početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

◄ strana 10

Alk. gl. 2 /2007 (140) str. 13-16

strana 17 ►

IZ KLUBOVA

Doček Nove godine u prostorijama Kluba „Pešćenica“

Zahvaljujući otvorenosti i prijateljskom pozivu članova Kluba „Pešćenica“, dogovorili smo se da zajedno dočekamo Novu godinu. Na dočeku su bile obitelji iz prijateljskih klubova „Obiteljski život“ iz Retkovca, „Idemo dalje“ iz  Trnave, „Susedgrad Zapad“ i „ZET Ljubljanica“, te više obitelji iz klubova „Pešćenica“. Uz veselo druženje, fina domaća jela i više vrsta sokova i kolača nismo ni osjetili kako je noć prošla. Rano ujutro, svi veseli i trijezni, uz puno dobrih želja i dojmova, razišli smo se i otišli svojim domovima. Uz želje da se i dalje družimo kroz ovu godinu i opet zajedno dočekamo Novu 2008. godinu, lijepo vas pozdravljamo!

Miro Jovanović, tajnik kluba „Pešćenica“

-►-

Božićno druženje u Slavonskom Brodu

Božićno vrijeme nije donijelo snijeg i onaj bijeli zimski pokrivač koji uvijek daje poseban ugođaj tih dana, ali je za mnoge od nas donijelo toplinu, radost, ljubav, novu nadu i snagu. Radujući se blagdanima koji nas uvijek potiču da duh dobre volje i darivanja podijelimo s drugima, i ove smo godine, u tjednu između Božića i Nove godine odlučili da jedan dan proslavimo zajedno s dragim osobama: članovima Kluba, prijateljima, članovima obitelji.

Okupili smo se u Domu za stare i nemoćne osobe u Slavonskom Brodu, ali u daleko većem broju nego proteklih godina jer je ove godine, upravo u prosincu, osnovan još jedan Klub, pa su Božićni domjenak ovoga puta priredili članovi kluba „Novi put“ i novog kluba „Feniks SB“. Naši stari prijatelji, stariji ljudi koji svoje umirovljeničke dane provode u Domu, već su nas nestrpljivo očekivali, uvijek spremni da zajedno s nama provedu svaku našu proslavu.

Stolovi su bili pretijesni za sve poslužavnike s kolačima koje su naše članice s velikom pažnjom složile i donijele za ovu priliku. Na početku našeg druženja, u ime kluba „Novi put“ pozdravila sam sve nazočne i zaželjela im Božić kakav sam imala u svojoj obitelji, a bio je najljepši Božić do sada. Dr. Tatjana Bakula Vlaisavljević, pozdravljajući nas i čestitajući nam, dijeli s nama radost, što ovaj Božić dočekuje uz još jedan Klub. Ove godine nas prvi puta pozdravlja još jedan terapeut, gđa Bernarda Kovačević, uz koju će novi klub „Feniks SB“ dočekati još puno ovakvih Božića, ozdravljenih članova i njihovih obitelji. Nakon njih nam je čestitao predsjednik novog kluba, Julijo Pisarović, i pročitao prigodnu pjesmu gđe Grozdanić, također člana kluba „Feniks SB“. Skromni Božićni pokloni kojima smo darovali naše voditelje samo su mali znak pažnje za svu brigu, potporu, znanje i vrijeme koje cijelu godinu ulažu u najvrjedniji posao: vraćanja vjere, nade i ozdravljenja u teškim situacijama borbe s ovisnošću.

Nakon čestitki i malog programa, Zoran Tomac, član kluba „Novi put“ i njegovi prijatelji otpjevali su nam nekoliko prekrasnih Božićnih pjesama, a onda smo druženje nastavili uz starogradske i zabavne. Članovi klubova, djeca, prijatelji, štićenici Doma, zajedno u plesu i pjesmi, ugodnom druženju uz brdo kolača, proveli su još jednu Božićnu večer.

Na putu kući pratila nas je gusta slavonska magla i mrak, ali toplina i svjetlost u srcu koju nam uvijek iznova pruža Božićno vrijeme, daje snagu za sve sljedeće dane koji nas čekaju u Novoj godini.

Ivanka Korparić, predsjednica Kluba „Novi put“

--

38. godišnja skupština Kluba „Naftaplin“ iz Popovače

Skupština Kluba „Naftaplin“ održana 4. prosinca 2006. godine, a bila je ujedno i izborna. Među brojnim gostima bili su i načelnik općine Popovača, dipl. ing. Josip Mišković, predstavnici HSKLA g. Damir Vodopivec i g. Zlatko Topalović, te veći broj pacijenata s odjela za alkoholizam NPB „Dr. I. Barbot“ Popovača, koji i inače dolaze na sastanke klubova i predstavnici klubova iz Vinkovaca, Slavonskog Broda, iz Kutine, Siska i Ivanić Grada. Sudionike je pozdravio tajnik Kluba, g. Ivan Franjković koji je potom podnio izvješće o njegovom radu.

Rasprava je bila dinamična. Pohvaljena je aktivnost kluba. Istaknuta je njegova privilegija što je u istom mjestu i bolnica s Odjelom za alkoholizam i Oglednim klubom, s kojima surađujemo, a tu suradnju ćemo i dalje razvijati. Više sudionika je obrazlagalo potrebu bitnog unapređenja aktivnosti u prevenciji alkoholizma, posebno među mladim naraštajem.

Uručena su priznanja za jednu, četiri i dvadeset godina apstinencije.

Upućene su zahvale HSKLA na čelu s dr. sc. Zoranom Zoričićem za poticanje stručnih aktivnosti u klubovima, ravnateljici bolnice, dr. Marini Kovač, za pružanje svekolike podrške i pomoći klubu, dipl. ing. Josipu Miškoviću, načelniku općine, za osjetljivost za klub i pružanje materijalne pomoći, dr. Zdenku Matijašecu, ravnatelju Županijskog DZ u Sisku i gospođi dipl. iur. Sani Habek, voditeljici Ispostave DZ u Kutini za dodjelu prostora za rad kluba.

Za novog predsjednika kluba izabran je g. Ivan Franjković, a za tajnika g. Marijan Matušin. Nakon službenog dijela je druženje nastavljeno u vedrom ozračju uz domjenak, kojeg je priredila bolnica.

Prim. dr. sc. Ivan Kerepčić, terapeut kluba

--

Što mi je donijela apstinencija

Počeo sam apstinirati vrlo samouvjereno, još na bolničkom liječenju. Kad se približio dan odlaska iz bolnice, misli su se počele okretati domaćem okruženju. Postavljao sam si razna pitanja, kako će funkcionirati i kako će izgledati daljnji život s obitelji, kako izaći iz kruga ljudi koji znaju gdje sam bio i zašto. Mučilo me još mnogo sličnih pitanja. Bolovanje je prošlo, otišao sam na posao. Tamo nisam imao nikakvih problema. Dolazilo je do situacija da me ljudi, mušterije i prijatelji, pozovu na piće, a što prije apstinencije nikad nisam odbijao.

Odlazimo na piće, počinju čuđenja i pitanja, zašto cola, a ne gemišt…i tako puno puta. Nekima sam rekao istinu, a nekima ne.

Apstinencija je potrajala, nagovaranja na gemišt i slično je bilo puno, poput: „Pa daj, popij čašu, ne bu ti zato niš!“. Unatoč tome, ostao sam čvrst, ali sam izgubio mnogo „takozvanih“ prijatelja. Na drugoj sam pak strani pronašao mnogo srodnih duša koje su me razumjele. Tu nije riječ samo o ljudima koji su prošli istu kalvariju kao i ja. Žao mi je onih prvih, ali sam još sretniji zbog ovih drugih. U početku je život u obitelji izgledao vrlo čudno, dođem s posla, presvučem se, pođem u kuhinju, a supruga me, kriomice, protrese od glave do pete. Razgovaramo o svačemu, a ja osjećam poglede sa svih strana. Čudni pogledi kćeri i sina. Vlada nevjerica. Razgovori, pomalo usiljeni, ali neka, mislim u sebi, nek' se led topi. Vino i podrum su odmah do kuće. Svaki moj ulazak i izlazak iz podruma je sumnjiv i provjeravan. Tako izlazim iz podruma, supruga mi prilazi, tobože da bi me nešto pitala. Znam, htjela je osjetiti kakav joj miris donosim. Pravim se da ne shvaćam i prihvaćam razgovor.

Dani prolaze, postajem sve čvršći. Osjećam drugačiji odnos, mnogo, mnogo ljepši i ugodniji. Shvaćam da se povjerenje vraća. Opet smo svi zajedno za stolom, zajedno na njivi, zajedno pred televizorom.

Osjećam da živim za njih i s njima, i obrnuto. Vratilo mi se ono što sam zamalo izgubio u ispijanju bezbroj čaša, vratila mi se moja kći, sin i supruga.

Vratila mi se moja obitelj.

Nemam ih pravo iznevjeriti.

Stjepan Puklin, Klub „Kotač“, Crveni križ Zlatar

--

Skupština KLA „Kotač“

Dana 28. studenoga 2006. godine u Zlatar Bistrici je održana Skupština Kluba liječenih alkoholičara „Kotač“,  koji djeluje pri Gradskom društvu Crvenog križa Zlatar od 1. travnja 2002. godine.

Klub ostvaruje svoje ciljeve i zadatke udruživanjem i okupljanjem liječenih alkoholičara i njihovih obitelji te pomaganjem članovima da u klubu nastave liječenje radi održavanja apstinencije i aktivnijeg uključivanja u društveni život i rad. Provodi se obiteljska terapija s ciljem promjena načina življenja obitelji i pojedinaca, obavlja se educiranje članova i njihovih obitelji te ostali vidovi pomoći koji proizlaze iz same svrhe postojanja kluba. Nastojimo ublažiti posljedice alkoholizma, pomagati u socijalnoj integraciji i prevenirati eventualne recidive.

Članovi kluba liječenih alkoholičara održali su gotovo pedeset sastanaka na kojima su prisustvovali i članovi obitelji, pripremili su i obradili dvadesetak tema vezanih uz probleme s kojima se susreću te kroz niz grupnih i individualnih razgovora stekli osjećaj sigurnosti i povjerenja, kako među sobom tako i prema stručnim voditeljicama, Nadi Fulir, vms i Mariji Tišljar, prof. defektologije. Svi članovi kluba se redovito testiraju na alkohol, što je važno ne samo radi pohađanja i prisustvovanja sastancima, nego i osiguranja kvalitete svih odnosa u grupi. Liječeni alkoholičari su kroz edukacije osvijestili potrebu poštovanja tuđeg mišljenja, suosjećanja, prepoznali su važnost tolerancije i strpljenja, objektivnog odnosa prema socijalnim kontaktima te kroz razmjenu iskustava ostvarili prijateljstva.

Na sjednici Skupštine je izabrano rukovodstvo Kluba, izabrani su predsjednik, g. Boris Prugovečki, tajnik g. Stjepan Puklin i blagajnik g. Branko Kuharić, a prisutnima su se obratile socijalne radnice Centra za socijalnu skrb Zlatar Bistrica, Kristina Kavur i Davorka Hoić, te predsjednici Kluba „Jezera“ iz Bedekovčine i Kluba „Stubica“ iz Donje Stubice koji su istakli važnost redovitog posjećivanja kluba. Članovi kluba imaju iskaznice u koje se unose i ovjeravaju podaci o prisustvovanju sastancima pa su na sjednici Skupštine uručene diplome za višegodišnju apstinenciju. U klubu je evidentirano 40 liječenih alkoholičara, od čega je povremenih 15, a stalnih, koji redovito prisustvuju sastancima sa svojom pratnjom (uža obitelj), pet članova.

Crveni križ brine o zdravlju i životu pojedinaca i obitelji kroz sve aktivnosti koje provodi pa je i klub liječenih alkoholičara važna karika u očuvanju ljudskog života i zajednice u cjelini. Razni tečajevi, predavanja i seminari o prevenciji ovisnosti, programi osposobljavanja za pružanje prve pomoći, davanje krvi, odgoj djece i mladeži u duhu humanizma i solidarnosti i niz ostalih aktivnosti svrstavaju Crveni križ u skupinu udruga koje značajno pridonose kvaliteti života svih stanovnika. U Gradskom društvu Crvenog križa Zlatar imperativ je i dalje pružiti pomoć svakom čovjeku koji tu pomoć treba i koji se obrati uredu, naglasila je ravnateljica, Vesna Pavleković, te podržala članove Kluba u nastojanju da održe svoje dostojanstvo.

V. Pavleković, Crveni križ Zlatar

--

Povodom prve godišnjice rada Kluba „Lučac- Manuš“

Evo, prošla je godina rada otkad je osnovan još jedan klub u Splitu. Nije baš novi, a opet nekako jest. Naš klub je do prošle godine djelovao u sklopu Kluba „Split“. Imali smo svoj dan, a to je bio utorak. Iako nitko nikome nije branio da dolazi sva četiri dana u tjednu, koliko je radio klub, jer su svi terapeuti na svoj način dobri, ipak je teško naći vremena za svaki od tih dana. Stoga je većina apstinenata imala svoj dan i svojeg terapeuta kojemu su najviše vjerovali. Bolje je dolaziti jedan dan, upoznati ljude i s radošću čekati upravo taj dan, nekako se osjećaš sigurniji. Jednog dana iz Zagrebačke ulice nestao je utorak. Ne kao dan u tjednu - nego naš utorak.

U prvo vrijeme, kao da je lebdio u zraku, nošen dobrim vilama, tražeći svjetlije mjesto. Pa makar to bilo privremeno ili posuđeno. Na naš dan u zagrebačkoj ulici sastaju se novi apstinenti sa svojim terapeutom, a naš utorak promijenio je mjesto i ništa drugo. Ostali su isti članovi, na čelu s našim starim, dobrim terapeutom, gospodinom Matom Smolčićem. Način rada ostao je isti, a vjera u uspjeh jača. U klubu nas ima osamnaest, a svi smo jedna duša, jedno srce, i jedna čvrsta ruka vodilja. Za sada je to mali prostor koji odiše toplinom, a vrijeme provedeno u njemu doživljavamo kao sat liječenja, ispovijesti, druženja, učenja te upoznavanja novih prijatelja i njihovih obitelji. Živimo kao složna obitelj. Živimo u slozi, s pogledom na svjetliju budućnost. Svakoga smo dana sve bliže tom svjetlu. Trnovita je bila staza, a mračan tunel vodio je do nje. Ta svjetlost bila su naša srca, u koja je trebalo vjerovati. To su srca u čiju iskrenost nikad nije posumnjao naš terapeut, za njih odavno živi, za njih se bori. Uspio je probiti se kroz naše mračne duše i upaliti plamen koji nam je očajno trebao. Kao gladnom čovjeku kruh, kao žednome voda. Zbog toga znam da će biti još bolje. Pitate se kako?

Ne mogu vam odati tu tajnu jer sve naše tajne ostaju u nama i našem klubu. Ta tek mu je godina, a ako Bog da da dočekamo sljedeću, sve će tajne biti iza nas. A danas, kad slavimo rođendan kluba, s pravom slavimo i rođendan našeg terapeuta. Smatramo da ga i on tada doživljava, samo puno emotivnije od nas, članova. Nama je preostalo da budemo sretni što vas imamo i da vam se zahvalimo na svom trudu, kojeg ste uložili kako biste nam stvorili ovaj topli klub. Hvala vam, gospodine Mate! Sretan rođendan klubu, sretan rođendan Vama! Znamo da vam danas srce kuca jače i snažnije, te da se u vama miješaju ponos i emocije. Znamo koliko nas volite.

Čuvajte vaše toplo, veliko srce za nas, vaše članove jer svima nama ste silno potrebni! Vi i klub koji ste nam stvorili. Naš i vaš klub „Lučac-Manuš“. 

Vaši vjerni članovi!

--

Klizalište

Prijatelji moji, jeste li ikad gledali klizanje na ledu? Nadam se da se svi slažete da je to najljepši sport na svijetu. Kako su samo lijepe klizačice i klizači! U prekrasnim haljinama i odijelima, ukrašene blještavilom od kojeg zastaje dah. O frizurama neću ni pisati jer nemam riječi za opisati tu ljepotu. Cijela dvorana puna je dama i gospode koja ima sreću odmarati oči jer se takvo što rijetko vidi uživo. Svi nestrpljivo čekaju početak nekih opuštenih tonova i nastup klizača. Njihove oči i uši su na vratima raja. A naši junaci, klizačice i klizači možda nervozno lome prste i gledaju na sat prije nastupa, čekajući svojih pet minuta. Slično smo se osjećali i mi, članovi Kluba „Lučac-Manuš“, 19. prosinca 2006., nešto prije pet sati. Jer tada je počeo naš nastup na kliskom ledu. U našu dvoranu stizali su gosti, svečano odjeveni, mirisni i ozbiljni. Stizali su u parovima ili sami. Neki s poklonima, neki bez njih, nije bitno. Bitno je da su došli pogledati naše još nesigurne korake, ocijeniti naš ples. Još nedavno možda, imali su priliku negdje na cesti vidjeti naš nesiguran korak i pognut pogled. A danas je naš korak teži i nesigurniji. Prisutno je u nama ono što smo odavno negdje davno zaboravili, strah, trema, kritika i ponos. Iako smo odjenuli najljepšu odoru i svi bili kod frizera tog dana, ruke su se tresle, a srce podivljalo čekajući početak. Napokon se začuo glas terapeuta. Zvučao je kao najljepša muzika. Drvenim nogama i osmjehom, dočekali smo goste visoka čela i čistog pogleda. Trema je jenjavala, naš korak bio sve sigurniji.

Led se topio dok je orkestar svirao himnu. Klizaljke nam više nisu trebale. Plesali smo sigurno bez njih, a namješteni osmijeh pretvorio se u prijateljski i iskreni. Nestalo je drhtanja ruku, svaki stisak bio je čvrst, a čestitka topla.

Govori i pohvale naših uvaženih gostiju upućene nama i našem klubu izmamili su suze u očima. Trijumfirali smo jer smo znali da smo u polufinalu. Do samog finala bilo je lakše. Uz pjesmu, ples, kolače i prijateljske razgovore zaboravili smo na trenutke prošlosti i nesiguran hod. Ali nismo zaboravili minulu godinu dana neizmjerne želje da uspijemo, nismo zaboravili da smo mi domaćini. Na kraju našeg druženja, kada se trebalo zahvaliti svim dragim prijateljima, gostima, odjednom se pri izgovoru vratila trema, a glas je podrhtavao. Od sreće i od radosti. Ponovno su suze krenule iz srca i uporno željele poteći niz naša lica, da nekome zamute pogled. To su bile radosnice koje više nisu htjele ostati skrivene. Pa neka su i potekle, imale su i pravo jer su se dugo skupljale i više nije bilo mjesta za njih.

Ipak treba isprazniti malo prostora jer će nam trebati za svaki budući veliki uspjeh kao što je bio ovaj naš prvi rođendan. Dok čovjek piše, glas mu ne drhti, ruka je sigurna, a želja jaka da se napiše:

HVALA SVIMA VAMA KOJI STE BILI S NAMA I ZAŽELJELI NAM SREĆU. HVALA VAM OD SRCA ŠTO STE NAS RAZUMJELI!!!

Ena

--

◄ strana 10

Alk. gl. 2 /2007 (140) str. 13-16

strana 17 ►

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, D. Vodopivec, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. Pretplata se uplaćuje na žiro račun 2340009-1100137559 poziv na broj 1222147, s naznakom

 "Zajednica KLA, za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES