početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

◄ strana 11

Alk. gl. 11 /2005 (125) str. 16-20

početna ►

IZ KLUBOVA

Naših osam godina apstinencije

Nedavno smo, uz sokove i kolače, u našem Klubu „Prelog“ supruga i ja proslavili osam godina apstinencije. Osam godina trijeznog i zdravog života, kroz koje su se dogodile same dobre i pozitivne stvari.

Uspjeh u apstinenciji možemo pripisati dobro utabanoj stazi koju su prošli svi apstinenti. Naša staza bila je dodatno osigurana sigurnosnim zidom, sa svake strane. Taj zid su sačinjavali svi prijatelji koje smo upoznali tijekom apstinencije.

U našem klubu se također događaju pozitivne stvari. Nedavno smo od gradskih vlasti zatražili da nam ustupe oglasnu ploču. Nakon nekoliko dana smo je i dobili, te smo ju s velikim žarom uredili. Tako se sada još više možemo približiti našim sugrađanima. A također i oni mogu vidjeti čime se bavimo i zašto se sastajemo svaki četvrtak u 20 sati. Iskreno se nadamo da će taj naš plan barem nekom pomoći da skupi hrabrost i potraži pomoć kod nas. Na kraju, puno pozdrava uz želju za što dužom apstinencijom šalje svima,

Joža, Klub „Prelog“

----: O :----

Put u Međugorje

U rano jutro, na pustom brodskom kolodvoru, dok se polako okupljamo spremni za put, vidim poznata, nasmijana lica. Radujemo se ovom putu kao djeca koje učiteljica vodi na izlet. Autobus kreće kroz pospani grad, a mostom preko Save ubrzo prelazimo granicu. Pred nama brdovita Bosna i cesta kojom ćemo za nekoliko sati stići na naše prvo odredište – u Mostar. Autobus je pun putnika, starih i novih članova KLA „Novi put“ iz Slavonskog Broda, kluba „Betanija“ iz Donjih Andrijevaca. Tu su članovi obitelji, supruge i djeca, voditelji klubova, terapeuti, socijalni radnici. Velika je to obitelj koja se već dobro poznaje, pa nam je dosta dug i naporan put uz pjesmu, šale velečasnog Nikice Kraljevića i međusobni razgovor, protekao brzo i ugodno.

U Mostar smo stigli nešto prije podneva, gdje nas je dočekao ugodan sunčani dan, prekrasan za šetnju starim dijelom  grada.  Na starom  mostu kolone turista i mladići spremni da uz novčanu nagradu izvedu svoj legendarni skok u tirkizno-plavu, svjetlucavu Neretvu. Nizovi malih dućana, pretrpanih suvenirima, restorani uz samu obalu rijeke i ugodno jesensko vrijeme mamili su da ostanemo daleko duže od dva predviđena sata. Ali pred nama je bilo još puno toga i morali smo krenuti dalje. Strmim i zavojitim putem vozili smo se uz brdo iznad Mostara, a činilo se kao da idemo prema nebu, ostavljajući ispod sebe prelijepu sliku. A na vrhu, da čovjek ne povjeruje, otvara se ogroman plato zelenila, vinograda i kuća. Plodovi zrelog šipka i smokava na drveću uz rub ceste, ogroman betonski križ dominira iznad doline. Sada smo već bili sasvim blizu Međugorja.

Po dolasku u samo mjesto, smjestili smo se u ugodan i lijepo uređen pansion. Nakon kraćeg odmora i ručka, ponovo se okupljamo i krećemo na Podbrdo, poznatije kao Brdo viđenja. Bezbrojne kolone ljudi se, u manjim ili većim grupama, penju strmim kamenitim putem. Ovoga puta se suprug i ja odvajamo od naše grupe i krećemo sami, jedno uz drugo, i zastajemo kod svake postaje u kratkoj molitvi. Uspon nije lak i već pomalo teškog daha dolazimo do cilja. Strpljiv i nježan, smireni bijeli lik Gospe čekao nas je ondje. Molitva. Osjećaji su tako izmiješani i jaki da ih je teško svladati. Sjedimo na kamenju pored kipa, oko nas deseci ljudi na jesenskom suncu u molitvi. Silazimo istim putem, idemo prema crkvi na večernju misu. Neponovljiv je i jedinstven doživljaj stajati u prepunoj crkvi, a za oltarom preko 20 svećenika iz raznih dijelova svijeta. Slušamo Evanđelje na sedam jezika, dajemo mir ljudima koji su došli s nekoliko kontinenata.

Nakon mise odlazimo u pansion gdje se polako okupljaju i ostali članovi. Dogovor je da se u kasnijim večernjim satima okupimo na malo druženje uz pjesmu i gitaru. Ovoga se puta suprug i ja odlučujemo za ostanak u sobi. Bilo nam je potrebno da se dan kao ovaj još jednom u miru proživi. Drugi ostaju još neko vrijeme, čuje se pjesma i smijeh, a onda tišina. Svi već umorni spavaju.    

Jutro počinje rano. Dogovor je da dio grupe ide na brdo Križevac, a dio kojima je prenaporno penjanje ostaje još malo u šetnji mjestom. Staza do velikog križa koji je tu od 1933. godine još je duža i strmija. Opet kolone ljudi, molitve na mnogim jezicima, pri vrhu već teško hvatamo dah, ali pod samim križem osjećaj je predivan. Razgovarajući o dojmovima, idemo u podnožje gdje nas očekuju ostali. Plan je još obići Oazu mira, a onda se opraštamo od Međugorja i krećemo u Sarajevo. Još prepuni dojmova i tužni što je sve prebrzo prošlo, radujemo se posjetu Sarajevu i Baščaršiji. Poslijeratno Sarajevo razgledamo s velikim zanimanjem. Mnogi po prvi puta, a neki su ovdje poslije puno godina. Dr. Tatjana Bakula-Vlaisavljević, koja je prije rata često boravila u Sarajevu, bila nam je turistički vodič.

Očito zatečena nekim slikama, koje se teško mogu usporediti sa životom kojeg se sjeća, upoznala nas je s dijelom grada pokraj Miljacke. Na Baščaršiji razgledavamo male dućane prepune izvornih narodnih radova zlatara i kujundžija, ukrasa, slika... Ipak, sve nas je najviše obradovao miris ćevapa u lepinji, a ukus i miris potvrđuju da smo dobro odabrali.

Na svim mjestima slikanje za uspomenu, pa tako i u Sarajevu. Kasno je poslijepodne i vrijeme da se krene kući. U autobusu žamor, pjesma, kutije s kolačima kruže iz ruke u ruku. Vesela i umorna mala grupa polako se primiče rijeci Savi i graničnom prijelazu. Dva dana iza nas, prepuna događanja, svima će biti nezaboravni. Svatko je mogao uživati u vjerskom i kulturnom sadržaju, koji su se sasvim lijepo nadopunjavali. Takve lijepe trenutke u životu važno je i podijeliti s drugima, onda postaju još draži jer su zajednička uspomena.

Svi smo ih zaslužili.

Ivanka Korparić

----: O :----

Potok u srcu Zagreba

Možda zato što nam je klub u Tkalčićevoj ulici, možda zato što smo mnogi rođeni Zagrepčani, volimo Zagreb ili jednostavno jer smo znatiželjni i želimo upotpuniti naš rad i dodatnim lijepim sadržajima, u utorak, 11. listopada 2005.godine odlučili smo pogledati izložbu o potoku Medvešćaku u Muzeju grada Zagreba. Okupili smo se u dogovoreno vrijeme na Trgu bana Jelačića i laganom šetnjom krenuli na Gornji grad. Polako smo se približili Strossmayerovom šetalištu, prošli uz uspinjaču, kulu Lotrščak, Gornjogradsku gimnaziju do Trga sv. Katarine. Mnogi smo se sjetili srednjoškolskih dana i načas u mislima vratili u prošlost. Opatičkom ulicom došli smo do Muzeja grada Zagreba i na vratima ugledali plakat koji je sam mnogo govorio. Umjesto suhoparnog teksta, riječ "srce" zamijenilo je nacrtano licitarsko srce koje je upotpunilo naslov izložbe: Potok u srcu grada. Izložba je postavljena na zadnjem katu, točnije u potkrovlju muzeja, što je dalo dodatnu čar i potreban duh starine kojom odiše ova izložba. Na samom ulasku u izložbeni prostor, još jedno ugodno iznenađenje: na podu, ispod debelog stakla teče i žubori voda, te zorno dočarava temu izložbe - potok Medvešćak. Davno prije nastanka živopisne gradske ulice    (sadašnje Tkalčićeve)  središtem  grada, između

zagrebačkih naselja Gradeca i Kaptola, tekao je potok Medvešćak, zvan nekoć i Cirkvenica i Stari  Potok. Uz potok su okolni posjednici podizali mlinove koji su do druge polovice 19. stoljeća zadovoljavali potrebe cijelog Zagreba. Na izložbi smo mogli razgledati njihove fotografije.

U 18. stoljeću započele su s radom   zagrebačke manufakture sukna, sapuna i posebno kože i tako je nastala tvornica kože, najveći industrijski pogon u Zagrebu. Industrija je poremetila ekološku ravnotežu doline i  postala najveći zagađivač potoka.

U 19. stoljeću dolazi do gradnje gradske kanalizacije i tada je potok nadsvođen i preusmjeren u dolinu Ribnjaka (današnji Medvešćak) i dalje prema Savi. Tada nestaju mostići, među njima i čuveni Krvavi most koji je srušen 1899. godine. I o tim događajima svjedoče brojne fotografije. Tako nastala ulica zove se godinama Potok, a današnje ime dobiva 1913. godine, u čast velikog povjesničara Ivana Krstitelja Tkalčića. Izložena je i ploča s imenom Tkalčićeve ulice iz tog doba.

Cijelo vrijeme mogli smo pratiti na videozapisu usporedne   detalje    Tkalčićeve    ulice    iz   tih  davnih

vremena i danas. Naravno da smo posebno razgledali Tkalčićevu 33 i uočili da se osnovni detalji stoljećima

nisu mijenjali.

Zagreb je grad na vodi, što svakako ima svoju lijepu i ružnu stranu.  Lijepa strana su mnogobrojni gorski potoci uz čije se obale vidi ljepota prirode, a čijim koritima teče čista voda. Ona ružna strana su brojne poplave koje su zadesile Zagreb. Zadnja poplava, 1989. godine, pokazuje da potoci s naše Medvednice još nisu ukroćeni te da je Zagreb sudbinski vezan uz svoju Savu i gorske potoke.

U jednom dijelu izložbe izloženi su predmeti koji su se koristili u to doba: tanjuri, šalice, noževi, kao i dijelovi kalijevih peći koje su se izrađivale na području današnje Nove Vesi. Improvizirana je i kuća za zabavu, uređeno kupalište, kao  i "soba za blud."

Na kraju je multimedijska dvorana u kojoj se na televizoru moglo gledati i slušati podatke o svim detaljima Tkalčićeve ulice kroz spomenuto razdoblje.

Na povratku s Gornjeg Grada, svratili smo u krasno obnovljenu Tkalčićevu ulicu na kavu, uz koju smo razmijenili dojmove te pokušali na licu mjesta ocijeniti gdje bi sada mogao biti potok kojem je posvećena jedna cijela izložba.

Krasno provedeno poslijepodne ostat će nam dugo u sjećanju i jedino možemo toplo preporučiti svima da odvoje malo vremena i svrate u Muzej grada Zagreba, neće požaliti, bez obzira na to koliko su vezani uz Zagreb i koliko ga vole.

            Prim.dr.sc. Mirjana Marković-Glamočak, stručni djelatnik u Klubu "Centar Stara Tkalča"

----: O :----

Osnivanje Kluba «Solin»

Potaknuta radom klubova u Gradu Zagrebu, njihovim rastom i razvojem, te djelovanjem u borbi protiv bolesti alkoholizma s jedne strane, i s druge strane zabrinjavajućim statističkim pokazateljima na području Splitsko-dalmatinske županije, a posebice za područje grada Solina s gravitirajućim općinama, o broju prekršajnih i kaznenih prijava vezanih uz nasilje u obitelji (preko 60% alkoholiziranih počinitelja), rodila se ideja o reaktiviranju, odnosno otvaranju kluba u Solinu.

Veliku podršku u njegovanju i realizaciji te ideje dali su mr.sc.dr. Mirko Mikelić i Božena Škare, dipl. soc. radnica (stručni djelatnici u Klubovima 70-ih, odnosno 80-ih godina), kao i Ante-Edo Crmarić, aktivni član KLA «Split». Najznačajnija potpora uslijedila je od dr.sc. Zorana Zoričića, koji mi je stručnim savjetima pomagao u osmišljavanju same realizacije osnivanja Kluba. Zahvalila bih Katarini Radat, Ani Štimac i Željku Tandari – kolegama socijalnim radnicima, kao i vms. Margiti Hajduković, koji su sa mnom podijelili svoja iskustva u radu Klubova dajući mi korisne savjete. Idejom o rađanju Kluba formiran je inicijativni odbor, kojeg su uz Zorana Zoričića, Mirka Mikelića, Boženu Škare i Antu-Edu Crmarića, činili Ana Bosančić, dipl.soc. radnica, dr. Ivana Petrović, dr. Stijepo Botteri, a među njima i ja.

Osnivačkoj skupštini KLA «SOLIN», koja je održana 28. rujna ove godine u Domu kulture «Zvonimir» u Solinu, prisustvovali su brojni gosti i uzvanici. Istaknuto je da je osnivanje Kluba svojevrstan nastavak tradicije rada klubova liječenih alkoholičara u Solinu, koji su se ugasili početkom Domovinskog rata.

Podsjetili smo se kronologije rada klubova u Solinu. Godine 1965/66. Solin je dobio prvi klub liječenih alkoholičara, a do početka 90-ih godina prošlog stoljeća djelovalo ih je nekoliko (prema nekim podacima i do desetak klubova), kada su se, zbog ratnog djelovanja agresora, ali i zbog odlaska članova na ratište, ugasili. U radu tih klubova stručno su djelovali liječnici medicine Petar Lukšić, Ivo Bućan,  Mirko Mikelić,  Katarina Bućan, te socijalna radnica Jadranka Marković.

U pozdravnom dijelu, potporu Klubu dali su dogradonačelnik Solina, Dalibor Ninčević, župnik Gospe od Otoka, don Vinko Sanader, vijećnik općine Dugopolje, Anđelko Bosančić, predsjednik Prekršajnog suda u Solinu, Matko Tolić, predstojnica Centra za socijalnu skrb, Podružnice Solin, Božena Škare, predstavnik Županijske zajednice klubova, Stijepo Botteri, kao i mnogi drugi. Među gostima i uzvanicima bili su nazočni predstavnici Kluba «Split», liječnice i patronažne sestre Doma zdravlja u Solinu, pomoćnik načelnika Policijske postaje Solin, ravnateljica osnovne škole, liječnica Zavoda za bolesti ovisnosti  u Solinu, stručni djelatnici iz splitskih klubova, socijalni radnici iz CZSS, te članovi Kluba, koji čine bitnu okosnicu u djelovanju i opravdanosti osnivanja Kluba.                          

Prisutnima se u ime inicijativnog odbora obratio dr.sc. Zoran Zoričić, predsjednik Hrvatskog saveza klubova liječenih alkoholičara, koji je između ostalog rekao:

„Alkoholizam nije problem pojedinca već cjelokupnog društva jer često dovodi do agresivnog ponašanja, razaranja obitelji, maloljetničke delinkvencije, gubitka radnih mjesta i drugih neugodnosti proisteklih iz ove ovisnosti. Srećom, još smo uvijek socijalna država, što nas obvezuje da brinemo za te ljude, i zbog njih i zbog nas. Stoga je neophodna intervencija šire društvene zajednice u koju trebaju biti uključene institucije poput Centra za socijalnu skrb, Crkve, zdravstvenih ustanova i drugih važni društveni čimbenici. U Hrvatskom savezu registrirano je 180 klubova liječenih alkoholičara, dok ih je prije rata djelovalo i do 500.“

Dr. Zoričić je naglasio kako je izuzetno sretan što se ponovno pokreće rad Kluba upravo u ovoj sredini, koja je zbog velike tranzicije stanovništva posebno bremenita tim problemom. Sam grad Solin doseže brojku od skoro dvije tisuće alkoholičara, a kada se dodaju i članovi obitelji koji pate od posljedica te bolesti, onda se brojka stanovništva obuhvaćenih ovim problemom penje i do nekoliko tisuća – kazao je dr. Zoričić, izražavajući ovom prilikom zadovoljstvo zbog iznimne susretljivosti i podrške iskazane od strane gradske vlasti, kao i cjelokupne lokalne zajednice.

Dogradonačelnik Solina g. Ninčević je iskazao zadovoljstvo zbog osnivanja Kluba, najavivši tehničku i materijalnu podršku radu kluba.

Solinski župnik, don Vinko Sanader, najavio je pomoć i podršku Crkve u rješavanju ovog, kako je kazao, općedruštvenog, crkvenog i obiteljskog problema.

Uslijedio je radni dio. Izabran predsjednik KLA «SOLIN», gospodin Ante-Edo Crmarić, dugogodišnji apstinent (uskoro 5 godina) i aktivni član Kluba «Split», koji je istaknuo da je izuzetno sretan što je KLA osnovan u njegovom gradu Solinu i što će moći svoja iskustva podijeliti s novim članovima i pomoći im u rješavanju problema ovisnosti o alkoholu i održavanju trajne apstinencije. Izabrani su članovi u tijela Kluba, a na području stručnog rada Kluba djelovat će stručne suradnice dr. Ivana Petrović i Željka Radošević, dipl.soc. radnica.

Prostor za rad Kluba ustupila je Udruga za zaštitu okoliša i unaprjeđenje kulture življenja «Život» u Svetome Kaju. Klub je nakon registracije počeo djelovati tijekom mjeseca listopada, petkom od 16 do 18 sati. Održavanje osnivačke skupštine Kluba popraćeno je nazočnošću medija lokalne i državne razine.

Nakon održane osnivačke skupštine, priređen je prigodan domjenak, a sponzori domjenka su na taj način pokazali podršku našem radu.

Očekujemo daljnju aktivnu suradnju i potporu svih čimbenika cjelokupne socijalne mreže i razvijanje parterskog odnosa, kako bismo zajedno djelovali na prevenciji, edukaciji i liječenju bolesti ovisnosti o alkoholu.

 Željka Radošević, dipl.soc.radnica

----: O :----

    

 

◄ strana 11

Alk. gl. 11 /2005 (125) str. 16-20

početna ►

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, D. Vodopivec, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. Pretplata se uplaćuje na žiro račun 2340009-1100137559 poziv na broj 1222147, s naznakom

 "Zajednica KLA, za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES