početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

◄ strana 1

Alk. gl. 6 /2004 (108) str. 3,4,5

strana 6 ►

STRUČNI PRILOG

Zlostavljanje (mobing ili bullying) na radnom mjestu

U zadnje se vrijeme u našim medijima puno govori o vršnjačkom nasilju među djecom (bullyingu, odnosno mobingu). Manje pažnje se, međutim, obraća mobingu među odraslima, na radnom mjestu, kojem je izloženo sve više zaposlenih. Naravno, zlostavljanje na radnom mjestu češće se svodi na psihološko nasilje, no njegov učinak nije nimalo blaži od fizičkog. Naprotiv, bullying se smatra jednim od najvećih problema u svijetu rada u novom tisućljeću1

Zlostavljanje na radnom mjestu odnosi se na namjernu i sustavnu zlouporabu moći, ponižavanje, zastrašivanje ili izolaciju osobe na koju je ono usmjereno, s ciljem izazivanja stresa kod nje, uništavanja njenog samopoštovanja, prikazivanja te osobe kao nesposobne i podcjenjivanja, odnosno onemogućavanja njenog rada, i to tijekom dužeg vremenskog razdoblja (šest mjeseci ili duže)2. Pri tome se koriste različiti postupci, kao što su javne i neutemeljene kritike, omalovažavanje, ogovaranje, uskraćivanje informacija, vrijeđanje, ismijavanje, vikanje, provociranje, izolacija, slanje poruka uvredljivog ili prijetećeg sadržaja, prikazivanje posla kojeg je obavila osoba prema kojoj je mobing usmjeren kao vlastitog, krađa ideja, ometanje u radu, otuđivanje stvari, bilježaka, dokumenata i sl. na radnom mjestu ili namjerno oštećivanje stvari… pa sve do fizičkog napadanja. Ukoliko bullying provodi pretpostavljeni, ti postupci mogu uključivati uvođenje nepotrebnih ili preoštrih disciplinskih mjera, zastrašivanje ili prijetnje otkazom, nametanje prekratkih vremenskih rokova za obavljanje posla, isključivanje iz donošenja odluka koje spadaju u žrtvin djelokrug rada, neopravdano uskraćivanje prava (npr. na napredovanje ili dopust), preopterećivanje poslom, ili pak dodjeljivanje besmislenih poslova ili onih koji su ispod razine žrtvinog radnog mjesta (npr. fotokopiranje…), izbjegavanje kontakata (komunikacija putem poruka ili e-mailova)3

Zlostavljači su, kako se može i očekivati, najčešće pretpostavljeni ili suradnici, a u vrlo rijetkim  slučajevima su to osobe koje su po hijerarhiji niže od «mete» zlostavljanja. To su osobe niskog samopoštovanja, često nekompetentne za posao kojeg obavljaju. Nerijetko su to osobe s nekim od poremećaja ličnosti (antisocijalnim, paranoidnim, graničnim ili narcističkim). Oni jednostavno traže žrtve koje će zlostavljati, dok istodobno sebe nastoje prikazati dobroćudnima i velikodušnima, vješto manipulirajući ljudima koji ih okružuju. Zlostavljači ponavljaju svoj obrazac ponašanja u različitim radnim sredinama, stoga nema okruženja koje je samo po sebi sigurno od ovog oblika nasilja, bez obzira na razinu obrazovanja zaposlenika ili vrstu djelatnosti (ono se javlja, kako u poduzećima usmjerenim na tržišni uspjeh, tako i u institucijama koje se bave radom s ljudima – npr. u zdravstvu ili školstvu).

«Mete» mobinga su najčešće osobe koje se ističu po svojim sposobnostima i moralnim kvalitetama3, i kao takve su smetnja zlostavljaču. Velik broj žrtava čine žene, vjerojatno zato što češće šute o onome što im se događa i manje je vjerojatno da će se suprotstaviti zlostavljaču.

Posljedice ovakve agresije su višestruke, a odražavaju se na tjelesno zdravlje žrtve (javljaju se simptomi dugotrajne izloženosti stresu - od glavobolja, gastritisa, nesanice i kronične iscrpljenosti, pa sve do problema s krvnim tlakom, pada imuniteta i dr.), njeno mentalno zdravlje (pad samopouzdanja i osjećaja vlastite vrijednosti, gubitak motivacije, tjeskoba, bijes, potištenost, a u krajnjem slučaju depresija, pa čak i samoubojstvo). Posljedice bullyinga, uz samu žrtvu, u pravilu osjeća i njena obitelj jer dolazi do narušavanja odnosa unutar nje, a obitelji nerijetko trpe i posljedice zloupotrebe sredstava ovisnosti kojoj žrtva pribjegava u pokušaju «samoliječenja» (alkoholizam, ovisnost o lijekovima ili drogama)3

Mobing se odražava i na cjelokupno poslovanjetvrtke ili rad institucija u kojima se javlja, zbog narušavanja međuljudskih odnosa, smanjenja radnog učinka, veće učestalosti ozljeda, gubitaka zbog bolovanja, a i na društvo u cjelini (prijevremene i invalidske mirovine). Teškoće u borbi protiv ove vrste nasilja nastaju zbog manjkave zakonske regulative i problema prilikom dokazivanja, a kod nas je posebno otežavajuća okolnost sporost sudova, ekonomska situacija i visoka stopa nezaposlenosti koja navodi zaposlenike na šutnju i trpljenje zbog straha od otkaza.

Iako se to na prvi pogled možda čini neobičnim, ljudi često nisu svjesni da su suočeni s mobingom, ne samo zbog neznanja, nego i zbog pribjegavanja obrambenim mehanizmima ili stoga što mobing može, kako je već rečeno dovesti do dodatnih, za okolinu zamjetljivijih problema (alkoholizma ili drugih ovisnosti, depresije i sl.), pa sam mobing ostaje u drugom planu. Važno je što prije prepoznati psihološko zlostavljanje ukoliko se ono događa (umjesto da se tješimo npr. time da se ne radi o mobingu nego o grubljem stilu rukovođenja, ili krivimo sebe za ono što nam se događa i sl.), kako bi se osoba mogla barem donekle obraniti, premda je malo doista djelotvornih postupaka, koje u takvim situacijama možemo poduzeti kako bismo se zaštitili.

Prije svega, izuzetno je važno sačuvati tjelesno i mentalno zdravlje. Nikako ne bismo smjeli preuzimati krivnju ili sumnjati u vlastitu vrijednost i sposobnosti (zlostavljač upravo to i želi). Trebali bismo imati na umu da, kao što je spomenuto, zlostavljači biraju osobe koje se ističu po uspješnosti.  Kod bullyinga se, kao i kod seksualnog zlostavljanja, često zatvara krug nasilja – žrtva taji što joj se događa, osjeća stid i krivnju zbog toga, a to pak ohrabruje zlostavljača na daljnje maltretiranje. Žrtve katkad traže istinu u kritikama koje im zlostavljač upućuje, uvjeravajući same sebe da to i zaslužuju. Ne smijemo zanemariti ni zdrave navike - dovoljno odmora, kretanja i zdravu prehranu, uz izbjegavanje pretjerivanja s kavom i cigaretama, kao i «samopomoći» alkoholom i lijekovima. Ukoliko smo iscrpljeni, patimo od nesanice ili se jave još kakve tjelesne smetnje, trebali bismo se obratiti liječniku radi bolovanja i objasniti mu problem. Liječnici nerijetko postavljaju pogrešnu dijagnozu4 kad se radi o mobingu, pa je važno dobro opisati što nam se događa.

Što se samog posla tiče, treba pažljivo pratiti kada i kako nam zlostavljač pokušava nauditi, radi pripreme za eventualne buduće slične situacije, ali i da bismo u njima mogli što bolje reagirati. Podatke treba pohranjivati na sigurno mjestu, a dokaze o obavljenom poslu dobro čuvati (kopirati dokumente, a podatke koji se čuvaju u računalu treba spremati na diskete ili CD, a spomenute kopije ne ostavljati u uredu)3. Na sastancima valja voditi detaljne bilješke, kako bismo uvijek mogli rekonstruirati o čemu se govorilo, što je zaključeno i koja su naša zaduženja, kad je riječ o podjeli posla.

U međuljudskim odnosima treba reagirati odmjereno i kontrolirano – burne emocionalne reakcije idu u prilog upravo zlostavljaču kako bi nas prikazao nestabilnima, svadljivima ili agresivnima. Ukoliko smo napadnuti, ne treba se povlačiti, nego tražiti konkretne dokaze na temelju kojih nas se kritizira ili optužuje te nastojati argumentirano odgovoriti na njih. Također ne bismo smjeli reagirati prenaglo, kao ni donositi prebrzo sudove o tome tko je za nas, a tko protiv. Jedan od ciljeva zlostavljača je upravo unošenje razdora između nas i ostalih suradnika, kako bi nas još više izolirao. Pri tome treba napomenuti da kolege rijetko staju u obranu žrtve iz različitih razloga - ne prepoznaju što se zapravo događa, uplašeni su ili ni sami ne znaju kako bi reagirali, pa ih stoga ne bismo smjeli osuđivati3. Sa suradnicima se trebamo pokušati više povezati kako bismo neutralizirali pokušaj izolacije, a možda i saznali nešto više o zlostavljaču i njegovim eventualnim ranijim pokušajima zlostavljanja (zlostavljači rijetko imaju samo jednu žrtvu).

Ukoliko postoje dokazi o zlostavljanju, svakako ih treba sačuvati. O zlostavljanju valja voditi i detaljan dnevnik (kojeg, naravno, ne smijemo držati na radnom mjestu)3. Svakako bi se trebalo i posavjetovati s nekim u koga imamo povjerenja, a dobro je i potražiti stručnu pomoć, kako psihološku3, tako i pravnu. Psihološka pomoć je za žrtve mobinga potrebna zato što mobing izaziva psihičku traumu, pa je važno uključiti se u tretman koji će ublažiti njegove posljedice. U nekim zemljama postoje grupe za podršku žrtvama mobinga, a nadamo se da će potreba za njima uskoro biti prepoznata  i  u  Hrvatskoj,  budući  da nam  grupa,  uz podršku i osjećaj da nismo sami, pruža i neprocjenjivo vrijednu terapiju (kao što to uspješno čine, primjerice, klubovi liječenih alkoholičara). Pravna pomoć je, od strane odvjetnika ili sindikata, dobrodošla radi ostvarivanja prava koja zlostavljač uskraćuje žrtvi, odnosno zaštite posla, te eventualne mogućnosti pokretanja postupka protiv zlostavljača. Prilikom toga je također izuzetno važno dobro opisati problem, usredotočiti se na obrazac ponašanja zlostavljača, a ne pojedinačne događaje, jer zlostavljač uvijek može lako opravdati pojedinačni događaj (a žrtva pri tome ispasti paranoična, opsesivna ili sl.), dok se za obrazac ponašanja teško može pronaći uvjerljivo objašnjenje. Važno je navesti kakve postupke i koliko često zlostavljač poduzima protiv nas. Treba napomenuti da od obraćanja pretpostavljenom (ukoliko nije zlostavljač) ili osobi koja je po hijerarhiji na višoj poziciji od njega, ne treba puno očekivati, s obzirom na to da zlostavljači, kako je već rečeno, vješto prikrivaju svoju pravu narav. Vrlo lako se može dogoditi da se odnosi između žrtve i pretpostavljenih naruše, iz čega će zlostavljač samo izvući korist. Osim toga, mnogi poslodavci jednostavno poriču postojanje ovog problema u svojim radnim sredinama. Ukoliko ipak odlučimo razgovarati s poslodavcem, trebali bismo naglasiti da nas zlostavljač ometa u obavljanju posla, kao i to da svojim ponašanjem nanosi štetu ugledu  tvrtke, odnosno poslodavca.

Najbolje i možda jedino dugoročno rješenje je promjena radnog mjesta3, ukoliko imamo mogućnost za to. U tom bi slučaju valjalo obavijestiti poslodavca o razlogu napuštanja starog radnog mjesta.

S druge strane, borbu protiv mobinga je potrebno povesti na razini cjelokupnog društva – donošenjem odgovarajućih zakona, edukacijom zaposlenih i stručnog osoblja (liječnika, psihologa, pravnika, socijalnih radnika…), pružanjem odgovarajuće pomoći osobama pogođenim mobingom, ali i testiranjem osobina ličnosti kandidata prilikom zapošljavanja te dobrom organizacijom rada i kadrovskom politikom u poduzećima i ustanovama.

Ana Ribarić Gruber, prof.. psihologije, XVI. gimnazija, Zagreb

Literatura:

1http://www.safety-council.org

2http://www.psychologie.uni

3http://www.bullyonline.org

4http://www.leymann.se

 

Alkohol ljeti

Bliži se ljeto, vrućine i žeđ koju treba utažiti. Uz različite bezalkoholne napitke, mnogi piju i one s više ili manje alkohola. Prateći učestalost pijenja alkoholnih pića tijekom godine, ustanovljeno je da se, osim u prosincu, najviše alkohola pije ljeti. To potvrđuju i mnogi stručni radovi. Alkohol šteti svim organima tijela, pa ne čudi povećanje učestalosti alkoholom uzrokovanih bolesti u razdobljima u kojima se više pije. Jedna od poznatih bolesti je upala gušterače uzrokovana alkoholom koja se također javlja za vrijeme blagdana i ljeti.

Jesu li sunce i alkohol prijatelji?

Novija istraživanja ne daju potvrdan odgovor. Naprotiv, stručnjaci savjetuju onima koji planiraju vrijeme provesti sunčajući se na plaži, alkoholna pića ostaviti kod kuće. Istraživači Sveučilišta u Teksasu ustanovili su da osobe koje piju alkohol na plaži, dok se sunčaju, mogu dobiti mnogo teže opekline od onih koji ne piju alkoholna pića. Takve osobe  sklonije su opeklinama veće površine tijela i težeg stupnja. Kako se duljina boravka na suncu kod ovih dviju grupa ispitanika nije razlikovala, istraživači misle da je razlog težih opeklina u onih koji piju alkohol smanjenje početnih simptoma opeklina, što osobi ne ometa daljnje izlaganje UV zrakama i dovodi do težeg oštećenja kože.

Kako Amerikanci razmišljaju i o financijskim posljedicama koje nastaju zbog nepotrebnog ili duljeg bolovanja, kažu da opekline od sunca mogu često više štetiti nego boljeti. Opekline mogu biti skupe ozljede. Izračunali su da je pet od trideset osam ispitanika izostalo s posla osam dana zbog opeklina uzrokovanih UV zrakama!  

Postoji još niz poremećaja koje alkohol sprema vašem organizmu ljeti. Zato bih preporučila potražiti vodu ili neko bezalkoholno piće koje će vas sigurno osvježiti, a neće zagorčati željeni i dugo očekivani odmor na moru i suncu.

Literatura:

1.Warthan MM et al. The economic impact of acute sunburn. Arch Dermatol 2003;139:1003-6

2. Raty S. et al.Alcoholic, but not biliary, pancreatitis varies sesonally in occurrence. Scand J Gastroenterol 2003;38:794-7

3.Uitenbroek DG. Sesonal variation in alcohol use. J Stud Alcohol 1996;57:47-52

Prim.dr.sc.Mirjana Marković-Glamočak,dr.med.

◄ strana 1

Alk. gl. 6 /2004 (108) str. 3,4,5

strana 6 ►

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, D. Vodopivec, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. Pretplata se uplaćuje na žiro račun 2340009-1100137559 poziv na broj 1222147, s naznakom

 "Zajednica KLA, za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES