početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

◄ strana 13

Alk. gl. 3 /2007 (141) str. 14.15

strana 16 ►

STRUČNI PRILOG

Oporavak alkoholičara

Dr. Robert Torre

«Mi, liječeni alkoholičari...»

«Mi, liječeni alkoholičari, višekratno smo ustvrdili i otvoreno si priznali da ne možemo umjereno piti. Naučili smo da se moramo kloniti alkohola ako želimo izbjeći osobnu životnu katastrofu i nanošenje patnje nama bliskim osobama, jer ako nastavimo s pijenjem pred nama je malo alternativa: čeka nas ulica, bolnica, zatvor ili prerana smrt.

Stoga, nastojimo nikada ne napustiti stav o načelnoj neizlječivosti naše ovisnosti o alkoholu. Bolest ovisnosti o alkoholu prihvaćamo kao manjkavu, ali neotklonjivu odredbu našeg tijela i psihe - kao što je to naša potreba za nošenjem naočala ili pak bilo koji drugi životni hendikep, odnosno kronična bolest od koje moguće bolujemo.

Ne trebamo se stidjeti zato što smo bolesni. Bolest nije sramota. Nitko ne zna točno zašto neke od osoba koje piju postaju alkoholičari a drugi ne. To nije naša krivnja. Mi nismo željeli postati alkoholičari. Mi nismo htjeli dobiti tu bolest.

Nismo se odali pijenju iz puke želje da bi uživali u patnji propadanja kroz ponore alkoholne ovisnosti. Nismo hotimice planirali činiti ono čega smo se kasnije stidjeli. Činili smo to protivno našoj zdravoj prosudbi i instinktima: bili smo bolesni, pa svojih postupaka čak nismo bili svjesni.

Jedina svrha naših okupljanja je održati vlastitu apstinenciju i, onim alkoholičarima koji nam se obrate, pomoći u nastojanjima da postignu i održe apstinenciju. Međusobno smo ujedinjeni zajedničkim problemom – ovisnošću o alkoholu. Kroz susrete, razgovore i međusobno pomaganje, nekako uspijevamo apstinirati i odoljeti porivima za ponovnim pijenjem, koji su još ne tako davno predstavljali dominantnu silu u našim životima.

Po nas, disfunkcionalne alkoholičare, stvari su više nego jasno postavljene: za nas je alkoholna ovisnost bolest na smrt. Ako pijemo, propit ćemo se a onda i umrijeti. Za nas je odluka između pijenja ili nepijenja istovjetna odluci između života i smrti. Nama je nepijenje najvažnija stvar koju životno poduzimamo, jer će nam sve u životu biti dobro ili barem podnošljivo samo ako ne pijemo.

Alkoholičar doživotno ne može povratiti mogućnost sporadičnog i kontroliranog pijenja, i zato je uvijek alkoholičar. Iz tog razloga članovi Klubova smatraju da alkoholičari moraju doživotno živjeti životnim stilom koji ne podržava pijenje, odnosno da stoga njihovi članovi moraju doživotno pohađati sastanke Klubova alkoholičara.

Put oporavka liječeni alkoholičari vole usporediti s penjanjem uz eskalator usmjeren prema dolje. Naime, čim alkoholičar prestane aktivno raditi na svom oporavku, to jest čim se prestane penjati uz stepenice eskalatora, ovaj ga odmah odvozi natrag u ponore ovisnosti. Alkoholičar će doživotno ostati na eskalatoru koji ga vuče prema dolje i da bi stajao u mjestu mora se stalno uspinjati.

Mi smo tek liječeni alkoholičari, i nismo profesionalni terapeuti. Naša isključiva kvalifikacija za pomoć drugim alkoholičarima je činjenica da smo sami prestali piti. S druge strane, svjesni smo činjenice da su alkoholičari, koji još uvijek piju, spremniji povjeriti se i povjerovati u poruku o životu bez alkohola, ukoliko im tu poruku prenosi netko tko zbori iz osobna iskustva, i ukoliko im apstinenciju svjedoči vlastitim životom.

Alkoholičari iz Klubova brinu jedni za druge, drže se zajedno, jer znaju da samo zajedno stižu do cilja, dok svaki od njih zasebno propada. Načela zajedništva pretpostavljamo pojedincima, jer smo svjesni činjenice da o našem zajedništvu u oporavku ovise naši životi i životi alkoholičara koji će nam tek pristupiti.

Alkoholičara nitko ne može tako osobno doživjeti, razumjeti ga i pomoći mu kao liječeni alkoholičari. Jedino će liječeni alkoholičari, bez traženja ičeg zauzvrat, žrtvovati vlastito vrijeme, snagu i živce kako bi pomogli alkoholičaru koji pati.»

Pomažući drugim alkoholičarima liječeni alkoholičari pomažu sebi samima

Liječenje alkoholičara u grupi alkoholičara, odnosno liječenje alkoholičara grupno psihoterapijskim postupcima, svakako je metoda izbora u liječenju alkoholne ovisnosti. I tome nije tako tek iz puko ekonomsko-organizacijskih razloga, nego stoga jer je taj pristup, između svih ostalih, dao najbolje rezultate u izlječenju alkoholičara.

Alkoholičari-apstinenti sami od sebe prepoznaju da im međusobno druženje pomaže u održavanju apstinencije, pa i dugo vremena, nakon grupnog terapijskog liječenja, ostaju u vezi i održavaju neformalne prijateljske kontakte. Kada ovisnost o alkoholu ne bi bila kronična recidivirajuća bolest, ne bi bilo ni potrebe za osnivanjem izvanbolničke mreže udruga liječenih alkoholičara. A budući je u oporavku alkoholičara najvažnije pitanje dugoročnog održavanja apstinencije, time proizlazi da su klubovi liječenih alkoholičara najvažnije mjesto u liječenju bolesti ovisnosti o alkoholu.

Većina stručnjaka za pomoć ovisnicima o alkoholu suglasna je da najveće izglede za oporavak i izlječenje imaju alkoholičari koji su dovoljno dugo i dovoljno često pohađali sastanke i pripadali bratstvu liječenih alkoholičara.

Longitudinalne studije su pokazale da članovi Klubova, čiji se oporavak temelji na duhovnosti i solidarnom altruizmu među alkoholičarima, u većoj mjeri postižu dugotrajnu, višegodišnju apstinenciju nego alkoholičari liječeni kroz medicinske ili psihološke vidove tretmana

Zapravo, liječeni alkoholičari pomažu jedni drugima kako bi pomogli sebi. I obratno, bit pomoći alkoholičaru je u njegovoj pripravi za samopomoć i za pomoć drugom alkoholičaru. Shvatili su da sami najlakše apstiniraju ako pomažu drugim alkoholičarima u apstinenciji, odnosno da najviše primaju ako sami daju.

Alkoholičari koji apstiniraju su dobrim dijelom iz zdravo sebičnih motiva zainteresirani za pomoć alkoholičarima koji još uvijek piju. Vrlo vjerojatno je da im upravo oni kao živi podsjetnici na njihovo prijašnje osobno iskustvo pijenja, pomažu da izbjegnu samozadovoljno uljuljkivanje u apstinenciji koje bi ih lako moglo zavesti u recidiv pijenja.

Počelo oporavka koja nalaže pomoć drugim alkoholičarima koji pate, je od tolike važnosti da možemo kazati kako bratstvo Klubova radi njega i postoji. Klubovi alkoholičara su puno više od pukog svežnja duhovnih počela, oni su živuća zajednica ovisnika o alkoholu koji osobnim primjerom pronose poruku apstinencije alkoholičarima koji još uvijek ne uspijevaju živjeti bez alkohola.

Ništa ne može u tolikoj mjeri učvrstiti našu odluku o nepijenju kao intenzivno pomaganje drugim alkoholičarima. Pomaganje drugom alkoholičaru drži osviještenom našu vlastitu ranjivost prema alkoholu i pijenju. U kojoj mjeri se međusobno ispomažemo, prepoznajemo i kroz brigu jedni druge potvrđujemo, toliko kao grupa liječenih alkoholičara jesmo. Jer, bez bratske solidarnosti Klubovi su ništa.

Liječeni alkoholičari međusobno skrbe jedan za drugoga, drže se zajedno, jer znaju da samo zajedno stižu do cilja, dok svaki od njih zasebno propada. Počela zajedništva u Klubovima pretpostavljena su interesima ondje udruženih pojedinaca, jer su članovi Klubova svjesni činjenice da o njihovom zajedništvu doslovno ovise životi mnogih alkoholičara.

Međusobna briga liječenih alkoholičara jednih za druge daleko je iznad one puko kurtoazne. Liječeni alkoholičari se međusobno kontaktiraju, nalaze, druže i izvan samih sastanaka Kluba. Oni uporno inzistiraju na postavci da nikakvo, ma koliko god dosljedno, pridržavanje naputaka o apstinenciji ne može zamijeniti važnost druženja s alkoholičarima koji apstiniraju unutar bratstva Klubova liječenih alkoholičara. Njihova spremnost da izađu jedan drugome u susret ide toliko daleko da oni ne samo da se liječe nego praktički i žive zajedno. Oni, naime, žive jedan za drugoga u bratstvu alkoholičara koji apstiniraju.

Družeći se s onima kojima ide, on usvaja počela po kojima mu valja živjeti da bi u sebi pokrenuo proces oporavka. Družeći se s alkoholičarima koji pokušavaju, on se kroz iskustva drugih uči i putovima koji su neprohodni, uči se na tuđim greškama, kako ne bi morao na vlastitim. Grupa mu služi kao identitetno zrcalo onoga što on jeste, što ne bi želio i što bi želio biti. Uz naznaku da se liječeni alkoholičari sastaju da bi pričali o oporavku a ne o pijenju, da bi međusobno dijelili iskustvo kako ne piti a ne kako su pili.

Ali da bi apstinirao alkoholičar-apstinent ne može tek puko slušati ili čitati premnoge pametne stvari o oporavku, koliko ih sam mora promišljati, u sintezama osobnog alkoholičarskog životopisa verbalizirati na sastancima alkoholičara koji se oporavljaju, i što je najvažnije u praktičnom smislu životom dokazivati.

___________________________________________________________

Nastavak u slijedećem broju…………..

-◄►-

◄ strana 13

Alk. gl. 3 /2007 (141) str. 14.15

strana 16 ►

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, D. Vodopivec, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. Pretplata se uplaćuje na žiro račun 2340009-1100137559 poziv na broj 1222147, s naznakom

 "Zajednica KLA, za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES