početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

◄ strana 25

Alk. gl. 10.11 /2004 (112/113) str. 31-33

strana 35 ►

Moja priča

Ne tako često, gledao sam čovjeka u odjelu, uredno obrijan, podšišan, aktovka u ruci. Pomislih: "Uspješan poslovan čovjek, dobrostojeći, uredna obitelj." Isti taj čovjek ulazi u obližnji restoran. Naravno, ja sam nastavio svojim putem. Nakon nekoliko sati, u gradu, pokraj mene prolazi čovjek razbarušene kose, pocrvenjelih očiju, kravata raspojasano visi uz ne baš uglađeno odijelo. U jednom trenutku pomislih da pada i nesvjesno se pokrenuh da mu pomognem. Ali on se, uz nerazgovjetne psovke uspravi, više pognuto, dakako, i otetura dalje.

"Bože, pa taj čovjek je pijan" – pomislih.

Hodajući dalje stalno mi se motala misao u glavi: "Odakle ja tog čovjeka poznajem?" Pa naravno, to je čovjek kojega sam prije nekoliko sati vidio gdje uredan ulazi u restoran. Takav gospodin, a takvo što si dopustio!

Rat, neizvjesnost, strah i naravno, alkohol. "Popij malo, govorili su."Malo će te opustiti i ohrabriti!" Zašto ne, rekao sam i dobro potegnuo. Malo kasnije popio sam još i sam. Tako je krenulo... Svaki dan malo, pa još malo, dok mi to nije postalo svakodnevno. I oni mali trenuci odmora, kava, straže, nisu bili "ono pravo" ako nije bilo alkohola. Pomislio sam da su imali pravo oni koji su rekli: "Popij". Alkohol uistinu opušta, daje hrabrost. Ali kakvu hrabrost, onu prividnu i lažnu. I tako, iz dana u dan sve više hrabrosti, ne shvaćajući da me  ta alkoholizirana hrabrost potpuno nesvjesno vodila bespuće ništavnosti i propasti.

Rat među ljudima se polako bližio kraju, a moj osobni s bocom u ruci, džepu, ruksaku, svejedno, tek je započinjao. Bilo je prekrasno za crtu razdvajanja. U svome osobnom ratu, umjesto borbe, ja sam se zbližio sa svojim neprijateljem-alkoholom, i to jako dobro. Nekoliko momačkih godina, susreti s prijateljima, znancima, rodbinom, dugi razgovori-sve uz čašu alkohola. Dolazi brak, djeca, posao. Sve to treba dobro proslaviti, naravno opet uz "dobru kapljicu". Koliko samo mamurnih jutara, mučnine, glavobolje. Dolazeći na posao neobrijan, crvenih očiju, s ne baš posebnim elanom za rad. Dolazi sam kući poput onoga čovjeka koji je izgledao ne kao kada je ulazio u restoran, nego onakav kakav je iz njega izlazio. Upozorenja supruge, česte svađe, pokoji dobar savjet prijatelja da to nije dobro, nisu dolazili do  od mojih ušiju. Između ostalih briga bila je i ona: "Hoću li sutra imati što popiti?" Trijezan sam se često pitao: "Što sam sinoć govorio u društvu prijatelja?" Nisam znao odgovor. DOSTA! "Tu valja nešto uistinu mijenjati", rekao sam. Nije prošlo dugo, ista priča! Dolazili su problemi vezani za posao. Obitelj strpljiva, ali puno trpi. Svi oko mene su vidjeli da nešto nije u redu sa mnom.

Privatni poslovi su zanemareni. Druženje s prijateljima također. U obitelji je stanje bivalo sve teže. Krug oko mene se polako zatvarao. Sve više ostajao sam, SAM, zatvoren u boci. Zar više nema dječjeg  osmijeha, druženja, ljepote prirode. Moram izaći iz tog ropstva. Želim gledati svijet čistih očiju. Tu bitku protiv bolesti ne mogu dobiti sam. Mnogi su mi željeli i žele pomoći. Dakako, ja imam glavnu ulogu! U pijanom stanju bio sam sam, kao u nekome svom snu. Zapitao sam se: "Ako je život samo san, što će se dogoditi kada se probudim?" Nadam se iskreno pruženoj ruci prijatelja, razgovoru bez čašice, dragom zagrljaju žene i dakako, veselom i razdraganom osmijehu svoje djece, koja će pomisliti, a možda i ponovno reći: "Moj tata više ne pije!"

 Vlatko L., OB "Dr. Josip Benčević", Slavonski Brod

Mala zelena oaza u središtu grada

Kad netko, poput mene, stanuje u strogom središtu grada, nedostaje mu pogled na zelenilo. Moja je ulica zasađena stablima divljeg kestena, no od prašine posivjelo lišće doista ne može zamijeniti doživljaj pravog, prirodnog zelenila. Nedavno sam, sasvim slučajno, u samoj blizini svoje kuće otkrila malu zelenu oazu. Prijatelji su me odveli u pivnicu «Staro češko». Tu čovjek zastane iznenađen neopisivo lijepim, zelenim prostorom. Nema prašine, nema ulične prometne buke – sve je lijepo i smireno i čovjek se osjeća kao da je daleko od gradske buke i gužve. Mogla bih tu sjediti satima, utonuti u tišinu.

Nekad sam tu zelenu oazu mogla doživjeti samo uz čašu «starog češkog piva». No sada  i dalje uživam, uz zeleni sok od jabuke. Sok može zamijeniti pivu, ali ne mijenja sadržaj zelene oaze, kao ni moje uživanje u njoj.  

Maja Kožić

IN MEMORIAM

Profesor Vera Franz Bahun

Veliku potresenost i bol izazvala je u meni žalosna vijest. Dana 7. kolovoza 2004. godine umrla je draga  i dugogodišnja suradnica, prof. Vera Franz Bahun.

Jedan od najbolnijih zadataka je pisati “In memoriam“ učitelju, dragom suradniku, uzoru. Zbog bogatstva njene ličnosti nije lako napisati sve što bi se trebalo reći.

Prof. Vera Bahun došla je na Rab 1. siječnja 1965. godine i zaposlila se u Psihijatrijskoj bolnici, u kojoj je radila do odlaska u mirovinu, 1980. godine.

Bila je izvanredan stručnjak za kliničku psihologiju. Njeno je ime u Bolnici vezano uz liječenje alkoholizma.

Godine 1967. osnovala je prvu grupu od 32 ovisnika o alkoholu. To je ujedno i godina u kojoj  je počeo organizirano raditi Ogledni klub liječenih alkoholičara, koji je službeno registriran 1. listopada 1969. godine. Utemeljila je organizacijski i teorijski koncept liječenja ovisnika po metodi prof. Vladimira Hudolina, i uz pomoć malog broja suradnika ga provela u djelo.

Dvije godine kasnije, počeo je raditi i Gradski klub liječenih alkoholičara u Rabu koji je registriran 1974. godine.

Najbliže suradnike upućivala je u terapijske vještine, prenoseći nam umijeće i ljubav za rad s ovisnicima. Bila je neumoran borac i stvaralac. Za svoj rad primila je mnoge zahvalnice od klubova liječenih alkoholičara, a od grada Raba plaketu. Grad Požega uručio joj je priznanje kao doživotnoj počasnoj građanki.

Kao dugogodišnji aktivist rapskog  Crvenog križa također  je dobila mnoga priznanja. Svojim izlaganjima aktivno je sudjelovala na kongresima i simpozijima klubova liječenih alkoholičara. Posebno su bile zapažene i pozdravljene njene rasprave na Skupštinama liječenih alkoholičara gdje je izravno prenosila ljubav i poštovanje prema apstinentima i terapeutima koji rade u klubovima.

I nakon odlaska u mirovinu se zanimala za pacijente. Dobivala je puno pisama, razglednica i čestitaka i na sve je odgovarala.Voljela je svoju obitelj, rad, prijatelje, a posebno apstinente. Divila se i radovala svakom njihovom uspjehu, žalostila se neuspjehu.

Na kraju si dopuštam  dotaknuti i svoj osobni odnos s prof. Verom. Bila je prva osoba koju sam upoznala kada sam došla u Bolnicu na razgovor u vezi  sa zaposlenjem. Od tada, pa  sve do njene smrti odnosila se prema meni s jednakim prijateljstvom i dobronamjernim stavom. Zato je moje poštovanje prema njoj ostalo i ostat će do kraja mog života. Takvo poštovanje mogu zavrijediti samo veliki ljudi.

Velika joj hvala za sve što je učinila tijekom svog bogatog života. Hvala joj za svaku riječ koju mi je uputila. Hvala joj za svaku riječ koju je rekla ili napisala apstinentima. Hvala joj za sva dobra djela.

Dragica Cerovski, soc. radnik

Darujmo osmijeh

Nedavno je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi tiskalo letak koji smo dobili uz naše “Liječničke novine” – “Naša ljubaznost početak je svakog liječenja”. Odmah sam se složila s naslovom, a i sa sadržajem.

Navest ću odgovore na dva pitanja:

Što postižemo ljubaznošću?

Mnogo, i to za bolesnika ali i za same sebe. Bolesniku umanjujemo strah, stječemo njegovo povjerenje, potičemo samopoštovanje, volju za liječenjem i nadu za uspjeh liječenja. I mi dobivamo, jer: potičemo svoj osobni razvoj i sazrijevanje, pokazujemo da cijenimo druge ljude, poboljšavamo osobne i profesionalne odnose.

Što ljubaznost uključuje?

Tu bih od, kako je navedeno, jednostavnih, dobro poznatih ponašanja izdvojila osmijeh. Činim to iz nekoliko razloga. Volim se smijati i tada se puno bolje osjećam pa vjerujem da isto osjećaju i drugi ljudi. Osmijeh opušta i potiče pozitivna čuvstva. A najviše zato jer sam to nedavno  potvrdila i u klubu. Naime, nakon recidiva i ponovnog liječenja, za što sam saznala od majke naše članice, iskreno sam se razveselila kad sam je opet ugledala kako se nasmijana približava našem klubu. Spontano sam uzvratila osmjehom, spontano, jer mi je zaista bilo drago da je opet s nama. Očito je to i osjetila pa je komentirala: "Znala sam da će me dočekati osmijeh!" Želim joj uspješnu rehabilitaciju uz nesebičnu podršku svih članova kluba i još puno iskrenih osmjeha u životu.

Spomenuti letak završava sličnom konstatacijom: Ne možete pogriješiti ako pozdravite osobu s osmijehom! Stoga ću i ja tako završiti.

Prim.dr.sc. Mirjana Marković-Glamočak

stručni djelatnik Kluba "Stara Tkalča"

Alkoholne loše čudi

Alkohol je loše čudi, mnoge ljude on izludi.

Alkohol je loša nada, on te vreba bilo kada.

On ne gleda na godine, vreba žrtve i ranije.

 U tunelu usred mraka, leži bure od konjaka.

Treba mudro proći znati, iz tunela tog izaći.

Tko u njemu nasred stane, bure će ga da obmane.

 Tko kraj njega znade proći, bolji će mu dani doći.

Alkohol je sad najveće smeće.

Našu mladost on sad u grob meće.

 Alkohol je tema stara, ljudski život on razara.

Alkoholu, dok te pijem, osjećam se dobro mi je.

Alkoholu dok te nema, sad me hvata neka trema.

 Tad me hvate neke muke, i zadrhte moje ruke.

Alkohola tko se lati, cijeli život će da pati.

Patit će i familija, ona njemu najmilija.

Ja alkohol dok sam pio, tad sam onda vesel’ bio.

Kada sam se rastrijeznio, onda sam se razbolio.

Duša mi se moja cijepa, od alkohola tog prokleta.

 Alkoholu, ti prokleta dušo, da sam znao ne bi te kušo.

Otkada te ja više ne pijem, osjećam se

Zdravo, veselije.

Alkoholu

Tko alkohol puno voli

On će brzo da oboli

Tko alkohol puno pije

Taj će u grob leći prije.

 

Tko alkohol puno voli

Tom će mozak da oboli

Tko alkohol previše pije

Taj pametan više nije.

 

Alkohol je čudna sprava

Ljudski život on razara

Alkohol se jetri smije

Nju će prvu da ubije.

 

Alkoholu, tko te pije

Taj sa sobom dobar nije

Uz alkohol tko druguje

Uz njega će da tuguje.

 

Alkohola tko se lati

Cijeli život će da pati

Alkohol je stara tema

Bolje bi bilo da ga nema

 

Stipetić Franjo, Klub Karlovac

Javljanje iz Malešnice

Ovih ljetnih dana naših članova ima manje, ali redovita grupica iz PB Jankomir upotpunjuje naš klub, ne samo prisustvom, već aktivnim sudjelovanjem. Na jednom od sastanaka čuli smo mišljenje da isticanje riječi gostiju i ponašanje u skladu s time, na neki način razdvaja članove. Naša su druženja u svim klubovima jednako vrijedna, bez obzira odakle je tko.

Zahvaljujem im, jer njihova iskustva, osjećaji i mišljenja nisu manje važni od naših, niti su odijeljena nekom formom organizacije, mjestom boravka i sl. A oni nas baš i podsjećaju na muke početka apstinencije, ali i ljepotu spoznaje, da mogu, iako nije lako, stjecati navike života bez tereta ovisnosti. Kao što Talmud pita: "Tko je mudar čovjek?” i odgovara: “Onaj koji uči od sviju.”

Gospodin iz Jankomira s 30-ak dana boravka u bolnici, analizira svoj život nekad i sad. Pita se, kamo bi ga odveo život alkoholičara i donosi odluku. Želi apstinirati, zna da neće biti lako i da je to tek početak. Iza njega je prošlost s ovisnošću,  a ispred prazne stranice života čiji sadržaj ovisi njegovim odlukama. Mislim, koliko je sad važna podrška obitelji, kluba, prijatelja…

I gospođa iz Samobora, nakon jednomjesečnog liječenja, odlazi u posjete svojoj obitelji. A tu je bilo različitih emocija, prošlih i sadašnjih, koje tek trebaju pronaći svoje mjesto. Naša apstinentica još osjeća sumnju u obitelji. Žao joj je što razgovor sa suprugom nije bilo nešto vrijednije od prepričavanja što misle i što su rekli susjedi.

Pomislila sam na to koliko je još takvih i sličnih suočavanja s prošlošću čeka. Nije važno što misle susjedi. Važno je da ona živi u istinskom miru, s odlukom koju nosi u sebi, bez obzira na vanjske okolnosti. Povjerenje onih do kojih nam je stalo, obitelji i prijatelja, doći će s vremenom. Povjerenje nije naljepnica  koju nosimo tako  da je svi vide. To je vrijednost koju stječemo postupcima i dosljednošću. Oni koji nas vole, voljet će nas i dalje, ali će ta ljubav, uz povjerenje i poštovanje, biti sretnija i bogatija.

Kod kuće sam razmišljala. Sjetila sam se svojih sinova i njihovih tužnih očiju kad bi ih otac iznevjerio i njihova sretna lica tako jeftino prodao za čašicu alkohola. Koliko se razočaranja i nesigurnosti skupilo u njihovim dušama! Obitelj, ljubav, povjerenje, radost, neizmjerna su bogatstva. Kako je moguće zamijeniti ih pićem,  znala sam se pitati. Sada znam

◄ strana 25

Alk. gl. 10.11 /2004 (112/113) str. 31-33

strana 35 ►

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, D. Vodopivec, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. Pretplata se uplaćuje na žiro račun 2340009-1100137559 poziv na broj 1222147, s naznakom

 "Zajednica KLA, za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES