početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

◄ strana 1

Alk. gl. 7,8 /2009 (169/170) str. 18,19

strana 20 ►

IZ ŽIVOTA

Nije sve blato što leži na zemlji

ili

Moj novi put

Bilo je toplo proljeće te davne 1968. godine. Maturant sam srednje Upravne škole u Zagrebu i pripremam se za zadnji pismeni rad, školsku zadaću iz hrvatskog jezika.

Profesor, krupni Ličanin osrednjeg rasta i promuklog glasa, strastveni pušač i ribič, kaže mi:

- Ova pismena zadaća odlučit će o mojoj ocjeni: ili padaš ili prolaziš.

- Pa, može srednja ocjena, profesore – zapitah začuđeno.

- Možeš ti kad hoćeš, ali „kampanjac“ si, zato se potrudi! – bilo je odgovor.

I dođe dan pismenog iz hrvatskog.

Dvije su teme, a ja ne znam koju bih. Izabrao sam ipak onu prvu: „Nije sve blato što leži na zemlji“.

Profesor nam pobliže objasni naslov, kao usporedbu u životu: o dobrom i zlu, o crnom i bijelom, o pozitivnom i negativnom i tome slično.

Opisah doživljaj izviđačkog natjecanja u znanju, izdržljivosti i spretnosti u dva dana, usporedivši nas izviđače iz Zagreba, kao uniformirane i disciplinirane, s dvije ekipe iz Klinča Sela, iz odgojno-popravnog doma, kao problematične, grube i delinkventne omladince.

Ocjenjivanje zadaće je bilo za nekoliko dana.

Profesor proziva maturante listajući pismene radove i zaključuje ocjene. Na kraju dođe i do mene i kaže:

- Čuj, tebe ne mogu ocijeniti… ne znam, jesi li to prepisao ili si stvarno tako dobro sam sastavio…

- Pa profesore, to se zaista dogodilo… ja sam izviđač već nekoliko godina, ti delinkventi zaista postoje, ali su pravi dečki… nisu oni tako loši, zaista su bili dobri i fer… - objašnjavam ja.

- Ako si prepisao događaj, to je za jedan, a ako je po tvojem, to je za pet – reče on i doda:

- Dvoumim se, takav dobar sastav još na ovoj maturi nisam pročitao.

Čekam tako da profesor odluči, ostavljajući me u nedoumici do kraja mature.

Da vam iskreno kažem, ne znam koja je na kraju ocjena bila zaključena iz sastava, ali prošao sam na maturi iz hrvatskog jezika.

Od tada pamtim taj naslov, ne samo kao naslov već kao i životnu izreku: Nije sve blato što leži na zemlji! Baš zgodno, mislim, moram to pamtiti, možda ima pouke u tome, možda mi to kada posluži u životu.

----: O :----

Prošlo je skoro četrdesetak godina od tog proljeća. U prvoj dekadi mjeseca listopada 2007. godine, u poslijepodnevnim satima sproveden sam uz policijsku pratnju u bolnicu Jankomir, kako sam je tada zvao, na IV. odjel – u jedinicu za detoksidaciju ili otrežnjenje.

Drugog dana određen mi je liječnik, a poslije podne i razgovor s njim. Nisam se baš snalazio u svemu što se događalo oko mene, u tom „detoksu“, ali sam znao da sam gadno „zabrljao“ i da ovako alkoholiziran i traumatiziran zadnjim zbivanjima na poslu, neću doživjeti ništa dobroga.

Već sam na rastanku sa suprugom u policijskom autu srdito rekao da „ne računa više na mene“, kako nema više koristi nakon što sam pijan prijetio nadređenoj službenici i držao nekakvu bombu u autu, tražeći neku svoju “pravicu“ u svojem više godišnjem nemirnom životu, često pijan i nezadovoljan samim sobom i onim što se događa oko mene.

Razgovor s liječnikom bio je ono što sam znao: davanje osobnih podataka i sve što se tiče moje traume, bilo fizičke bilo psihičke.

Ali pitanja o alkoholu su me zatekla. A to je bila moja boljka: od kada pijem, koliko na dan, koliko na tjedan, pa koja vrsta, pijem li ujutro, pijem li na poslu, pa sve o obitelji, zaposlenju, braku, pa o ženi, djeci… i tako redom.

Kakva su to propitivanja, mislim si u sebi. Piju svi, pa pijem i ja – opravdavam se znalački.

Na kraju razgovora, već duboko potresen, pitam doktora imam li kakve šanse, je li moguće moje liječenje od alkohola, ima li još što „zdravog“ u meni, a on mi reče, nakon što mi je nabrojio sve pogubne rezultate i činjenice o krvnoj slici, o mogućnosti pritvora u Remetincu, otkaza na poslu…:

- Moraš se liječiti, možeš ti to, samo se drži rasporeda – bio je jednostavan odgovor – I nemoj bježati s odjela – dodao je.

Izašao sam suznih očiju, onako u bolničkoj pidžami nakon 24-satnog boravka na odjelu, potpuno shrvan od tuge i boli.

Ali, liječnik mi je dao nadu. On mi je iskreno rekao: Možeš ti to… i dao mi je tu malu nadu. Malu tada, ali veliku za početak liječenja od moje alkoholne ovisnosti.

I sjetih se one svoje izreke: „Nije sve blato što leži na zemlji“. I vidjeh sebe u tom blatu, u bolnici na kraju grada, jadnog i bolesnog…

Odlučih čvrsto da prihvatim to liječenje, da kažem sam sebi da sam alkoholičar, da malo po malo shvatim da si još mogu pomoći, da mi zaista treba bolnička pomoć i stacionarno zadržavanje u bolnici na više mjeseci. Možeš ti to – ponavljao sam u sebi.

Mjeseci su prolazili, liječenje je dalo rezultata, ovisnost za alkoholom se nije budila u meni, pozitivni i još živi „čip“ u glavi blokirao mi je bilo kakvu pomisao na alkohol, nije bilo žudnje, niti „suhog recidiva“, osjećao sam se zaista svoj, sigurniji i – potpuniji.

Polako sam stjecao povjerenje na odjelu, samopouzdanje se pojavilo novim zaduženjima: dežurni u hodniku, zapisničar terapijske zajednice, te konačno voditelj. I to – Pripremne grupe iz alkoholizma.

Sama srž teorije o alkoholizmu bila je u jednoj skripti. Malo za teoriju, ali veliko za moje liječenje kao alkoholičara.

Učeći druge, učio sam o sebi, ponavljao pitanja i odgovore za ispit s drugima, ponavljao sam to sam sebi bezbroj puta. Nije bilo boljeg pristupa teoriji o liječenju od ovog. Bio sam zaista u svojem elementu i zahvalan profesorici defektologinji, koja me je uključila u rad terapijske zajednice, na tom izboru.

Konačno sam savladao teoriju i primijenivši je u praksi, znao sam da je to formula kojom se mogu othrvati od ovisnosti.

Vjerovao sam konačno sebi, jer sam vidio kako drugi prolaze, ako imaju neku drugu teoriju ili praksu. Recidiv ili povratak alkoholu tada je neminovan.

Tako sam i to savladao. Neki kažu:

„Pametan uči na tuđim greškama, a budala na svojim.“

I odlučio sam da više ne budem budala.

Ali, drugi dio liječenja tražio je još više ulaganja, odricanja, „tesanja“… još sam imao svoj tvrdi stav, svoje mišljenje, svoje komentare, svoju filozofiju.

Radilo se, naime o promjeni ličnosti ili osobnosti.

Dugogodišnjom ispijanjem alkohola dolazi do promjene ličnosti osobe, a to je kod mene bilo dosta izraženo.

Nastavio sam liječenje na svoj zahtjev i preporuku liječnika, u otvorenom dijelu bolnice zvanom Dnevna bolnica, s novim okruženjem, novim doktorom, novim pristupom i novim izazovom.

Opet se ponavljala vjera u sebe – ti to možeš, pa nije sve blato što leži na zemlji - govorio sam.

Prošla su još tri mjeseca i došlo je još jedno proljeće. Završio sam liječenje, otpust iz bolnice završen je skromnim i slatkim domjenkom.

Uspomene su složene u zabilješkama, u foto ćelijama, u „tvrdi disk“ glave, koji je memorirao sve, baš sve, tako da i danas pamtim zbivanja o liječenju, o svojem ponašanju, o odnosu prema sebi i prema drugima. Jednostavno sam postao zrelija i zdravija osoba.

Shvatio sam da nijedan čovjek nije isti nakon proživljenog liječenja od ovisnosti: ili mu je bolje ili gore, i da su čovjekova iskustva gotovo uvijek prava i jedina stvar na tom putu koja otvara njegov um, kako bi shvatio potrebu za novim i boljim životom.

-----: O :----

Prošla je godina dana apstinencije, dolazi i kontrola kod liječnika na IV. odjelu. Ispunjen sam posebnim osjećajima, pun zadovoljstva i samopoštovanja.

Taj dan u rano proljeće 2009. godine bio je vedar i sunčan. Bolnica na kraju grada bila je nekako topla na tom suncu, uređena, tiha i postojana. Sve je bilo na svojem mjestu, nekako čudesno i graciozno. Uvedena je nova autobusna linija, nestale su nedovršene ceste i uređen je susjedni rotor i pristup. Sve mi je nekako odisalo svježinom, urednošću, skladnošću okoliša, onako kao na filmu…

Tada se sjetih svog privođenja u listopadu 2007. godine, kada je bilo sve tmurnije i nedovršeno, meni strano i hladno.

I gle sada, kao da sam i ja nov, uređen, bolji, zdraviji…

Da, ima nešto u tome. Da, sjetih se ponovo - nije sve blato što leži na zemlji…

Svoju osobnu zahvalnost i duboko poštovanje u liječenju iskazujem: prim.dr.sc. Željku Mariniću, neuropsihijatru, šefu IV. odjela za alkoholizam i druge ovisnosti, prof. Eriki Kovačević, defektologu u IV. odjelu i Dnevnoj bolnici i dr. Anti Oreškoviću, voditelju Dnevne bolnice, te cjelokupnom medicinskom i tehničkom osoblju PB „Sveti Ivan“ – Jankomir.

Vladimir F. Augustič, liječeni alkoholičar, apstinent 1. godine

----: O :----

◄ strana 1

Alk. gl. 7,8 /2009 (169/170) str. 18,19

strana 20 ►

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, D. Vodopivec, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. Pretplata se uplaćuje na žiro račun 2340009-1100137559 poziv na broj 1222147, s naznakom

 "Zajednica KLA, za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES