početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

◄ strana 10

Alk. gl. 9 /2006 (135) str. 13-15

strana 16 ►

IZ KLUBOVA

«Tko to tamo pjeva?»

Hej! Idem u zatvor 1. lipnja 2006.! Joj, Isuse, pa kak' to? Zašto? Kaj se dogodilo? Ništa, idemo nas nekoliko članova kluba u posjet OKLA «Turopolje.» Idemo se družiti, upoznati, razgledavati, zadovoljiti znatiželju, prevladati strahove i kao najvažnije, dati ljudima koji služe zatvorsku kaznu, a imaju obaveznu mjeru liječenja od alkohola, šansu da tijekom služenja kazne posjećuju naš klub i tako što prije počnu proces resocijalizacije i donesu odluku o trajnoj apstinenciji.

Dobro! Mislio sam da si nekaj kriv kad ideš u zatvor! Sad mi je lakše, a to, posjet zatvoru… Znaš… pa nije to uopće loša ideja.

Ma nije to moja ideja. Ideju je dao stručni tim ljudi koji kao tretmanska ekipa, na čelu s prof. Radovanom Tatalovićem, rade u zatvorskom sustavu na državnoj razini, pod upraviteljstvom g. Damjanovića. Na otvorenoj tribini, održanoj na Kaptolu, iznesena je i objašnjena ta ideja. Izneseni su i razlozi zašto je tako nešto svima u interesu: državi, državnim institucijama, klubovima, obiteljima, i samim ljudima o kojima se radi, a oni su najvažniji. Bitno je da su svi interesi izuzetno pozitivni. I tako smo mi, slijedeći tu ideju, poslali dopis Upravi zatvorskog sustava u kojem smo izrazili želju da posjetimo zatvor u Turopolju i otvorimo suradnju, u želji da pomognemo tim ljudima.

Na naš upit odgovoreno je potvrdno pa smo ugovorili datum posjeta i evo kako je bilo:

Krenuli smo Katarina Radat, Marica Čegir, Adam Farkaš i ja autom u Turopoljsku kaznionicu. Riječ je o zatvoru poluotvorenog tipa u kojem kaznu zatvora služe krivični kažnjenici s lakšim kaznama. Kompleks zatvora sačinjavaju poljoprivredno dobro, stočarstvo (ovce), ribnjaci, betonara (betonski proizvodi), auto radiona, servisne radionice kao prateće strukture i kuhinja. Zatvor se pripomaže samofinanciranjem pa je komfor zatvorenika i nešto bolji nego u ostalim kaznionicama.

Na ulazu nas je, uz nužne formalnosti, srdačno dočekalo osoblje koje provodi tretman te nakratko provelo u šetnju zatvorom radi upoznavanja i razgledavanja samog zatvora. Ubrzo zatim počeo je radni sastanak svih članova OKLA «Turopolje», tretmanskog osoblja i nas kao gostiju.

Nakon kraćeg upoznavanja i predstavljanja, svatko od nas je govorio o sebi, predstavljajući tako naš Klub «Susedgrad» i samim tim davao uvid u rad našeg kluba. Postignut je vrlo velik interes kod zatvorenika jer su netremice gutali ono o čemu smo svi mi pričali tijekom cijelog sastanka (2 sata). Nekolicina njih se otvorila i odvažila pred ostalima pričati o sebi, a nakon sastanka su nas okružili i srdačno se pozdravili s nama. Bili smo počašćeni večerom i proveli smo još dva sata u ugodnom i konstruktivnom razgovoru sa članovima tretmanske ekipe, gđom Dubravkom Vidukom, prof. Filipovićem  i  načelnikom ekipe za tretman, prof. Tatalovićem.

Završavajući posjet, okvirno je dogovoreno daljnje druženje i suradnja.

Prepričavajući taj posjet zatvoru članovima klubova „Susedgrad“ i „Stenjevec“, bilo je vrlo zanimljivo pratiti i slušati što članovi misle o svemu što su čuli i kakva su njihova mišljenja o tome. Zaključak je da tim ljudima treba pomoći i da s njima treba raditi, a eventualne antagonizme i predrasude vezane uz zatvor i robijaše najlakše je prevladati u hodu, kroz druženja i razgovor, kao uostalom i prihvaćanje svih drugih koji ulaze u naš život stjecajem okolnosti.

Takvom odlukom i takvim stavom pomažemo sebi samima jer ne zaboravljamo da mijenjajući sebe i svoje stavove postajemo bolji i prema drugima, što nam čini život lakšim i boljim. Puno pozdrava svima od članova Klub «Susedgrad» i mene osobno uz poruku: Volimo se i pomažimo si!

Mladen Topolovec, Klub «Susedgrad»

----: O :----

Promocija CD-a Zorana Tomca

„Pogledaj se u ogledalo, alkoholu čvrsto reci ne“ - riječi su himne koju je Zoran Tomac napisao prije nekoliko godina za svoj Klub „Novi put“ iz Slavonskog Broda.  Zoran je svoje „čvrsto ne“ i održao, pa čak i više od toga. Pred oko 200 gostiju, prijatelja i članova kluba u Domu za stare i nemoćne, sa svojim prijateljima glazbenicima koji su mu pomogli u radu, održao je prekrasan i uspješan koncert i tako promovirao CD s 10 pjesama. Ovim CD-om predstavio se kao autor glazbe, stihova i izvođač. Jedna od pjesama skladana je na stihove Tomislava Jurića, pjesnika i člana kluba, pa tako ostaje trajni zapis o prijateljstvu i suradnji ljudi koje je životni put nakon mnogih iskušenja doveo u ovaj klub.

Do sada najaktivniji član kluba, jedan od osnivača i desna ruka našeg terapeuta dr. Tatjane Bakule Vlaisavljević, nikad ne žaleći ni vremena ni truda, pomažući drugima pomogao je i sebi. Uvijek s gitarom, donio je u naš klub puno pjesme, topline i dobrog raspoloženja. Često nam je to bila najbolja terapija. I evo, u sedmoj godini apstinencije, poklanja nam Zoran svoje čežnje, strepnje, ljubavi, strahove, uspomene i sve ono što čovjek nosi duboko i skriveno u sebi. Podijelio ih je s nama, iskoristivši svoj glazbeni i pjesnički dar i poklonio ono najbolje što može drugome dati. Našao je način da iz bolesti izađe jači i bogatiji, da bude uzor svima koji tek dolaze ili se još kolebaju u svome liječenju.

U dobrom raspoloženju i pjesmi, okupili smo se kasnije oko stola prepunog kolača i sokova, pripremljenog vrijednim rukama naših članova. Cijeli koncert snimljen je Zoranovom kamerom i ostat će trajno zabilježen u arhivu kluba.

Promocija je popraćena i kamerama TV Broda jer se ovaj klub u svome gradu zaista ima čime pohvaliti. 

Ivanka Korparić, predsjednica Kluba „Novi put“ iz Slavonskog Broda

----: O :----

Tabu tema?!

Postoji nešto o čemu imam veliku potrebu nešto reći, a što mi se sve više čini svojevrsnom „tabu temom“. Alkoholizam, koji je po mom mišljenju specifičan problem mnogih branitelja oboljelih od PTSP-a. Ja ga shvaćam (jako bih voljela da me netko argumentirano demantira) kao propust struke koja se inače bavi tim ljudima. Ne mogu razumjeti zašto se taj problem ne rješava paralelno s bolešću koju liječi, jer to je zapravo neodvojivo. Iako se o tome baš ne priča puno, mnogo branitelja uz sve moguće lijekove konzumira i alkohol. Netko više, netko manje, a mnogi svjesno prekidaju liječenje, ne uzimajući terapiju da bi mogli piti.

Vrlo je teško reći zašto je to tako. Bilo bi jako umišljeno da se upustim u analizu ljudske naravi, uz svu silu stručnjaka koje imamo. Žalosna je činjenica da je u našem društvu moralna slika općenito prilično iskrivljena. Piti? O da, to je vrlo „cool“. Odraz muškosti, snage i volje.

Da vidim tko će meni zabraniti piti?!“ ili „Ja mogu prestati s tim kad god poželim!“ – to su najčešće izjave posjetitelja ustanova čiji temelji počivaju na šanku. Oni tvrde da ne piju samo papučari i slabići. Mislim da je bolje da i ne navodim kojim još imenima vole častiti ljude koji nisu skloni alkoholu ili su ga se odrekli uz nečiju pomoć. Kad malo bolje razmislim o ovim gledištima, vrlo popularnim u našem narodu, a znajući koliko je nesreće alkohol nanio mnogim obiteljima, ne mogu ne upitati se:

Tko je ovdje lud?

Jer, kad izazovete takovu „muškarčinu“ da vam dokaže da može prestati piti, znate li što se događa? U pravilu, svi oni prestanu. Na jedan ili nekoliko dana. A onda… sve iz početka, katkad i gore, a tako u beskonačnost. Slijede zanemarivanje obitelji, svađe, obećanja, ponekad i fizički obračuni. Pa intervencije policije, prekršajne prijave, dugovi, prvo nezadovoljna, potom nesretna obitelj. Prijetnje, pa opet obećanja, liječenje… primirje, nažalost, obično vrlo kratko. U tom začaranom krugu mijenja se samo stav njegovih najbližih, koji se razlikuje samo po tome koliko imaju snage boriti se zajedno s njim protiv te nemani zvane alkoholizam.

Što učiniti kako bi se to promijenilo? Kako utjecati na branitelje i njihove terapeute? Mnogi bi se trebali liječiti, no znamo da zapravo ne postoji način da se čovjeka natjera na to (osim u slučaju maltretiranja obitelji, kada intervenira policija).

On to želi ili ne.

Nevjerojatno je koliki ljudi žive u zabludi kad misle da, ako se opijaju tek povremeno, a ne svakodnevno, to nije alkoholizam.

Netočno!

Odsustvo vlastite volje kod konzumiranja alkohola u bilo kojem obliku i razdoblju jest alkoholizam.

Čovjeku koji nema vlastitu volju ne možete vjerovati. Kako mu onda povjeriti dijete, pa bilo ono i njegovo?!!! Kako mu onda povjeriti teško zarađen novac, svoj život i budućnost obitelji?!!! Jednog će dana možda njegova supruga shvatiti da bi joj bilo mnogo lakše kad bi se kroz život probijala sama, jer se ionako već o svemu dugo sama brine. Ljubav je, iako ni sama ne zna kad, ali sad je u to sigurna, već odavno ustupila mjesto gorčini. Već dugo ga ne može ni pogledati, a da ne osjeti gađenje. Razgovore su zamijenile svađe, ponekad i „tihe mise“. Pred djecom se, uz sav trud i nastojanja, više ništa ne može sakriti. To što ona vide i čuju u svom domu, upijaju u svoje pametne male glavice. Nakon dužeg vremena, neke im, inače grozne stvari, postaju potpuno normalne. Oni uče živjeti na pogrešan način. I ne samo to. Najbolnije je što ostaju traumatizirani za cijeli život. Koliko god vam oni izgledali čvrsti i jaki, znajte da nikada, baš nikada neće zaboraviti lupanje vratima, bučne svađe svojih roditelja, razbijene tanjure, zadah alkohola po cijeloj kući. Sramotu jer je tata opet pijan. Vidjeli su ga susjedi, ili možda prijatelji? Možda je takav došao i pred školu? A onda, jednog dana, kao odrasli ljudi… Neki od nas, duboko u duši uvijek bježimo od alkoholičara, alkohola i svih koji ga konzumiraju. No nažalost, neki i sami potonu u alkohol.

I gdje je zapravo izlaz iz svega toga?... Prvo bih željela reći ljudima koji na bilo koji način dolaze u dodir s alkoholičarom, da je to bitka u kojoj se nikoga ne štedi, ako na kraju želimo svi izići kao pobjednici. Bolest poput alkoholizma je stvarna ovisnost i kada vam bolesnik nakon triježnjenja

kaže da mu je žao i da to više nikada neće ponoviti, on to uistinu tada tako misli. Problem je u tome što je njegova volja toliko slaba, da on prvom prilikom pogazi svoje obećanje i gotovo uvijek pronalazi „opravdan“ razlog za to, ma koliko on proziran bio. Ne zato da nekome naudi, već zato što je to jače od njega i potrebna mu je pomoć.

Znajući sve ovo, možda bismo i mogli osuđivati ženu koja napušta takvog čovjeka, no bilo bi to nerazumno, da ne kažem, nepošteno. Najčešće ona ne vidi drugi izlaz i u želji da spasi ono što je ostalo od obitelji, odlazi. Uvjerena sam da je nebrojeno puta prije toga izgovorila sve one riječi, poput: „Ovo ti je posljednji put!„ ili „Više ti ne opraštam!„. Isto toliko puta, prelazeći preko svega i praštajući, ona se i sama ponaša kao ovisnik i pruža mu još jednu priliku, još jednom. Pa opet, i opet… U stvari, oboje trebaju liječenje, samo je pitanje hoće li to ikada shvatiti, jer to im je jedini izlaz. Prekrasno je kad uspiju i mislim da ne postoje riječi kojima se mogu opisati osjećaji koje probudi ovakav zajednički uspjeh. Velika pobjeda, ne samo u životu jednog čovjeka, nego cijele obitelji. Vrlo je važna još jedna stvar: ne sramiti se reći da ste liječeni alkoholičar. Bez obzira kako vaša okolina na to gleda, pravo i jedino mjerilo treba vam biti samo odraz sreće na licima vaših najmilijih. Sigurna sam da ni vi ne želite odgajati svoju djecu u licemjernom svijetu. Zato ga učinite boljim za njih i okrenite leđa onima koji vjeruju da su bolji od vas ako piju.

Sve ovo se događa i ljudima s tako osjetljivom bolešću kao što je posttraumatski stresni poremećaj. Oni su, možda zbog same prirode bolesti, mnogo podložniji iskušenjima i mnogi bi ljudi, a dakako i institucije, trebali povesti o tome računa. Jer, naši branitelji, bez obzira na svoju bolest, još uvijek mogu biti uvaženi članovi društva, a ne ljudi „drugog reda“.

Ako morate birati između lijekova i alkohola, odaberite ono što će vam život učiniti kvalitetnijim, a vašoj djeci pružiti šansu da osjete ponos što ste im baš vi otac.

Romana Anzulović, supruga liječenog alkoholičara,

branitelja oboljelog od PTSP-a

----: O :----

Prva godišnja skupština Kluba „Idemo dalje“ iz Zagreba

Prva godišnja skupština KLA „Idemo dalje“ održana je 7. lipnja 2006. godine u prostoriji MS Trnava. Zadovoljstvo nam je zahvaliti svim uzvanicima i gostima na odazivu i sudjelovanju. Posebno izdvajamo nazočnost i riječi podrške predsjednika vijeća Gradske četvrti Donja Dubrava, g. Ivana Kozalića. Također zahvaljujemo na podršci dopredsjedniku HSKLA, g. Damiru Vodopivcu, i dopredsjedniku ZKLA Zagreba, g. Zlatku Topaloviću, te gđi Marini Majić, socijalnoj radnici u Centru za socijalnu skrb Dubrava.

Predstavljanje novog kluba, izvješće o njegovu djelovanju i angažiranosti u aktivnostima, pozdravljeni su s pohvalama.

Radni dio je završen iznošenjem financijskog izvješća te plana i programa za iduću godinu.

Prisustvovali su predstavnici klubova: „Zapruđe“, „Izvor“, „Novi korak“, „Centar Tkalča“, „Voltino“, „Poštar“, „Jezera“ iz Bedekovčine, „Centar Dubrava“, „ZET Ljubljanica“ i „Dubravka nova“. Nekolicina prisutnih je, uz razgledavanje klupskog foto albuma, svojim toplim riječima nadahnula i osnažila naš daljnji rad. Svojim iskustvima i primjenom „JA  HOĆU, JA MOGU, JA MORAM!“ učvršćujemo zajedničko nastojanje i ciljeve.

Istinske i iskrene preporuke i savjeti bude potisnute vrline skrivene u nam. Biti članom najsnažnije i najbrojnije zajednice posebna je čast svakom pojedincu. Moramo biti svjesni da su nam putove za djelovanje zacrtale prethodne generacije. Sigurnost nam daje rukovodstvo HSKLA i ZKLA Zagreba, te Gradski ured i Gradska četvrt. Naša zahvala je vraćanje na pravi put i u zdrav život.

Želeći svima trajnu apstinenciju, pozdravljaju vas članovi Kluba „Idemo dalje“.

Modrušan

----: O :----

◄ strana 10

Alk. gl. 9 /2006 (135) str. 13-15

strana 16 ►

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, D. Vodopivec, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. Pretplata se uplaćuje na žiro račun 2340009-1100137559 poziv na broj 1222147, s naznakom

 "Zajednica KLA, za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES