane, počeo sam sve više piti, piti i onda sam shvatio da sam postao alkoholičar („sine, nemoj biti kao tvoj otac”).

Te zadnje, skoro tri godine uz konzumaciju alkohola i sa zdravstvenim problemima, napravio sam si pakao života. Svoj alkoholizam nisam priznavao sebi, drugima, liječnicima, negirao sam, ali sve se više vidjelo da pijem. Moje ponašanje, zatvaranje u sebe, usporenost pri obavljanju radnih zadataka.

Otkrilo se - JA PIJEM!

Konačno sam priznao i odlučio potražiti pomoć. Imao sam podršku svih meni važnih osoba.

Otišao sam u Klub liječenih alkoholičara na Zamet, upoznao tuđe probleme vezane uz ovisnost, govorio o svojim i rekao da više neću piti.

Ma kako sam labilan, nikad više, odoh ja u recidive!

Uz liječničke savjete, obiteljske i prijateljske razgovore, odlučio sam da se moram liječiti. Svi mi žele dobro pa i ja moram sam sebi željeti dobro.

Došao sam na Odjel ovisnosti KBC Rijeka pun straha, neizvjesnosti i pitanjima s kime ću biti.

A onda lijepo iznenađenje. Upoznavanje s divnim ljudima, članovima grupe alkoholičara i ovisnicima o opijatima. Tako drago i dobro zdravstveno osoblje! Upijao sam svaki razgovor, sve grupne terapije, obrade tema vezanih uz ovisnosti. Svaki dan mog boravka na Odjelu dovodio me sve više do mog cilja kojeg sam si zacrtao.

Ja hoću, ja želim, ja moram apstinirati.

Već sam krenuo u klub liječenih alkoholičara, jer znam da nisam izliječen. Trebat će puno truda, hrabrosti, traženja pomoći, jer kriza će biti, bit će provokacija, ali moram pobijediti samoga sebe, alkoholu pokazati rogove. Ja sam gospodar svoga tijela, a čuva me moj tjelohranitelj - Apstinencija.

Cilj ove moje rehabilitacije je apstinencija. Liječenja i odlazak s Odjela tek su početak!

Želim ponovo ostvariti normalan život, ujutro kad se probudim reći sebi „Dobro jutro”, da odem raspoložen na posao, ponovo raditi normalno, komunicirati.

Znam da će trebati puno, puno vremena da vratim povjerenje svugdje, svakome i u svakom pogledu. A to mogu, samo ako vjerujem u sebe. Moram prvo ponovo zavoljeti sebe.

Prijatelji dragi, kako sam znao govoriti dok sam bio ovdje, kompići, ekipica, dajem vam, pružam vam ruku prijateljstva, da se držimo zajedno, da si pomognemo kad nam bude teško, da se vidimo s osmjehom na licu, hvala Vam na svemu i drago mi je da sam vas upoznao ..

Upoznao sam tijekom svog života puno bolničkih odjela, operacijskih dvorana, zdravstvenog osoblja. Ali nije fraza, nije slatkorječivost, istina je da ovako divno, ljudsko, prijateljsko zdravstveno osoblje, kao što je na ovom odjelu, do sada nIsam upoznao. Pomogli ste mi da konačno shvatim u toj svojoj ludoj glavi, da je ovisnost o alkoholu bolest, koje se ne trebam i ne smijem sramiti, da se liječenjem, edukacijom i doživotnom apstitencijom, mogu vratiti u normalan život, da sunce ponovo postoji, a sada sve ovisi samo o meni.

Vigor, KLA KBC Rijeka

◄ strana 32

Alk. gl. 6 /2010 (180) str. 36-40

početna

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, D. Vodopivec, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. Pretplata se uplaćuje na žiro račun 2340009-1100137559 poziv na broj 1222147, s naznakom

 "Zajednica KLA, za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES