početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

◄ strana 13

Alk. gl. 5 /2007 (143) str. 16-18

strana 19 ►

PRILOZI ČITATELJA

Živjeti sa….

PTSP – psovka ili prokletstvo? Pitanje koje Vam se nameće kada se uhvatite u koštac s tom bolešću. Recite da bolujete od PTSP-a i mnoga će Vam se vrata zatvoriti. Nitko vam to neće izravno reći, ali iz postupka prema vama shvatit ćete da vam nitko zapravo ne vjeruje. Osjećat ćete se prljavo, mada ste svjesni toga da za to nemate razloga. Možda Vam se učini na trenutak da umišljate svoju bolest, a onda se sve vrati, nesanice, strah od „vraćanja filma“, gubitak samopouzdanja, nezadovoljstvo okolinom, osjećaj manje vrijednosti, bijeg u alkohol, tablete, zaborav…

PTSP, bolest psihičko-psihološke naravi, kao i sve bolesti tog tipa, vrlo je prikladna za sve simulante, ljude lošeg karaktera, koji ne žele raditi, koji žele za sebe i svoju obitelj priskrbiti veliku materijalnu korist. To je slika kakvu naše društvo ima o braniteljima oboljelim od te bolesti.

Kao supruga jednog od tih branitelja i ja bi trebala biti dio te slike. Zbog toga se osjećam, najblaže rečeno, vrlo nelagodno. I mi supruge dio smo te velike obitelji trudimo se ponijeti djelić tog teškog križa. Mnogo puta se pod njim posrne. Prepreke su velike, a mnogo puta i nepremostive. Nažalost, malo je stručnih ljudi koji su u poziciji da nam pomognu. U pravilu, zadnju riječ imaju oni koji za naše probleme nemaju previše sluha. „Pomozi si sam, pa ću ti i ja pomoći.“ – reče Bog.

Da li smo mi samo rođene s krive strane ulice? Ili je to bio loš izbor. Mogle smo odabrati nekoga s „one druge strane“. Strane koja uvijek pobjeđuje.

Mislim da bi se većina žena složila u tvrdnji da su naši momci svi vrijedni toga da i mi dignemo svoj glas. Bili su tamo gdje smo ih trebali u času kada je to bilo potrebno. Bili su spremni dati svoje živote i proživjeli strašne stvari. Pa kakvi bi oni bili ljudi kada ih strahote ne bi dirnule i ostavile traga na njima? Koja žena bi voljela za oca svome djetetu čovjeka, kojem ubiti čovjeka ne znači ništa? Koji ne trepne gledajući smrt suborca i prijatelja? Naše branitelje oboljele od PTSP-a sama bolest je obilježila za čitav život. Oni nisu više ono što su bili i ne funkcioniraju isto ni na jednom polju svog života. Da li su oni gubitnici? Mnogi ih takvima žele prikazati, jer živimo u vrlo nezdravom društvu. Za mene su oni još uvijek heroji, mada bi naša vlast bila sigurno sretnija da ih je što više u Haagu ili da si sami presude. Sretna sam što postoji naša „Udruga branitelja oboljelih od PTSP-a „ u kojoj mnogi vrijedni i dragi ljudi rade sve što je u njihovoj moći da naši branitelji dobiju moralnu zadovoljštinu za mnoge im nanesene nepravde. Kada dođem na „Klub obitelji“, porazgovaram s ostalim suprugama, kada zajedno napravimo nešto korisno za našu  Udrugu, vraćam se kući prilično kasno, priznajem umorna, ali i napunjenih baterija. Tada uvijek imam osjećaj da ipak nismo sami u svim našim nevoljama, ma kako nam teško bilo. Da naša djeca ipak imaju gdje i od koga naučiti moralne vrijednosti života kao što su: prijateljstvo, briga o ljudima, suosjećanje…  Od nas, svojih roditelja i dobrih ljudi kojih još uvijek ima.

Romana Anzulović

 (2004. g. objavljeno u Biltenu UHBLPTSP - Udruge hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a.)

----:o۞o:----

Mel Gibson osuđen na trogodišnju uvjetnu kaznu

LOS ANGELES - Američki glumac i redatelj Mel Gibson osuđen je u četvrtak na tri godine uvjetno zbog vožnje u pijanom stanju, doznaje se od pravosudnog izvora. Mel Gibson, koji nije nazočio suđenju, osuđen je i na plaćanje globe od 1300 dolara.

Glumac će morati dolaziti na sastanke Anonimnih alkoholičara pet puta tjedno tijekom četiri i pol mjeseca, a idućih sedam i pol mjeseci tri puta na tjedan. Gibson će tri mjeseca morati pohađati tečaj odvikavanja od alkohola. Vozačka dozvola mu je oduzeta na tri mjeseca. Gibson se na sudu trebao pojaviti 28. rujna, ali su njegovi odvjetnici zatražili ubrzanje sudbenog postupka. Glumac je početkom mjeseca optužen zbog vožnje u pijanom stanju i prijetila mu je zatvorska kazna od šest mjeseci.

Dana 28. srpnja policija ga je zaustavila na cesti u Malibuu, 25 km zapadno od Los Angelesa, jer je vozio 140 km/sat, dok je ograničenje bilo 65 km/sat. U vozilu je pronađena otvorena boca alkoholnog pića.

Hina, 2006.

Komentar urednice

Ukratko iz članka:

  1. tri godine uvjetno (ili 6 mjeseci zatvora)

  2. visoka globa

  3. četiri i pol mjeseca - 5 puta tjedno na sastanke AA

  4. 3 mjeseca tečaj odvikavanja od alkohola

  5. vozačka oduzeta na 3 mjeseca

Kakva bi kod nas bila presuda nekoj poznatoj osobi?

----:o۞o:----

Popustite i dopustite drugima

Ako ne uživate, tratite svoje vrijeme

Uče nas od najranije mladosti da je rad stvorio čovjeka i da bi uspio u životu, treba raditi. S tom se tvrdnjom svakako slažem, no ponekad mi se čini da to neki pojedinci doslovno shvate te u svojoj dobroj namjeri i pretjeraju. Rade bez predaha, ne uspiju odvojiti dovoljno (često ni malo) vremena za prijatelje, obitelj, neki hobi ili jednostavno, kratki predah. Možda će se netko zapitati: pa što je u tome loše? Naizgled ništa, no ako bolje promislimo, vidjet ćemo da i pretjeran rad može biti ovisnost (po nekima pozitivna?!), a to svakako nosi određene posljedice.

Razmišljajući o doprinosu zajedničkom životu pojedinih članova u obitelji, često smo spremni posebno cijeniti osobu koja najviše radi, osigurava najviše materijalnih dobara, iscrpljuje se na poslu, često i/ili u kući. No postoji mogućnost da se i u tome pretjera i u želji za što boljim obiteljskim životom, postigne suprotno.

Čitajući zanimljivu knjigu autorice Susan Jeffers ("Okončaj borbu i zapleši sa životom"), u poglavlju Oslobodite se ovisnosti o radu, našla sam odgovor na mnoga pitanja u svezi s pretjeranim radom i njegovim mogućim posljedicama. Autorica kaže da je radoholizam opsesivna potreba da se nešto radi nauštrb bogatog i uravnoteženog života. Ova opsesivna potreba može zasjeniti bliskost u obitelji, druženje s prijateljima, osobni razvoj te vrijeme odmora i zabave.

Tko može pretjerati u radu? Koja su to radna mjesta, jesu li za nekoga posebno rezervirana? Ne, radoholizam se ne događa samo onima na radnom mjestu (u užem smislu te riječi), već i domaćicama, umirovljenicima i sl. Ukratko, svima koji prisilno ustaju rano ujutro da rade na svom hobiju, domaćicama koje misle da nisu učinile dovoljno ili dovoljno dobro. Radoholizam je sve učestaliji u našem društvu. U bolnicama je sve više ljudi koji su sami uzrokovali svoju bolest. Nisu bili sposobni odvojiti vrijeme za odmor svog iscrpljenog tijela i uma. Iscrpljenost dolazi od neprestane borbe da se postigne još više i više, postoji vjerovanje da bismo uspjeli u životu moramo samo raditi, raditi, raditi: uspjeti znači biti radoholičar! Poznato je da je radoholičar, koji je saznao da će uskoro umrijeti, konačno počeo uživati u životu! Zašto? Nije se više trebao boriti!

No primjeri mnogih uspješnih ljudi, a i znanstvena istraživanja, pokazuju da ne treba biti radoholičar da bi uspio u životu. Naprotiv, utvrđeno je, da usko orijentirane, napete osobe, natjecateljski nastrojene, nisu posebno uspješne. Ovisnost o poslu nije povezana s dobrim radnim rezultatima kao ni s potrebom uzdržavanja obitelji. Radoholičar je opsjednut radom i kada ima dosta novaca. Nasuprot tome, mnogi samohrani roditelji koji su primorani više raditi, nisu nužno radoholičari.

Autorica knjige kaže: Radoholizam je droga. Sredstvo bijega. Omogućava nam da se ne suočimo sa svojom unutarnjom boli, osjećajem praznine ili nedostatkom vlastite vrijednosti, potrebe za identitetom. Možda je to i nesposobnost da ostvarimo smislenu vezu ili smo u strahu da nismo dovoljno dobri.

Takve osobe su neprekidno opterećene jer uvijek postoje pozivi na koje treba odgovoriti, osobe s kojima se treba susresti, poslovi koje treba dovršiti. No nismo nezamjenljivi, ne možemo sve uvijek obaviti, ne možemo biti savršeni. Ovako razmišljajući, varamo sami sebe i sve koji nam u životu nešto znače.

Kako naučiti biti u miru sa sobom? Važno je naučiti kako reći NE. Jann Mitchell kaže: "Popustite i dopustite drugima". Treba naučiti prepustiti ovlasti drugima, dopustiti drugima da to učine na njegov ili njezin način. Nema krivih izbora, postoje samo različiti izbori. Treba podijeliti posao. Prepuštajući ovlasti drugima, više vremena možemo posvetiti sebi, svojoj obitelji i prijateljima.

Konačno, kakve to veze ima s alkoholom i alkoholizmom? S jedne strane, osoba koja zanemaruje obitelj stvara uvjete nezadovoljstva u obitelji, nemogućnost komunikacije među članovima jer se problemi ne prepoznaju zbog zaokupljenosti samo poslom, a rješavaju alkoholom. S druge strane, radoholičar koji ima neki neriješen problem kojeg zamagljuje pretjeranim radom, može, ako ne uspije u svom poslu, također potražiti saveznika u alkoholu.

Naučiti "tratiti" vrijeme naizgled nema nikakve svrhe, no ustvari ima, jer pruža zadovoljstvo. Javio se nov način gledanja na "potraćeno vrijeme": Ako ne uživate, tratite vrijeme! Ljudska bića nisu rođena da budu savršena. Više slobodnog vremena moramo stvoriti sami, shvatiti da nismo nezamjenljivi i jedini, da ćemo više dati sebi i svojoj obitelji ako smo opušteni, zadovoljni, a za to je potrebno ostaviti dovoljno vremena za druženje s dragim osobama. Mislim da ne treba naglasiti da je to na prvom mjestu obitelj u kojoj sve počinje i završava.

Prim. dr.sc. Mirjana Marković-Glamočak,

----:o۞o:----

◄ strana 13

Alk. gl. 5 /2007 (143) str. 16-18

strana 19 ►

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, D. Vodopivec, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. Pretplata se uplaćuje na žiro račun 2340009-1100137559 poziv na broj 1222147, s naznakom

 "Zajednica KLA, za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES