početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

◄ strana 9

Alk. gl. 2 /2006 (128) str. 12-14

strana 15 ►
PRIČA IZ ŽIVOTA

Badnja večer

Danas je 23. prosinac, predvečerje božićnih blagdana na početku 21. stoljeća. Sve je u društvu nekako ubrzano i ne, nemam onaj osjećaj Božića koji sam imao još nedavno, na kraju 20. stoljeća. Možda je to zato što nema snijega, a i svi rade. Dapače, preporuka je poslanika «razvijenog zapadnog svijeta» da se trgovine ne zatvaraju na Badnjak prije 23 sata, jer bi to ugrozilo slobodnu tržišnu ekonomiju u zemljama tranzicije, u koje se ubraja i Lijepa naša nova Hrvatska.

Srećom, mi se i ove godine spremamo Badnju večer provesti kod bake i djeda u Jablanovcu, što tradicionalno činimo od kada postojimo kao obitelj. Jedina razlika je u broju uzvanika na tradicionalnoj večeri, koji se stalno povećava. Za ovo zadnje Arijana i ja smo se svesrdno potrudili, tako da će nas, s djedom Marijanom i bakom Ljiljanom, sutra biti ukupno sedmero.

Ovo tradicionalno obiteljsko druženje na Badnju večer u meni budi posebne osjećaje, koji su se, moram priznati, mijenjali kroz godine, ali vjerujem da su sada sazreli do te mjere da ih se usuđujem pretočiti u pisanu riječ.

Lijepo i svečano, u duhu starih vremena, provode se pripreme za obiteljsko okupljanje na Badnjak.

Djed je već rano ujutro krenuo u nabavku svih potrebnih namirnica za pripremu večere. Dok je on krstario tržnicom, baka je uređivala kuću i počela s pripremama.

Za to vrijeme je u našoj kući vladala svakodnevna turbulencija s dozom posebnog iščekivanja odlaska djedu i baki u Jablanovec, naravno, sa svakominutnim pitanjem: «Kamo idemo?». Odgovori su bili sporadični, a najčešće su to bila protupitanja poput: »Zašto si bosa? Gdje je daljinski za TV? Gdje ti je druga papuča?» ili naredbe: »Siđi sa stola!!» i famozno «Nemojte se svađati!».

Konačno, došao je i taj trenutak. Pakiramo zadnje stvari, ukrcavamo se i s veseljem krećemo. Posebno uzbuđenje vlada u razmišljanjima je li mali Isus posjetio i staro prigorsko mjesto podno Kamenih svatova.

Stigli smo.

Baka i djed su vjerojatno čuli auto (ili možda nisu) pa su nas dočekali na prozoru. Djeca su otrčala naprijed i razdragano se nasmijala kad ih je djed dočekao na vratima, s kapom Djeda Mraza. Ušli smo u dnevnu sobu. Sve je mirisalo na Badnjak. U kaminu su pucketala drva. Sobu su nježno obasjavale male zidne svjetiljke, a ugao sobe krasilo je okićeno božićno drvce. Naravno, ispod bora su se nalazili pokloni koje je donio mali Isus. Za svakoga se našlo ponešto. Bilo je tu lijepih i vrijednih darova koji su unijeli veselje u naša srca i izmamili smiješak na naša lica.

Nakon otvaranja darova smo se premjestili za stol. Stol je bio svečano postavljen, a na sredini se nalazio adventski vijenac na kojem su gorjele sve četiri svjećice. Baka je ugasila svjetlo. Sjedili smo za stolom. Lica nam je osvjetljavalo samo svjetlo svijeća. Sve je djelovalo nekako čarobno. Djed, koji je sjedio na čelu stola, zaželio je svima dobru večer. Njegovo lice, osvijetljeno svjetlom svijeća, imalo je svečani, pomalo sjetni izraz. Rekao je: «Draga djeco, ispričat ću vam kako je to bilo u vrijeme kad sam ja bio mali.» Pričao nam je tu priču svake Badnje večeri, a mi smo svaki puta sa zanimanjem slušali kao da je čujemo prvi puta. Utišali smo se, a on je nastavio: «Predvečer bi se svi ukućani okupili u dnevnoj sobi i zajedno okitili bor. Ispod stola se stavilo malo slame koja je simbolizirala Isusovo rođenje u štalici. Nama, djeci, dobro je došla i uvijek smo s veseljem ležali na njoj. Bila je to jedina topla soba u kući, a ležeći na slamici osjećali smo ugodu kao da smo zabašureni u najtoplije poplune. Cijeli Badnji dan se postilo ili jelo malo juhe od graha bez zaprške, tako da smo svi jedva čekali večeru. Večera je bila skromna, obično riba i krumpir ili grah salata. Prije večere najstariji muški član obitelji ispričao bi nam neku poučnu priču i nakon molitve zahvale počeli bi s večerom. Prvo se jeo češnjak s medom. Bilo je to jelo koje nas je trebalo zaštititi od coprnica i uroka i dati nam zdravlje u sljedećoj godini. Vrijeme poslije večere smo provodili u razgovoru, igri i iščekivanju odlaska na polnoćku. Naravno, najsvečaniji dio večeri bila je polnoćka, nakon koje smo se vratili kući i ponovno jeli, samo sada kobasice ili sarmu. Nakon toga je najmlađi muški član obitelji koji je još uvijek bio budan, otišao prvi čestitati Božić najbližim rođacima i prijateljima iz susjedstva. Evo, tako smo u moje vrijeme provodili Badnju večer i čekali Božić,» završio je djed, «a sad, dragi moji, dobar tek, uzmite prvo češnjaka s medom protiv coprnica i uroka», rekao bi.

Ne moram vam reći da smo imali tradicionalnu večeru.

Nakon večere smo još malo popričali, djeca su se igrala i sve je odisalo duhom starih vremena. Osjećao sam se ugodno i spokojno, barem u ovoj večeri odmaknut od svakodnevne ludnice i od strane poslanika «razvijenog zapadnog svijeta» nametnutih pravila igre u društvu.

Nakon nekog vremena pozdravili smo se s djedom i bakom i otišli kući. Unijeli smo božićno drvce i pripremili ukrase da ga svi zajedno okitimo. Čarolija se još malo nastavila, jedino je ove, kao i prošle godine, nedostajalo bijelih baršunastih pahuljica koje bi s divljenjem prema prirodi gledali, zahvalni što smo u toploj sobici s okićenim borom.

Iz Kluba Zaprešić

----: O :----

IZ KLUBOVA

Sretan Božić i Novo leto!

Božićno druženje

U tjednu između Božića i Nove godine, sada već tradicionalno, umjesto redovnog sastanka srijedom, Klub „Novi put“ priređuje ugodno druženje sa štićenicima Doma za stare i nemoćne u Slavonskom Brodu. Svi naši sastanci i mnoge aktivnosti održavaju se u ovim prostorima, pa je vrijeme Božića najljepša prilika da i sebi i štićenicima Doma priredimo malo veselja i pjesme. Kao i obično, supruge su donijele kolače i sokove, a Zoran Tomac i njegov prijatelj donijeli su gitare, i na našu sreću, dobro raspoloženje i spremnost za pjesmu.

Ove godine smo za naše stare prijatelje priredili i skromne poklone. Član kluba Ivan Šitum u slobodno vrijeme izrađuje gipsane odljevke jaslica i zidne reljefe svetaca. Dogovorili smo na jednom od sastanaka da te gipsane predmete lijepo upakiramo i obradujemo  stare ljude koji su često vrlo usamljeni i zaboravljeni. Dr. Tatjana Bakula-Vlaisavljević sve nas je lijepo pozdravila, svima zahvalila na dolasku, čestitala Božić i Novu godinu i pozvala nas na druženje. S nekoliko riječi i ja sam pozdravila sve prisutne, a prigodnim tekstom htjela sam sve nas još jednom podsjetiti na dobrotu, oprost i ljubav na koje nas Božić uvijek iznova poziva.

Zbor stanara Doma otpjevao nam je potom nekoliko prekrasnih božićnih pjesama, a mi smo im nakon toga uručili poklone. Bilo je to međusobno darivanje, pa smo u zaista blagdanskom, ugodnom i toplom okruženju nastavili s druženjem. Kada je zatim krenula pjesma, ples i zajedničko kolo, mnogi su zaboravili na svoje godine, probleme, bolesti.... Nekoliko veselih sati druženja prošlo je prebrzo za sve nas. Naravno da smo odmah dogovorili i slijedeće. Valentinovo više nije daleko i bit će ponovo prava prilika za međusobno darivanje, lijepu riječ, malo vedrine i svjetlosti, kako u njihovoj starosti tako i nama na putu izlječenja i kvalitetnijeg života.

Ivanka Korparić, predsjednica kluba

----: O :----

Doček Nove godine u Klubu „Pešćenica“

I ovu smo Novu godinu, kao i prijašnje, dočekali u našem klubu, simbolično skraćenog naziva KAP, bez kapi alkohola. Na zajedničkom sastanku svih članova kluba pokrenuta je inicijativa da se oživi stari običaj da se u klubu dočeka Nova godina. Inicijativa je dobro prihvaćena, nažalost, ne i od mladih članova za koje se i organiziraju dočeci. Manifestacije i fešte sličnog tipa najviše nas dovode u iskušenje i recidiv, kojemu se lakše othrvamo u društvu istomišljenika i apstinenata. Imamo negativan primjer jednog člana, samca koji se nije htio uključiti s nama te je u svom angažmanu dočeka recidivirao.

Na dočeku Nove 2006. godine bilo je devet obitelji i dvoje samaca, ukupno nas 20. Posebno nam je drago što se u našu proslavu uključila i obitelj Habljak iz Kluba „Retkovec“.

U veselom raspoloženju smo dočekali Novu godinu i u šest sati smo, jedini trijezni poslije organiziranog dočeka, otišli na spavanje.

Prošlogodišnja inicijativa da se u našem klubu organizira doček na razini Zajednice klubova Zagreba je nažalost propala, jer se do navedenog vremena nije javio nitko, već su se javljali naknadno. Klub apstinenata „Pešćenica“ jedini u Zagrebu ima svoj prostor u kojemu je moguće organizirati dočeke za sve članove Zajednice klubova ili godišnje skupštine za klubove koji nemaju adekvatne prostore za tu namjenu. Hoće li netko iskoristiti tu mogućnost, ovisi o njemu. Klub „Pešćenica“ radi svim danima u tjednu i svim dobronamjernim prijateljima su otvorena vrata, osim srijede kada se održavaju sastanci umirovljenika.

Marko Tomešić, predsjednik kluba

----: O :----

Alkohol

Alkohol je od mene

napravio roba.

Zato sam često

Došla do tvog groba.

Pričala sam tebi,

Gdje sam jučer bila,

Ali ti nisam pričala

Da sam jučer pila.

Alkohol je majko

Moj prijatelj bio

U njemu sam majko,

Ja, tražila sreću

Al sam našla

Bol i tugu veću.

 

Pored mene

Prošle su mnoge jeseni

Zlatne, žute.

Pored mene.

Padale su kiše

I pjevalo lišće.

Pored mene.

Ja ne primjećujem

Ja pijem

Hodam bez cilja

Bez ikakvog plana.

Slomljena kao trula grana

 

 

Renee, Iz ‰ Promila ‰, glasila Socioterapijskog odjela za alkoholizam PB Vrapče

Izbriši mi sjećanje

Bože, skini taj žig sa mene

kao noćnom leptiru krila,

izbriši mi sjećanje

na dane kada je ona bila.

Makni taj snijeg s prozora njenog

iz trenutka bez odjeće civila,

ne ostavi me snenog

kao tintu bez papira.

Ne vraćaj me u te dane

pune mirisnih, mošusnih parfema

i noćnog ormarića tihe dame,

punog karikatura i krema.

Nek zaboravim stare slike

pokraj istrošene klupe.

Ja još vodim stare bitke,

ja još  sanjam njene vrutke.

                        Alen Prosenečki, Klub Križevci

----: O :----

◄ strana 9

Alk. gl. 2 /2006 (128) str. 12-14

strana 15 ►

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, D. Vodopivec, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. Pretplata se uplaćuje na žiro račun 2340009-1100137559 poziv na broj 1222147, s naznakom

 "Zajednica KLA, za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES