početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

◄ strana 3

Alk. gl.  6 /2007 (144) str. 7-10

strana 11 ►

IZ KLUBOVA

8. godišnja skupština UKLA Virovitica

Danas je u Zavodu za javno zdravstvo "Sv. Rok" u Virovitici održana osma godišnja skupština UKLA Virovitica. Izvješća o radu u protekloj godini podnijeli su predsjednik UKLA Josip Šimon i voditeljice klubova, Margita Hajduković, vms.  i Nada Medved, ms.

U prošloj su godini najvažnije akcije bile organiziranje Večeri pučke poezije, sudjelovanje na sajmu zdravlja u Vinkovcima, berba ambrozije i provođenje projekta "Bajkama do stvarnosti". Članovima predstoji sudjelovanje na sportskim igrama KLA sjeverozapadne Hrvatske, a viša radna terapeutkinja Odjela za duševne bolesti, Dinka Ivčević, predstavila je svoj projekt "Tom i Tonka", koji će ovih dana započeti s provođenjem, a namijenjen je djeci osoba liječenih zbog duševnih  poremećaja.  Za  taj  izuzetno  kreativan projekt Dinka i UKLA Virovitica dobili su podršku Ministarstva obitelji i hrvatskih branitelja.

Skupštini su nazočili i gosti iz Našica, Vinkovaca, Slatine i Borove, gdje je u osnivanju treći klub liječenih alkoholičara, koji će biti dio Udruge Klubova (UKLA). Najvažniji dio skupštine uvijek je podjela diploma za apstinenciju koje dodjeljuje Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara. Ove godine podijeljene su diplome za jednu, dvije i za tri godine apstinencije. Članovi s pet i šest godina apstinencije bit će nagrađeni u mjesecu borbe protiv ovisnosti.

Zanimljivo je da članovi KLA broje prvi dan nakon šest mjeseci bez alkohola kao prvi dan apstinencije, tako da je godina apstinencije zapravo godina i pol bez kapi popijenog alkohola. Ne konzumira se čak ni bezalkoholno pivo. Oko 200 članova KLA možda su najtrjeznija skupina građana u našoj sredini. Za uspjeh je potrebna volja, upornost, mnogo odricanja, ali i podrške, nade i ljubavi.  

E.K.

----:oOo:----

Izborna godišnja skupština Kluba „Utrine“

Još jednom je Klub „Pešćenica“ pokazao svoju gostoljubivost, ugostivši klub Utrine u svom prostoru. Iz izvještaja kluba vidi se da su puno radili i bili vrlo kreativni. Članovi, od kojih posebno želim istaknuti gospodina Bana i gospođu Jadranku, osmišljavaju različite sadržaje - sastanke na Bundeku, izložbe, koncerte gospodina Trbovca, člana kluba, posjete drugim klubovima itd.

Uz klupskog terapeuta, prim. dr. sc. Željka Marinića, skupštini je prisustvovao stručni tim PB „Sveti Ivan“, kao i naš neumorni alkoholog, doc. dr. sc. Darko Breitenfeld, nezaobilazni pobratimski klub iz Čakovca i puno članova naših klubova iz cijele Hrvatske.

Skupština je odisala posebnom toplinom i svečanim ugođajem. Okupila je brojne jubilarce koji apstiniraju od jedne do deset godina. Bilo ih je prelijepo vidjeti s članovima njihovih obitelji u dugačkom redu ispred radnog predsjedništva. Ruže im je dijelio prim. dr. sc. Željko Marinić, čovjek koji nam nesebično pomaže dugi niz godina. Svojom toplinom pronalazi put do našeg srca, a mi mu otvaramo dušu. Ne ističe svoj intelekt i govorničku sposobnost nego traži način da nam bude što bliži.

Toplina i ljubaznost umanjuju naš strah, potiču samopoštovanje, povjerenje, volju za liječenjem i nadu za uspjeh u njemu. Posebno mi se svidjela tema domaće zadaće „Što mi znači srijeda?“ koju je trebalo obraditi u pisanom obliku. Odgovori su bili različiti i doista iskreni. Nekome znači sve, nekome još ništa, a nekome će možda u budućnosti značiti puno. Mene je ovaj skup učinio vrlo sretnom jer sam našla unutarnji mir i sklad sa svojom okolinom, jer sam izabrala zdrav i kvalitetan način života i jer sam sretna i kroz sreću drugih. Još jednom sam učvrstila svoju snagu i samopouzdanje. Hvala „Utrine“!

Zdenka Majkić, Klub „Maksimirska naselja

----:oOo:----

Terapijsko druženje

U skladu s tradicijom, članovi Kluba liječenih alkoholičara „Nada“ iz Kotoribe krajem travnja organiziraju druženje svojih članova i njihovih obitelji. Omiljeno okupljalište im je krajolik uz rijeku Muru gdje ih je u svojoj kučici za odmor ugostio njihov član Antun Jakupak. On je na to ponosan, odnosno ponosan je na kučicu koju je uspio izgraditi kroz svoju 14-godišnju apstinenciju. Klupska terapeutkinja Veronika Matotek kaže da ovakvo druženje pruža dodatnu terapijsku vrijednost i da za njih mora pronaći vremena svaki član obitelji iz redova liječenih alkoholičara, a to im je dodatna potpora da ustraju na apstinencijskom putu i obiteljskoj terapiji.

Tekst i snimka: Mladen Grubić

----:oOo:----

3. godišnja skupština Kluba «Kašina - Centar»

Popodnevno sunce se probijalo kroz krošnje drveća, sunce se igralo sjenama grana predivnih zelenih boja. Meteorolozi su najavili popodnevnu kišu, a zašto baš danas da nam pokvari ovaj prekrasan dan? Ipak, ni kišica koja se spustila nad Kašinom ništa nije mogla učiniti, kako je pala, tako je brzo i prestala. Opet sunce, dolazim u Kašinu s našim najmlađim sinom jer je danas 3. godišnja skupština Kluba liječenih alkoholičara «Kašina - Centar».

Naš predsjednik Kluba, g. Franjo Habljak dočekuje goste u Kašini. Osmjeh mu ne silazi s lica. Kako je koji gost stigao, sa svakim se pozdravlja, sa svakim razgovara s osmjehom.

O njegovom trudu, radu i borbenosti mogla bih pisati jako dugo, ali ću biti kratka. Samo se jednom rodi takav čovjek, koji se toliko zauzeo za KLA «Kašina - Centar» i za sve članove i njihovih obitelji. Klub se sada širi i postaje veći. Zapravo, osnovan je još jedan klub koji od danas počinje sa svojim radom, a zove se «Zdenac zdravlja» - samo ime govori sve.  Novi KLA  će svoje sastanke održavati svake srijede od 18.30 do ­20.00 sati, odmah poslije sastanka KLA «Kašina - Centar» koji održava sastanke u 17.00 sati.

U 17.00 sati okupio se popriličan broj naših dragih gostiju da nam uljepšaju našu godišnju skupštinu.

Gospodin Franjo pozdravlja sve prisutne goste i najavljuje Kulturno umjetničko društvo «Dragutin Domjanić» iz Vugrovca. Ništa ljepše od plesa i pjesme, zaista dirljivo.

Pozdravio nas je predsjednik Vijeća Gradske četvrti Sesvete g. Stjepan Vuglek i članovi Klubova liječenih alkoholičara iz Zagreba, Ivanić Grada, Kutine, Varaždina, Siska, Koprivnice i Bedekovčine, te članovi drugih udruga iz lokalne zajednice. Pogotovo je bio dirljiv govor prof. Radovana Tatalovića iz kaznionice u Turopolju.

Osjećala sam se sretno i uzbuđeno, bila sam puna radosti dok su naše stručne djelatnice, gđica Snježana i gđica Sunčana, dijelile priznanja članovima za apstinenciju. Neki apstiniraju kraće, a neki duže vrijeme. Pitam se, je li važno vrijeme koliko dugo se apstinira?

Moj muž još nije došao do priznanja, jer smo tek na početku nečega i kada se dogodi prva godina, bit ću najsretnija ja, naša djeca i dakako, moj muž. Tada ćemo svi stati zajedno i s ponosom ćemo primiti priznanje!

Svaki dan apstinencije teški je izazov, rizik, treba puno truda, puno toga proživjeti da bi se održala apstinencija, ali svaki dan nam donosi i novo iskustvo i mnoge radosti.

Naša djeca i ja smo dobili toliko toga otkako je moj muž krenuo pravim putem, putem sreće i ljubavi.

Zar svakom čovjeku nije potrebno bar malo ljubavi u ovim vremenima u kojima živimo?

Bogato spremljen stol, sendviči, kolači, keksi, sok, kava i razgovor, zar nam treba više, lijepe riječi, riječi podrške, pohvale članovima koji su dobili priznanja za apstinenciju. Vidjelo se da su sretni zajedno sa članovima svojih obitelji i ponosni na sebe i svoju obitelj, jer tko je primio priznanje ni ne sanja koliko je zapravo usrećio svoje najmilije.

Na kraju, samo veliko hvala svima što ste bili uz nas u najljepšim trenucima našeg Kluba.

Kašina, 18. travnja 2007. godine

Marica Josipović, članica Kluba «Kašina - Centar» i Kluba «Zdenac zdravlja»

----:oOo:----

Tri  kluba od Broda do Vukovara

Travanjsko jutro osvanulo je sunčano i vedro, što je već bio prvi znak da će izlet biti ugodan. Uobičajena subotnja gužva na slavonskobrodskoj tržnici, a poznata i nasmijana lica pristižu sa svih strana. Nekoliko zimskih mjeseci prošlo je od našeg zadnjeg putovanja u Međugorje i zaista smo radosno dočekali dan koji ćemo provesti u zajedničkom, opuštenom druženju. Ovoga puta nam je autobus sa 70 mjesta bio gotovo tijesan jer su na izlet krenula tri kluba: „Novi put“ i „Feniks SB“ iz Slavonskog Broda te „Betanija“ iz Donjih Andrijevaca. Vlč. Nikica Mihaljević, voditelj kluba „Betanija“ pokazao se kao odličan organizator i vodič, a pod budnim okom dr. Tatjane Bakule Vlaisavljević gđe. Bernarde Kovačević zaista smo imali dan za pamćenje.  Plan je bio da krenemo u obilazak poznatih kulturnih, vjerskih i po mnogočemu poznatih i značajnih mjesta u ovom dijelu Slavonije.

Prva stanica na tom putu bila je Galerija „Ivana Meštrovića“ i crkva Sv. Ivana Krstitelja u Vrpolju. Tu su nas dočekali ljubazni domaćini, voditeljica Galerije i vrpoljački župnik, te nam vrlo stručno i uz mnoštvo podataka opisali povijest i nastajanje ovako vrijednog kulturnog blaga. Galerija prepuna Meštrovićevih predivnih skulptura, crteža, dokumenata i slika iz života, rada i stvaralaštva koje je poklonio svom rodnom mjestu. U crkvi koja se još uvijek uređuje, obnovljena je krstionica gdje je Meštrović kao tek rođena beba kršten. Crkvom dominira ogroman brončani kip Ivana Krstitelja izrađen rukom velikog majstora koji svoje korijene i rodno mjesto nikada nije zaboravio.

Nakon obilaska pozdravljamo naše domaćine jer put nas vodi dalje, prema Đakovu. U autobusu smijeh i žamor, šuškaju vrećice s kiflicama i kolačima, a vlč. Nikica dijeli „svete bombone“. U središtu Đakova impozantna građevina, najveća i najljepša u ovom dijelu Slavonije, đakovačka katedrala. Svećenik koji nas je dočekao i bio nam vodič, strpljivo nam je objašnjavao sve o povijesti, gradnji, izradi orgulja i fresaka, slika i kipova. Zadivljeni veličinom, umjetnošću gradnje i uređenja čovjek se zaista zamisli, pogotovo u današnje vrijeme tehnologije kada građevine niču preko noći, koliko je strpljivih ruku ugradilo nekoliko milijuna cigala u ove zidove, koliko poteza kistom u vrijeme kada ni struje nije bilo.

U podrumu katedrale prolazimo kraj grobova biskupa, i zastajemo da se molitvom zahvalimo J. J. Strossmayeru koji nam je u 55 godina svoje službe trudom i znanjem toliko blago ostavio.

No, Đakovo nije poznato samo po katedrali, nego i po svjetski poznatom mjestu, đakovačkoj ergeli. Nekoliko stoljeća stara tradicija uzgoja lipicanaca koje generacije đakovčana s puno ljubavi njeguju, hrane, timare i treniraju. U čistim konjušnicama nitko nije ostao ravnodušan prema tim lijepim rasnim konjima, a mnogi od nas su se prvi puta u životu odvažili rukom pogladiti toplu mekanu kožu. Naš domaćin, koji od djetinjstva uživa u radu i brizi o tim rasnim životinjama, objasnio nam je mnogo o uzgoju, rodoslovlju, održavanju, ali sve su to tehnički i povijesni podaci. A mi smo vidjeli i puno mladih i djece koji s takvom pažnjom i veseljem njeguju i brinu se o konjima, da je najsigurnije jedno: možda im nekih stvari i može nedostajati, ali ljubavi sigurno imaju dovoljno. Dok se čuje rzanje i prati nas pogled pametnih očiju, pozdravljamo se s domaćinima jer smo tek na pola puta.

Idemo prema Vinkovcima, a onda u Vukovar. Naš vodič je svećenik, pa dio puta provodimo u molitvi. Bila nam je potrebna, jer svakim kilometrom bližili smo se mjestima i selima koja smo u ratnim godinama toliko puta gledali u plamenu. Mnoge su kuće obnovljene i život se vratio, ali dok se kraj ceste zeleni mlado žito i miriše nepregledno žutilo uljane repice, gotovo da ne mogu zamisliti da su ista polja bila izorana tenkovskim granatama i posijana ljudskim životima. Gotovo u tišini ulazimo u Vukovar. Trpinjska cesta, kolodvor, silos, mnoštvo spaljenih zgrada i danas sablasno izgledaju.  Izlazimo iz autobusa kraj same obale Dunava i ostajemo ovdje u šetnji, na ušću Vuke, na samom istoku naše domovine. Kupujemo suvenire i pogledom pratimo austrijsku riječnu krstaricu koja polako isplovljava iz vukovarske luke i reže Dunav klizeći uzvodno.

Autobus nas polako vozi uskim ulicama, penjemo se prema najvišoj točki Vukovara, idemo prema crkvi i samostanu Sv. Filipa i Jakova. Veliki kompleks, kraj kojega se nalazi i vukovarska Gimnazija, već je prilično uređen, ali ratna oštećenja su velika i tek se u samoj unutrašnjosti crkve i samostana vidi koliko je posla još ostalo.  Dok smo u tišini sjedili u crkvi slušajući o povijesti, gradnji i obnovi, svi smo ostali potreseni i dirnuti nakon gvardijanove priče o stradanju ovih ljudi, djeci bez roditelja, invalidima, teškim poratnim godinama i neimaštini. Slušali smo o strpljenju, oprostu i neprekidnom trudu da crkva kao utočište i utjeha neprekidno duhovno i materijalno pomaže stotinama ljudi da se obnovi i spasi pravo na dostojan život. Nakon obilaska crkve idemo prema Memorijalnom groblju, gdje pod stotinama bijelih križeva leži tolika prekinuta mladost, i Ovčare, mjesta strašnog masakra koje u cijelosti ostavlja čovjeka bez riječi.

Sve smo to bezbroj puta čuli i vidjeli u medijima, ali kada čovjek prođe onim istim putem koji je za mnoge bio i posljednji, može doživjeti i shvatiti strahotu rata. Učinilo mi se tada kako nevažno izgledaju svi naši svakodnevni problemi, prepirke i nezadovoljstva jer bismo trebali biti zahvalni na životu samom, dok gledam zeleno polje Ovčare, gdje su ostali toliki snovi, planovi i nikad ostvarene nade.

Već je kasno poslijepodne, a mi polako putujemo prema našem zadnjem odredištu, u Ilaču i crkvu Gospe od zdravlja. Prekrasno uređena mala crkvica uz koju je duboki bunar, uvijek pun svježe i hladne vode, za koju se vjeruje da je čudotvorna i ljekovita, pa je zovu Gospina vodica. Na velike crkvene   blagdane   posvećene   Gospi   ovdje  se okupljaju tisuće ljudi u molitvi za svoje zdravlje i zdravlje članova svojih obitelji, pa smo se i mi osvježili i pripremili za sv. misu koju nam je, uz pozdrav mladog ilačkog župnika, održao vlč. Nikica.

Misom i lijepom propovjedi na ovom prekrasnom mjestu, na samom kraju dana doživljaj postaje nekako ispunjen i cjelovit. Iako smo na putu proveli cijeli dan, ne osjeća se umor. Osjeća se dobro raspoloženje, spremnost na smijeh i šalu. Još jednom idemo kući obogaćeni novim saznanjima, a dan po svemu jedinstven dobiva posebnu vrijednost jer ga možeš podijeliti s bliskim i dragim ljudima.

Lipanj nam donosi novo putovanje triju klubova od Broda do Marije Bistrice.

Ivanka Korparić, predsjednica Kluba „Novi put“ iz Slavonskog Broda

----:oOo:----

◄ strana 3

Alk. gl.  6 /2007 (144) str. 7-10

strana 11 ►

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, D. Vodopivec, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. Pretplata se uplaćuje na žiro račun 2340009-1100137559 poziv na broj 1222147, s naznakom

 "Zajednica KLA, za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES