početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

◄ strana 7

Alk. gl. 11 /2005 (125) str. 11-15

strana 16 ►

IZ KLUBOVA

VIII. godišnja skupština Kluba „Karlovac“

Naš klub osnovan je 1998. godine i od tada do danas je kroz njega prošlo 500 članova sa svojim obiteljima. Redovite sastanke održavamo svakog četvrtka u 18 sati, bez obzira na blagdane i praznike te godišnji odmor terapeuta.

Prošle je godine naš klub brojio 52 člana uz članove njihovih obitelji. Ni u jednom trenutku kroz cijelu prošlu godinu nismo izgubili vjeru u naše postojanje, bez obzira na onu drugu, crnu stranu recidiva i daljnjeg liječenja kroz klub i dva recidiva koja su završila tragično. Naši članovi dolaze u klub iz velike udaljenosti kao što su Slunj, Ogulin, G. Stol, Duga Resa i Ozalj. U 2004. godini bilo je puno događaja u našim druženjima. Imali smo više proslava rođendana, godišnjih apstinencija od 1-8 godina, te domjenak za Božić i to sve u ovom našem podrumu. Terapiju smo provodili i u prirodi, kao npr. kupanje u toplicama u Topuskom dva puta te dvije večere uz glazbu u M. Brigu. Odlazili smo na više godišnjih skupština diljem cijele Hrvatske. Družili smo se s našim bratskim klubom „Prijatelj“ uz društvene igre, te prije spomenuto kupanje i večere uz glazbu. Ne mogu reći da su svi sudjelovali, ali oni koji jesu, oduševljeni su takvom vrstom druženja. Naša voditeljica, sestra Anđelka, bila je na edukaciji na 6. Alpe-Jadran konferenciji o alkoholizmu i 2. hrvatskoj konferenciji o alkoholizmu i drugim ovisnostima, koje su se održale od 1. do 3. listopada 2004. godine u Opatiji. Na redovitim sastancima obradili smo različite teme vezane uz poboljšanje života u apstinenciji, poboljšanje života u obitelji, obrađivali edukativne teme, gledali edukativne filmove i pili Antabus u klubu. Patronaža je funkcionirala na zavidnoj razini. Bilo je razgovora o razvoju samopouzdanja i samopoštovanja pojedinca. Što je najvažnije, imali smo i imat ćemo puno međusobnog povjerenja. Bez obzira na vrijeme apstinencije, trajala ona nekoliko mjeseci ili pak godina, za naš klub je to uvijek uspjeh. Sve počinje prvim korakom, a korak po korak, daleko se stiže. Moram naglasiti da je aktivnost naših članova i Upravnog odbora ove godine bila zadivljujuće ozbiljna, kvalitetna i odgovorna. Idealno bi bilo kada bi se bolje između sebe povezali telefonom, te zajedno rješavali apstinencijske smetnje, a kod težih kriza obraćali svom terapeutu. Moramo priznati da nas je puno i moramo se bolje povezati da netko ne posustane, a ujedno i rasteretiti sestru Anđelku jer i ona treba vikend za sebe i svoju obitelj, a pokoji puta i isključi mobitel. Sestra Anđelka je za nas u prošloj godini imala puno strpljenja te nastojala klubu dati domaće ozračje, a ujedno svakog člana potaknuti da iskaže svoje mišljenje i stav prema liječenju.

Dražen Basar, tajnik Kluba

----: O :----

Izlet Kluba „Karlovac“ i Kluba „Prijatelj“

U subotu, 7. svibnja 2005. godine, članovi klubova „Karlovac“ i „Prijatelj“ organizirano su krenuli iz grada s četiri rijeke na izlet. Među njima sam bio i ja, a to je ujedno bio i moj prvi izlet s klubom budući da sam mlađi član kluba i mladi apstinent. To je bio jedan od dana koje ću pamtiti dok sam živ. Na tom sam izletu dobio veću snagu i motivaciju da što bolje i uspješnije nastavim dalje apstinirati, pogotovo zato što mi se 21. srpnja 2005. godine približavala druga godina apstinencije. Naše odredište bila su Lička sela podno Velebita, Kuterevo i  Krasno  te  primorski  gradić  Senj.

Dan je protekao u lijepom ozračju, a svi smo bili oduševljeni predivnim prirodnim ljepotama NP Velebit. U Kuterevu smo posjetili utočište medvjeda. Posebno smo bili oduševljeni kada smo u utočištu vidjeli ženku koja se zove Zorica, a dovezena je s Kupresa, iz nama susjedne države BiH. Poslije posjeta Kuterevu put smo nastavili prema Krasnom, uz odličnu atmosferu u autobusu.

U Krasnom smo se počeli penjati, sve do svetišta Majke Božje od Krasna, gdje smo nazočili svetoj misi te se nakon posjeta crkvi uputili do obližnjeg motela s predivnim pogledom prema dolini Krasna.

Na silasku iz Svetišta prema dolini, posjetili smo siranu gdje su nas dočekali domaćini i počastili sirom škripavcem. Nakon Krasnog, krenuli smo prema Senju, gdje nas je dočekalo predivno vrijeme, kao stvoreno za šetnju i pijuckanje kave i sokova. Nakon razgledavanja trga, krenuli smo do kule Nehaj koju smo razgledali, a na povratku smo se autobusom odvezli uzbrdo, do prijevoja Vratnik, gdje smo se zaustavili u restoranu na kavi i sokovima te krenuli put Karlovca.

U Karlovac smo stigli puni vedrine, veseli i zdravi. Za mene i članove mog kluba to je bio divan izlet koji ćemo dugo pamtiti. Želim da bude još ovakvih izleta a na kraju bih pozdravio i zahvalio članovima i vodstvu klubova „Karlovac“ i „Prijatelj“ te stručnim djelatnicama sestrama Anđelki Jakimovski i Karmeli Migalić.

Stipetić Franjo, Klub „Karlovac“

----: O :----

Alkoholna utopija

Kad bi netko drugi znao, kako moja glava boli

I što se sve događa, u mom tijelu punom tuge

Ne bi nikad pijan bio, činio bi stvari druge.

 

Mjesto vina i rakije, što nam lažnu snagu daju,

Uzeo bi voćku slasnu, vodu čistu ko u raju

Još bi rek'o da će uvijek, kad ga netko nečim nudi

Iskreno i hrabro reći, da se đavo u njem budi.

 

Radom teškim i treningom, ojačat ću svoje biće

A kad žedan sav smalaksa, popiti ću zdravo piće.

Može doći cijela horda, na nagovor neću pasti

Dušu svoju izmorenu, strogom pažnjom sam ću spasiti.

 

I odjednom, gle prilike, da iskažem svoje htijenje,

Društvo cijelo- njih četvero, tiho uđu k'o hijene

Zdrav nam bio! Svi mi vele

Ja se stisnuh, sav protrnuh

I sad zinuh da im kažem, za odluku svoju hrabru

Litru vina! Netko viknu.

Ja zašutih i posrnuh.

 

Javor Kohlmann, Klub „Karlovac

----: O :----

Klub „Vinkovci“

Grad Vinkovci, zajedno s okolnim mjestima koja gravitiraju prema njemu, imao je sreću što je na ovom području živio i radio prim. Ivan Matijević. On je među prvima u Hrvatskoj prepoznao alkoholizam kao bolest, a ne samo štetan porok. Bio je blizak suradnik dr. Hudolina i od prvih dana uključio se u borbu protiv alkoholizma u Hrvatskoj. Shvatio je ozbiljnost problema koje alkoholizam nosi sa sobom u društvu, posebice obiteljima.

Zbog toga je već 15. ožujka 1968. godine osnovao prvi klub liječenih alkoholičara na ovom području Lijepe naše. Mi s ponosom 1968. godinu ističemo kao početnu godinu organizirane borbe protiv alkoholizma na vinkovačkom području. Do početka Domovinskog rata ovaj se klub razgranao na dvadeset i četiri ogranka koji su djelovali po okolnim mjestima i svim većim poduzećima na području grada Vinkovaca.

Druga faza rada kluba je rad u vrijeme Domovinskog rata. Veći dio Vukovarsko-srijemske županije bio je pod neprijateljskom okupacijom, a i sama vinkovačka bolnica bila je evakuirana, pa samim tim i klub nije kraće vrijeme radio. Međutim, zbog vrlo stresnih okolnosti koje su tada vladale našim krajevima, alkoholizam se ubrzano razvijao, a potreba za klubom bila je veća nego ikad prije. Na inicijativu prim. Matijevića i uz potporu ostalog osoblja vinkovačke psihijatrije koje je bilo educirano za rad, klub je uskoro nastavio sa radom. Teško je opisati u kakvim uvjetima je klub tada radio. Dolazak terapeuta i članova kluba u klupske prostorije, kao i sam boravak u klubu nije bio bezopasan, jer je grad Vinkovci još uvijek često bio pod neprijateljskom vatrom. Ali topla ljudska riječ i borba za zdravu i sretnu obitelj bila je jača od neprijateljskih granata. Unatoč svim poteškoćama, klub je uspješno radio i ponosno zbrajao nove apstinente i njihove godine apstinencije.

Treću fazu rada kluba možemo nazvati „poslijeratnom“. Ni ona nije prošla bez teškoća. Sredinom 1997. godine klub je ostao bez svojih prostorija, jer se zgrada renovirala, a kasnije je bila i prenamijenjena. Tada je klub preselio u prostorije psihijatrije, što se nije svidjelo većem broju „starih“ apstinenata koji su prestali dolaziti na sastanke kluba. Ni to nije obeshrabrilo terapeute. Klub je nastavio s radom i s vremenom se broj članova povećavao, tako da uskoro planiramo otvaranje novih klubova.

Nama najdraža priznanja su godine apstinencije    naših   članova    o    kojima    ćemo obavijestiti čitatelje „Alkohološkog glasnika“ nakon naše redovite izborne skupštine koja će se održati 20. listopada 2005. godine, a na kojoj će, između ostalog, biti uručena priznanja aktivnim članovima kluba za godine apstinencije i pomaganje „novim“ članovima da se uvedu i održe u apstinenciji.

Predsjedništvo kluba

----: O :----

Rad Kluba „Zdravi život“iz Svete Marije

izvješće za 2004/2005. godinu

Klub ove godine slavi 15-tu godišnjicu svog osnutka. Upravo tom postojanju dokaz su i apstinenti s 15 i više godina apstinencije, proizašli iz ovoga kluba. Mnogi su postali članovi drugih klubova, ali oni koji su ostali, imat će priliku predstaviti se na ovoj skupštini i reći nešto o samima sebi i o klubu. Uz stalne apstinente, u ovih 15 godina klub je imao apstinente s padom u recidive, apstinente s povratkom u novo apstiniranje, osobe koje apstiniraju iako više ne dolaze u klub. Sretni su oni koji su na bilo koji način ostali vezani za klub, te oni koji su se vratili, jer ovisnost ubire svoj danak. One koji nisu htjeli ili mogli prihvatiti novi način življenja, ovisnost je prevladala i pobijedila zdravlje, a time i njihov život. Klub „Zdravi život“ u Svetoj Mariji danas redovito posjećuje, uz čvrstu apstinenciju, ukupno 10 članova i to 6 obitelji i 4 samca. Sastanke održavamo svaki ponedjeljak u 20 sati u prostorijama Općine. Članovi našeg kluba prosječne su starosti iznad 50 godina, ali se uključuju u sve aktivnosti koje se provode na području naše općine i šire. Osim aktivnosti u mjestu, članovi kluba uključuju se u rad koji je zacrtan u godišnjem Planu i programu rada, te u rad i programe koji se provode u Međimurskoj županiji, kao i Savez zajednice klubova sjeverozapadne Hrvatske.

Apstinenti našeg kluba, unatoč godinama, trude se slijediti aktivnosti koje su zajedničke u svim klubovima Republike Hrvatske. Potreba za djelovanjem kluba u našoj sredini postoji, jer alkoholna ovisnost je jedna od najraširenijih ovisnosti. Zabrinjava nas što ona sve više zahvaća mlade naraštaje. Zbog toga je potrebno u klub uputiti mlade ljude kojima je pomoć potrebna. Upravo nam u ovom slučaju nedostaje podrška zdravstvene službe u našoj općini i županiji te podrška šire društvene zajednice. Zato se obraćamo svima, posebno općinskim čelnicima i predstavnicima udruga, da podržavaju rad kluba, da zajedno s nama prihvate borbu protiv alkoholizma i ostalih ovisnosti, što vodi boljem i zdravijem životu.

S našom stručnom djelatnicom, Marijom Janković dobro surađujemo u klubu i izvan njega od samog početka njenog rada, a to je više od 6 godina. Velika joj hvala za sav njezin rad i trud te podršku svakom pojedincu u klubu. Hvala i rukovodstvu naše općine na financijskoj potpori, te razumijevanju da možemo održavati tjedne sastanke u općinskim prostorijama. Također hvala svim ljudima dobre volje koji nam pomažu na bilo koji način.

Predsjednik Kluba

----: O :----

S radnog posjeta klubovima Hercegovačko-neretvanske županije

Organizator: Udruga za zaštitu i unapređenje duševnog zdravlja i suzbijanje bolesti ovisnosti Pešćenica- Zagreb, čiji je predsjednik vms. Kata Hačko.

Vrijeme održavanja: od  2. do 4. 10.  2005. godine.

Mjesto održavanja: Sarajevo, Čapljina i Međugorje

Sudionici: Udruga za zaštitu i unapređenje duševnog zdravlja i suzbijanje bolesti ovisnosti Pešćenica, aktivisti općine Pešćenica, klubovi „Pešćenica“, „Vukomerec“ i „Maksimirska naselja“

Dana 2. listopada naš je autobus krenuo na dugo putovanje u Sarajevo, Čapljinu i Međugorje, u Hercegovačko-neretvansku županiju, k našim dragim prijateljima i suradnicima. Prekrasno nedjeljno jutro za putovanje kroz Derventu i Doboj, prema Sarajevu. U gradu na Miljacki neviđena dobrodošlica. Zagrljaji, pozdravi, tople riječi, otklonili su u času naš umor od putovanja. Tu nas je dočekala prim. dr. Emina Kapetanović-Bunar, sjajna i energična žena, njezin suprug za kojeg sam, budući da je toliko toga već znao o nama, u početku mislila da je iste struke kao i ona (a nije) i grupa prekrasnih mladih studenata psihologije.

Prenijeli smo im pozdrave čelnog čovjeka Zajednice klubova liječenih alkoholičara i Hrvatskog saveza klubova liječenih alkoholičara, dr. sc. Zorana Zoričića, te im uručili knjigu „Uhvaćena duga“, koju im je s najljepšim željama potpisao i poslao.

Govorili smo o radu klubova u ratnim vremenima koja su tamo bila vrlo teška, pokazalo se i u ovom ratu, da su liječeni alkoholičari u velikom broju ustrajali u apstinenciji, bili ratnici protiv svog neprijatelja - alkohola. Okupljali su svoje članove i njihove obitelji na razne načine i davali im podršku i nadu u bolje sutra. Klub, znači, nije bio kreator i organizator primarne prevencije, nego aktivni sudionik u njoj. Prim. Kapetanović-Bunar svoje ogromno znanje i iskustvo prenosi na mlade studente psihologije, koji su puni poleta i entuzijazma. Svoju učiteljicu nastoje slijediti na najbolji mogući način, pa tako i obilazeći oko deset Klubova u Sarajevu.

Puno je lijepih stvari izrečeno, puno je problema izneseno, i ne mogu sve staviti na papir, ali naši su kontakti čvrsti, tako da već puno toga i znamo. Družili smo se i u svibnju 2003. godine na vrlo sličan način, ali u široj postavi, s više stručnih djelatnika. I problemi i ciljevi su nam isti. Nastojimo se u ovakvim susretima što čvršće povezati, pokušati pomoći jedni drugima, stvoriti čvršće zajedništvo i prijateljstvo, baš kao što se radi u klubu. Nakon radnog dijela, praćeni suncem i toplinom, jer vrijeme je bilo kao da je ljeto, krenuli smo razgledati i diviti se lijepom Sarajevu, starom dijelu, Begovoj Džamiji, Baš Čaršiji i još mnogim drugim znamenitostima. Ugodno druženje odvijalo se u tri grupe, jer bilo nas je trideset i sedam, nezaobilazni Sarajevski ćevapi, turska kafa i to uvijek praćeni budnim okom domaćina, da se netko ne izgubi. Oko 18 sati smo se spremili na rastanak, jer čekalo nas je još tri sata puta do Međugorja,  našeg  prenoćišta.  Topli  stisci  ruke, široki osmijesi, puno emocija ispred autobusa. Mahanje i povici „Dođite nam opet!“.

U 21 sat udomila nas je u Međugorju prekrasna i vrlo topla obitelj Bevanda, baš kao i 2003. godine. Poznate sobe, blagovaone. Eto, što znači gostoprimstvo. Vrlo kratka buka, dok smo se smještali, a onda tišina i mir do sutradan. Ujutro doručak, slobodno do ručka. Pa zaslužili smo, svatko je krenuo učiniti nešto za svoju dušu. U 14 sati smo otišli u Čapljinu, malo skrovito mjesto, gdje smo se susreli s predstavnicima samoinicijativnog odbora za ovisnost i maloljetničku delinkvenciju. Govorilo se o aktivnosti vezanoj uz prevenciju, pa smo se složili da postoje mnoge prigode u kojima se može promicati život bez alkohola. Porukama, športom, znanjem, glazbom, tekstovima  drugim prigodnim aktivnostima treba obilježiti  Mjesec borbe protiv alkoholizma, od 15. studenoga do 15. prosinca i Svjetski dan zdravlja, 17. travnja,i slično.

Po povratku u Međugorje u predvečerje, potražila sam fra Maria Knezovića, koji vodi Franjevačku radio postaju „Mir“, čiji smo gosti bili 2003. godine, no nisam se uspjela s njim sresti jer je 4. listopada bio blagdan Sv. Franje Asiškog, veliki blagdan, pa je bila velika gužva. Možda drugi put.

Gospođa Hačko nam je organizirala u Međugorju susret s članovima tamošnjih klubova. Opet izmjene iskustava, sjećanja kako smo nekad bili zbunjeni, nezadovoljni, očajni i kakvi smo danas. Odgovorni, dosljedni, uspjeli smo pronaći sebe, radost i smisao života. Kako tko, naravno, tko je iz kluba želio uzeti za sebe ono što mu se tamo nudilo. 

Na put u svoju domovinu krenuli smo 4. listopada poslije ručka. Ponovno dan kao na dlanu, toplo, sunčano, ispraćaj i dobre želje obitelji Bevanda, i ono nezaobilazno, „Dođite nam opet!“.

Kako se kod predstojnice udruge, gđe. Hačko, uvijek mora raditi, niti u autobusu nije bilo poštede. Čitale su se istinite priče, pjesme pojedinih poetskih duša. Govorilo se o krvožilnom sustavu i zdravom životu. Sve dok  se  nije smračilo. Počela  je padati kiša, ali nije nas

bilo briga. Imali smo dobrog vozača, g. Heraka, koji se svega naslušao, a usput se i educirao.

Hercegovina nam je uzela sve kune s mobitela pa smo do granice bili tihi. Onda su se uspostavile mreže na mobitelima i počeli smo se javljati kući. Ruška, Ana, Marta, Marko, Kato, naše zlato i organizatorice, bilo je prelijepo.

Zdenka Domiter, Klub „Maksimirska naselja“

----: O :----

Izlet na Žumberak

U subotnje jutro, 3. rujna, pedesetak članova kluba s obiteljima i terapeutom organizirano su se uputili na jednodnevni izlet u drevni, živopisni gradić Samobor i okolicu.

Prvo mjesto posjeta bile su ruševine starog grada Okića. Put od najbližeg naselja do planinarske kuće u podnožju brda Okić posjetitelji su propješačili. Nakon kraćeg odmora, u planinarskoj kući, mlađi i fizički spremniji članovi popeli su se na vrh nadmorske visine 499 metara, odakle se pruža prekrasan vidik, pod stručnim vodstvom provjerenog planinara, našeg člana, Damira Srednjoselca.

Nakon toga krenuli smo u razgledavanje stare povijesne jezgre gradića Samobora, uz obaveznu degustaciju samoborskih kremšnita.

Dalje nas je put doveo dolinom potoka Bregana u park prirode »Divlje vode» gdje smo proveli sat i pol vremena u šetnji i objedu.

S poviješću grada Samobora i okolnog Žumberačkog gorja upoznali su nas Damir Srednoselec  i  vms. Milica Pakasin.

Premda malo umorni, ali vrlo zadovoljni i sretni nakon divnog međusobnog druženja, provedenog s obitelji, prijateljima i prirodom, sretno smo se predvečer vratili svojim kućama, puni lijepih doživljaja i dojmova.       

Đurđic Marijan, Klub „Centar“, Koprivnica

 

◄ strana 7

Alk. gl. 11 /2005 (125) str. 11-15

strana 16 ►

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, D. Vodopivec, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. Pretplata se uplaćuje na žiro račun 2340009-1100137559 poziv na broj 1222147, s naznakom

 "Zajednica KLA, za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES