početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

◄ strana 9

Alk. gl. 6 /2009 (168) str. 11,12

strana 13 ►

IZ KLUBOVA

Kad prijatelj slavi, slavim i ja

Trinaest smo godina Joco i ja u klubu. Isto toliko ima da smo upoznali nove prijatelje. Bilo je to u Koprivnici na skupštini KLA „Centar“, kad smo kao mlada apstinencijska obitelj bili na našoj prvoj godišnjoj skupštini. Riječi podrške i ohrabrenja nakon Jocinog govora, tada nepoznatih ljudi, a svakim novim susretom sve boljih i boljih prijatelja, neprocjenjivo je blago koje na putu kojim idemo možeš dobiti kao pojedinac.

Tako je bilo nama s Dragecom i Štefanijom Dolenec. Otkad smo u trijeznim vodama, ti ljudi su nam uzor, poticaj i potpora. To su ljudi zbog kojih ću ići na skupštine, susrete i razna događanja, jer znam da ću tamo i njih sresti. Znam da ću uvijek čuti dobru riječ i kad je najteže, ohrabrenje je tu. Kad ne znaš hoće li netko doći, na njih uvijek možeš računati, oni su sigurno tu. I od njih smo učili ići naprijed dan po dan, odlaziti na druženja radi sebe samih i svih prijatelja koje s vremenom stječemo. Najprije sve radiš radi sebe. Apstiniraš radi sebe, na skupštine ideš radi sebe, ne zbog kluba, zbog sebi dragih ljudi i zajedničkih trenutaka. Svako druženje je zbog nas samih, ne zbog kluba. Mi, ljudi, trebamo jedni druge, da si pomažemo, učimo i lakše idemo naprijed.

I zato kad prijatelj slavi, a Dragec je na 31. skupštini KLA „Podravka“ slavio 20 godina uspješne i aktivne apstinencije, slavim i ja. Iskrene čestitke još jednom cijeloj brojnoj obitelji zbog čije mladosti i veličine, iskusni apstinent kao što je Dragec ipak može ostati bez teksta, vidjevši ih onako vesele i lijepe na okupu njemu u čast. Veselim se svim našim budućim susretima i druženjima i očekujem da ću još poneku pravu stvar od starijih i iskusnijih kao što su oni. Naučili su nas kako mladim apstinentima treba pružiti bezuvjetnu potporu i prijateljstvo i kako taj djelić slagalice može puno pomoći u uspješnoj apstinenciji. Čestitke na apstinenciji i hvala od srca za to što ste tu i što ste upravo takvi kakvi jeste.

Snježana Karlović, KLA Križevci

----: O :----

Skupština Međimurske županije na 32. sjednici, održanoj 13. ožujka 2009. godine donijela je odluku o dodijeli Nagrade „Zrinski“ Međimurske županije za 2008. godinu

Josipu Lehkecu

socijalnom radniku iz Čakovca, dugogodišnjem terapeutu u Klubu liječenih alkoholičara „Dr. Mato Golubić“ iz Čakovca, za izuzetan doprinos i nesebičan rad u djelatnosti socijalne skrbi, gdje je sve 34 godine aktivnosti u klubu odradio i još uvijek odrađuje kao volonter. Svojom stručnošću, ali ljudskom toplinom i razumijevanjem za probleme ljudi nižeg socijalnog statusa i onih pogođenih bolešću i drugim ljudskim tragedijama, ostao je zapamćen u mnogim domovima i obiteljima kao osoba koja je uvijek u okvirima svojih profesionalnih kompetencija, ali i izvan njih, bila spremna pružiti ne samo materijalnu, nego i savjetodavnu i svu drugu vrstu potrebne pomoći. Zahvaljujući njegovom angažmanu KLA “Dr. Mato Golubić“ proslavio je 40-tu obljetnicu postojanja i uspješnog rada.

 

Izvukao sam mnoge iz bijede alkoholizma

Među dobitnicima najviše nagrade Međimurske županije, Nagrade „Zrinski“, ove je godine i Josip Lehkec, socijalni radnik iz Čakovca, dugogodišnji terapeut u Klubu liječenih alkoholičara „Dr. Mato Golubić“ u Čakovcu. Pune 34 godine do sada je uložio u rad u KLA, a još uvijek je na raspolaganju ljudima zahvaćenim opakim alkoholizmom. Svojom stručnošću - kaže se u obrazloženju Nagrade „Zrinski“ - ali i ljudskom toplinom i razumijevanjem za probleme ljudi nižeg socijalnog statusa i onih pogođenih bolešću i drugim ljudskim tragedijama ostao je zapamćen u mnogim domovima i obiteljima kao čovjek koji je uvijek u okvirima svojih profesionalnih kompetencija, ali i izvan njih bio spreman pružiti ne samo materijalnu, nego i savjetodavnu i svu drugu pomoć. A. Lehkecu pripisuju se i velike osobne zasluge, što je KLA „Dr. Mato Golubić“ iz Čakovca 2008. godine obilježio 40. obljetnicu uspješnog rada.

No, to je tek skromna biografska crtica za rođenog (1934. godine) Putjančara - kako se sam voli predstaviti, koji je dio svog radnog vijeka ugradio i u temelje današnje Županijske bolnice.

BOLNIČAR PRVE GENERACIJE

- Punih 16 godina radio sam - priča J. Lehkec - u bolnici, kao pripadnik prve generacije školovanih bolničara, a uz rad u bolnici, školovao sam se i za medicinskog tehničara, pa kasnije završio i Višu školu za socijalne radnike u Zagrebu. S tom kvalifikacijom 1977. godine prešao sam iz bolnice u Centar za socijalnu skrb, gdje sam radio 23 godine. U bolnici sam bio među prvim zaposlenicima odjela ORL-a, bio sam prvi audiometričar, radio sam i na kirurgiji... U klubu liječenih alkoholičara angažiran sam i prije nego mi je socijalni rad postao profesijom, još od 1975. godine. U klubu me angažirao pokojni dr. Mato Golubić osobno, s njim sam počeo raditi u KLA.

SOCIJALNI RAD

- Prelaskom u Centar za socijalnu skrb, taj terapeutski rad s oboljelima od alkoholizma (ja ne volim izraz alkoholičar) postao je i dijelom moje profesionalne preokupacije.

Imao sam - s iskustvom iz rada u klubu - određene prednosti. Imao sam oko kojim sam u obiteljima teškog socijalnog statusa prepoznao simptome koji su ukazivali na problem s alkoholom, kao socijalni radnik imao sam mogućnost ući u intimu takvih obitelji, ali im i prije pomoći. Znate, u 50% obitelji teškog materijalnog položaja obično je bio alkoholizam u korijenu problema.

SHVATITI LJUDE

Važno je bilo shvatiti te ljude, nikad nisam moralizirao nad njima, znao sam da je ta ovisnost o alkoholu najjači uzrok socijalne bijede u kojoj sam ih nalazio... Mislim da sam dosta ljudi uspio iščupati iz alkohola, mnoge od njih - zahvaljujući uspješnoj, a uvijek teškoj borbi pojedinaca s alkoholom - i iz bijede i neimaštine.

Istina je, ponekad sam se - susrećući osobe ovisne o alkoholu - znao poslužiti i lukavstvom. Tobože sam im uvjetovao primanje socijalne pomoći (a takvo je bilo vrijeme da se i nije pitalo je li to istina i moguće) ulaskom u liječenje, u rehabilitaciju. Znate zašto? To je u mnogim slučajevima bio spas za obitelj. Alkoholizam ne pogađa pojedinačno, to je bolest od koje trpi cijela obitelj, okolina, čak i kolege na radnom mjestu... Djeca u takvoj obitelji pogotovo.

NE OKREĆIMO GLAVU

- Kao socijalni radnici, imali smo svoja područja, svašta se doživjelo na terenu, pa sam tako jednom prilikom, u Svetoj Mariji, hodao vukući moju torbu s fasciklima i vidio kako je neki čovjek vilama tjerao staricu na ulicu! To je prizor od kojeg vam se sledi krv u žilama i nijedan čovjek, a kamoli socijalni radnik, ne može proći kraj takvog prizora kao kraj tuđe brige... Jasno, intervenirao sam, otkrio da je uzrok takvom ponašanju teška ovisnost o alkoholu, sin je tjerao majku vilama na cestu, a okolina je slijegala ramenima - pa on je pijanec, kaj je tu čudno...

To je neosjetljivost na problem ovisnosti o alkoholu protiv koje se borim, takoreći, cijeli život. Kako god je to izgledalo strašno, pristupio sam tom čovjeku, uspio uspostaviti ljudski kontakt, a baš u tom slučaju učinilo mi se da ću ga slomiti pozivanjem na dobrobit njegove djece, samo da pristane na liječenje, na vraćanje svog života u normalnu kolotečinu. Uvjeren sam - i najteži slučajevi ovisnosti mogu se kontrolirati, izvući iz gliba, integrirati ljude ponovo u društvo... IZBJEGLICE

- Imao sam posla i s drugim oblikom životno ugroženih ljudi... Kad je počeo rat, imao sam na brizi skoro 6.000 izbjeglica, veliki broj iz Bosne... Tuga, žalost, teška atmosfera... Bili su po barakama u Svetoj Mariji, u hotelu u Kotoribi, u vatrogasnom domu u Cirkovljanu, u Donjem Vidovcu... Bili su mi na brizi kad su bili tu, ispraćao sam ih na kolodvore kad su išli dalje, nagledao sam se najtežih suza koje čovjek u životu može vidjeti. Dobio sam za taj rad i Spomenicu Domovinskog rata.

U tom čemeru koji je vladao među izbjeglicama mislio sam - pa što da radim da se ljudi bar malo oraspolože, da dignu glavu, da se makar jedan osmijeh pokaže... I sjetio sam se: u onom ratu bile su priredbe, zabave, da se ljudima podigne moral, pa sam postupio isto, samo nisam znao koga angažirati.

No, pomogli su mi baptisti iz Pušćina. Došli su s malim zborom, napravili priredbu, zasvirali, dopremili i sami puno pomoći, odmah je bilo drugačije.

AKTIVNA PENZIJA - U penziji sam od 2000. godine. Ali sam i dalje aktivan u KLA „Dr. Mato Golubić“, nije mi dosadno, nisam besposlen. Udovac sam već 14 godina i sve svoje slobodno vrijeme koristim za te svoje aktivnosti. Angažirao sam se i u umirovljeničkoj udruzi u južnom Čakovcu, u pjevačkom zboru Crkve sv. Antuna Padovanskog. S klubom odlazim na piknike, u posjete drugim klubovima, idem u patronažu, a zna se dogoditi da me policija zove kad je negdje kritična situacija, kad je posrijedi alkoholizam, a procijenili su da ja mogu pomoći. DOK MOGU - HOĆU!

- Znate, volio bih da se s ovisnošću o alkoholu svi nešto drugačije bore i odnose. Još uvijek u klub više ljudi ugroženih alkoholom šalje policija i socijalni radnici, nego liječnici opće prakse koji bi, prije svih, trebali uočiti simptome i reagirati. I mi moramo u društvu - posebno među osobama ugroženim ovisnošću od alkohola - stvoriti jasnu sliku da se u KLA ne ide po kazni! Ovamo se dolazi po pomoć, kako ljudi slične sudbine, tako i stručnih terapeuta. Zato i ja ne volim izraz alkoholičar, jer što su onda oni koji su krenuli na put oporavka? Ima još puno posla na tom području i ja sam na taj posao spreman, barem dok me zdravlje služi.

Marijan Belčić

----: O :----

◄ strana 9

Alk. gl. 6 /2009 (168) str. 11,12

strana 13 ►

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, D. Vodopivec, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. Pretplata se uplaćuje na žiro račun 2340009-1100137559 poziv na broj 1222147, s naznakom

 "Zajednica KLA, za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES