početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

◄ strana 1

Alk. gl. 6 /2008 (156) str. 3-6

strana 7 ►

STRUČNI PRILOG

Metoda grupnog rada

Mr.sc. Sanja Jelić, prof.dr.sc. Vlado Jukić, dr.sc. Ante Bagarić

Grupni rad je metoda rada čiji je cilj pomoći pojedincu da unaprijedi svoje psihosocijalno funkcioniranje kroz ciljana grupna iskustva, da bi djelotvornije rješavao svoje osobne i socijalne probleme. Ova metoda rada ima dugu tradiciju. Počeo se razvijati tijekom 19. stoljeća u SAD kao dio podrške koju su crkvene organizacije pružale brojnim doseljenicima. U okviru svojih aktivnosti one nude i “grupne usluge” čiji je cilj bio da se “unaprijedi mentalno, socijalno i tjelesno stanje svih mladih ljudi dobrog karaktera” (Garvin, 1981). Dvadesetih godina prošlog stoljeća razvija se koncept grupnog rada u kojem surađuju i uzajamno se nadopunjavaju psiholozi, pedagozi, socijalni radnici i sociolozi. Sljedećih godina grupni se rad počinje poučavati na velikom broju sveučilišta, osniva se „Nacionalno udruženje za proučavanje grupnog rada“ koje potiče sustavna istraživanja na tom području, te se tako stvaraju temelji za nagli razvoj grupnog rada nakon II. svjetskog rata i njegovo širenje u brojna područja rada s ljudima.

Temeljno je načelo grupnog rada da članovi grupe mogu pomoći jedni drugima tako da izmjenjuju osjećaje, informacije, daju sugestije, ideje i rješenja problema, podupiru se. Pri tome se polazi od pretpostavke da je upravo grupni proces glavni izvor promjene i razvoja pojedinih članova grupe.

Eksperimentiranje sa psihoaktivnim tvarima svakako se može svrstavati u jedan oblik poremećaja u ponašanju, što znači da se radi o specifičnom neprihvatljivom odnosu prema sebi, drugima ili socijalnom okruženju. Stoga je razumljivo da će jedan od načina rada ili pristupa osobama s iskustvima konzumiranja psihoaktivnih tvari, biti metoda koja će omogućavati relacije sa socijalnim okruženjem. Stoga je metoda grupnog rada logičan izbor te značajna za: jačanje sigurnosti, bolji odnos sa vršnjačkim skupinama, autoritetima, bolju korekciju na planu ponašanja, bolje aktivnosti, adekvatniju komunikaciju i lakše rješavanje konflikata...

Jedan od osnovnih razloga zbog kojih se tretman mladih organizira i kroz grupni rad leži u činjenici da mladi vrlo efikasno mogu pomagati jedni drugima, te se međusobno podržavati. Nerijetko njihovo iznošenje vlastitih razmišljanja i stavova ima snažne pozitivne efekte na ostale članove u grupi. Kada se govori o metodi grupnog rada u okviru prevencije zlouporabe psihoaktivnih tvari, tada se to odnosi na rad u grupi u kojoj članovi sudjeluju radi dobivanja stručne pomoći i podrške u rješavanju određenih osobnih i socijalnih problema, radi uspješnijeg suočavanja sa životnim poteškoćama te razvijanja znanja i vještina važnih za bolje razumijevanje samih sebe, drugih i zajednice u kojoj žive, kao i onih važnih za učenje novih socijalnih vještina.

            Vođenje grupe

Polazeći od ciljeva savjetovanja, koji su poželjni za sve klijente (prihvaćanje vlastite odgovornosti za probleme, poboljšavanje razumijevanja problema, usvajanje novih postupaka djelovanja) voditi grupu znači omogućiti njenim članovima da dožive takva iskustva koja će voditi k razumijevanju sebe, prihvaćanju sebe u odnosu s drugima, razumijevanju i prihvaćanju drugih, te isprobavanju, pronalaženju i usvajanju socijalno prihvatljivih ponašanja.

Temeljna uloge voditelja je da usmjerava i koordinira aktivnosti grupe prema zajedničkom cilju. Pri tome on preuzima različite funkcije: on je taj koji olakšava grupne procese, on mora biti i zastupnik i posrednik i predstavnik i poučavatelj. Pri tome mora voditi brigu o socio-emocionalnim potrebama svih članova te imati u vidu ciljeve zbog kojih je grupa formirana.

Što to znači?

U komunikacijskom smislu uvođenje tehnike pozitivnog feedbacka (“povratne informacije”) te rješavanja konflikta bez “poraženih” bitno će olakšati ulogu voditelja.

Pozitivna “povratna informacija” je ona koja se bazira na stvarno opaženom ponašanju, a ne na zaključcima o ponašanju, dakle usmjerena je na ponašanje, a ne ličnost, dana je s namjerom pomoći, a ne destrukcije, ima neki značaj za osobu kojoj se daje te mora biti pravovremena, jasna i konkretna.

Često se postavlja pitanje kako djelotvorno voditi grupu. Treba li voditelj biti pasivan ili aktivan, usmjeravajući ili neusmjeravajući…? Treba li iznositi vlastite stavove ili ne? Treba li se konfrontirati sa članovima ili uvijek prihvaćati sve što kažu?

Praksa je pokazala da jednoznačnih, unificiranih odgovora i “recepata” nema. Ono što je djelotvorno u jednoj grupi, može biti beskorisno ili čak štetno u drugoj.

Obilježja voditelja

Za dobrog voditelja važni su njegovi teorijski pristupi, osobine ličnosti te razina vještina i znanja koje posjeduje. Svakako da će teorijski i terapijski pristupi značajno utjecati na odvijanje rada u grupi, no svaki voditelj koristit će ih onoliko koliko su u skladu s ciljevima grupnog rada te primjereni i korisni članovima grupe.

Osobine ličnosti voditelja su dugo vremena predmet mnogih istraživanja te još uvijek nisu dala sve odgovore na to pitanje. No, može se reći da su s uspješnom voditeljskom ulogom značajno povezani – originalnost, popularnost, društvenost, dobro prosuđivanje, smisao za humor, spremnost na suradnju, živahnost, spretnost te agresivnost (Stogdill, 1974. prema Rot, 1988.).  Mann (1959., prema Rot, 1988). navodi sljedeće – inteligencija, samopouzdanje i sigurnost u sebe, prilagodljivost i fleksibilnost, ekstrovertiranost, dominantnost i osjetljivost za druge ljude. Postoje i tri osnovna stila vođenja grupe, to su:

  • autokratsko vođenje – gdje voditelj sam planira aktivnosti, sam donosi odluke, sam daje zadatke članovima, komunikacija je jednosmjerna od voditelja prema članovima, odgovornost pripada voditelju

  • demokratsko vođenje – gdje je voditelj “prvi među jednakima”, članovi zajednički donose odluke, komunikacija je dvosmjerna, odgovornost zajednička

  • Laissez faire” vođenje – gdje svaki član grupe radi samostalno, ako netko zatraži objašnjenje voditelj ga daje, no on ne usmjerava niti ne koordinira rad.

Istraživanja pokazuju da su vrlo rijetke grupe u kojima prevladava isključivo jedan stil vođenja nego su obično u kombinaciji, a najbolje uspjehe pokazuju grupe vođene demokratski, gdje se članovi najbolje osjećaju i razvijaju međusobno najbolje odnose.

Vještine voditelja odnose se na njegova specifična ponašanja koja pomažu grupi ostvariti svoj cilj i svrhu zbog koje je formirana. Kada se koristi nizom vještina, ima snažne izvore moći u grupi, motiviran je za rad te ima solidno teorijsko znanje možemo govoriti o uspješnom voditelju grupe. Aktivnosti voditelja moraju biti usmjerene tako da omoguće razumijevanje onoga što se zbiva u grupi, on je taj koji mora spriječiti eventualne nejasnoće ili nesporazume. Na kraju svake seanse kratko i jasno rezimira što se u grupi događalo, što se postiglo te kroz to potakne članove na promišljanje o daljnjem radu. Kada se dogodi da članovi grupe imaju različita mišljenja ili stavove o određenoj temi, može doći do napetosti te je voditelj pozvan da intervenira kako bi ju smanjio. Kako će to odraditi ovisi o njegovom iskustvu i stilu vođenja, kao i o teorijskim pristupima koje koristi. Često tu pomaže koristiti se humorom. Svakom članu grupe važno je da bude podržan i prihvaćen te voditeljeve aktivnosti moraju biti usmjerene u tom smjeru.

Faze u grupnom radu

1.      Početna faza

  • Početno razdoblje grupnog rada je uzbudljivo i poticajno iskustvo i za članove i za voditelja. Članovi u grupu dolaze s određenim očekivanjima, koja su u velikoj mjeri povezana s njihovim ranijim iskustvima u drugim grupama. Istovremeno, žele biti u međusobnom kontaktu, ali i izbjegavaju preveliku prisnost zbog straha da ne budu povrijeđeni. U početku većini nije jasno što će se unutar grupe odvijati, što se od njih očekuje. Zato su članovi grupe na početku napeti i oprezni. Ovdje je uloga voditelja veoma dragocjena, jer je on taj koji mora olakšati sam ulazak u grupu i početak rada. Stoga je dobro usmjeriti se na sljedeće:

  • Pomoći članovima u međusobnom upoznavanju tako da se on sam i svi članovi predstave

  • Navesti svrhu okupljanja grupe i način njezinog rada

  • Pokušati stvoriti ugodnu atmosferu za sve članove, gdje će se moći dobiti povratna informacija od članova o njihovim potrebama i koliko su one usklađene s grupnim ciljevima

  • Definirati ciljeve grupnog rada koji su rezultat procesa istraživanja i pregovaranja u kojem i voditelj i članovi aktivno sudjeluju i iznose ciljeve koje žele postići. Važno je da odabrani ciljevi budu ostvarivi, dakle mogući i mjerljivi, što olakšava voditelju i članovima da prate napredak grupe i pojedinca unutar nje.

  • Dogovoriti način rada, odrediti koja su to očekivanja, prava i obveze članova i voditelja. Najčešće se formuliraju u obliku grupnih pravila ponašanja, odnosno kroz opis poželjnih ponašanja. Dobro je da su ta pravila postavljena na pozitivan, afirmativan način, a ne kao zabrane. Da bi pravila bila djelotvorna važno je uz njihovo određivanje navesti i posljedice, ako ih se ne pridržava ili ih se krši.

  • Motivirati članove za rad u grupi što je ključ uspjeha. Motivacija pojedinog člana u velikoj mjeri ovisi o njegovim očekivanjima. Zato je dobro da voditelj pomogne članovima da utvrde vlastita očekivanja izravno ih pitajući. Često se događa da rad ponekad blokiraju dvojbe vezane uz osobnu promjenu, koje su posljedica straha od novog i nepoznatog. Osnovni je smisao ili cilj voditelja pomoći članu osvijestiti logičku utemeljenost svojih strahovanja te smanjiti nejasnoće i strah od promjene.  

2.      Središnja faza

Tijekom ove faze grupnog rada dolazi do ostvarivanja individualnih i grupnih ciljeva. To nije tako jednostavno jer ovu fazu karakteriziraju sukobi unutar grupe, borba za moć među članovima, definiranje uloga i statusa u grupi kao i uloge voditelja u njoj, različitost promišljanja, različitih stavova, vrijednosnih sustava svakog člana, nastojanje da baš on bude u pravu i da je njegova misao najbolja... Kroz ove procese razvija se složenija struktura međusobnih odnosa, grupna povezanost. Voditelj u ovom razdoblju mora biti usmjeren na strukturiranje rada u grupi (što se i kako radi u grupi, početak i završetak susreta na vrijeme, briga voditelja za odsutne članove i sl.).

Tom cilju u velikoj mjeri pridonosi način komunikacije članova u grupi. Vrlo je važno aktivno slušanje – gdje se članu šalje poruka: ja te čujem, vidim kako se osjećaš, pomoći ću ti da razmisliš i pokušaš pronaći druga rješenja za tvoj problem i vjerujem da ih sam možeš naći. Dobivajući takve poruke osoba postaje samopouzdanija, odgovornija, nezavisnija te efikasnija u rješavanju svojih problema (Gordon, 1975.). Iskustvo je pokazalo da je i način govorenja važan dio kvalitetne komunikacije. Različita su istraživanja dokazala da postoji razlika u tijeku komunikacijskog procesa ovisna o tome koriste li se tzv. JA-poruke ili posredne izjave i TI-poruke. Stoga je vrlo važno da voditelj potiče članove grupe koristiti se što je moguće češće JA-porukama jer tako iznose vlastita razmišljanja i stavove te ih otvaraju unutar grupe, kao i da potiče članove da se obraćaju direktno jedni drugima, a ne posredno. Zadnja razina dobre komunikacije je opažanje. Većina ljudi smatra da se komunicira samo kroz riječ, što nije sasvim točno. Znatan dio komuniciranja odvija se i kroz neverbalna ponašanja. Stoga je važno dobro opažati, zamjećivati ako želimo razvijati uspješnu komunikaciju. Izraz lica, pogled, pokret, položaj tijela, dodir, bliskost ili udaljenost u prostoru, visina, ritam i tempo govora, zastoji u govoru i sl. sami po sebi mogu nam puno govoriti o tome kako se pojedinac osjeća u određenoj situaciji, što naravno opet može biti vezano uz njegov doživljaj sebe kao člana grupe, ali i uz spremnost da otvoreno progovara o temi.

Dobro komuniciranje te usvajanje nekih osnovnih vještina važno je da bi povratne informacije koje si članovi međusobno daju bile djelotvorne. Povratne su informacije jedan od temelja grupnog rada, a to su one koju jedan član daje ili iskazuje drugom članu u vezi s nekim njegovim ponašanjem i sl. Dobro je da one budu opisne - opisujem svoj doživljaj, konkretne - određeno ponašanje, konstruktivne i odmjerene, upotrebljive - kada se odnose na ponašanje koje je moguće promijeniti, pravodobne - protok vremena od ponašanja do reakcije što manji, željene - primatelj ih želi čuti te provjerljive - primatelj može provjeriti kako je čuo određenu poruku, pa nema nerazumijevanja.

Uz postupno ostvarivanje grupnih ciljeva voditelj mora poticati i razvijati ostvarivanje individualnih ciljeva svakog člana u grupi. Za svaki korak tretmana dobro je odrediti tko i što čini, kada, gdje, kako često i pod kojim okolnostima, a što može funkcionirati dobro kada se utvrđuje i definira što nam je problem, što s njim želim te kako ću to postići. U individualnim planovima sudjeluju svi članovi grupe, što ima više pozitivnih učinaka – tako raste grupna kohezija i osjećaj zadovoljstva što se pripada grupi, kao i poticanje razvoja pozitivne slike o sebi, samopouzdanja i uvjerenja da je promjena moguća. Voditelj bitno olakšava taj proces uporabom pitanja kako i što, a manje pitanja zašto se nešto jest ili nije učinilo. U tom smislu neophodno je jasno definirati ciljeve. De Jong i Miller (1995,) navode sedam obilježja jasnog definiranja cilja: cilj je važan članu, mali je, pa i lakše ostvarljiv, konkretan, specifičan, realističan, ostvarljiv, naglašava ono što član želi, a ne ono što ne želi – dakle pozitivno je orijentiran, te predstavlja početak neke njemu važne promjene u ponašanju.

  • Poznavanje specifičnosti grupne strukture i dinamike jedan je od preduvjeta za mogućnost djelotvorne intervencije. Što kada dođe do sukoba unutar grupe? Temeljna načela njihovog rješavanja su:

  • sukob sam po sebi nije ni dobar ni loš, loš može biti samo način na koji se sukob riješio.

  • sa sukobom se mora suočiti  i djelotvorno ga riješiti

  • intervencija u rješavanju sukoba treba biti takva da se njome potiče i olakšava grupna interakcija, te nastojati da ne bude pobjednika i gubitnika

  • valja objasniti svim članovima zašto je do sukoba došlo i kako on može djelovati na grupu, što će olakšati voditelju da ostane u dobrom odnosu sa cijelom grupom

  • važno je da voditelj nastoji rješavati sukob uspostavljajući djelotvorno komuniciranje (aktivno slušanje, JA-poruke i sl.) što pomaže članovima da uče vještine koje mogu koristiti u drugim životnim situacijama.

Za dobro odvijanje grupnog rada važno je poticati neka ponašanja članova koja su važna za održavanje grupe, to su: ohrabrivanje, poticanje, oslobađanje napetosti kroz humor, zaštita članova, usuglašavanje i nastojanje da se pomire i usuglase različite ideje i stajališta, pregovaranje i traženje rješenja prihvatljiva svima, poticanje akcija i davanje ideja kako ostvariti ciljeve.

3.      Završna faza

Osnovni je cilj ove faze učvršćivanje, konsolidiranje grupnog rada.  Donose se odluke, završavaju određeni zadaci, stabiliziraju se promjene do kojih je došlo i sastavljaju planovi za održavanje tih promjena i nakon završetka rada grupe. Procjenjuje se u kojoj su mjeri ostvareni individualni i grupni ciljevi. Potrebno je pomoći članovima da rade na osjećajima vezanim uz sam kraj odvijanja rada grupe, što se preklapa i s osjećajima voditelja u odnosu na njegov kraj rada s određenom grupom. Voditelj u ovoj fazi ima također dosta zadaća: poticati članove da ustraju na održavanju promjene koja je nastala, postupno smanjivanje privlačnosti grupe te poticanje samostalnosti u funkcioniranju pojedinca, olakšati osjećaj članova vezanih uz prestanak rada grupe, planirati daljnju budućnost, ugovarati i dogovarati druge oblike rada ovisno o potrebama pojedinca te evaluirati rad grupe.

Kada se uspije postići da se pojedinac rastaje od grupe s prevladavajućim osjećajima ponosa i zadovoljstva zbog postignute promjene, zbog boljeg uvida u sebe i svoju okolinu te zbog aktivnog sudjelovanja u procesu promjene drugih članova grupe, možemo govoriti o uspješnom završetku grupnog rada. U završetku rada grupe važno je obuhvatiti i pomoć članovima da realno procijene osobnu korist od sudjelovanja u grupi. Samo završavanje rada obično se označava posebnim događanjima ili ceremonijom – dodjela diplome, prigodna priredba, izlet ili zabava...

 

Valja reći da završetak rada grupe nije trenutni događaj. To je proces, a obzirom da je on sastavni dio grupnog procesa, on ne smije biti događaj uz koji se vežu misli o razdvajanju i gubitku, već prije svega voditelj mora nastojati da oslika članovima kraj rada kao pozitivan događaj, koji je samo dio cjelokupnog grupnog procesa te ima svrhu da im pomogne da se djelotvornije ponašaju u nizu socijalnih situacija.

Stoga Yalom (1975.) naglašava da je kraj rada grupe razdoblje «uspostavljanja nade» za buduće uspješno funkcioniranje članova, a ne razdoblje nostalgičnosti i sentimentalnosti.  

________________________________________________________________________

* Mr.sc. Sanja Jelić, defektolog, prof.dr.sc. Vlado Jukić, spec.psihijatar, dr.sc. Ante Bagarić, spec. psihijatar, Psihijatrijska bolnica Vrapče, Zagreb

◄ strana 1

Alk. gl. 6 /2008 (156) str. 3-6

strana 7 ►

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, D. Vodopivec, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. Pretplata se uplaćuje na žiro račun 2340009-1100137559 poziv na broj 1222147, s naznakom

 "Zajednica KLA, za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES