početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

◄ strana 3

Alk. gl. 5 /2006 (131) str. 8-12

strana 13 ►

Kako je osnovan Klub «Feniks» u Splitu

U zadnjim danima minule godine šest tisuća letaka Kluba liječenih alkoholičara «Feniks» osvanulo je u poštanskim sandučićima diljem grada. Naime, alkoholizam je u porastu, a također i kombiniranje alkohola, droge i tableta. Matrica je, međutim, uvijek ista: stari ovisnici odgajaju nove, a taj začarani krug mogu prekinuti samo najjači, koji su u stanju dignuti se iz pepela baš poput mitskog Feniksa.

Oni koji to žele, mogu puno naučiti iz priče osnivača Kluba «Feniks», Dinka Dragičevića

Teško mi je danas reći što je nagnalo Dinkova oca na piće i zbog čega se on nije mogao ponašati drugačije prema svojoj supruzi i djeci. Bili su siromašna radnička obitelj, majka je šivala, a otac popio sve što bi zaradio. Majka je trpjela, a djeca su morala šutjeti. Dalje je sve išlo prema vječnoj šabloni, sa strahovima i kompleksima u glavnoj ulozi. Nesigurnost je, međutim, nestajala s otkrićem «blagotvornog» učinka opijata. Dinkove su se «čaše» počele sve više nizati tamo negdje između vojske, zaposlenja u nekadašnjem «Tehničaru» i braka. Devedesetih je pak za Dinka uslijedio razvod i propadanje firme, a čaša se i dalje punila i sve brže praznila. Pola litre rakije ujutro te pet-šest piva poslijepodne bili su Dinkova svakodnevnica…

Ipak, Dinko se uspio izliječiti. Može se, samo kada se hoće. Poslije dvije godine apstinencije i sastanaka u klubovima «Jadrantrans» i «Špinut», junak naše priče osnovao je klub «Feniks». Napokon je počeo normalno živjeti…

„Po gradu se radi na osnivanju klubova u svakom kotaru, no treba se organizirati. Klubovi, kao dobrovoljno okupljena skupina liječenih alkoholičara i njihovih obitelji, najviše pomažu u izlječenju. Jer apstinenciju je najlakše postići, a najteže je trajno zadržati novi način življenja,“ kaže Dragičević, upozoravajući kako ovisnici nisu zle osobe, nego se često u ključnim trenucima nije kraj njih našao nitko tko bi ih čuo i otkrio njihovu želju za smislom i ljubavlju.

Dinko Dragičević

1. travnja - Dan Klubova proveli smo na Sljemenu

Ove godine smo na sastanku Zajednice KLA Zagreba odlučili Dan KLA, 1. travanj, provesti na Zagrebačkoj gori, na njenom vrhu Sljemenu. Glavni organizatori su bili Drago Čegir iz KLA „Susedgrad“ i Damir Vodopivec iz KLA „Poštar“. Za odabir Sljemena «kriv» je Drago jer su on i njegova obitelj članovi planinarskog društva „Ina-Naftaplin“. To društvo ima svoj dom blizu meteorološke stanice i zove se «Risova jazbina». Taj mi je naziv zvučao nekako tajanstveno, skriveno, pa čak i opasno. No, od svega toga u stvarnosti nismo našli ništa.

Krenimo od početka. Sunčani dan izmamio je mnoge izletnike na Sljeme, tako da je kod Tunela, gdje smo imali sastanak, bila poprilična gužva. Vidjelo se da naših članova ima puno, a točan broj smo saznali u domu. Većina nas je do vrha došla žičarom, a neki su se dovezli autima. Naš Drago nas je dočekao na zadnjoj stanici žičare i krenuli smo polako prema odredištu. Ipak smo prvo svratili do vidikovca koji je okrenut na zagorsku stranu. Vidljivost baš nije bila najbolja zbog sumaglice, ali smo zato našli mjesto za skupno slikanje.  Daljnji put nas je jednim dijelom vodio preko Bijelog spusta na kojem je još bilo snijega. Na tom smo se dijelu snalazili na razne načine, najviše držeći se jedni za druge. Nadam se da i oni kojima je to bilo teško, nisu postali loše volje. Kad smo došli na čvrsto, sigurno tlo, put je postao šetnja. Nikamo nismo žurili, kolona se razvukla, ljudi su pričali, a neki su još uvijek gunđali zbog prijeđene nizbrdice. U domu su nas dočekali domaćini, Marica i Drago Čegir i Damir. Sve nas je dočekalo spremno. Vani su bili stolovi sa stolnjacima, a za svaki slučaj, peć je u kući bila dobro zagrijana. Kad smo se svi skupili, brzo smo donijeli sokove da se osvježimo. Bilo je lijepo vidjeti nas tolike na okupu, ne u grupicama, nego sve zajedno. Kao i uvijek, većinom smo se poznavali, a pridružili su nam se i novi prijatelji. Prije dolaska glavnog jela, sanjanog graha, nekoliko ljudi je prošetalo prema Puntijarki, neki su ostali u toplini doma, a većina je sjedila vani na suncu. Rano proljeće, čist, ali oštar zrak, snijeg na pojedinim mjestima, proljetno cvijeće, pjev ptičica, sunce. To je najkraći opis prirode koja nas je okruživala. Glad je rasla, pa je grah dočekan s oduševljenjem. Stvarno sam oduševljena organizacijom, imala sam osjećaj da smo sve to radili već puno puta. Grah se dijelio u domu, pribor je brzo podijeljen. Kruh su rezale Mirjana, Marica,

Marija, a i Damir se odlično snašao u kuhinji. Možda je ozračje doma zarazno.Nije bilo nikakve gužve, svi su čekali u redu za svoju porciju. Nemaju baš svi isti kapacitet kod jela, ali najbolje su prošli oni koji su mogli pojesti dvije, pa čak i više porcija graha. Zahvaliti treba i Cinkušima koji su nam skuhali i dopremili grah s kobasicama i rebarcima. Jedino što je nakon ručka bilo prisutno kod svih, bila je želja za odmorom. Na račun toga čulo se puno smijeha, uz razne opaske o tome što će kasnije grah proizvesti. Proljeće kao proljeće, sunca ima, pa ga nema. Kad je došao ovaj drugi dio, neki su se naši planinari uputili na žičaru u strahu od moguće kiše. Oko četiri sata su i ostali krenuli kući, jedna grupa pješke, jedna opet na žičaru, a ostali automobilima.

Vjerujem da je svima ovo bio poseban događaj. Bilo nas je 78 planinara, od toga 5 (mladih) stručnih djelatnica. Sudjelovalo je više od polovice ukupnog broja KLA Zagreba što je možda puno, ali ja bih prije rekla malo. Nadam se da su dojmovi pozitivni i da ćemo iduće godine u većem broju krenuti u novi avanturu

Dušica Cesarec, Klub „Izvor“, Zagreb

Dan klubova u Koprivnici

Dan klubova liječenih alkoholičara Hrvatske, 1. travnja,  klubovi Koprivničko-križevačke županije obilježili su druženjem u prirodi. Klub «Centar» iz Koprivnice sudjelovao je i ove godine u prigodnom druženju koje je organiziralo Društvo za suzbijanje alkoholizma iz Đurđevca. Pridružili su nam se i gosti iz varaždinskog „Obiteljskog kluba“. Sudjelovalo nas je oko 100 trijeznih ljudi, a važno je istaknuti i mnogo djece koja kroz takva druženja spoznaju  štetnost uzimanja alkoholnih pića.

Okupljanje je bilo u Društvenom domu u Mičetincu, selu na obroncima Bilogore. Odatle se, pod vodstvom predsjednika planinarskog društva iz Đurđevca, pješačilo oko četiri kilometra do Lovačkog doma na Bilogori, gdje je uslijedio jednosatni odmor i objed, a zatim povratak.

Druženjem i aktivnim boravkom u prirodi članovi kluba i njihove obitelji doprinose zdravom načinu života i učvršćivanju apstinencije i prijateljstva s ostalim klubovima.

Marijan Đurđic, Klub „Koprivnica-Centar“

Dan klubova u Slavonskom Brodu

Povodom 1. travnja, Dana klubova liječenih alkoholičara Hrvatske, po drugi puta zajedno, članovi triju klubova koji djeluju na području Brodsko–posavske županije: KLA «Centar za prevenciju ovisnosti», KLA »Betanija» i KLA «Novi put» izašli su iz svojih klupskih prostora kako bi građane podsjetili na problem alkoholizma i ponudili pomoć onima kojima je ona potrebna. Na tri vrlo prometne lokacije u središtu Slavonskog Broda, gradskom trgu Cipelić, Naselju Slavonija I i Štamparevoj ulici u blizini gradske tržnice, od 11,30  do 13,00 sati članovi navedenih klubova dijelili su polaznicima prigodne tiskane materijale s važnim informacijama o problematici alkoholizma, samodijagnostici alkoholizma i  mogućnostima njegovog liječenja.

Akcija je imala pomalo provokativan slogan:

I alkoholizam je ovisnost

Alkoholizam se može dogoditi svakome

Potražite pomoć

Mi znamo put

Opaska autora:

U brodskoj sredini, kao i dugim krajevima RH alkoholizam je iza pušenja duhana najraširenija ovisnost. Međutim, kada se govori o ovisnosti na svim značajnim skupovima, ovisnost je sinonim za opojne droge a alkoholizam se spomene tek uzgred (ukoliko sama o tome nešto više nemam priliku reći, kao da je to samo moj problem!).

Čak i akcija koja se godinama provodi u mjesecu borbe protiv ovisnosti i koja izvorno nosi naziv - Mjesec borbe protiv alkoholizma i drugih ovisnosti u našoj sredini glasi –Mjesec borbe protiv ovisnosti. Ne bi to, naravno, nikome smetalo, da se u okviru te akcije o alkoholizmu govori onako i onoliko koliko taj problem sam po sebi zaslužuje. Uvjerena sam da će se to promijeniti, s obzirom na upornost i rezultate koje ostvarujemo.

Tatjana Bakula-Vlaisavljević, dr.med., stručna djelatnica Kluba »Novi put»

40. godišnjica Kluba «Pešćenica»

U subotu, 18. ožujka 2006. godine u 10 sati održana je u prostorijama Doma Kluba «Pešćenice» jubilarna redovna izborna 40. godišnja Skupština. Svojom prisutnošću počastili su nas mnogi članovi Kluba i njihovih obitelji iz Zagreba kao i mnogi iz raznih dijelova Hrvatske. Osobito smo ponosni što su u prvom redu sjedili gosti najvišeg ranga, najugledniji terapeuti. Bili su tu doc. dr. sc. Darko Breitnefeld, donedavni predsjednik ZKLA Zagreba, prim. dr. sc. Željko Marinić iz PB «Sv.Ivan» iz Jankomira te dr. sc. Korona Nenadić-Švigir iz PB Vrapče. Bila je tu i vms. Katica Hačko, predsjednica Udruge za prevenciju ovisnosti Općine Pešćenica, naša donedavna terapeutkinja, soc. radnica, gđa. Marija Wolf, koja je unatoč svojem, ne baš najboljem zdravlju, ipak uveličala našu proslavu te naša sadašnja terapeutkinja, soc. radnica, gđica Emanuela Šljubura.

Nakon što je Miro Jovanović pročitao kratak izvještaj o povijesti našeg djelovanja i zahvalio nekim od najzaslužnijih, sada pokojnih članova, obavili smo i službeni dio Skupštine. Izabrano je Predsjedništvo u nešto izmijenjenom sastavu, a funkcije predsjednika, tajnika i blagajnika u idućem četverogodišnjem mandatu opet će obnašati Marko Tomešić i Miro Jovanović. Priznanja za jednogodišnju apstinenciju je dobio Ivan Stanko, za trogodišnju Božidar Višnić, za dvadesetogodišnju Miro Jovanović i Marko Tomešić za 25-godišnju apstinenciju, a priznanja za 37, 39 i 40 godina apstinencije dobitnicima ćemo naknadno uručiti, jer su oni bili opravdano odsutni, uglavnom radi bolesti. Ovo posljednje, najvrednije priznanje za 40 godina apstinencije uručit ćemo g. Josipu Kovačeviću u Domu umirovljenika Pešćenica. Nakon toga su dodijeljene i Zahvalnice za aktivno sudjelovanje u radu i izgradnji Kluba koje smo, između ostalih, dobili naša dugogodišnja terapeutkinja, soc. radnica Marija Wolf i ja. Prilikom uručenja stao je uz mene doc. dr. sc. Darko Breitenfeld i biranim me riječima pohvalio. To me ujedno obavezuje da i dalje budem aktivan i doprinosim suradnji s drugim klubovima i ZKLA i HSKLA.

Kako je naš sadašnji predsjednik, dr. sc. Zoran Zoričić bio dežuran u bolnici, zastupao ga je i održao pohvalni govor o našem radu dopredsjednik, g. Damir Vodopivec. Svoje odsustvo je kasnije opravdao i g. Zlatko Topalović, naš drugi dopredsjednik. On je prisustvovao godišnjoj skupštini Kluba «Kunagora» u Pregradi. Podijeljena su priznanja za pomoć i suradnju bolesnicima, Centru za socijalni rad, udruzi umirovljenika, Udruzi za prevenciju ovisnosti Pešćenice i drugim ustanovama i pojedincima. Nakon toga smo dali riječ brojnim predstavnicima drugih klubova te uglednim terapeutima. Kao i uvijek, «šećer na kraju», prigodne nam je riječi uputio i prim. dr. sc. Ž. Marinić. Službeni dio skupštine smo završili u podne, što znači za prihvatljivih dva sata. Uz domjenak i živu glazbu te ples i obilazak Doma, družili smo se još do kasnih popodnevnih sati.

Hvala svima na dolasku i čestitkama na uspješnom dosadašnjem i budućem radu!

Lijepi pozdravi od člana Kluba Božidara Višnića, predsjednika Marka Tomešića, tajnika Mire Jovanovića te ostalih članova i njihovih obitelji!

Dokazano primjeran rad Kluba “Petrokemija” iz Kutine

U naslovu su sadržane riječi dr.sc. Zorana Zoričića koje nam je uputio na našoj 32. godišnjoj skupštini, održanoj 10. travnja 2006. godine. Bili smo ponosni jer se odazvao našem pozivu na prisustvovanje skupštini i sretni zbog pohvala, ali i zbog dolaska mnogih, nama dragih gostiju iz drugih klubova. Ovo možemo ponajviše zahvaliti našem predsjedniku Vladimiru Salvadoru koji je aktivan u Hrvatskom savezu klubova i redovit gost na mnogim Skupštinama drugih klubova, gdje je rado viđen zbog svoje srdačnosti i jednostavnosti, ali i našoj stručnoj djelatnici prof. Mirni Bjelić koja s nama radi već 14 godina. Dakako, najsvečaniji trenutak je bio podjela priznanja za uspješnu apstinenciju. Uz čestitke terapeutkinje koja je podijelila priznanja,  i predsjednika Vladimira Salvadora.  Priznanja je dobilo 15 članova kluba.

Priznanja su dobila dva člana za jednu godinu apstinencije, za dvije godine također dva člana, za tri godine šest članova, za četiri godine dva člana, za pet godina jedan član  i dva člana  za dvadeset godina apstinencije.

Svi primatelji Priznanja iskreno su svjedočili o značenju apstinencije za njih, njihove obitelji i radnu sredinu.

Na kraju smo se uz domjenak prisjetili nekih događaja iz prethodne godine. Sjećali  smo se izleta u Toplice u Svetom Martinu na Muri, posjeta drugim skupštinama, otvorenja Oglednog kluba u bolnici „Dr. Ivan Barbot“ u Popovači, te aktivnosti u Mjesecu borbe protiv ovisnosti, od kojih su najznačajnija bila predavanja koja je naša stručna djelatnica gđa. Mirna Bjelić održala za roditelje učenika srednjih škola u Kutini. Cilj predavanja je bio upoznati ih s onim što mogu učiniti u prevenciji ovisnosti o alkoholu i drogama kod mladih. Predavanjima je prisustvovalo 250 roditelja i profesora.

S nama su godišnjicu slavili i članovi Udruge liječenih alkoholičara iz Kutine jer imamo zajedničkog terapeuta.

Na kraju smo se razišli uz obećanje da ćemo se vidjeti na nekoj drugoj godišnjoj skupštini u jednako veselom raspoloženju.

Zdravko Šobat, tajnik Kluba

Godišnja skupština Udruge «Dubrava- Centar»

U utorak, 28. veljače, u 18 sati, Udruga alkoholičara-apstinenata »Dubrava-Centar» u Međugorskoj 55, u zagrebačkoj Gornjoj Dubravi, održala je svoju 21 godišnju skupštinu. Uz članove udruge, ovoj radnoj svečanosti nazočili su i brojni dragi gosti, kako članovi drugih udruga liječenih alkoholičara, tako i naši uvaženi alkoholozi, dr. sc. Korona Nenadić-Šviglin, prim. dr. sc. Željko Marinić i doc. dr. sc. Darko Breitenfeld, liječnici kojima dugujemo naš opstanak u ovom zahtjevnom svijetu.

O svome radu u proteklom razdoblju podnijeli smo izvješće iz kojeg izdvajamo: «Iz godine u godinu osvrćemo se na naš prethodni rad, nekad sa zadovoljstvom, nekad sa samokritikom jer smo možda mogli raditi bolje kako bi naše zadovoljstvo postignutim bilo veće, a izvješće naše redovite izvještajne skupštine Udruge alkoholičara-apstinenata «Dubrava Centar» što bolje i kvalitetnije. Kada govorimo o našem radu, iznosimo i brojke koje pokazuju koliko imamo članova, koliko smo imali recidiva, što smo poduzeli, no to ipak samo za sebe ne oslikava naše djelovanje u potpunosti. Mnogo važnijom smatramo činjenicu da se jezgra naših članova ne osipa, da udruga djeluje stalno i sve bolje, a da je ozračje na našim sastancima poticajno za ostvarenje naših glavnih ciljeva. Skladan obiteljski život naših članova uz trajnu apstinenciju, potpuna promjena ranijeg ponašanja i načina života. Kvaliteta rada je i u tome da su naši članovi u međusobnim prijateljskim odnosima, dobro se poznaju, i u svako doba mogu pomoći jedni drugima. Znamo životnu situaciju svakog od nas, trenutne i ranije probleme koji ga muče, pa kroz naše druženje pomalo razrađujemo i primjenjujemo metode kojima možemo pružiti pomoć. Naravno, ne djelujemo samo kada netko ima problema, nego i onda kada je «sve dobro i u redu», unapređujemo ono što je do sada postignuto, nastojimo da se nitko ne vraća na stare načine ponašanja, već da i sam osjeti kako je poboljšao kvalitetu svoga života i stekao iskustvo koje može prenijeti na druge.

Nastojimo biti iskreni jedni prema drugima i naše sastanke učiniti zanimljivim, tako da dolazak na sastanak naši članovi ne smatraju teškom obavezom koju moraju ispunjavati, već događajem kojem neizostavno žele biti prisutni, jer se tu osjećaju ugodno, zaštićeno, te uvijek mogu sa punim povjerenjem i slobodno iznijeti svoje uspjehe i probleme, ili jednostavno, kada im to odgovara, samo razgovarati. Dijelimo tako i lijepe događaje kao što je, primjerice, dobivanje prinova u obitelji, razgovaramo o putovanjima na kojima smo bili, radujemo se kada nekome od nas dijete diplomira, ali smo svi tužni kada nam netko ostane bez posla ili slomljen životnim poteškoćama recidivira, što se, nažalost, događa. Ne pravimo od toga tragediju niti to smatramo prijestupom, znamo da se to događa, da je i to jedna od epizoda u našem liječenju i rehabilitaciji, ponekad nužna kako bi se situacija sagledala iz druge perspektive i lakše pronašao pravi put prema uspješnoj apstinenciji.

Radu kluba redovito prisustvuje jedanaest obitelji i dvojica samaca, dok tri obitelji dolaze povremeno, ali barem jedno mjesečno, a dvojica samaca sudjeluju u radu prema mogućnostima dolaska, s obzirom na obveze na poslu.

Prosječna posjećenost naših sastanaka je oko 75%, što je više nego zadovoljavajuće s obzirom na to da veliki broj članova radi u smjenama ili vrlo kasno završava s poslom, a neki članovi i nakon završetka posla dolaze u klub te tako barem dio vremena provedu s nama.

Unatoč svim našim nastojanjima tijekom 2005. godine, imali smo četiri recidiva. Kod dva recidiva uspjeli smo uspostaviti ponovnu apstinenciju bez bolničkog tretmana, dok su dva recidiva uspješno rehabilitirana nakon liječenja u bolnici i ti članovi su se odmah priključili radu kluba.

Teme naših sastanaka redovito su terapijskog karaktera, no ne ograničavamo se samo na pitanje alkoholizma i apstinencije, već je naglasak na razvijanju skladnog obiteljskog života i međuljudskih odnosa.

Našim smo apstinentima podijelili priznanja. Za godinu dana apstinencije priznanje su dobile tri obitelji, za pet godina jedna obitelj i za deset godina jedna obitelj. Posebno su bile dojmljive riječi supruge našeg apstinenta jubilarca, koja je navela kako je uporno osam godina dolazila u klub, zadnje dvije nije mogla dolaziti zbog zdravstvenih problema, a sada, nakon deset godina apstinencije, ovaj dan je Veliki dan. Sada njihova obitelj dobro funkcionira, kao svaka prosječna obitelj. Puno su postigli. Svaki dan se bore da im i dalje bude bolje. Nesuglasica ponekad imaju, ali ih u dogovoru i rješavaju. Komunikacija je tu,  ona je vrlo bitna.

O važnosti ovih riječi koje nekom neupućenom možda djeluju skromno i nevažno govorio je prim. Marinić. Rekao je da ga je posebno razveselila situacija ove obitelji, jer iako tata nije tu (morao je izostati radi posla), ipak je u jednom trenutku, najvjerojatnije zahvaljujući mami, otišao na liječenje upravo u trenutku kada je sin bio u pubertetu. Danas sin ne bi bio student ili ne bi tako zadovoljno izgledao da tata i mama nisu učinili ono što su učinili i omogućili mu da raste i da se razvija uz ljubav i pažnju u obitelji.

Dr. Nenadić iz PB Vrapče naglasila je da se dobra atmosfera kluba, predani rad na čelu sa stručnom djelatnicom, vrlo iskusnom i dugogodišnjom terapeutkinjom ovog kluba, gđom. Ružicom Klarić, odražava i u tome da su se svi ovdje okupili u vrlo velikom broju, što joj je jako drago. Pozive za godišnje skupštine trebalo bi upućivati i Centrima za socijalnu skrb određenog područja i liječnicima opće medicine. Bilo bi dobro, uz pismeno pozivanje i posjetiti te osobe, jer bi neposredni kontakt doprinio njihovom dolasku i suradnji. Međusobna suradnja nam je svima u interesu i donijet će dobre rezultate.

Nakon održane skupštine uslijedio je mali domjenak na kojem smo, uz ukusne zalogaje i sokove, s radošću porazgovarali sa svojim gostima u nadi da ćemo se i dogodine vidjeti.

I. K

◄ strana 1

Alk. gl. 5 /2006 (131) str. 8-12

strana 13 ►

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, D. Vodopivec, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. Pretplata se uplaćuje na žiro račun 2340009-1100137559 poziv na broj 1222147, s naznakom

 "Zajednica KLA, za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES