početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

◄ strana 11

Alk. gl. 4 /2007 (142) str. 15

strana 16 ►

IZ KLUBOVA

Ovisnost i  branitelji  Lijepe naše!

Kao supruga dugogodišnjeg pripadnika profesionalne brigade od prvih dana Domovinskog rata, iz vlastitih iskustava i čestim druženjima s braniteljima, posebno s oboljelim od PTSP-a, promatrajući ih i pomažući im, čula sam: «Drugi se boje smrti, ja se bojim života», kako je rekao jedan oboljeli od PTSP-a. I tko se onda usuđuje reći da je to šala, umišljaj, izmišljotina. «Osobno bih na ratištu radije ostavio nogu ili ruku, ili oboje, nego dio duše, unutarnji mir i sreću...».

U današnjem vremenu, opterećenom otuđenošću, nerazumijevanjem i predrasudama, rekla bih da polako zaboravljamo naše drage branitelje i njihov neprocjenjiv doprinos u obrani i osamostaljenju lijepe naše domovine.

Oni su tu kraj nas. Pokažimo ljubav i brigu za njih! Međutim, ne lažno glumeći. Srdačnost se ne može izmisliti i odglumiti, jer svaki pokušaj njezinog lažnog iskazivanja jako se brzo i lako uoči. Ona se mora osjećati, nju treba razvijati, a kada se razvija i osjeća, ona se i iskazuje. Napomenula bih da sam emotivno vezana za naše branitelje (razlog nije potrebno ni spominjati), stoga vas molim za više tolerancije, strpljenja, razumijevanja prema njima – nažalost, i ponekim teškim ovisnicima. Biti ovisan znači ne biti slobodan, ne imati kontrolu nad svojim djelima, mislima i osjećajima.

Rat je odavno prestao. Bojišta i ratišta su nestala, detonacije utihnule, vatra više ne gori. Nema više jauka, smrada paljevine, mirisa smrti. Sve je ostalo daleko iza njih. Čini se da je sve kako je bilo. Žive, rade, stvaraju – čvrsto u sadašnjosti, okrenuti prema budućnosti.

Neki među njima, nažalost, ratuju i dalje. Dio rata ostao je zarobljen u njihovim mislima, u njihovim sjećanjima. Koliko god se to nama činilo jednostavnim, oni taj «paket» ne mogu ostaviti iza sebe. Sjećanja naviru, sustižu uspomene, slike, zvukovi, mirisi... Sve to prate žive emocije, vrlo burne i stvarne. Oboljeli i ranjeni kao da i sada proživljavaju epizodu koja se dogodila prije 5, 10 ili 15 godina, negdje na bojišnici.

Ne usuđuju se zaspati, boje se «filma». Ne usuđuju se ostati sami jer misli odmah odlete u prošlost. Ne žele u društvo iz straha da će ih netko ili nešto podsjetiti na proživljeno. Tijekom dana umorni i iscrpljeni, noću budni i preplašeni. To se rijetko čuje od njih, jer većina samo šuti: «Tko nije probao, taj ne zna koliko je noć duga, dok svi spavaju, a ja se vrtim, znojim i živciram. A da ne spominjem sve one dvojbe, propitkivanja samog sebe, čak i optuživanja do osjećaja krivice. Jesam li mogao drukčije, zašto nisam ovako ili onako, zašto je pogodilo baš njega, a ne mene...»

Danju su mrzovoljni i deprimirani, iritirani prethodnim i uplašeni predstojećom noći i danom.

Naši  ratnici se i danas bore, ali sa sadašnjošću i onima koji čine tu sadašnjost, ni krivima ni dužnima. Pokušavaju na različite načine utonuti u san bez snova. Iscrpljuju se fizičkim aktivnostima, gledaju televiziju do zore, piju lijekove i opijaju se. Sve to pomaže, ali vrlo kratko. Pogotovo alkohol. PTSP je  kao spužva za alkohol. Put od pijenja do opijanja kod običnih ljudi katkada traje vrlo kratko, ali kod pogođenih PTSP-om – ultrakratko.

Liječnici kažu da je klinička slika takvih ljudi mješavina simptoma PTSP-a i alkoholizma, s tim da jedni «hrane» druge, pojačavaju ih i naglašavaju do te mjere da to postaje neizdrživo. S druge pak strane, oboljeli imaju čvrsto opravdanje i mogu se izvlačiti na razne načine. Naravno, nama je takvo ponašanje nerazumljivo, glupo, čak i zločesto, jer kakve veze ima bomba od prije 5, 10, 15 godina i jučerašnje divljanje u gostionici? Nažalost, ima, ima, premda ta veza nije, niti smije biti opravdanje, niti se smijemo pomiriti s njim.

U ispitivanju rizičnog faktora za samoubojstvo u RH, na prvom mjestu nalazi se: «brojna stresna ratna iskustva».

Griješiti se može mišlju, riječju, djelom i propustom, uči nas kršćanski nauk.

Propust – čini se da to i nije nešto tako strašno, barem ne na prvi pogled. Svakodnevno činimo propuste. Kad malo bolje razmislimo, od propuštenog poteza može biti više štete nego od pogrešnog. Ovisnici su odličan primjer za to.

Iz vlastitog iskustva se usuđujem reći: ne napraviti ono što se mora nije puno bolje nego napraviti ono što se ne smije, koji put je i gore. Napravi bilo što, pogriješi, promaši, ali pokaži da ti je stalo! Zamijeti čovjeka pored sebe! Najteže je podnositi neizvjesnost i iščekivanje nečega, a ni sam ne znaš čega. Naša najveća slava nije u tome da nikada ne padnemo, već da se svaki put kad padnemo i podignemo.

«Zadaća obitelji jest odgojiti ljude za ljubav i živjeti za ljubav u svim odnosima s drugima, tako da se ljubav ne zatvori u samu sebe, već da ostane otvorena zajednica.» ( Ivan Pavao II).

Nemojmo dozvoliti da naši oboljeli branitelji misle da su vječiti gubitnici, predodređeni da duboko i nepovratno padnu na dno, da se vuku po blatu u svoj svojoj vjeri u nas – ljude.

Za kraj bih citirala staru poslovicu: «Ako čovjek popije malo, dobar je kao ovca, ako popije malo više, postaje hrabar kao lav, ako prevrši mjeru, okrutan je kao tigar, a ako piće postane strast, nalik je svinji koja se valja po blatu, pa tako od sebe napravi i majmuna.»

Benina Kancir, Klub Velika Gorica

----:o۞o:----

◄ strana 11

Alk. gl. 4 /2007 (142) str. 15

strana 16 ►

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, D. Vodopivec, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. Pretplata se uplaćuje na žiro račun 2340009-1100137559 poziv na broj 1222147, s naznakom

 "Zajednica KLA, za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES