početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

◄ strana 6

Alk. gl. 10 /2006 (136) str. 8-13

strana 14 ►
IZ KLUBOVA

Novosti iz Udruge liječenih alkoholičara Retkovec

Risova Družina

Ovo je priča kako dobre ideje mogu postati stvarnost i kako ništa nije slučajno. Članovi našeg kluba već duže vrijeme promišljaju kako unaprijediti rad u klubu s naglaskom na kvalitetno provođenje slobodnog vremena. Posebno nas je nadahnulo druženje na izletu koji je organizirala Zajednica klubova liječenih alkoholičara Zagreba na Sljemenu. U planinarskom domu «Risova Jazbina» javljale su se odlične ideje koje smo uklopili u projekt pod nazivom «Sreća pripada trijeznim ljudima» i prijavili ga na natječaj Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi koji se odnosi  na financiranje projekata u trajanju do jedne godine, a koji donose nove ideje i nove modele razvoja i/ili načine rješavanja postojećih problema, nadopunjuju i proširuju zadovoljavanje potreba na  području borbe protiv droga i svih drugih oblika ovisnosti.

S velikim smo nestrpljenjem čekali rezultate natječaja i potiho se nadali da ćemo i mi biti sretnici kojima će biti odobreno financiranje projekta. Nakon objave rezultata natječaja, vidjevši da se i naš projekt našao na popisu «sretnih projekata», neki naši članovi nisu mogli spavati od sreće i uzbuđenja. Nakon početne euforije primili smo se posla i počeli s realizacijom projekta. Slijedi nekoliko riječi o samom projektu.

Osnovni cilj projekta je odgovaranje na potrebe za kvalitetnijim sadržajima u našoj Udruzi, kroz organiziranje kreativnih, kulturnih, edukativnih i rekreativnih sadržaja, kako bi se naši članovi i njihove obitelji što bolje rehabilitirali i resocijalizirali.

Glavne projektne aktivnosti su:

  • organiziranje deset obiteljskih kreativnih radionica,

  • organiziranje trijezne plesne večeri za naše članove, članove obitelji i članove Udruga liječenih alkoholičara Zagreba,

  • dodatna edukacija četiriju članova kluba i stručnog suradnika iz područja alkoholizma i terapijskog rada,

  • organiziranje dva jednodnevna i dva vikend-izleta, odlazaka u kino, kazalište i na izložbe za naše članove i članove njihovih obitelji,

  • kupnja alkoholnog detektora.

Ovim putem pozivamo sve članove udruga i klubova liječenih alkoholičara s područja grada Zagreba i okolice na trijeznu plesnu večer koja će se održati iza naše Godišnje skupštine, dana 19. listopada 2006.

Skupština će se održati u 18 sati a iza je zabava i ples. Adresa je MZ Retkovec, Ulica breza 26.

Redovitim izvještavanjem o provođenju projekta u Alkohološkom glasniku želimo potaknuti i druge klubove da se ohrabre u osmišljanju svojih sadržaje.

Završavamo citatom Anais Nin: „Život se sužava ili širi proporcionalno vlastitoj hrabrosti“.

Stručna suradnica: Danijela Đurak, dipl. socijalna radnica

----: O :----

Susret u Malom Lošinju

Kamp na Čikatu u Malom Lošinju već je petnaest godina mjesto gdje Jurek i ja  provodimo dio ljeta. Teško je to opisati. Odmaralište „Petrokemije“ iz Kutine godinama je naš dom na moru, i ne samo naš. Ima puno «zaluđenih» tim kampom. Iako je glavna zgrada, zapravo vila, lijepo uređena, mi se ubrajamo u one koji imaju «svoju» kućicu. Nastojimo rezervirati kod prijave uvijek istu, ali nema problema ako dođemo u drugu kućicu, jer se svakoj veselimo i svaka nam pruža topli (koji puta malo i pretopli) dom. Ljudi koji tamo rade, naši Ljerka, Mira, Jole i ostali, neopaženo brinu za sve nas. Mogu reći da sve što nam se događa dijelimo s njima; znaju o rođenjima, smrtima, svadbama, odlascima na burzu ili u mirovinu, o preseljenjima, rastavama, ljubavima, bolestima, očekivanjima... Kad idemo u taj kamp, idemo u toplu oazu mira i veselja, među prijatelje. Sretna sam što ćemo ponovo sresti iste ljude s kojima dijelimo lijepe doživljaje i zajednička veselja. O moru da i ne govorim. More je u mom životu ima svoju posebno značenje.

Tako se redaju godine dolaska u kutinsko odmaralište. Prije nekoliko godina su, na našu preporuku, došli Mirjana i Milan iz KLA „Retkovec“. Nastavili vjerno dolaziti čak dva puta godišnje. Nakon njih su došli Maca i Jožek, te Dragica i Danijel s obiteljima. Tako imamo sastanak KLA kraj mora, ispred kućice, pod visokim borom.

I ove smo se godine, krajem kolovoza, na istom mjestu. Ovoga nam se puta pridružila i Danijela iz KLA „Retkovec“. Kako bi sve bilo u redu, u četvrtak smo održali «sastanak» kojem je prisustvovalo sedam članova KLA „Retkovec“ te Jura i ja iz KLA „Izvor“.

Kako  bismo  svi  bili zadovoljni,  kupili smo krasnu plavicu – plavu ribu sličnu lokardi, ispekli je na roštilju i pojeli. Prilog je bila fina blitva s krumpirom. Svatko je pripremio ponešto, a užitak smo podijelili zajedno. Slikali smo se, kako bismo bar dio ozračja približili i vama koji ovo čitate. Vjerujte, čovjek to mora sam doživjeti, kako bi razumio mene i meni slične.

            Dušica Cesarec, Klub „Izvor“, Zagreb

----: O :----

Zašto skrivamo apstinenciju ?

U svojoj sam se desetgodišnjoj apstinenciji susreo s nekoliko prijatelja koji su se liječili od alkoholizma, uredno apstiniraju i nerado govore o tome.

Ne žele govoriti o svom liječenju i stekao sam dojam žele da taj dio njihova života što brže ode u zaborav.

Jednog moj jako dobar prijatelj me čak i zamolio da o njegovom liječenju i apstinenciji  nikome ne govorim. Poštujem njegovu zamolbu pa tako i radim. Zašto je to tako? Zašto neki ljudi žele da se to što prije zaboravi. Ne znam ni sam je li to dobro ili ne. Tako se u mojim razmišljanjima ispreplelo dosta pitanja, na koja sam, naravno, pokušao naći odgovore.

Nisam mogao. No neka moja davna sjećanja su me vratila dvadesetak godina u prošlost. Možda će to biti dobro polazište u traženju odgovora na pitanje zašto neki prikrivaju svoje liječenje i apstinenciju.

Sjetio sam se nekih svojih iskustava, svog prvog liječenja, prvih odlazaka u klub, o kojima sam i sam nerado govorio drugima. Nikome nisam želio govoriti da sam se liječio od alkoholizma jer je to bila sramota. Na sastanke kluba sam redovito zakašnjavao i ranije odlazio, kako me ne bi netko poznati vidio ispred mjesne zajednice.

Nakon dužeg izbivanja iz bliže i dalje okoline, normalno je da su me pitali: „Gdje si, čovječe, nisam te vidio već duže vrijeme? Nekima sam rekao istinu o liječenju, a nekima sam lagao.

U to sam vrijeme morao dobro paziti, kome reći istinu, a kome lagati. Istinu sam uglavnom govorio onima koji su već sve znali o mom liječenju, čak i više od mene samoga. Lagao sam ljudima za koje sam mislio da ne znaju ništa. Tako sam za njih duže bio na "terenu", na rehabilitaciji u toplicama "zbog koljena" i tako dalje. Puno, puno kasnije sam doznao da su gotovo svi znali gdje sam (u Jankomiru). Toliko sam se zapleo u vlastite laži, da ponekad nisam znao kome sam što rekao. Danas se pitam isplati li se lagati, kriti da živim trijezno, zdravo, veselo i radosno. Isplati li se lagati, skrivati da živim drugim životom, kvalitetnijim, ljepšim, sretnijim i normalnijim?

Isplati li se lagati da sam usrećio svoju obitelj, svoje prijatelje? I konačno, isplati li se lagati da sam usrećio i sebe, da sam ponovno rođen, da sam drugi čovjek, ponosan, sretan i zadovoljan i da opet hodam uzdignute glave? Ne, ne isplati se

lagati! Lažući sam bježao od samoga sebe i od svojih problema, i to više nikada ne želim. Govoreći istinu, učvršćivao sam svoje stavove i stvarao novi obrambeni mehanizam, kako više nikada ne bih počeo piti. Laganjem sam prikrivao svoju neodlučnost i svoje slabosti, ili da budem potpuno iskren, "pripremao sam teren za novi recidiv". Moj prijatelj Milivoj Denona naučio me jednoj stvari, citiram: „U početku je između apstinencije i recidiva vrlo tanka nit, koja u svakom trenutku može puknuti. Ja radim na tome da se ta nit pretvori u jako čelično uže koje bi i „Titanic“ moglo izvaditi s dna mora.“  Hvala ti, prijatelju, i ja radim na tome. Nakon mog prvog višemjesečnog liječenja i vrlo kratke apstinencije zaredalo se još nekoliko bezuspješnih pokušaja.  Sve do zadnjeg, sedmog liječenja u PB Jankomir, danas PB „Sv. Ivan".

Bivao sam sve stariji, a alkohol je uzimao svoj danak. Ozbiljno sam ugrozio svoje zdravlje i morao sam nešto učiniti. Morao sam donijeti pravu odluku, raščistiti mnoge stvari sa samim sobom, pobijediti sebe, ali kako? Nisam imao puno izbora, postojala su samo dva rješenja; živjeti kao čovjek ili umrijeti. Bio sam vrlo blizu ovom drugom. U košmaru u mojoj glavi nadjačalo je ono "živjeti kao čovjek". Odlučio sam se za novi život nakon 25-godišnjeg pakla alkoholizma. Bilo je teško, vrlo teško. Živjeti trijezno je za mene bilo nešto novo, nepoznato. Morao sam učiti iz dana u dan, iz godine u godinu. Još i danas, nakon deset godina apstinencije, učim i još nisam sve naučio. No naučio sam nešto važno, nešto što mi je najviše pomoglo borbi s tom opakom bolešću, a to je "istina". Alkoholizam sam velikim dijelom pobijedio istinom. Stoga mislim da je jedan od načina pomoći drugome pričanje moje priče toj osobi, pričanje o mom paklu i istine o mom "jadnom" životu.

Iz ovih mojih razmišljanja mogla bi proizaći i pitanja za glavnu urednicu našeg „Glasnika“, prim. mr. Vesni Golik-Gruber:

Kome trebamo reći i trebamo li uopće reći da smo se liječili od alkoholizma i da uspješno i kvalitetno apstiniramo? Ja to nikome ne skrivam, jer onda ne bih nikome mogao reći da sam pobjednik

 Hasan Bašić,  Klub "Osvit", Zagreb

----: O :----

 

◄ strana 6

Alk. gl. 10 /2006 (136) str. 8-13

strana 14 ►

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, D. Vodopivec, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. Pretplata se uplaćuje na žiro račun 2340009-1100137559 poziv na broj 1222147, s naznakom

 "Zajednica KLA, za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES