početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

◄ strana 13

Alk. gl. 3 /2008 (153) str. 17,18

strana 19 ►

Alkohološki glasnik broj 3/2008 (153) str. 17

PRILOZI SURADNIKA

Zahvalnost privlači ljude

„Možemo biti zahvalni na onome što imamo ili se možemo usredotočiti na ono što nemamo i unesrećiti i sebe i druge,“

- citat je iz knjige koja govori o otkrivanju životnih zakona, zakona  koji, a da često toga nismo ni svjesni, vladaju našom svakodnevicom i određuju naše stavove, ponašanja, usmjeravaju djelovanja.

Ne postoji čovjek koji tijekom svog života nije učinio neko dobro djelo, za što je zaslužio dobiti zahvalnost. Istovremeno, i sami smo često puta u životu primili od drugih nešto dobro na čemu smo bili zahvalni.

            Zahvalnost je životni stav koji nije nešto što se pojavi u određenom trenutku, po narudžbi ili po potrebi, a ostatak vremena smo «mirni». Zahvalnost je svijest da nam je sve što imamo i što jesmo darovano, da živimo od Božjih i ljudskih darova, da ništa od onog što imamo, pa ni sam život, nije samo po sebi dano. Zahvalnost je svijest da smo sve primili od nečije ljubavi i dobrote. Božje i ljudske. I po ljudima koje poznamo i koji su nam bliski, ali i po tolikima nepoznatima i dalekima koji su nam - a da mi često toga nismo ni svjesni - veliki dobročinitelji.

            Još od djetinjstva uče nas da zahvalimo kada primimo neki poklon, lijepu riječ ili kompliment. Mogli bismo reći da se osjećaj zahvalnosti pokušava usaditi u nas još u roditeljskom domu. Međutim, odrastajući dolazimo u različita životna iskušenja koja nas često odvedu na stranputice na kojima zaboravljamo na osnovne ljudske vrijednosti, kao što su ljubav, poštovanje prema sebi i drugima, davanje i primanje, zahvalnost. Zaboravljamo i sami sebe, svoje potrebe, svoje spoznaje, svoju dobrotu. Uzimamo život zdravo za gotovo, nedostaje nam zadovoljstva kao posljedica obeshrabrenosti, počinjemo se oslanjati na vanjske okolnosti.

            Nesposobnost i nemogućnost da utječemo na svoje stanje duha, da se othrvamo negativnim vanjskim utjecajima, mogu nas odvesti u razne ovisnosti koje se nametnu kao trenutno rješenje i izlazak iz postojećih problema, no zapravo su samo bijeg od stvarnosti, a na kraju, ne može se pobjeći od samoga sebe. Kad shvatimo da je način života kojim smo krenuli tek brži put do samouništenja, probudi se u nama inat, volja za životom, poželimo ponovno biti ljudi koji su vrijedni življenja. Osvrnemo se tad oko sebe i vidimo da su prvi do nas članovi naših obitelji, supruge, supružnici, djeca, roditelji i trebamo iskazati zahvalnost što su još tu. Zatim vidimo liječnike koji su nas stručnošću i iskusnom rukom proveli kroz patnje apstinencije te ponovno u nama probudili svijest da želimo živjeti dostojanstveno. Sljedeći korak je prihvaćanje činjenice da vlastitim snagama moramo u sebi opet pronaći osobu koja je sposobna voljeti, ponuditi svoju pomoć, osobu koja daje od sebe, osobu koja je zahvalna za povratak u život.

            Istina je da u ovom slomljenom svijetu nema izvora zadovoljstva gdje možemo doći i vrčem zagrabiti zadovoljstva koliko nam je potrebno da preživimo dan. Zadovoljstvo je unutarnje stanje, proizlazi iz nas samih, iz našeg odnosa i spoznaje samog sebe. Mnogi ljudi imaju osjećaj da su zaglavili u svojim trenutnim okolnostima, da su zarobljeni ili ograničeni. Previše pažnje poklanjaju vanjskim utjecajima, premalo se oslanjajući na vlastiti unutarnji glas. A sadašnje okolnosti, kakve god bile, samo su trenutna stvarnost koja će se početi mijenjati kada počnemo razumijevati i shvaćati da je svaki naš dan jedinstven i neponovljiv, dan od Boga i na nama je da ga osmislimo, učinimo posebnim. 

            U svemu tome zahvalnost ima veliku ulogu: biti zahvalan znači stalno otkrivati darove i darovatelje, otkrivati dobre stvari i dobre ljude. Zato je zahvalnost i put do sreće, trebamo biti zahvalni na svakom novom danu, zahvalni Bogu što smo živi, zdravi, zahvalni prema našim najbližima zbog toga što su uz nas i „kad je vrijeme kiša i kad sunce sja“. Zahvalnost nas odgaja da i sami budemo darovatelji drugima, da budemo spremni drugima dati i ono što nije samo po sebi dano.

            Postoji priča o čovjeku koji je otkrio spremište u kojem đavao čuva svoje sjeme spremno za sjetvu u ljudska srca. Čovjek je primijetio da đavao ima najviše sjemena obeshrabrenosti. Kada ga ja pitao o tome, đavao je odgovorio da je to sjeme najbolje jer raste svugdje gdje ga posije, osim na jednom mjestu. „A gdje je to jedno mjesto?“ upitao je čovjek. Đavao je odgovorio tužno: „U srcu zahvalna čovjeka“.

            Zahvalnost, bilo da je primamo ili je dajemo, ne samo da donosi zadovoljstvo, ona proizvodi upornosti i snagu. Bog dopušta određene poteškoće u našem životu, kako bismo imali priliku biti zahvalni. Lako je biti zahvalan kada je sve dobro i mirno, ali pravi test zahvalnosti dolazi u oluji, kada su teškoće sakrile vidik i čini nam se da im nema kraja, a naša volja čini izbor i ne ostavlja mjesta obeshrabrenosti i nezadovoljstvu.

            Moć zahvalnosti uzdiže se iznad svega ostalog. Budite zahvalni na onome što imate sada. Kad počnete razmišljati o svemu onome na čemu možete biti zahvalni, zapanjit ćete se kad shvatite da se neprestano javljaju nove stvari na kojima možete biti zahvalni. Samo morate početi, a zakon privlačnosti primit će te misli ispunjene zahvalnošću. Naći ćete se na frekvenciji zahvalnosti i sva će dobra ovoga svijeta biti vaša.

            Primjerice, iza nas su još jedni blagdani koje smo, nažalost, sveli na pretjerivanje u svakom pogledu, pravdajući se izjavom kako si barem jednom godišnje trebamo priuštiti sve i svašta. Zamka u koju često padamo je fokusiranje na ono što nemamo, na ono što nije prisutno u našoj svakodnevici. A gdje je zahvalnost na onome što imamo? Koliko ste zapravo zahvalni? Zahvalnost je neophodna ako želimo stalno napredovati i uživati u životu. Trebamo cijeniti ono što imamo, osvijestiti svoja postignuća. Tek tada možemo očekivati skladan napredak. Ništa novo ne može ući u naš život ako nismo zahvalni na onome što je već prisutno. Imati obitelj i prijatelje koji nam pružaju potporu pravi je blagoslov.

Stoga nemojte provesti ni jedan dan bez zahvalnosti na svemu onom čime ste blagoslovljeni.

Ljubav i zahvalnost mogu razdvajati mora, pokretati planine i činiti čuda.

 Vera Majdek

Dubrovački pogled: Sretni smijeh tužnih žena

Dok je alkoholizam muškaraca i njihova svakodnevna «veselost» izazvana prekomjernim pijenjem još uvijek nešto što društvo tolerira, ili opravdava nesrećom ili srećom koju muškarac proživljava, pijane žene najčešće izazivaju gađenje, odvratnost i osudu okoline. Umjesto pomoći obitelji i najbližih, žene alkoholičari najčešće su prepuštene samima sebi, jer je ženski alkoholizam nedopustiv i sramotan, i obitelji i društvu.

Stoga su i nužna stručna pomoć i liječenje najčešće zakašnjeli. Žene je najčešće ne traže same. Ne traže je same, iako odlaze na liječenje upravo u trenutku kad ostanu same.

Ako je istina da alkoholičari lažu, onda je još veća istina da žene alkoholičari lažu najviše. Sebi.

Ne samo kad je u pitanju njihovo opijanje, već i osobni život, koji žive svakodnevno, kao majke, domaćice, radnice, supruge ili ljubavnice. Naučene odmalena da su one te koje su isključivo odgovorne za sreću i boljitak svoje obitelji, da su one te koje se moraju žrtvovati i odricati kako bi svi oko njih bili zadovoljni, nahranjeni, odjeveni, pripremljeni za izvršavanje njihovih obveza. U našem primitivnom i siromašnom društvu, koje ženu još uvijek drži zarobljenom u kući, istodobno je prisiljavajući i da radi jer jedna plaća u obitelji počesto nije dovoljna, žene najčešće glume sreću utapajući svoje nezadovoljstvo u piću. Tajno. Ili barem misle da to nitko ne primjećuje dok se sretno smiju, lažući drugima. I, još gore i pogubnije, sebi.

Razgovarajući o tome sa članicama dubrovačkog  Kluba liječenih alkoholičara, bez obzira na njihovu dob ili obrazovanje, lako je uočiti tu zajedničku karakteristiku «nepodnošljive lakoće postojanja» kojoj one jednostavno nisu dorasle. Previše uloga u kojima moraju biti savršene, previše briga kojima su izložene, od onih najčešćih, vezanih uz plaćanje računa i golu egzistenciju do odgovornosti o odgoju djece, ili brizi o kućanstvu i odnosima s mužem, kojeg nastoje «poštedjeti života», žene sve više iscrpljuje, čini ih nezadovoljnima i nesretnima. A kako su naučene, krivo, da u svemu moraju biti uspješne, najčešće za sve probleme u obitelji okrivljuju sebe. I posežu za pićem koje zamagljuje grubost života i čini ga podnošljivijim. 

Doživljavajući i svoju bolest kao svoj neuspjeh, žene skrivaju svoju bol, svoj osjećaj promašenosti ili neuspjeha u braku posežući za kapljicom kao dopingom koji im olakšava život. Ili, barem odgađa susret sa stvarnošću koja im je postala preteška, i ublažava osjećaj neuspjeha i nemoći kojem su izložene. Nemoći iz koje samo alkoholizirane mogu «gurati dalje»,  a da se ne pitaju prečesto gdje su one same u svim tim ulogama koje ispunjavaju.     

I dok je alkoholizam muškaraca i njihova svakodnevna «veselost» izazvana prekomjernim pijenjem još uvijek nešto što društvo tolerira, ili opravdava nesrećom ili srećom koju muškarac proživljava, pijane žene najčešće izazivaju gađenje, odvratnost i osudu okoline. Umjesto pomoći obitelji i najbližih, žene alkoholičari najčešće su prepuštene samima sebi, jer je ženski alkoholizam nedopustiv i sramotan. I obitelji i društvu.

A to je i razlog da žene svoju bolest skrivaju sve dok ona posve ne razori i njih i obitelj, a tek se rijetke odlučuju za liječenje jer su postale svjesne svoje bolest i nemoći.

Stoga su i nužna stručna pomoć i liječenje najčešće zakašnjeli. Žene je najčešće ne traže same. Ne traže je same iako odlaze na liječenje upravo u trenutku kad ostanu same.

Ostavljene od muževa kojima je «dosta svega», napuštene od djece koja ranjavana dugogodišnjom ljubavlju alkoholizirane majke nastoje pobjeći od nove boli koja je sastavni dio alkoholizma, zaboravljene od prijatelja i prognane iz roditeljskog doma, žene ne dolaze na liječenje od alkoholizma, već najčešće stoga što su im posve razoreni mozak ili neki drugi vitalni organi. Ili su prisiljene, na neki način i emocionalno ucijenjene, od Centra za socijalnu skrb koji im prijeti oduzimanjem djece. I tek u tom trenutku, kad proces liječenja započne, kad prođe faza triježnjenja, kad doista shvate gdje ih je taj dugogodišnji sretni smijeh doveo, koliko je tuge i nesreće skrivao, žene shvate svu dubinu i težinu svoje bolesti. I činjenicu da ih je utrka za srećom, s bocom u ruci, dovela upravo do mjesta koje su tako grčevito živeći svoju svakodnevicu pokušavale izbjeći. Do samoće i hladnoće. A kako živjeti drukčije, kako ponovo otkriti sebe i sebi pružiti novu šansu u životu, polako uče u klubu. Možda, jednog dana, i u klubu doista sretnih žena.   

Marina Zec-Miović

◄ strana 13

Alk. gl. 3 /2008 (153) str. 17,18

strana 19 ►

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, D. Vodopivec, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. Pretplata se uplaćuje na žiro račun 2340009-1100137559 poziv na broj 1222147, s naznakom

 "Zajednica KLA, za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES