početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

◄ strana 1

Alk. gl. 10 /2006 (136) str. 3-5

strana 6 ►
STRUČNI PRILOG

Dobra komunikacija – temelj kvalitete života

Ana Ribarić Gruber, prof. psihologije

Ljudima koji nas okružuju svakodnevno odašiljemo bezbroj poruka, a primamo ih barem jednako toliko. Zbog prezasićenosti informacijama, prezaposlenosti, stresa i drugih razloga, kvaliteta komunikacije s drugim ljudima, a posebice u obitelji, često je ispod željene i potrebne razine. Poteškoće u komunikaciji u mnogim slučajevima dovode do nesporazuma, čak i svađe, jer ne čujemo ili ne želimo čuti ono što nam drugi poručuju, možda ih dobro ne razumijemo pa njihove poruke interpretiramo kako nama odgovara ili pak sami ne uspijevamo jasno iskazati svoje misli, želje, potrebe i očekivanja. Stoga se nerijetko događa da razgovor, umjesto konstruktivnim rješavanjem nekog problema, rezultira njegovim produbljivanjem.

Nažalost, topli razgovori i međusobno razumijevanje danas najviše nedostaju tamo gdje su i najpotrebniji – u obitelji. Što možemo učiniti kako bismo to promijenili?

Za početak, najvažnija je dobra volja i vrijeme koje ćemo odvojiti isključivo za razgovor s našim bližnjima, tako da možemo razgovarati bez žurbe i da pri tome ne radimo ništa drugo, tako da punu pažnju posvetimo sugovorniku (svakodnevna se komunikacija u mnogim obiteljima svodi na usputne razmjene osnovnih informacija, pri čemu barem jedan član radi nešto drugo ili istodobno gleda televiziju). Mnogi će reći da im obaveze ne dopuštaju da se posvete isključivo razgovoru, no to je vrlo rijetko istina. Uglavnom nismo ni svjesni da jako puno vremena trošimo na nebitne aktivnosti, poput već spomenutog gledanja televizije, surfanja internetom, neke žene na pretjerano bavljenje kućanskim poslovima i sl.

Gotovo svi znamo da je važno, kad nekome želimo nešto reći, pokušati se jasno i precizno izraziti i argumentirati svoje tvrdnje, bez uvreda i galame (sve to, pak, nije uvijek lako i primijeniti), no često se zaboravlja ono što je jednako važno, ako ne i važnije: umijeće slušanja. Pažljivo slušanje je potrebno kako bi se izbjeglo pogrešno tumačenje onoga što je sugovornik izrekao, a to može dovesti do sukoba i različitih neugodnosti. Ako ne slušamo ono što nam druga osoba govori, to je znak nepoštovanja, nezainteresiranosti i nebrige, a promaknut će nam i dosta važnih informacija (za važnost informacija ne postoji objektivno mjerilo; važno je ono što pojedinac smatra važnim, a zasigurno je ono što druga osoba želi podijeliti s nama važno, barem toj osobi).

Osnovni preduvjet uspješnog slušanja je naša iskrena zainteresiranost za ono što nam druga osoba želi reći. Dok razgovaramo, često sugovorniku šaljemo i brojne neverbalne poruke. Zbog toga bismo trebali gledati u oči osobu s kojom razgovaramo i voditi računa o položaju našeg tijela, koji bi trebao biti uspravan i opušten. Primjerice, nemarna zavaljenost u stolicu ili fotelju, glava podbočena na rukama ili ležanje na stolu ne odaju dojam zainteresiranosti, a prekrižene ruke na prsima ukazuju na zatvorenost za komunikaciju. Stisnute šake odaju ljutnju, a ispruženi kažiprst prijekor ili prijetnju. 

U razgovoru trebamo biti strpljivi. Nestrpljivi ljudi često ne mogu dočekati da sugovornik dovrši rečenicu pa je završavaju umjesto njega ili mu upadaju u riječ (ne smijemo zaboraviti da se time krše i temeljna pravila pristojnosti). Također se nerijetko događa da, umjesto slušanja sugovornika, razmišljamo o tome što ćemo mu odgovoriti i zapravo vodimo unutarnji monolog. Moramo paziti da ne komentiramo sugovornikove riječi prije nego što osoba završi misao (pri tome se misli i na neverbalne reakcije, kao što su kolutanje očima, podrugljiv podsmijeh i sl.). Trebali bismo biti svjesni svojih misli i osjećaja. Ponekad brzopleto donosimo zaključke koji se ne temelje na informacijama iznesenim u razgovoru, nego na našim osjećajima ili ranijim stavovima.

Svakako trebamo paziti da tijekom razgovora ne povrijedimo sugovornika i njegove osjećaje povišenim ili podrugljivim tonom, postavljanjem neugodnih pitanja (i bezazlena pitanja mogu postati neugodna ako su postavljena na krivi način), ironijom ili vrednovanjem osobe na temelju izrečenog. U tom slučaju će se druga osoba osjetiti napadnutom i, sasvim prirodno, počet će se braniti, što će lako odvući razgovor u neželjenom smjeru. Ne osuđujmo, jer nitko od nas nije imun ni na jednu vrstu poteškoća i sve što se događa ljudima oko nas, već sutra se može dogoditi i nama samima. Naravno, treba biti iskren i zadnje što se od nas očekuje je laž ili laskanje kako bismo smanjili nelagodu kod sugovornika. Dobronamjerna kritika je uvijek dobrodošla, ali nikada ne smijemo kritizirati osobu (Ti si glup/glupa, neodgovoran/neodgovorna…). Smijemo samo argumentirano izraziti neslaganje s nekim njezinim mišljenjem ili postupkom (Mislim da je to što si učinio/učinila bilo nesmotreno...). Dobro je govoriti u svoje osobno ime, o svojim dojmovima (Čini mi se...? Ako sam dobro razumio/razumjela…?).  

Tijekom razgovora treba pokazati suosjećanje, naročito kad se radi o ozbiljnim problemima ili jakim emocijama, pokušati razumjeti gledište druge osobe i ohrabriti je, riječima ili gestama  i dodirima (blagim klimanjem glave, držanjem za ruku, tapšanjem po ramenu, zagrljajem). Ovo jednako vrijedi za odrasle osobe s kojima smo bliski (partnera, roditelje, braću i sestre) i za djecu, jer ona kroz razgovore s odraslima uče komunicirati, a nikad nije prerano za učenje strpljenja, tolerancije i poštovanja prema svim ljudima.

Ukoliko nešto nismo shvatili, treba bez ustručavanja postaviti pitanje. Pitanjima možemo usmjeravati razgovor, a ujedno i pokazati brigu i zanimanje (Što misliš…? Kako ti mogu pomoći…?). Kako bismo provjerili jesmo li sve dobro razumjeli, dobro je povremeno ukratko sažeti ono što je sugovornik izrekao. To je dobar način za završavanje razgovora ili jednog njegovog dijela, svojevrsna rekapitulacija. Naime, kad netko ima neki problem, sklon je ponavljanju onoga što je već rekao, a sažimanje je dobar način da se to izbjegne.

Ono što bismo svi trebali naučiti jest cijeniti šutnju. Mnogi ljudi se boje šutnje jer im je neugodna i nastoje je po svaku cijenu izbjeći. Kratka šutnja je dio razgovora koji također ima svoje značenje i može biti vrlo korisna. Šutnja može donijeti smirenje, pomaže nam da osvijestimo vlastite misli i osjećaje, uočimo neverbalne reakcije sugovornika, ali i da, barem donekle, uspostavimo kontrolu nad osjećajima.

Tijekom razgovora bismo vlastite emocije trebali, koliko god je moguće, držati pod kontrolom. Istina je da je u obitelji gotovo nemoguće biti nepristran sugovornik ili objektivni promatrač, no bujica neugodnih emocija će prije pogoršati situaciju nego pomoći u rješavanju problema. Stara i prokušana metoda je da, umjesto da burno reagiramo, najprije duboko udahnemo i brojimo do deset. Ako imamo smisla za humor, on će nam dobro doći, čak i u naizgled bezizlaznim situacijama (naravno, pri tome se misli na humor koji nikoga ne vrijeđa). Ukoliko su nas teške emocije ipak preplavile, treba uzeti kratki predah ili odgoditi razgovor za vrijeme kada će svi članovi obitelji biti bolje raspoloženi (nikako nemojte koristiti ovaj naputak kao izgovor za bijeg od neugodnih tema!). Isto vrijedi i za situacije kad je netko od sugovornika jako umoran ili pod utjecajem alkohola. Traženje bilo kakvih objašnjenja, držanje „propovijedi“ ili pokušaji razgovora u takvim su okolnostima unaprijed osuđeni na propast. Ne samo da nisu učinkoviti, nego mogu dovesti do sukoba i potaknuti agresiju.

Mnogi su roditelji, kad im djeca povjere nešto neugodno, skloni burno reagirati. U takvim situacijama ne smijemo zaboraviti da su djeca pod dvostrukim stresom – zbog samog problema koji ih muči, ali i roditeljske reakcije. Zapravo bismo trebali, koliko god nam bilo teško, biti sretni što se dijete povjerilo upravo nama i reagirati što je moguće pribranije kako bismo mu ublažili stres. Bez obzira o čemu se radi, treba mu jasno dati do znanja da može računati na našu bezuvjetnu podršku i pomoć u suočavanju s problemom, a dijete nikako ne smijemo dodatno opterećivati osjećajem krivnje ili stida (Činim sve za tebe, a ti meni ovako…! Što će ljudi reći?). Naravno, treba postaviti i određene uvjete (ispravljanje ocjena, odlazak na liječenje, odustajanje od neprihvatljivih obrazaca ponašanja). Prilikom razgovora s mlađom djecom, trebamo se izražavati na jednostavan i njima razumljiv način. Ne smijemo izbjegavati odgovore na neugodna pitanja, nego im iskreno odgovoriti i umiriti ih. Koliko god situacija bila teška, bolje je da djeca dobiju objašnjenje od nas, nego da odgovore nalaze u govorkanjima drugih (rodbine, prijatelja), jer ih to može zbuniti i dovesti do gubitka povjerenja u roditelje. Važno je da im uvijek dajemo do znanja da ih volimo i da ćemo uvijek biti uz njih, bez obzira na nevolje koje proživljavamo. S druge strane, djeci trebamo dati priliku za izražavanje svojih osjećaja – ljutnje, tuge, zabrinutosti… kako ih ona ne bi potiskivala, što može dovesti do različitih smetnji.

Na kraju, ne zaboravimo: svaki bi razgovor trebao imati pozitivan cilj. To znači da bismo zajednički trebali težiti rješenju nekog problema, ublažavanju neugodnih emocija, planiranju budućnosti i sl. Ukoliko to budemo stalno imali na umu, komunikacija s drugima, u obitelji ili izvan nje, bit će nam lakša.

----: O :----

◄ strana 1

Alk. gl. 10 /2006 (136) str. 3-5

strana 6 ►

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, D. Vodopivec, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. Pretplata se uplaćuje na žiro račun 2340009-1100137559 poziv na broj 1222147, s naznakom

 "Zajednica KLA, za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES