početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

◄ strana 15

Alk. gl. 9 /2007 (147) str. 17,18

strana 19 ►

IZ KLUBOVA

Druga strana života

Prije nego što počnem pisati o drugoj stranici mog života, željela bih vam reći da nikad više ne bih voljela da se ponovi prošlost.

Iza mene je bolno i gorko iskustvo, prošlost puna boli, gorčine, iz meni nekog nepoznatog početka zla. Ne ponovilo se više nikada ni meni ni bilo kome na svitu što se bolesti tiče. A opet, u tom tamnom svitu bilo je puno lipih trenutaka i baš o njima bih tila pisati.

Pa počnimo ispočetka. Od mog prvog dana liječenja u Jankomiru.

Bilo je proliće. Najlipše godišnje doba, barem u Dalmaciji. Cili Split u cvatu, posvuda se širi miris mora, borova, cvića. Ljudi šetaju u novoj garderobi, dica se ljuljaju u parku, odzvanja osmijeh niz cilu rivu, oko mene se sve budi!

Oko mene kažem, jer ja sam bila mrtva.  Moja je duša jecala. Ničemu se nisam radovala. Kao što je moja duša bila mrtva i siva, takav me je dočekao i Zagreb. Grad kojeg sam prije, bez razloga, smatrala hladnim. Dočekao me Jankomir kojega sam, slušajući priče, prezirala. I u njemu neki čudni ljudi koji su me gledali kao da sam stigla s druge planete. Ni u snu nisam pomišljala da ću se sprijateljiti s nekima od njih. Bože sačuvaj! Bila sam jednostavno izgubljen slučaj, što mi je savršeno odgovaralo i tila sam takva i ostati. Začahurena u svojoj ljušturi. Nisam željela da itko pokuca na vrata moje duše ili osjeti bar malo topline u meni. Tako je počelo. Bila sam svjesna da sam sama kriva za stanje u koje sam se dovela. Kriva za bijeg od nekog neprijatelja koji me silom doveo ovdje. Tad još nisam znala da sam zapravo sama sebi neprijatelj i da od tog neprijatelja ne mogu pobjeći. Počeli su dani liječenja otupljenosti, ali ne želim puno pisati o doktorima i cilom medicinskom osoblju. Za njih samo mogu reći da su bili dobri i radili svoj posao. Želim pisati o ljudima s kojima sam provela dane i mjesece. Dane koji su u početku prolazili sporo, gotovo kao da je vrime stalo. Dugo sam bila na „promatranju“ svih mojih dosadašnjih prijatelja kao neki pomalo drugačiji slučaj, počevši od dijalekta, čestog plakanja, izgubljenosti, nezainteresiranosti…  Ali jednog jutra se dogodilo čudo. Uhvatila sam samu sebe kako pivam u kupaoni. Izgledalo je da sam skroz poludjela. Pacijenti su me ponovo gledali čudno. I onda su se počela rađati stidljiva prijateljstva. Ubrzo se na tjelovježbi, ujutro u osam sati, čula pisma „Dalmacija u mom oku“. I svi smo je pivali! Kao da nas je to sve zbližilo. Svi, cila moja četvrta mala grupa, kucala je jednim srcem i disala jednim plućima. Nisam se više osjećala kao stranac. Jednostavno, bez obzira na sve, bilo mi je lipo. Prihvatila sam ljude oko sebe kao veliku složenu obitelj. Nismo puno pričali o bolesti u slobodno vrime. Živili smo ka i svi drugi normalni ljudi ovoga svita. A ja više nisam brojila dane, oni su prolazili pored mene i jedino mi je bilo hladno više nego ostalima.

U Jankomiru su se događale tako lipe stvari, a kad bih bila malo nadarenija u pisanju i da ne znate di se odvija radnja, sigurno biste mislili da pišem bajku. Koliko je samo bilo toplih očiju, skrivenih simpatija, onih manje skrivenih, zaljubljenih pogleda i čistih osjećaja! Koliko poljubaca ukradenih na brzinu na nekoj klupi ili u prolazu, koliko isprepletenih ruku u jednoj rukavici. Koliko života, ljubavi u svim pacijentima. I što su se ti osjećaji više skrivali, to su bili lipši i slađi. Ponekad sam imala osjećaj da sam u vrtiću, a ne u bolnici. Nama je jednostavno tribala nečija ljubav. Terapiju smo, normalno, shvaćali ozbiljno, program isto tako. A to slobodno vrime, nikad ne mogu zaboravit!

Jednostavno se raduješ svakom osmijehu, svačijoj srići. Postaneš dio te svakodnevnice koja ti ispuni dušu pa i da možeš, ne želiš više pobjeći od nje. Ta ljubav, sloga, pomagala nam je nevjerojatno. Lipa rič ponekad je bila bolja od bilo kojeg lijeka. Topli stisak ruke, zbunjeni pogled, više od savjeta, a želja ogromna da budemo ljudi poželjni, lipi, dragi, bila je strašna sila koja nas je tirala naprid. Kad osjetiš nakon dugo vrimena da to imaš, da nisi sam, nisi manje vridan, to se zove srića. Možda smo dugo živili potisnuti tim osjećajem manje vrijednosti koji je nastao tko zna kad, tko zna di, koji je vjerojatno uzrok naše tamne strane života. A nama je tribalo tako malo, jedna lipota.

A tu lipotu imali smo sad, nesebično je poklanjajući jedni drugima. Bili smo sigurni u sebe, u uspjeh. Čestitam onima koji su doživjeli tu lipotu ljubavi prvi put u Jankomiru, pa čak i ako je bila kratkog vijeka, postojala je. Imala sam sriću što sam živjela takvim životom po prvi put, ali prvi put nikada ne možeš ponoviti.

Pamtim dan kada sam odlazila, normalno da sam bila sritna. Išla sam kući, svojoj obitelji. Ipak su me preplavile emocije, sićanja na protekle misece, sve lipe trenutke koje sam provela tu. Plačući sam pročitala na sastanku terapijske zajednice zaduženja i razrješenja. Tila sam se na kraju sa svima oprostiti. Gušile su me suze! Nisam mogla! Istrčala sam iz dvorane da me prijatelji ne vide kako plačem. Poslije sam čula, plakali su i oni. Ako sad ovo čitaju, svi će se, vjerujte, prepoznati, znati da ih još volim i da ću ih voljeti vječno. Prošlo je dosta vrimena. Ja sam sa svima ostala dobra, često se čujemo. Nadam se da ćemo se brzo vidit' na nekom neutralnom mistu, a posebno se nadam da ćemo biti zdravi. Znam da ćemo se sitit' svake minute dozvoljenih i nedozvoljenih radnji. Svi mi zreli, odrasli ljudi, živili smo neke davno zaboravljene dječje nestašluke, iz njih se rodilo vječno prijateljstvo. A da mi je netko na početku to rekao, gledala bih ga čudnije nego što su gledali mene prvih dana kad sam došla ili kad sam zapivala „Dalmaciju u mom oku“. Sad, dok ovo pišem, sve ih vidim, pa mi dođe da zapivam: „Prijatelji, često mislim na vas“.

Božica Rupe (Ena), Klub „Split“

----:oOo:----

ALKOHOL NA CESTI

Slobodna Dalmacija, 2. kolovoza 2007.

TATIN SIN HRVOJE ŽUŽIĆ (23), SIN VLASNIKA DRVNE INDUSTRIJE ’SOLIDUM’, LUĐAČKI VOZIO BMW I USMRTIO 19-GODIŠNJAKINJU

Pijan divljao 200 na sat i ubio nevinu djevojku.

Žužiću je u krvi izmjereno čak 2,45 promila alkohola, a svjedoci tvrde da je po Velikoj Mlaci vozio čak 200 kilometara na sat, i to po sredini ceste.

Piše Hajdi Karakaš Jakubin

Hrvoje Žužić (23), sin vlasnika drvne industrije "Solidum" Željka Žužića, u srijedu je oko 5.50 sati ujutro s 2,45 promila alkohola u krvi očevim skupocjenim BMW-om 745 ubio Ružicu Pavić (19) koja je bila u opel corsi, a na koju je naletio pod punim gasom u Ulici Ljudevita Posavskog.

Poduzetnikov je sin, naime, u kobno vrijeme luksuznom "bemburom" u vlasništvu Unicredit Croatia leasinga, vrijednom najmanje 850 tisuća kuna, a na korištenju u "Solidumu", jurcao Velikom Mlakom, a društvo mu je pravio 17-godišnjak. Očevici tvrde da je vozio sredinom ceste brzinom od najmanje 200 kilometara na sat. Dolaskom do raskrižja s Ulicom Dragutina Domjanića, prednjim se dijelom zabio u opel corsu koju je lijevim prometnim trakom iste ceste vozio 22-godišnji Hrvoje Matijašić. Od siline naleta corsa se zanijela te odletjela na obližnju travu, stražnjim se dijelom zabivši u rasvjetni stup. Ružica Pavić odmah je umrla, dok je njezinu dečko Hrvoju slomljena kralješnica.

Kobne zore Ružica je s dečkom pratila sestru i prijateljicu u zračnu luku Pleso. Nakon što su ih ispratili, vraćali su se kući ni ne sluteći što će ih snaći. Pokušali smo doći do komentara Željka Žužića, no u njegovoj smo tvrtki dobili kratak odgovor da je s današnjim danom na godišnjem odmoru.

Pet puta vozio pijan

Hrvoje je vozačku dozvolu dobio 2002. godine i dosad je čak 19 puta evidentiran zbog prometnih prekršaja. Od 2001. do 2005. godine uhvaćen je dok je vozio pod zabranom nakon što je ostao bez vozačke dozvole. Dva puta je prijavljen zbog vožnje bez položenog vozačkog ispita.

Pet je puta na alkotestiranju dreger pokazao prisutnost alkohola u krvi, a u šest je navrata kažnjen zbog prevelike brzine.

----:oOo:----

Nakon tragedije u Velikoj Gorici koju je skrivio sin tajkuna Žužića prim.dr.sc. Darko Breitenfeld iz Poliklinike prometne medicine upozorava:

Pijanim vozačima oduzeti automobile

Količina alkohola koju je Hrvoje Žužić imao u krvi onoga jutra kad je usmrtio Ružicu Pavić za čak 1000 puta povećava vjerojatnost prometne nesreće sa smrtnom posljedicom, kaže prim.dr.sc. Darko Breitenfeld koji godinama proučava probleme alkohola i alkoholizma.

Pojašnjava da se, primjerice u Velikoj Britaniji takvi prekršaji kažnjavaju oduzimanjem vozačke dozvole na godinu dana kada je riječ o prvoj vožnji u pijanom stanju. No,  kad se uhvati drugi puta da vozi pijan, bez dozvole ostaje na tri godine, a treći puta na 10 godina.

-Smatram da jse oduzimanje vozačke dozvole na duže vrijeme, te čak i oduzimanje automobila mjera koja takve počinitelje tjera na razmišljanje. Osim toga kad bi se za takve prekršaje izricale zatvorske kazne, to bi bilo znatno djelotvornije – smatra dr. Breitenfeld.

Najopasniji su vozači s 1,5 do 2 promila alkohola u krvi, a kod 2,55 promila alkohola u krvi vjerojatnost prometne nesreće tisuću je puta veća nego kod trijeznog vozača

Žužiću je u krvi izmjereno 2,45 promila, a tolika količina alkohola u krvi može se imati ako se popije šest do osam žestokih pića, ili tri do četiri litre piva, ili 1,5 litru vina, ili pak četiri decilitra viskija.

Dr. Breitenfeld upozorava da su vozači koji imaju problema s alkoholom najčešće ponavljači prekršaja, što dokazuju i  objavljeni podaci o mladom Žužiću. Zato se i zauzima za obvezna predavanja kod vozača koje policija ulovi s većom količinom od jednog promila alkohola u krvi, kao i ponavljačima prekršaja, te liječenje alkoholnog poremećaja.

 

Ministrove najave

Nesreća koju je skrivio tajkunov sin, na noge je digla cijelu državu, a čak je i ministar Ivica Kirin najavio da će inicirati (još jednu) promjenu zakona te strože kazne.

----:oOo:----

◄ strana 15

Alk. gl. 9 /2007 (147) str. 17,18

strana 19 ►

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, D. Vodopivec, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. Pretplata se uplaćuje na žiro račun 2340009-1100137559 poziv na broj 1222147, s naznakom

 "Zajednica KLA, za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES