početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

◄ strana 6

Alk. gl. 3 /2007 (141) str. 8-12

strana 13 ►

IZ KLUBOVA

Izvješće s 23. izborne godišnje skupštine Kluba „Ban Keglević“ Zagreb

Godišnja i izborna skupština Kluba „Ban Keglević“ održana je 28. prosinca 2006. godine. S obzirom da se prostor Kluba „Črnomerec“ u Selskoj 3 preuređuje i dosadašnju dobru suradnju ovih klubova, odlučili smo održati zajedničke skupštine u prostoru Doma zdravlja Zapad, Prilaz baruna Filipovića 11. Skupštine su protekle u radnom, konstruktivnom okruženju, a završile u ugodnom druženju članova obaju klubova i njihovih obitelji.

Na skupštini su bili prisutni gosti iz črnomerečkih klubova, kao iz već spomenutog Kluba „Črnomerec“ s terapeutkinjom, Kluba „Medvedgrad“, Kluba „Petar Zrinski“, Kluba „Centar“ i naš dragi gost Zlatko Topalović, koji svoje dugogodišnje iskustvo nepijenja nesebično prenosi svim prisutnim članovima klubova.

Klub „Ban Keglević“ djeluje već 26 godina i to najprije u Slovenskoj 21, a od 1998. godine se, zbog nemogućnosti održavanja na tadašnjoj adresi, registrirao na adresi Doma zdravlja Zapad u čijem prostoru se od tada održavaju sastanci njegovih članova.

Tijekom 2006. godine sastanci kluba redovito su se održavali svakog četvrtka od 18 do19 sati u dvorani Doma zdravlja Zapad.

Sastancima kluba je u prosjeku prisustvovalo desetak članova, uključujući i članove obitelji, a moramo napomenuti da se klub neprestano povećava. Trenutno imamo 12 aktivnih članova kluba, iako moramo napomenuti da je fluktuacija članova tijekom 2006. godine bila veća.

U 2006. godini dobili smo šestero novih članova, od kojih je troje bilo upućeno iz PB Vrapče, iz dnevne bolnice. Naime, ovo je prvi puta u zadnjih nekoliko godina da nam je ova bolnica uputila svoje pacijente, dok je jedan prijašnji član Kluba nakon liječenja u PB Vrapče ponovno došao u klub. Ostali članovi su upućeni iz KB „Sestre Milosrdnice“ i CZSS Črnomerec.

Nakon razrješenja dosadašnjih članova predsjedništva, izabrani su novi, a za predsjednika kluba je jednoglasno izabran Zvonimir Hudak, koji je u lipnju bio upućen na seminar na temu „Tercijarna prevencija ovisnosti o alkoholu“ u KB „Sestre milosrdnice“.

Dodijeljena su tri priznanja za apstinenciju:

Zvonimiru Hudaku i Ivici Butkoviću za jednu godinu te Andriji Iliniću za dvije godine apstinencije.

Sadržaj rada kluba nastojimo učiniti zanimljivim za članove. Dana 21. siječnja 2007. godine bili smo na planiranom izletu na Sljemenu, koji će ostati u sjećanju po ugodnom druženju. Također smo razmišljali i o posjeti kazalištu. Svim članovima želimo još mnogo zajedničkih druženja u apstinenciji i novih spoznaja u našem Klubu.

Članovi Kluba „Ban Keglević“ i terapeut Ljiljana Rogić Šneperger

-◄►-

24. izborna godišnja skupština Kluba „Siget“ iz Zagreba

Dana 30. siječnja 2007. godine održana je izborna godišnja skupština Kluba „Siget“, u prisutnosti brojnih predstavnika drugih klubova i naših krovnih organizacija. Kao posebnog gosta pozdravili smo i našeg uvaženog alkohologa, prim. dr. Željka Marinića, koji ne propušta naše godišnje skupštine i koji uvijek pronalazi prave riječi kad je u pitanju napredak kluba, ali i pojedinca.

Uz uobičajeni dnevni red, kojeg je predložio predsjedavajući radnog predsjedništva, Luka Ostrihon, izabrali smo novo predsjedništvo, podijelili smo članovima kluba cvijeće i zaslužena priznanja za apstinenciju. Svakako moram spomenuti šest priznanja za jednu godinu apstinencije koje su zaslužili: Slobodan Živković, Milan Rašeta, Luka Ostrihon, Krešimir Smokrović, Oliver Baričević i Radmila Filipić. Priznanje za dvije godine apstinencije dobila je Veronika Srebočan, za pet godina Pavle Munđar i Ivan Martinjak,  a za deset godina apstinencije priznanje je dobio naš dugogodišnji predsjednik Žemva Radoš.

Nakon podjele priznanja uslijedilo je iznenađenje. Velika torta s 28 upaljenih svijećica koje su ugasili svi dobitnici priznanja.

Izabrali smo i novo predsjedništvo kluba u sastavu: Luka Ostrihon, predsjednik, Radmila Filipić, dopredsjednik, Ivan Martinjak, tajnik, te članove predsjedništva: Josip Borak, Krešo Smokrović, Milan Rašeta. Svi su oni mladi članovi kluba koji će novim idejama unaprijediti naš rad i time pomoći sebi u daljnjoj apstinenciji.

Skupština je završila uz domjenak u prijateljskom i veselom raspoloženju. Kako bi se mnogobrojni članovi klubova diljem lijepe naše upoznali s radom našeg kluba donosimo izvještaj.

-◄►-

Izvještaj o radu Kluba „Siget“ od 2002. do 2006. godine

  1. Brojno stanje kluba

Listajući prethodne izvještaje o radu kluba i uvidom u popis članova za navedeno razdoblje, došli smo do saznanja o velikoj fluktuaciji članova. Tako je, na primjer, od 19 članova na popisu iz 2003. godine ostalo na kraju godine samo 8 članova. U 2004. godini bolnice su nam poslale 10 pacijenata koji su dolazili u klub samo za vrijeme liječenja, a nakon otpusta iz bolnice izgubili smo sve njihove tragove. Znamo što to znači pa ne treba trošiti previše vremena na raspravu o tome. Nekoliko je naših članova prešlo u druge klubove radi preseljenja, i prema našim saznanjima, vrlo su vrijedni članovi svojih novih klubova.

Krajem 2005. godine i početkom 2006. godine došlo je 9 novih članova, a do kraja godine još četiri člana. Većina njih prihvatila je svoju bolest i želi sa svojom obitelji nastaviti liječenje, promijeniti način života. Shvatili su da je klub taj koji će im želju ispuniti.

Da rekapituliram: tijekom četiri godine mandata ovog predsjedništva na popisu smo imali 52 imena i prezimena, a danas imamo 18 članova, uglavnom s obiteljima.

Na kraju ovog dijela izvještaja zahvaljujemo KB „Sestre Milosrdnice“ i PB „Sv. Ivan“ koje su prepoznale naš rad i želju da pomognemo svakom novom članu da nakon bolničkog tretmana nastavi liječenje u našem klubu.

  1. Stručni rad

Naši su sastanci bili posvećeni nastavku liječenja, rehabilitaciji i resocijalizaciji članova i njihovih obitelji, a takvi trebaju biti i dalje. Za to je zadužena naša dugogodišnja terapeutkinja, prof. Erika Kovačević, koja svakoj temi prilazi stručno, profesionalno, ali i jednostavno. Iz svake teme svaki naš član može izvući zaključke koji mu pomažu u nastojanju da ostvari svoj cilj. Prof. Kovačević posebnu pažnju poklanja mladim apstinentima jer je njima na početku liječenja u klubu ona najpotrebnija.

Iz prethodnog izlaganja vidljivo je da mnogima ni jedan pristup nije dovoljno dobar, ne prihvaćaju ga, pa nastavljaju svojim putem. Znamo kojim.

Mi, koji želimo bolji život, život bez alkohola, život u kojem ćemo steći i poštovanje i nove prijatelje, od srca zahvaljujemo prof. Eriki Kovačević na njenom nesebičnom stručnom radu.

Ako se pitate jesmo li imali recidiva u ovom razdoblju, odgovor je da, nekoliko njih. Kako je recidiv sastavni dio bolesti alkoholizma, recidivima smo pristupili s dužnom pažnjom. Razgovorima, savjetima i dogovorom s bolnicama te smo recidive uspješno sanirali, a akteri sjede tu, među nama.

Uz stručni rad u klubu naši su članovi željeli više, tako da smo jedva dočekali različite edukacije u organizaciji našeg Saveza ili Zajednice KLA. Tako su četiri člana u 2004. godini prisustvovala na 1. susretu klubova ALPE ADRIJA u Opatiji. Redovito šaljemo članove na jednodnevne seminare, prisustvovali smo na nekoliko stručnih tribina itd. Povodom 20. godišnjice našeg kluba, prof. Erika Kovačević i ja sudjelovali smo u radio emisiji „Vi i vaše zdravlje“.

Dana 27. studenoga 2006. godine održali smo superviziju rada kluba. Supervizor je bio dr. Anto Orešković iz PB „Sv.Ivan“, a prisutni su bili svi članovi kluba i članovi obitelji. U lijepom i prisnom razgovoru pljuštala su pitanja, ali i stručni odgovori našeg stručnjaka. Pitanja i odgovori bili su vezani za napredak rada u klubu. Kratak izvještaj sa supervizijskog sastanka možete pročitati u „Alkohološkom glasniku“ od siječnja ove godine.

Na kraju ovog dijela  izvještaja moram s ponosom

reći da smo u četiri godine našeg mandata dobro radili, što će se vidjeti kod dodjele priznanja apstinentima. Naime, za jednu godinu uspješne apstinencije danas ćemo dodijeliti šest priznanja, što je prvi puta od osnivanja našeg kluba.

  1. Ostale aktivnosti

Od početka mandata sada već starog predsjedništva težilo se da se što više članova uključi u izvanklupske aktivnosti. Ovdje ne bih kronološki nabrajao sve akcije koje su organizirali Savez, Zajednica ili drugi klubovi, ali moram reći da smo sudjelovali u svakoj od njih. Spomenut ću samo neke: „Trijezni tramvaj“, Dani udruga, obilježavanje Dana klubova, Mjesec borbe protiv alkoholizma, Večeri poezije, izleti, posjeti kazalištu i sl.

Jedan od zadataka bio nam je i povezivanje s drugim klubovima, a to smo činili tako da smo prisustvovali njihovim godišnjim skupštinama, što je pridonijelo stjecanju novih prijatelja, upoznavanju njihovog rada te učenju nečeg novog, što smo mogli ugraditi u rad našeg kluba. Redovito smo bili prisutni na sastancima Koordinacije klubova Novog Zagreba kao i na sastancima zajednice.

Na kraju želim, u ime bivšeg predsjedništva, zahvaliti svima vama, kako pojedincima tako i klubovima, KB „Sestre Milosrdnice“, PB „Sv.Ivan“, Gradskom poglavarstvu i našim krovnim organizacijama na pomoći i podršci, jer kako je podrška potrebna svakom pojedincu, tako je potrebna i za uspješan rad kluba.

Ivan Martinjak, za predsjedništvo kluba

-◄►-

Bajkama do stvarnosti - igračka za prijatelja

Članice Lions Cluba Vereucha, uz voditeljice vms. Margitu Hajduković i ms. Nadu Medved, te članove Udruge klubova liječenih alkoholičara, pridružile su se volonterskim ekipama čitača bajki, u projektu "bajkoterapije", jedinstvene metode liječenja osoba čitanjem bajkovitih priča, koju je osmislila i pokrenula dr. Branka Kandić-Splavski, osječka liječnica obiteljske medicine, ali i spisateljica u slobodno vrijeme.
Dana 20. veljače 2007. godine,  u prostorima Zavoda za javno zdravstvo "Sv.Rok" u krugu Opće bolnice u Virovitici, za djecu i unučad članova UKLA Virovitica i Lions Cluba Vereucha, djecu s Odjela za dječje bolesti OB Virovitica i djecu iz Udruge dijabetičara Virovitica, organizirana je prva radionica u sklopu projekta "BAJKAMA DO STVARNOSTI", uz podršku projektu "Virovitica - zdravi grad". Tom prilikom proslavili smo i rođendan malog Darija. Sve nas je razveselio glazbenik Krizmanić zvani Pepi.

Današnju bajku "Bijeli Klaun", Damira Miloša, interpretirala je djeci Snježana Slavić, glumica gradskog kazališta. Uz pripovjedačicu, hrpu balona, igračaka i krafni, bio je tu i pravi mađioničar Darko Domitrović Miki, te frizerka Adrijana Zoretić, koja je pomogla djeci da se što bolje izraze svojim maskama.

Mašta je nužna za razvoj ličnosti i bolje shvaćanje stvarnosti. Da bismo se razvijali, moramo se probuditi iz stogodišnjeg dječjeg sna, kao Uspavana ljepotica. Poput Zlatokose moramo naći svoje mjesto u svijetu (ni premali ni preveliki krevetić). Samo ne smijemo otvarati baš sve sobe, jer Modrobradi prijeti osvetom za neposlušnost.

Bajke su pripovijetke o nevjerojatnim i čudesnim događajima u kojima se stvarnost prepliće s fantastičnim svjetovima. U bajkama je sve moguće. Po tome su bajke nalik na snove. Sve što je moguće u snu, moguće je i u bajci. Možda je prva bajka koju je netko nekome ispričao i bila samo ispričan san. Tako piše u lektiri za četvrti razred osnovne škole.

IGRAČKE ZA PRIJATELJE DAROVALI SU DJELATNICI, SURADNICI I PACIJENTI ODJELA ZA DUŠEVNE BOLESTI OB VIROVITICA, ČLANICE LIONS CLUBA VEREUCHA I ČLANOVI UKLA VIROVITICA. OVIM PUTEM IM SVIMA ZAHVALJUJEMO U IME MALIH PRIJATELJA!

E.K

-◄☼►-

Moji klubovi

Živjela sam sretno, lijepo i zdravo sve do prije nekoliko godina. Tada se bez najave i kucanja, odjednom, sasvim slučajno u moj život uvukla loša navika koja mi je donijela zlo. Takvo zlo da ga je trebalo odmah zaustaviti jer su njegove posljedice nerijetko kobne. Ta navika naizgled je lako rješavala sve probleme, svijet je bio veseliji, ja hrabrija, ali bila sam u zabludi. Kad je to postalo svakodnevno, prijatelji su počeli odlaziti, svijet se počeo mijenjati, obitelj propadati, dok su me vrata bolnice čekala otvorena, počelo je moje liječenje. Prvi put u bolnici u Splitu. Nakon hospitalizacije je slijedio nastavak liječenja u Klubu „Split“. Moj prvi terapeut bio je gospodin Mate Smolčić. Mnogi ga znaju kao dobrog i blagog čovjeka. Dugo sam bila član KLAS-a, iako sam dolazila samo jednom tjedno, ako sam mogla i bila zdrava. Nažalost, nakon duže apstinencije sam opet pošla linijom manjeg otpora. Ovaj put sam ponovno završila u bolnici, ali ne u Splitu. Moja neodgovornost i neozbiljnost doveli su me do Zagreba – Jankomira, bolnice koje se mnogi Dalmatinci boje. Oni koji su je doživjeli, poput mene, znaju upravo suprotno. To je bolnica kao i svaka druga, s prilagođenim programom za bolesti ovisnosti, zahvaljujući radu i zalaganju dr. Željka Marinića.

On me je nakon dva tjedna liječenja poslao u Klub „Malešnica“, kao sastavni dio moga liječenja. Bila sam stranac u tom klubu i imala sam priliku uvjeriti se da su ljudi dobri.

Uostalom, među nama nema stranaca. Svi smo mi nevjerojatno slični, svi s problemima iza sebe, svi osjećajni i ranjivi. Na Malešnici sam upoznala prekrasne ljude. Ne pamtim baš sva imena, ali se sjećam Sandre, Adele, Jove, Tamare, Saše, a sva lica iz kluba također jasno žive u mom sjećanju. Svugdje bih ih prepoznala i zahvalila im što su me čuli. Posebno mi se u sjećanje urezalo ime i lik gospodina Zlatka Topolovića. Zapravo ne znam gdje on pripada, niti me to zamara. Samo znam da je taj čovjek postigao ono što je najteže - on je ČOVJEK. Bože moj, koliko jedna obična rečenica može biti jaka. Gospodin Zlatko mi je rekao da mi drži fige da uspijem u apstinenciji. A znate li koliko to znači? Kad znaš da te netko bodri, da ti vjeruje, kad ti drži fige?

Ako ne znate, a imate sličnih problema, upoznajte tog velikog čovjeka. On će vas, sigurna sam, razumjeti kao što je razumio mene. Možda više neću doći na Malešnicu, iako bih voljela da se još jednom vidimo. Međutim, nikad ne reci nikad!

Nakon liječenja sam se vratila kući u Split. Vratila sam se u moj stari-novi klub. U međuvremenu, klub je promijenio ime i adresu. Dočekali su me isti ljudi i isti terapeut, jednako dobar, jednako blag i uspješan. Upravo ovih dana moj novi klub slavi prvi rođendan pa koristim priliku da mu zaželim uspjeh u budućem radu. Željela bih u prolazu upoznati još klubova, ali isto tako želim da me kroz cijelu apstinenciju vodi čovjek koji je to i počeo, gospodin Mate Smolčić!

 Božica Rupe (Ena), Klub „Split“

-◄☼►-

Klub liječenih alkoholičara

Ako hoćete piti, to je vaš problem.

Ako hoćete prestati, a ne možete to je naš zajednički problem.

Slobodan Ivančić

Nevidljivi ubojica

Opaki je to svat, neuhvatljiv za pravdu.

Nevidljiv putuje svjetskim morima,

Prelazi planinske lance, doline i rijeke,

Zavlači se u svaki kutak planete.

I ubija nečujno, s krikom žrtve koju je obuhvatio svojim krakovima.

Zavlači se svuda: u tvornice, škole, kancelarije, stadione, koncertne hale,

Kroz ključanice bračnih loža.

Možemo ga pronaći i u bolnicama i u samostanima.

Nevidljiv je i pravda ga nije stavila na optuženičku klupu.

Niti jedna porota svijeta nije mu izrekla smrtnu kaznu,

Ali ubio je stotine milijuna,

Bezbrojne duše otišle su u propast od pipaka nevidljivog ubojice.

Da, ljudi su osuđivani, a krunski razbojnik odšetao bi do druge žrtve da je uhvati u kolo smrti.

Ime mu je ALKOHOLIZAM

I nema stvora na svijetu koji ga ne poznaje, a ubija na tisuće načina.

Ne samo izravno nego i one oko nas.

Lice mu je nakazno, odvratno, ceri nam se i unosi u duše.

A mi slabići ga prihvaćamo znajući da je smrtonosan.

KAKAV JE TO APSURD ŽIVOTA!

Onda se upitamo kako se boriti protiv tako moćnog neprijatelja?

Kako ga pobijediti kad je jači od razuma?

Teška dvojba

Rješenje nam je na dohvat.

I kao što slavni i nepobjedivi Ahilej Trojanski bijaše smrtan

Samo na peti za koju ga držaše čarobnica dok ga je uranjala u kupku

Neranjivosti

Tako je i ova neman ranjiva na pravu i nesebičnu ljubav

Koja daje sve i ništa ne traži zauzvrat,

Koja daje sebe svu bez ostataka!

Zato otvorimo prozore da uđe svjetlost ljubavi i dobrote

I nadajmo se

Da ćemo je znati dohvatiti

Jer to nam je jedini spas.

Anno domini 2007, Božidar Putra

Lijepo je biti

Lijepo je biti trijezan

lijepo je biti vrijedan

lijepo je biti pažen

lijepo je biti mažen

pa zato nemoj piti

od ljudi se kriti

sretan ćeš i ti biti,

a obitelj će te ljubiti

upamti dobro ove riječi

alkohola se odreci

u novi život kreći

svoje najmilije usreći.

Nekad i sad

Zašto sam nekad pio

i samo onda sretan bio.

Od najmilijih se krio

zar sam to htio?

Sada više ne pijem

od nikog se ne krijem

uz obitelj stalno bdijem

i slatko se smijem.

Dobar primjer svima dajmo

neka ovo ne bude tajno

neće biti baš bajno,

ali i ovako meni je sjajno.

 Slavko Bišćan, Klub „Samobor

Sjećanje na dobrog čovjeka stričeka Miću Antolovića

Poštovani čitatelji diljem lijepe naše domovine, evo prošla je godina dana od kad je stalo kucati veliko srce velikog čovjeka .... Čovjeka koji je uvijek bio spreman pružiti ruku pomoći .

No ne smijemo zaboraviti tetu Macu, blagu i uvijek ljubaznu .

Njihov dom u Šenkovcu bio je pravi terapijski centar .

U nekoliko navrata sam sa svojom suprugom Vericom posjetio Šenkovec. Uvijek smo bili srdačno dočekani, a kući ponijeli novo iskustvo i znanje . To smo kasnije primjenjivali da ojačamo svoju apstinenciju .

Dragi prijatelji, svi mi koji smo poznavali stričeka Miću, znamo, svjesni smo i osjećamo koliko nam nedostaje .

Na kraju puno toplih pozdrava od obitelji Krampač iz Preloga koja će ove godine proslaviti 10 godina apstinencije.

Vaš Joža Krampač, Klub Prelog

◄ strana 6

Alk. gl. 3 /2007 (141) str. 8-12

strana 13 ►

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, D. Vodopivec, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. Pretplata se uplaćuje na žiro račun 2340009-1100137559 poziv na broj 1222147, s naznakom

 "Zajednica KLA, za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES