početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

◄ strana 11

Alk. gl. 5 /2004 (107) str. 14,15

strana 16 ►

IZ KLUBOVA

1. travnja - Dan klubova liječenih alkoholičara

Danas mi je rođendan

( Povodom 38 - godišnjice KLA “Split“ i godišnjice moje apstinencije )

Zora je jutros posebno čudna – mirisna. Jutros je sunce izašlo ranije nego obično. Nebo je svjetlije nego prije – plavije. A ja? Ja se osjećam sretno. Duboko, duboko u duši sretno. Čini mi se da svi oko mene vide moju sreću, moje čiste oči i ovu radosnu dušu. Čim sam jutros ustala, poljubila sam djecu i muža. Djeci nije bilo jasno zašto ih budim poljupcem. Ni mužu. Široke, nevine, pospane  očice tražile su odgovor. «Čestitajte mi,» rekla sam.  «Danas mi je rođendan». Nijemo su se gledali, poljubili me smiješno, zbunjeno i pospano. Ponovno su utonuli u san sa smiješkom na usnama. Srce mi se stegnulo u grč, od sreće, srama i ponosa. Lupalo je tako divlje i odjednom je vrijeme stalo, zaustavilo se. A ja sam se vratila u ne tako davnu prošlost.

Moj Klub «Split» brat mi je – blizanac – nastao dva dana prije mog rođenja. Nastao je davne 1966. godine, dvanaestoga travnja i čekao me je sve do 15. travnja 2003. godine.  Zamislite,  punih  trideset   sedam  godina,  sve do lani, kada me pozvao sebi. Pozvao me u jednu mračnu ulicu. Mračnu, kao što je bila i moja duša. Trebala sam ga prepoznati jer na početku ulice stoje dva šporka, nakrivljena kontejnera, puna smeća. I ja sam se osjećala kao smeće. Zastala sam pred zelenim željeznim vratima koja su me nekako asocirala  na logore. I dugo sam stajala između tih vrata i kontejnera. Nisam smjela otvoriti ta užasna vrata. Sramila sam se – «htjela sačuvati onu mrvicu ponosa», a onda sam shvatila da ponosa nemam, da nemam što sačuvati, da sada trebam snagu za novi put. Da vratim ono što sam izgubila. Trebala sam smoći hrabrosti prijeći jednu stepenicu i ne spotaći se na kamen ispred nje – trebala sam otvoriti vrata. Nisam mogla. Dijelilo nas je puno više od kamena i stepenice. Vrata je konačno otvorio moj muž. I u dvorištu je sve bilo sivo, ali prošlo je najgore. Nisam mogla nazad. Došlo je vrijeme da se suočimo, ja i moj ubojica – alkohol. U dvorani su sjedili ljudi, svi normalni. Imala sam osjećaj da me svi gledaju, da mi se smiju, da im se gadim kao što sam se gadila sama sebi. Htjela sam vrisnuti, pobjeći negdje gdje nema nikoga i ničega. Nisam mogla. Moju ruku, hladnu kao u mrtvaca držao je i grijao moj muž. Mrzila sam samu pomisao da me netko žali, pa bio to i on. Ali od svega toga ništa – to je bio moj prvi dolazak. Nitko me nije pljunuo, grubo pogledao, nitko se nije smijao. Na izlasku sam primijetila da su i kontejneri prazni. Neki ljudi su odvezli smeće, a iza mene je u dvorani ostalo još nekoliko ljudi. Dali su mi vremena da, boreći se, sama iz sebe izbacim to smeće. Danas progovaram prvi put jer je vrijeme da zahvalim gospodinu Mati, gospodinu Željku, doktoricama Moniki i Sonji. Mom predsjedniku Marijanu, tajniku Milanu i svima. Ne mogu ispisati sva imena, a sva su jednako važna, svako ime ima svoje značenje, ulogu i mjesto u mom srcu i srcu mog brata blizanca – KLA «Split». Ostalo je još puno mjesta za sve koji će jednom doći kod nas.  Tako sam odjednom dobila brata i još jedan rođendan. A onaj rođendan prije – i on je upisan. Kažu da me tad rodila mati. Ali sad se ne mogu sjetiti jesam li tad bila sretna? Ako jesam – ne znam s kime sam podijelila radost?

Jesu li djeca bila ovako sretna? Lagala sam sebi, ma sigurno jesu. Lagala sam da bih osjetila manju bol. No, nisam dala suncu da potamni, suzama da mi pomute oči. Molila sam se Bogu, a on me čuo – uslišao moju molitvu. Smirilo se moje srce  i počelo kucati nježno, kao srce svake dobre majke. Tada sam sjela. Zamolila muža da stavi konjak i dvije čaše na stol. Željela sam nazdraviti s mojim bratom blizancem - on je stvoren zbog mene. Tog dana on je bio u kući i sjedio preko puta mene. Bio je, kunem se. Jasno sam mu čula glas koji je podrhtavao, rekao je: «Sretno ti sestro, čestitam ti, toliko sam se bojao za tebe. Sve sam dao da te stvorim i zato mi drhti glas od sreće. Ne, nemoj govoriti ništa, znam da bi ti čestitala meni – no, ne trebaš. Moja čestitka si ti. Ponosim  se tobom». Tvoja sreća je i moja i Ivanova, Marijina, Dijanina, Perina i svih ljudi koji su došli prije tebe. A ove dvije čaše – lani (na sam tvoj rođendan) ih je bilo, čini mi se, puno više. Ne znam broj tvojih prijatelja u tadašnjim mislima, znam da su ti poželjeli sve najbolje želeći sebi dobro, a tebi zlo, ljuto zlo! Mislim da ti je prva prijateljica bila rakija. Činila ti dobro, grijala te, tješila te. Zatim joj je postalo dosadno pa je pozvala i pivu, da ne bude sama, a ona je došla pod ruku s bratom vinom. Tebi se činilo da si sretna. Ne gledaj me tako, jer istina je «ti si bila sretna». Nisi im dala da te napuste. Zaboravila si muža koji je negdje u daljini slutio zlo. Zaboravila si djecu koju sad tako milo ljubiš. Znala si da ja postojim i da te čekam široka srca da postaneš dio mene. Ostajala si gluha i nijema, a ja sam već postao nestrpljiv u tom čekanju. Tvoja je sreća mene boljela. Boljela je doktora Losića, čovjeka koji ti je želio otvoriti umorne ispijene oči. Htjeli smo te uplašiti, udaljiti od tvojih prijatelja. Sakriti u svoja njedra i čuvati kao malo, nemoćno dijete. Godinama si bila rob, možda si ponekad i ti željela prekinuti taj lanac, ali oni su bili jači. Bila si začarana bijednica u propalom društvu. Da! Postajala si njihov sve veći i veći rob. Dok su carevali, mislila si da si i ti pametna kao oni. Već su ti počeli kopati grob. Nije im bilo žao jednog mladog života,  nejake djece, stare ti majke i jadnoga muža. Gotovo da su i uspjeli. Onda mi je bilo dosta. Tad sam ja počeo žaliti sam sebe i svoje postojanje. Htio sam te ostaviti i zaboraviti, predati njima. Dušu si im već skoro dala. Ostala je mrvica srca i jedno bijedno izmućeno tijelo. Ali nisam te mogao ostaviti zbog one smrznute ruke i tople ruke tvog muža. Zbog svih ovih ljudi koji su me stvorili. Za mene se borili, patili, prosili, molili i na kraju uspjeli. Kako da ih iznevjerim? Oni svi su moja djeca ,a ja sam njima otac, tebi sam, eto, slučajno brat. Pretvorio sam te u biser u ovoj krasnoj ogrlici, satkanoj od bolesti, tuge, straha i užasa. Bila si dio blatnjave zemlje, ali još malo sposobna da se pretvoriš u biser. Uspjela si. Zauzela si svoje mjesto u nizu i nisi posljednja. Još ih je došlo i još ih čeka na svoje mjesto. Zbog toga i ja tebe nešto molim: «Vidiš li da čovjek tone, da su mu prijatelji oni koji su nekad bili tvoji, iščupaj ga zadnjim atomom snage kao što sam ja tebe. I nikad ne zaboravi prošlost, ona je iza tebe i, iako se možda ne sjećaš baš svega, ona je tvoja prošlost, postojala je».

Nemoj se stidjeti, ne boj se te mračne sjene. Pobijedila si ovaj put ti. Za danas sam izabrao tebe da progovoriš – samo, molim te, tiho – jer bolje će te se čuti.  Nemoj se nikad sramiti mene. Niti da me redovno posjećuješ. Pa koja sestra ne voli brata? Podsjećam te, ponosan sam na sve tvoje prijatelje. Oni su mi svi važni kao tijelo, ovo moje umorno. Jer vidiš da malo po malo trunem ovdje, skriven od pogleda. Ne želim da me svi vide obasjana poput tvojega lica sada. Da budem lijep kao riva u proljeće. Moja je želja da me spase svi ljudi kojima možda nekada zatrebam. Možda me vremenom neće naći. Ja jedino imam sreću što imam plemenite i dobre ljude i imaš pravo kada ih nazivaš svojima. Oni i jesu tvoja druga obitelj i Mate, Milan, Marjan, Valter, Božena, Marija i ostali.  Vi  ste  moja  velika  obitelj.  Obilježite  časno  i zajedno ovaj dan mojega nastanka.

Ne zaboravite da ništa nije vječno. Jedino će moja ljubav za vas ostati nepromijenjena. Samo bih volio da potražite drugo mjesto. Možda se onda i ja pomladim jer mi je već 38 godina. Možda i ja imam neka prava – nisam se uzalud krio sve godine. Udružite se i premjestite. Mislim da sam zaslužio bar dio svjetla i plamena iz vaših duša. A ako se budu oglušili na vas,  ne ljutite se, trpite kao što sam i ja. Samo me sačuvajte da trajem. Neka se generacije mijenjaju. Neka se svi uče poštenju, humanosti, postojanosti i pravu na zdravlje. Ostavi ove dvije čaše. U jednu pohrani prošlost, ali, ne razbijaj je – ne srami  je se, «ona je tvoja». Druga je tvoja sadašnjost. Stavi je na vidljivo mjesto i slijedi njenu svjetlost. Ne zaboravite nikad ovaj dan, posebno ti – to ide naš dan, naš rođendan.

Svima čestitam, ne znam koliko je kome godina. Možda  još postoji netko tko me stvarao 1966., zar ne? Čini mi se da je bio i još je bar jedan tu, neću mu reći ime, samo -  hvala ti za sve što si učinio meni i mojoj sestri. Svima sretno – bez recidiva. Volim Vas sve – Vaš KLA Split i njegova članica.

Božena Sestrica

----: O :----

Našem dragom terapeutu Mati

Možda je griješiti ljudski, piti za zdravlje je grijeh.

Ali ljudi i dalje griješe, i dalje piju i to je dio nas,

Tražiti utjehu na krivoj stazi, gdje se ne čuje smijeh, treba im reći tražeći

Evo – dođite ovdje na ovom mjestu čeka Vas spas.

Samo ova staza, do našega kluba, pomoć Vam može dati.

Mate, naš čovjek, plemenit i drag, po njemu za dobro znamo.

On će Vas čuti, pronaći stazu, kud dalje treba – on će znati.

Laganim korakom povest će Vas i dovest će Vas ovamo.

Čekat će strpljivo, slušati Vaše jade, gledati dušu koja pati.

I ne samo slušati, gledati u dušu, radovat će se svakom uspjehu,

Ćutit će svaki vapaj umorne Vam duše, pronaći lijek za   alkoholni grijeh.

Članovi “Utorka“, Klub  “Split “

----: O :----

Split, 2004. godine

Kuda ideš prijatelju, znaš li put?

Lutaš bez cilja, kao ja nekad, pijan i ljut.

Ali postoji i za nas, brate, topli kut.

Samo me slijedi, prati moje staze.

Polako gledaj kud mi noge gaze.

Laganim korakom odlučno me slijedi,

I tvoj život kao i moj vrijedi.

Tu nas čeka čovjek već star, umoran je i na čelu sjedi.

Božena Sestrica

----: O :----

Posjet Osijeku

Radujući se proljeću, članovi Udruženja klubova liječenih alkoholičara Slatine odlučili su provesti jedan lijepi dan u druženju i apstinenciji. 27. ožujka 2004. godine, članovi Udruženja sa svojim obiteljima, kao i članovi društva prijatelja klubova liječenih alkoholičara iz Slatine, posjetili su Osijek, glavni grad Slavonije. Na izletu su bile i stručne djelatnice klubova, dr. Marija Turk-Kuči, vms. Višnja Kajzer, prof. Ksenija Vujanić-Juras, Željko Juras i prof. Jasna  Plantak, kao i buduća soc. radnica Mila Perović.

Polazak je bio u 7 sati ujutro sa slatinskog autobusnog kolodvora. Jutro je bilo prohladno i maglovito, a prolijetale su i pahuljice snijega. Pobojali smo se kako li će biti? Osijek nas je dočekao hladan, vjetrovit, ali sunčan. Zaustavili smo se u starom dijelu Osijeka, Tvrđi. U kafiću Big-Ben smo se malo osvježili i popili neizbježnu jutarnju kavu ili čaj. U 10 sati, uz stručnog vodiča, posjetili smo Muzej Slavonije, gdje smo se upoznali sa starim i povijesnim znamenitostima Osijeka. Posebno smo se oduševili izložbom starih slavonskih nošnji i starih zanata. Upisali smo se u knjigu posjetitelja i puni dojmova napustili Tvrđu i muzej.

U 13 sati uživali smo u Bilju, mjestašcu pokraj Osijeka, gdje smo jeli poznati fiš ili čobanac, što je tko želio jesti. U 15 sati smo posjetili veliki robni centar, poznatu Emezzetu, gdje smo se odmarali i razgledavali izložene predmete, a manje kupovali. Već dosta umorni, u 17 sati, krenuli smo, puni dojmova i dobrih vibracija, u našu Slatinu. U autobusu smo se družili, šalili, pao je pokoji vic, a na kraju, uz pratnju gitare našeg Krune Matošića, zapjevali smo pjesmu: Ljubav nas veže i spaja. Sredstva za izlet priskrbili smo na tomboli koju smo organizirali na Valentinovo i pojedinačnom participacijom.

Mnogi naši članovi su priznali da, iako su više puta bili u Osijeku, nisu posjetili ova mjesta koja smo mi obišli s klubom u jednom danu.  Zadovoljni,  svi smo poželjeli da se ovakav način druženja i rehabilitacije u klubovima i dalje nastavi. Srdačan pozdrav,

Marija Turk-Kuči, dr. med.

----: O :----

----: O :----

----: O :----

◄ strana 11

Alk. gl. 5 /2004 (107) str. 14,15

strana 16 ►

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, D. Vodopivec, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. Pretplata se uplaćuje na žiro račun 2340009-1100137559 poziv na broj 1222147, s naznakom

 "Zajednica KLA, za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES