početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

◄ strana 10

Alk. gl. 11/2007 (149) str. 11-13

strana 14 ►

KAKO TO RADE U HERCEGOVINI

Iz Mostara

Priča nadomjesne obitelji

U smiraj ovoga 8. lipnja, dok vam pripovijedam svoju priču osjećam potpuno unutarnje smirenje. Najdublji osjećaj spoznaje smisla vlastitog postojanja je spoznaja da si pomogao nekome da ruševine u sebi raščisti i počne graditi novi dom. Od jedne beskonačno duge ulice trpljenja, iskušenja, nasilja, svijesti pomućene od alkohola, postane ulica nade, vjere i obnove.

Priča bi ukratko izgleda ovako:

Vijest me je ostavila bez riječi i bez sna. Dvoje djece moje rođakinje Elice završilo je u domu za nezbrinutu djecu. Razlog - alkoholizam cijele obitelji: nje, njezinog muža i svekrve. Pitala sam se tada kako dvoje mladih i zdravih ljudi mogu doći do toga. Nisam znala da zapravo nisu zdravi i da je alkoholizam bolest, ­teška obiteljska bolest. U prvi mah pomislila sam kako bih mogla ubiti sve troje da ih sretnem. Nisam ni pomišljala stupiti u kontakt s njima. Mislila sam samo da treba pomoći djeci. Moja mama i sestra otišle su posjetiti djecu u domu. Kad su se vratile, sve tri smo plakale.

“ Sposobnost da suosjećate s drugim ljudima daje vašem životu najdublji smisao i značaj. “ Pablo Casals

Uskoro smo ipak shvatili da se djeci ne može pomoći noseći im ponekad ponešto u dom. Time im samo, poput roditelja, krademo život. Patnja njih, nevino osuđenih, imat će smisao samo ako se pomogne njihovim roditeljima da savladaju zlo koje unose u sebe.

Zovnula sam Elicu i ponudila joj našu pomoć. Tragovi suza na njezinim obrazima i modrilo ispod očiju kakvo nikada nisam vidjela pokazivali su lice s tragovima očajne borbe. Rekla sam joj da me ne zanima što je bilo nego samo što će biti, što će oni poduzeti da počnu živjeti normalno i da im se djeca vrate. Odgovorila mi je kako više ne piju i da je spremna učiniti sve da se djeca vrate.

Prvi put sam otišla k njima sa sestrom. Atmosfera je bila depresivna. Zidovi su bili smeđi, nisu krečeni tko zna od kada, stari propali namještaj se raspadao. Ulaz u kuću je zaudarao od zečeva koje drže i očito ne čiste redovito. On mi je bio sumnjiv. Nije bio pijan, ali nisam sigurna da nije pio.

Otkad sam se uključila u ovu priču, moja rođakinja i njezina svekrva su već bile prestale piti i nisu mi više nikada bile sumnjive što se tiče alkohola. S njezinim mužem je situacija bila drugačija. Povremeno je pio. Odbijao je suradnju. Situacija je bila dosta teška. Dolazila bih povremeno kod njih, a radnja bi se uvijek odvijala po istom scenariju. Strpljivo sam slušala priče iz prošlosti kad se dobro živjelo, a kojima je bio opsjednut njezin muž. Umjesto suočavanja s problemima, on je bježao od njih. Tražio je vlastite koordinate i misaoni sustav za plovidbu u prošlost. Bilo ga je strah od nepoznatog i neotkrivenog trijeznog stanja. Bio je potišten, utučen, nepoticajan. Vodili smo jalove polemike i nadmudrivanja. Imao je krivu idealiziranu sliku sebe i sliku krivnje kod svih ostalih, posebice djelatnika centra za socijalni rad. Povremeno se služio taktikom prividnog sudjelovanja. Sve to vrijeme Elica bi ga uglavnom, kumila i molila da surađuje i plakala. I ja bih ponekad uvečer zaplakala i molila Boga da pogleda na njih, da ih zaštiti i prosvijetli im pamet.

U međuvremenu sam i službeno postala njihova nadomjesna obitelj. Počeli smo dolaziti u alkohološku školu kod gđe. Matović, utorkom i četvrtkom te nakon toga ostajali na sastancima kluba. Ponedjeljkom smo išli u KLA koji vodi ravnateljica centra za socijalnu skrb, gđa. Zora Dujmović. Djecu smo uključili u školu zdravog življenja kod gđe. Matović. Svakoga petka bih odgovarala za njihovo preuzimanje iz doma i vraćala ih. Osim vikenda, imala sam slobodnu samo srijedu. Potpuno sam se posvetila njima. Njihova zauzetost je značila da imaju manje mogućnosti da piju, a da se ne primijeti. Srećom, imala sam podršku svoje i sestrine obitelji. Ja sam bila istureni igrač.

Kada sam ozbiljno dovela u pitanje ovu svoju ljudsku misiju, dogodilo se čudo. Na samom početku uključivanja u alkohološku školu, sasvim sam slučajno otkrila u telefonskom razgovoru da je pijan. Odmah sam ga napala, što sam učinila i sutradan kad sam otišla kod njih. Razgovor je bio oštar. Bilo mi je sve teže pratiti i shvaćati ovaj životni put. Bit moga govora bila je da će se ovo riješiti s njim ili bez njega i da je izbor na njemu.

Kasno te večeri dobila sam poruku na mobitel da pristaje na sve i da će potpuno surađivati, te da je svjestan da je to jedini ispravan stav. Iskreno, bila sam skeptična. Međutim, tu je večer, vjerojatno u nimalo lakoj borbi sa samim sobom, razmišljao  o patnji i grijehu koji je priuštio svojoj djeci, te o iskupljenju i duhovnoj obnovi. Počeo je svladavanje zla u sebi. Moram reći da to bez pogreške traje do danas, već dva mjeseca.

Formula ove alkemije, razdoblja apstinencije, nije poznata, a ja bih rekla, samo čvrsta volja i jak motiv. Oni su sada obitelj koja zavrjeđuje divljenje. Istina, ovo je tek početak, ali početak koji obećava. To su potpuno druge osobe. Dom je okrečen, prozračan, obnovljen namještaj. Zečevi se uredno čiste i nema nikakvog neugodnog mirisa. Vrt koji je bio zapušten uredno se održava i pun je povrća. Uredno su završili alkohološku školu, za što danas dobivaju svjedodžbu. Djeca su se vratila nakon tri godine. Redovito posjećuju klub. Svako jutro prije posla svratim do njih i dam im antabus. To je dom u koji se uselio smijeh, a ako se ponekad i podigne glas, to je glas trijeznih ljudi. On više ne živi u prošlosti, već je čvrsto u sadašnjosti i okrenut budućnosti. Nadamo se da će se uskoro naći i posao.

Na kraju bih još htjela istaknuti sljedeće: svakodnevno ponavljaju da su mi neizmjerno zahvalni na svemu što sam učinila za njih. Međutim, htjela bih naglasiti značenje koje je za mene imao i ima klub, a posebice gđa. Nada Matović, njezina neiscrpna energija i neuništivi duh. Sve sam naučila od nje.

Dolazeći u klub kod gđe. Nade zatekla sam neka poznata lica. Bilo im je jako neugodno. Neka nikome ne bude neugodno. Vi radite ono što nedostaje većini trezvenjaka - pročišćujete svijest i učvršćujete odlučnost, obnavljate moralna načela.

Borba s alkoholom sve nas promijeni. Da bismo psihički preživjeli i mi koji smo potpora i oni kojima smo potpora, s nekim moramo podijeliti iskustva. Svi imamo potrebu za pričanjem i da nas slušaju. Ma kako to teško zvučalo, gotovo moramo govoriti da bismo preživjeli. I nitko nas ne može razumjeti, osim onih koji su prošli isto što i ml. Nitko neće moći razumjeti nove koji dolaze zbunjeni, kršeći ruke, gledajući u pod, negirajući povode i razloge zbog kojih su tu kao mi, jer smo bili isti takvi.

Pogledaj oko sebe - i vidjet ćeš koliki čekaju na tvoje prijateljstvo, na tvoj osmijeh.

Arsene Garnier

Moj glas i poruka i onima kojima sam nadomjesna obitelj i svima ostalima je: oslobodite se stida i kompleksa krivnje. Vi ste nadvladali otuđenost koju je prouzročio alkohol, usamljenost, duševni nemir, traženje, raskid s prošlošću, neizvjesnost budućnosti i nesnalaženje u početku apstinencije i to je vrijedno poštovanja. Ne zaboravite značenje koje klub ima za održavanje apstinencije. Iako sam smirena,  jer nijedno od njih troje ne pije, ponekad me uznemiri recidiv nekih od članova. Ali naučila sam da  to ne treba promatrati kao neuspjeh, već treba nastaviti borbu.

Život teče dalje, što je naša osnovna odlika.

Vesna Krešić, nadomjesna obitelj

----:oOo:----

Plan rehabilitacije

Pozdravljam sve članove klubova liječenih alkoholičara, sve stručne suradnike, a posebno gđu. Nadu Matović i moju nadomjesnu obitelj Vesnu Krešić.

Predstavljanje

Zovem se Ernad Patak. Rođen sam 1968. godine  u Mostaru. Oženjen sam i imam dvoje djece. Po zanimanju sam elektrotehničar. Bez zaposlenja sam.

Počeo sam piti po jedno pivo dok sam, kao momak, s prijateljima izlazio u grad. Tada nisam ni bio svjestan da me ta poneka piva može odvesti u zlo i mračnu stranu života zvanu alkoholizam.

Bio sam veseo momak, društven, pun optimizma i samopouzdanja. Nisam nikad volio društva u kojima se bančilo, previše pilo, čak sam ih izbjegavao. Otac mi je bio dobro materijalno situiran. Pružio mi je lijep život, tako da nisam imao nekih problema kakve su, u to vrijeme, imali moji prijatelji. Nisam se opuštao jer to nisam volio, a i nisam imao potrebu. Čak bih pokušavao i pomoći prijatelju kada bi se našao u problemu i zbog toga se napio. Uvijek bih govorio da se  pićem ne rješavaju problemi. To isto su sada i meni govorili.

Gubitak oca i životne poteškoće u ratnom i poslijeratnom razdoblju navukli su me da spas nađem u ponekoj čaši rakije. Prve čaše su mi malo rasteretile psihu i pretvorile se u redovno pijenje, a od mene napravile osobu ni nalik onoj koja je bila prije - vesela, društvena i koja je davala savjete da se problemi ne rješavaju alkoholom.

Pio sam kod kuće, a društvo su mi pravile mama i žena. Od mirna momka koji je bio pun elana za životom, postao sam osoba koja je skoro vegetirala. Nisam imao volje ni za čime. Počeo sam se sve češće svađati sa ženom, da bi na kraju uslijedila intervencija policije i socijalnih radnica koje su mi djecu odvele u dom. To je bio vrlo teško razdoblje mog života. Nisam znao što učiniti. Zahvaljujući angažmanu ženine rođakinje Vesne Krešić, prestao sam piti i uključio se u alkohološku školu kod gđe. Nade Matović. Tamo sam upoznao mnoge ljude koji su imali isti problem kao i ja. Oni su mi svojim iskustvom i savjetima pomogli da uspješno apstiniram, a najveća nagrada mi je to što su mi djeca došla kući, te se ovom prilikom svima zahvaljujem.

Elementi koji potiču moju apstinenciju

- moja obitelj (tek sad vidim kako je život lijep bez alkohola i to jako cijenim)

- želja da opet budem ona osoba, vesela, društvena, koja je postojala prije pijenja

- želim nastaviti rad u klubu

Zašto ću ostati član u kluba?  

Najsnažniji razlog zbog kojega ću ostati u klubu je taj što su mi njegovi članovi pomogli da ostvarim apstinenciju i do sada uspješno apstiniram. Članovi kluba su mi pomogli da se osvrnem oko sebe i da shvatim da sam bio na ivici ponora. Riješio sam svoje najveće probleme – više ne pijem i djeca su mi se vratila. Mislim da ću, ako budem imao problem, od članova dobiti koristan savjet kako da ga riješim.

Moji prvi koraci u promjeni ponašanja

Na prvo mjesto bili stavio svoju obitelj. Ne razmišljam o alkoholu, nego sam zauzeo kritičan stav prema njemu. Sve više se otvaram prema okolini. Pružam mnogo više ljubavi djeci i supruzi. Trudim se da svaki dan zadobijem sve više povjerenja.

Što je potrebno promijeniti u načinu života?

Prvo i najvažnije je više ne piti i ne misliti o alkoholu. Treba piti antabus i kao psihičku preventivu. Treba izbjegavati sve što me podsjeća na alkohol i, ako Bog, da zaposliti se.

Što je potrebno priznati sebi?

Najpotrebnije je priznati sebi da sam alkoholičar i zauzeti kritičan stav prema alkoholu. Život s alkoholom nije nikakav. S njim gubiš sve - obitelj, zdravlje...  A tako je lijepo živjeti bez njega.

Na kraju bih zahvalio svim članovima kluba na podršci i savjetima, a posebno gđi. Nadi Matović i mojoj nadomjesnoj obitelji Vesni Krešić, koja mi je do sada bila veliki prijatelj, koja se cijelom dušom i srcem predala da mi pomogne i uspjela je.

Hvala vam!

Međugorje, 8. lipnja 2007. godine

----:oOo:----

Sekcija za zdravo življenje

Zovem se  Alen Patak. Učenik sam m razreda Sedme osnovne škole u Mostaru. Zbog nepažnje roditelja, sestra i ja smo završili u domu. Jednog dana došli su moji roditelji i rekli mi da ću svakog petka od 18.00 do 19.00 sati ići na sastanak Sekcije za zdravo življenje. Rekli su da ću tamo upoznati dosta prijatelja i da će mi biti lijepo. Kad sam prvi put došao sa sestrom, upoznao sam gospođe Nadu Matović i Muberu Đapo,  voditeljice sekcije. U sekciji učimo o ispravnom i neispravnom ponašanju. Tete nam drže predavanja o štetnosti ovisnosti o alkoholu, nikotinu i drogi. Tako mi učimo kakve nas opasnosti vrebaju ako se pije alkohol, puši duhan ili koristi droga. Te opasnosti su:

Štetnost za zdravlje, može doći do raspada obitelji, djeca krenu lošim putem. Na ovim predavanjima mi recitiramo pjesmice, čitamo sastave koje su napisali moji prijatelji o štetnosti alkohola, nikotina i droga. Na sekciji se lijepo družimo, šalimo, smijemo. To mi je pomoglo da shvatim kako je lijepo živjeti u obitelji koja ne pije alkoholna pića, kao što je moja. To mi je pomoglo da sada ovaj sastav pišem u svojoj kući, u koju smo se sestra i ja vratili, a ne iz doma. Preporučio bih i drugoj djeci, bez obzira imaju li problema, da svrate  petkom u našu sekciju, jer tu mogu naučiti sve najljepše i upoznati dobre prijatelje.

Alen Patak

----:oOo:----

◄ strana 10

Alk. gl. 11/2007 (149) str. 11-13

strana 14 ►

 

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, D. Vodopivec, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. Pretplata se uplaćuje na žiro račun 2340009-1100137559 poziv na broj 1222147, s naznakom

 "Zajednica KLA, za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES