početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

◄ strana 1

Alk. gl. 9 /2006 (135) str. 3-5

strana 6 ►
STRUČNI PRILOG

Draženka Drobec, vms, viša medicinska sestra, Neuropsihijatrijska bolnica „Dr. I. Barbot“, Popovača

Samo recite «NE»

Tri riječi sadržane u naslovu zapravo odražavaju nastojanje da ljudi ne posegnu ni za jednom tvari koja djeluje kao droga. Usađivanje te ideje, dakako, zadire duboko u mentalitet ljudi, te naš odnos prema dopuštenim drogama (alkohol, nikotin) i zabranjenim drogama. Često ne želimo prihvatiti činjenicu da će uvijek i posvuda biti ljudi koji će posegnuti za nekom drogom ako im je nadohvat ruke.

A alkohol je s nama, uz nas i posvuda oko nas i vjerojatno će tako biti još dugo. On je toliko isprepleten s našim načinom življenja da si ne možemo predočiti život bez njega. Upravo je zato sada, kad nas posvuda preplavljuje alkohol, vrlo opravdano pitanje: Kako mu se oduprijeti?

Raskorak između razmišljanja o tome kako živjeti s alkoholom i kako mu se oduprijeti za sada se očito ne može riješiti na društvenoj razini i na način koji bi bio prihvatljiv za sve ljude. Ipak, svatko od nas može naći ravnotežu između preplavljenosti alkoholom i zaštite od njega. Temeljnu prirodnu spoznaju da je u prirodi sve različito, a ne jednako, možemo simbolično primijeniti i u ovom primjeru: moja je ravnoteža u tom raskoraku samo moja, drugi imaju drugačiju. Ta spoznaja i različitosti među ljudima ujedno mogu biti gledišta s kojih možemo promatrati alkoholičara. Mi ćemo ispuniti svoju svrhu ako pomognemo bar nekim ljudima da ne posrnu, a onima koji su posrnuli da se ponovno usprave. One koji bi željeli brzo, zauvijek i sve ljude zaštiti od alkohola treba podsjetiti da je nedostatak brzopletih želja upravo brzopletost, a ne sama želja.

Zbog poznatog nam raskoraka između znanja i ponašanja, važno je trajno nas podsjećati na temeljne vrijednosti struke i poticati nas na preispitivanje vlastite prakse.

Krenimo od načela, odnosno pravila koja su temeljno polazište za sve sestrinske intervencije. Znamo da su osnovna načela sestrinske psihijatrijske prakse holistički pristup, privatnost, terapijska komunikacija, bezuvjetno prihvaćanje, poštivanje jedinstvenosti ljudskog bića, uključivanje klijenta i pomoć pri učinkovitoj prilagodbi.

Isto  tako  znamo  da  medicinska  sestra  kao član

tima u radu s psihijatrijskim bolesnikom ima nekoliko ključnih uloga, od opservacije bolesnika tijekom 24 sata, preko planiranja i provođenja zdravstvene njege pa sve do procjene ostvarenja ciljeva. Ona mora biti u stanju uspostaviti terapijski odnos i terapijsku komunikaciju i mora biti svjesna pitanja koje nam se nameće, a bez kojeg ne možemo: Kako ja utječem na pacijentovo ponašanje? Kakvi su naši stavovi prema psihijatrijskom bolesniku i koliko smo ih svjesni? Ovo drugo pitanje mi se u zadnje vrijeme vrti u glavi.

Početkom 2001. godine pozvana sam da dođem na Odjel za alkoholizam kao glavna sestra odjela. Prva moja reakcija bila je NE. Educirana sam u Balint i analitičkim grupama. O alkoholizmu nemam pojma. Moj stav prema tim bolesnicima je uglavnom bio negativan. Dvoumila sam se je li alkoholizam bolest ili način života. No razmišljajući o svojoj reakciji i svojim osjećajima, shvatila sam da se opirem promjeni, da sam u strahu zbog svog neznanja, svoje slabosti. Sjetila sam se jedne već pomalo zaboravljene rečenice Florence Nightingale: «Važnije je poznavati osobu koja boluje od neke bolesti, nego bolest od koje možda boluje». I tako sam, razmišljajući o svemu, donijela odluku. Odlučila sam prihvatiti izazov. S tom odlukom javila se želja da ponovim već zaboravljeno i naučim nešto novo. Moja dosadašnja edukacija pomogla mi je i ubrzala prihvaćanje tih pacijenata i mijenjanje mojih stavova.

Čitajući literaturu vezanu za alkoholizam, javila mi se ideja da o tome nešto napišem i da pomognem onima koji ne rade na takvom odjelu, da im približim svoje dvojbe i smanjim neke strahove.

Znamo da je alkoholizam bolest i da izaziva psihičko i fizičko navikavanje kod ljudi koji troše alkohol. Neki piju zato što im to donosi zadovoljstvo ili da odagnaju strah (čest razlog pijenja za vrijeme rata), da budu veseliji ili naprosto iz znatiželje (mladi). U Hrvatskoj 10% ukupnog stanovništva konzumira alkohol u povećanoj količini i snosi zbog toga zdravstvene i socijalne posljedice. Dodatni je problem što nas naši običaji (proslave, rođendani i sl.) i kultura ne uče da je alkohol opasan, nego naprotiv, poželjan

znak «zrelosti» i ozbiljnosti, pa čak nešto što nam daje hrabrost i jakost.

Iako su alkoholna pića čovjeku poznata godinama (a i njegove štetne posljedice), prekomjerno pijenje nije bilo nikada toliko rasprostranjeno kao danas, što je ipak uvjetovalo promjenu stavova o alkoholizmu. Alkoholizam nije mana ni porok, već bolest s određenim uzrocima i posljedicama. Ovakav stav WHO prihvatila je većina zemalja u svijetu. Danas se smatra da je alkoholičar bolesnik kojem je potrebna odgovarajuća zdravstvena i socijalna pomoć.

Alkoholizam se kao bolest u svjetskim statistikama nalazi na trećem mjestu, odmah iza bolesti srca i krvnih žila te malignih tumora. Prema nekim autorima, alkoholizam se popeo na drugo mjesto. Alkoholizam je češći u muškaraca, a problem je u mladih i starih te na svim društvenim i intelektualnim razinama. Alkohol skraćuje životnu dob za 10 do 20 godina. Znamo da je broj alkoholičara u većini zemalja u porastu. To možemo procijeniti prema praćenju potrošnje alkoholnih pića, registriranjem broja pojedinih oštećenja izazvanih alkoholom, te analizom broja primitaka alkoholičara u psihijatrijske bolnice.

Etiološke činitelje alkoholizma možemo svrstati u tri skupine

  1. Biološki činitelji (nasljedni, metabolički i drugi organski faktori)

  2. Psihološki činitelji (tenzija, anksioznost, psihička napetost, konflikt)

  3. Socijalno kulturni činitelji

Jelinek je pojedine skupine alkoholičara opisao prema karakterističnim simptomima, a označio ih je grčkim slovima: alfa, beta, gama, delta i epsilon.

Alfa alkoholičari ovise o alkoholu iz psihičkih razloga. Pijenje alkoholnih pića u toj skupini prelazi društveno dopuštenu granicu, ali se u toj skupini ne javlja gubitak kontrole količine, ni nemogućnost apstinencije. Poteškoće su na razini poremećenih međuljudskih odnosa (na radnom mjestu, u obitelji). Ako alfa alkoholičar prekine s uzimanjem alkohola, tada se ne javlja apstinencijski sindrom, ali može s vremenom prijeći u teži oblik alkoholizma.

Beta alkoholičari su oni kod kojih se pojavljuju komplikacije uzrokovanje alkoholizmom: polineuritis, gastritis i ciroza jetre, ali nema psihičkih ni fizičkih simptoma ovisnosti o alkoholu. Uzrok su obično prehrambeni i alkoholni običaji ove društvene skupine. Zdravstvene poteškoće pretežno su metaboličke tj. uvjetovane prehrambenim deficitom (zbog jednolične prehrane). Kod ove skupine mogu nastati gospodarske, obiteljske, socijalne poteškoće, a može nastupiti i prerana smrt.

Gama alkoholičari su teža skupina koja zahtjeva povišenu toleranciju tkiva prema alkoholu, adaptaciju celularnog metabolizma na alkohol. Kad popiju jednu čašu, više se ne mogu kontrolirati, ali još mogu apstinirati, a da se ne pojavi apstinencijski sindrom (kod ove skupine nastaju teži poremećaji međuljudskih odnosa)

Delta alkoholičari pokazuju stečenu povećanu toleranciju prema alkoholu, adaptaciju celularnog metabolizma i simptome psihičke i fizičke ovisnosti s apstinencijskim sindromom ako naglo prestanu piti. Oni gotovo uvijek mogu kontrolirati količinu alkohola. Stalno su pod utjecajem alkohola, iako u vrijeme rada paze da se teže ne opijaju.

Epsilon alkoholičari su periodični alkoholičari. U Latinskoj Americi naziva se dipsomanija. Poriv za pijenje javlja se naknadno i traje neko vrijeme, a nakon toga nastupa potpuno normalna faza (te faze različito dugo traju).

Zeta alkoholičari su, prema Hudolinu, podložni pijenju manjih ili većih količina alkohola kod kojih nastaju teške promjene ponašanja povezane s agresijom. Kod ove skupine česti su i krvni delikti.

Alkohol izaziva brojna štećenja, koja možemo podijeliti u tri osnovne skupine: oštećenje tjelesnog zdravlja alkoholičara, psihička oštećenja i socijalna oštećenja, koja se moraju obuhvatiti tijekom liječenja.

Plan liječenja i skrbi jedinice za intenzivno liječenje

Plan se odvija u dogovoru psihijatara i medicinskih sestara. U jedinicu intenzivne skrbi primaju se bolesnici sa sljedećim simptomima: agresivnost, smetenost, dezorijentiranost, depresivnost, mučnina, povraćanje, abdominalna bol, krvarenje, nesanica, halucinacije.

Sestrinske intervencije su:

  • smjestiti bolesnika u krevet

  • umiriti bolesnika dajući mu jednostavna objašnjenja

  • ako je potrebno, u dogovoru s liječnikom fiksirati bolesnika

  • mjeriti vitalne funkcije

  • učiniti potrebne pretrage

  • primijeniti ordiniranu terapiju i pratiti nuspojave

  • pratiti stanje bolesnika i adekvatno reagirati.

Sve sestrinske intervencije ovise o sestrinskoj dijagnozi. Ako imamo pacijenta koji je agresivan, naši ciljevi će biti smanjivanje i nestanak agresivnosti, a intervencije su:

individualan pristup

  • razvijati odnos u kojem se pacijent može ljutiti, a da ne reagira agresijom

  • graditi povjerenje (skromnošću i prihvaćanjem)

  • poštivati potrebu za privatnošću

  •  primjereno komunicirati

  • ne zanemarivati osobnu sigurnost

  • predvidjeti mogućnost agresivnog reagiranja i primjereno djelovati

  • ukloniti sve što plaši pacijenta

  •  smanjiti rizik ozljeđivanja

  • djelovati po modelu PPD - promatrati, planirati, djelovati

  • primjenjivati ordiniranu terapiju i pratiti njezin učinak.

Ako je sestrinska dijagnoza depresija, cilj će biti smanjivanje njezinog intenziteta, a intervencije:

  • dati podršku

  • mati dovoljno vremena

  • promatrati bolesnika

  • poticati ga na aktivnost i pohvaliti ga

  • spriječiti izolaciju i otuđenje

  • osigurati primjerenu prehranu i tjelesnu aktivnost

  • pratiti verbalne i neverbalne poruke

  • davati ordiniranu terapiju.

Sestrinske intervencije će se mijenjati s obzirom na sestrinske dijagnoze (anksioznost, smanjen unos hrane, bol, visok rizik krvarenja, visok rizik od pada itd.).

Nakon što otklonimo apstinencijsku krizu u jedinici intenzivnog liječenja, pacijenta uključujemo u terapijski program koji je individualni, grupni i u socioterapijskoj zajednici. Svi ti postupci u liječenju moraju obuhvatiti bolesnika i njegovu obitelj te društvenu zajednicu (posao) i moraju vremenski dugo trajati.

Program liječenja obuhvaća niz postupaka koji se timski provode i u koje su uključene medicinske sestre:

motiviranje pacijenta - razgovor

  1. verbalizacija problema (kroz predstavljanje)

  2. individualna i grupna psihoterapija

  3. edukacija pacijenta

  4. resocijalizacija, terapijska zajednica

  5. obiteljska terapija - educiranje, resocijalizacija, psihoterapija, odlazak u klub liječenih alkoholičara

  6. klub liječenih alkoholičara

  7. radna sredina - edukacija, osnovati klub, savjetodavna psihoterapija.

Vrlo je važno da budemo svjesni da u alkoholiziranom stanju nitko nikoga ne razumije. Postoje moralne osude, pritisci kako bi alkoholičar pristao na liječenje, kao što su odlazak žene i djece, rastava, otkaz.

Najvažniji je prvi korak koji treba imati emocionalno-racionalni karakter. Trebamo se približiti pacijentu, omogućiti mu uvid u bolest, odnosno njegov problem i pružiti mu savjetom psihoterapijsku pomoć. Moramo pokazati zainteresiranost za problem, bez moraliziranja i osude, omogućiti mu da i sam verbalizira problem, da ga emocionalno i racionalno prihvati i da shvati da je alkoholizam njegov osobni problem. Treba omogućiti pacijentu da dobije uvid u svoje stanje i educirati ga, jer on sam ima iskrivljenu sliku svoje bolesti. Edukaciju treba prilagoditi njegovim sposobnostima. On treba usvojiti objektivne činjenice o alkoholizmu, koji djeluju na racionalnu i emocionalnu sferu. Cilj edukacije je usvajanje određenih znanja kako bi pacijenti prihvatili alkoholizam kao bolest te mogli kasnije pomagati sebi i drugima. Provjera znanja provodi se nakon 21 dan.

Resocijalizacija bolesnika dugotrajan je proces. Odvija se u terapijskoj zajednici, malim grupama, obitelji, KLA. Radimo na izmjeni ponašanja alkoholičara, zbog kojeg on najčešće i ima problema. Oko 90% bolesnika mora biti obuhvaćeno ulogama u terapijskoj zajednici, čime naglašavamo važnost koju pojedinac ima u svom liječenju. Na taj se način razvija samokontrola, svijest o sebi, poštovanje prema sebi i drugima, samodisciplina i potreba za suradnjom s drugima. Alkoholičari trebaju shvatiti da njihovo ponašanje odstupa od socijalnih normi i da su psihološki i tjelesno ovisni o alkoholu. Dugotrajna i odlučna borba protiv alkohola i apstinencija jedini su izlaz iz alkoholizma.

Resocijalizacija u obitelji i radnoj sredini naročito je teška, jer osobe iz okoline najčešće ne vide svoju ulogu u razvoju alkoholizma, smatraju da ne trebaju ništa mijenjati u svom ponašanju i da je jedino alkoholičar taj koji se treba mijenjati.

Liječenje je dugotrajan postupak koji se nastavlja i nakon bolničkog liječenja, a u kojem posebnu ulogu imaju klubovi liječenih alkoholičara.

Zaključak

Radeći na odjelu za alkoholizam dijelimo iskustva mnogih ovisnika o alkoholu. Alkohol čovjeka prati od trenutka kada postane svjestan sebe, ali prati ga i jedna od mogućih posljedica suživota s alkoholom - ovisnost o njemu. Ne treba naglašavati da je ovisnost o alkoholu težak društveni problem. Njegovu razornu snagu možemo vidjeti na svakom koraku, samo treba otvoriti oči i promatrati bližnje i život oko sebe. Mi, koji se svakoga dana susrećemo s bijedom življenja u ovisnosti o alkoholu, rado bismo nekad zatvorili oči pred njim. Međutim, to nije ni moguće ni ispravno jer je ovisnost o alkoholu dio stvarnosti svih nas.

Svrha ovog teksta nije bijeg od stvarnosti, već njezino aktivno istraživanje, hvatanje u koštac sa svakodnevnim životnim tegobama i traženje sreće. Nemojte dopustiti da prevlada poznati samozadovoljni stav da se to vama ne može dogoditi, da to za vas ne vrijedi. Bilo bi lijepo kad bi to bila istina, ali nažalost, gotovo svakome se može dogoditi sve ono što proživljavaju ovisnici o alkoholu. Treba samo znati, što više znati o sebi, o životu, o alkoholu.

Završila bih strofom pjesme Charles C. Finna

«Molim te, poslušaj ono što ne kažem»

Dugotrajno uvjerenje o bezvrijednosti

Gradi snažne zidove.

Što mi bliže priđeš,

To naglije mogu uzvratiti.

To je nerazumno, ali unatoč tome što o čovjeku kažu knjige

Ja sam često nerazuman

Borim se baš protiv one stvari za kojom čeznem

Ali rekoše mi da je ljubav jača od snažnih zidova

I tu leži moja nada.

Molim te pokušaj pobijediti zidove

Čvrstom rukom

Jer dijete je vrlo osjetljivo

Tko sam, možda se pitaš?

Ja sam onaj kojega znaš vrlo dobro.

Jer ja sam svaki čovjek na kojega naiđeš

I ja sam svaka žena na koju naiđeš.

----: O :----

◄ strana 1

Alk. gl. 9 /2006 (135) str. 3-5

strana 6 ►

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, D. Vodopivec, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. Pretplata se uplaćuje na žiro račun 2340009-1100137559 poziv na broj 1222147, s naznakom

 "Zajednica KLA, za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES