početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

◄ strana 6

Alk. gl. 1 /2004 (103) str. 11-15

strana 16 ►

IZ KLUBOVA

Iz Županijske zajednice klubova liječenih alkoholičara Split

Krajem listopada 2003. godine održan je trodnevni seminar edukacijske Alkohološke škole Split, drugi otkako je u programe rada Županijske zajednice klubova liječenih alkoholičara uveden i ovaj projekt.

Iako je škola namijenjena članovima splitskih klubova i njihovim obiteljima, seminare mogu pohađati i ostali zainteresirani građani (čak je to i poželjno), pa se u tom cilju, putem javnih glasila, pozivaju i obavještavaju o mjestu i vremenu održavanja seminara.

Ovaj seminar pohađao je 61  liječeni alkoholičar ili član njihovih obitelji, ali i 20 drugih građana.

Na početku seminara, voditelj škole dr. Stjepo Botteri,  spec. med. rada – alkoholog i stručni djelatnik  u Klubu  “Jadrantrans“ uvodno je polaznike upoznao s ciljem i potrebom održavanja takvih seminara, vezano uz alkoholom izazvane poremećaje, te o novim spoznajama u liječenju alkoholizma. Govorio je o tome  što je alkoholizam, o metabolizmu alkohola, o Jellinekovoj shemi, obiteljskoj psihoterapiji i dr.

Potom je Mate Smolčić, viši med. tehničar i stručni djelatnik u Klubu “Split“, govorio o klubu, potrebi nastavka liječenja u klubu najmanje 5 godina i o  posebnoj važnosti obiteljskog liječenja, o recidivima i njihovom zbrinjavanju, o ulozi patronaže, te o socijalnim posljedicama alkoholizma i dr.

Drugog dana seminara, doc. dr. Izet Hozo, poznati gastroenterolog u KB Split, obrazložio je, ilustrirajući slikom i tekstom, temu o organskim oštećenjima u  alkoholičara, što su slušatelji pozorno pratili a imali su što i naučiti.

Dr. Davor Mrass, neuropsihijatar Klinike za psihijatriju KB Split, obrazložio je neurološke i psihološke komplikacije kod alkoholičara i teškoće oko uvjeravanja bolesnika, ali i obitelji o potrebi za liječenjem.

Trećega dana prof. dr. Ivo Urlić, također s Psihijatrijske klinike, govorio je o liječenju na općoj psihijatriji, spominjao je iste poteškoće, te je naveo, kao važan segment,  rad u malim grupama, gdje se bolesnici u međusobnom razgovoru i opuštenijem tonu, uz savjet psihijatra, lakše odlučuju na liječenje, bilo bolničko ili samo u klubu. Govorio je i o PTSP-u, navodeći razne slučajeve i povezujući PTSP i alkohol.

U drugom dijelu prof. Anita Čudina, ravnateljica Zavoda za bolesti ovisnosti, govorila je o drogama i alkoholu, također navodeći uzročno posljedične veze. Prikazujući slikovito razne vrste opijata, govorila je o njihovom štetnom djelovanju, liječenje u komunama, kao i o metadonskom liječenju.

Svakog dana poslije predavanja održavane su devedesetminutne radionice, u kojima su slušatelji, podijeljeni u pet grupa,, pod vodstvom terapeuta analizirali prethodne teme, donosili zaključke i zacijelo nalazeći sebe u svemu ovome dobili nove spoznaje o svome alkoholizmu.   Svaki polaznik seminara  je u pisanu obliku  trebao priložiti i rad na temu Moj alkoholizam, početak, razvoj pa do liječenja, vezano uz psihosocijalne probleme u obitelji.

Tomo Volf

----: O :----

O radu Kluba «Delnice» u 2003. godini

Klub liječenih alkoholičara «Delnice», koji je jedini na prostoru Gorskoga kotara, bavi se nizom aktivnosti. Bavimo se patronažama članovima, osobito onima koji često izostaju s naših sastanaka. Na našim sastancima raspravlja se o aktualnim temama vezanima uz alkoholizam. Raspravlja se  o aktualnim recidivima i stječu  nove saznanje u području alkohologije.

Organiziramo posjete drugim klubovima, njihovim sastancima i godišnjim skupštinama. Organiziramo i druženja u prirodi, a posebno rado surađujemo i družimo se s Klubom «Crikvenica» koji vodi prof. Nikola Sečen. Taj nam je klub vrlo blizak.

Brojno stanje aktivnih članova našega kluba je obično oko 13-tak članova, ne računajući pritom članove obitelji, što je optimalna brojka za rad jednoga kluba. Sastanke našeg kluba održavamo u prostorijama Doma zdravlja  «Dr. Josip Kajfeš» u Delnicama. Tu imamo potpuni mir i uživamo punu podršku ravnatelja dr. Antona Štimca.

Na inicijativu Kluba «Delnice», osnovana je Zajednica klubova liječenih alkoholičara Primorsko-goranske županije, u cilju što tješnje suradnje i potpomaganja među klubovima na ovome području. U svezi s tim održana je i Osnivačka skupština Zajednice, o kojoj je u prošlome broju Alkohološkog glasnika više pisala dr. Anita Komljenović, stručna djelatnica našega Kluba.

U povodu Mjeseca borbe protiv alkoholizma i drugih ovisnosti pozvali smo u goste prof. Ines Majnarić, psihologinju, koja nam je održala 45-minutno predavanje o alkoholizmu, preciznije problemu recidiva. Izlaganje je bilo stručno, sažeto i nadasve poučno. Pozvali smo i novinara jedne dnevne tiskovine kako bismo bili ipak medijski popraćeni a samim time i društveno prihvaćeni i afirmirani.

Nakon, može se reći, previše godina stagnacije u radu klubova na području Gorskoga kotara, iznikao je ipak jedan novi. Naime, osim našega u Delnicama, osnovan je klub i u Gerovu.

Bez obzira što brojne administrativne potankosti nisu riješene, klub pod vodstvom patronažne sestre Ivanke, funkcionira izvrsno. U to smo se i sami uvjerili budući smo ih posjetili na jednome od njihovih redovitih sastanaka u prostorijama ambulante Gerovo. Klub u Gerovu došao je kao naručen, jer pokriva golemo područje Čabra, Gerova, Tršća i Prezida. Drugi razlog jest činjenica što je nedavno s bolničkog liječenja s Raba došao veći broj liječenih alkoholičara. Povratak u staru sredinu, bez kluba, davao bi vrlo male šanse za  njihovu apstinenciju. Nama, iz Kluba «Delnice», Klub u Gerovu djeluje vrlo otvoreno, uhodano, zrelo i odgovorno.

Sastanak je vođen vrlo uspješno od strane Josipa Rašperića, predsjednika Kluba «Gerovo», koji je «zanat ispekao» kao vođa terapijske zajednice na Rabu. Klub broji 11 članova. Većina njih se  liječila na Rabu. Sastaju se četvrtkom u 18 sati.

Inicijativa za osnivanje Kluba u Gerovu proistekla je od nas, iz Delnica. Dugo smo tražili osobu koja bi vodila klub na tome području i u pravo vrijeme se uključila sestra Ivanka (i sama član obitelji liječenog alkoholičara). Delnice su za tamošnje liječene alkoholičare doista predaleko (Gerovo 30 km, Prezid i Čabar preko 50 km), a da bi redovito dolazili. Svi znamo da je redovito dolaziti u klub jednako bitno kao što nam je nekad bilo vrlo bitno redovito piti. Dali smo im neke stručne smjernice - od uzimanja tableta disulfirama, insistiranja na dolaženju članova obitelji…

Eto, k njima smo vrlo zadovoljni. Sa sobom i svojim radom još i više, što je razumljivo, s obzirom na naše dugogodišnje postojanje. Gerovska borba protiv alkoholizma je započela. Tek je u povojima, ali je žestoka. Poželimo im sve najbolje i pomozimo im koliko god možemo.

Bojan Crnković, tajnik Kluba «Delnice»

----: O :----

Uz 39. godišnju skupštinu Kluba «Centar», Zagreb

Redovita 39. godišnja skupština Kluba »Centar» održana je u utorak, 2. prosinca 2003. godine, u prostorijama kluba, Tkalčićeva 33 u Zagrebu. Nazočilo je oko pedeset osoba, članova oko trideset klubova iz različitih dijelova Hrvatske, te njihovi članovi obitelji.

Prisutne je pozdravio najstariji član kluba gosp. Zlatko Topalović. Slijedio je izbor radnog predsjedništva, potom izvješća o radu klubova ponedjeljkom («Tkalča» i «Stara Tkalča»), te kluba «Centar», koji radi utorkom. Ukratko smo nazočne upoznali s našim radom tijekom protekle godine, strukturom članova pojedinih klubova, te rezultatima rada. Članovi koji redovito dolaze u klub i aktivno su uključeni u rad kluba, dobili su zaslužena priznanja za jednu do četiri godine apstinencije (15 članova).

Tri člana dobila su i zahvale za zalaganje i pomoć u radu kluba.

Posebno smo njegovali razgovor o pojedinim temama. Početkom godine bile su to gotovo isključivo teme vezane uz alkoholizam, a nakon supervizijskog sastanka održanog u svibnju ove godine, po savjetu supervizora prim. dr. sc. Željka Marinića, uvrstili smo i  teme koje nisu izravno vezane uz probleme uzrokovane alkoholom. Tako smo razgovarali o samopouzdanju, o međuljudskim odnosima, o uzorima, o uspjehu neke druge osobe. Sudjelovali smo prilozima u «Alkohološkom glasniku», posjetili neke druge klubove, godišnje skupštine, sastanke «Petkom u pet», a bili smo i na jednoj izložbi.

Sljedeće godine planiramo biti još aktivniji, dalje raditi na sebi, pokušati više aktivirati članove kluba, družiti se i više pomagati jedni drugima.

Nakon svakog sastanka, pa tako i nakon ove Godišnje skupštine, razmišljam što je mi ovo druženje značilo, postoji li neka poruka ili sam nešto posebno doživjela što treba pamtiti, pa i zabilježiti.

Shvatila sam da me je nešto posebno obradovalo, a to je prva godina apstinencije jednoga našega člana, koji je vodio borbu s alkoholom duže od dvadeset osam godina! Redali su se recidivi za recidivima, kratke apstinencije, pa opet recidivi...Danas je on drugi čovjek, trijezan, razborit, vrlo inteligentan (što tek sada i može doći do izražaja!), spreman pomoći i surađivati. Veseli se svojoj kćeri koja je već majka troje djece u kojoj i on sada može uživati. Vjerujem da će im pružiti bar dio onoga što je htio pružiti svojoj kćeri o kojoj nam je često pričao. Pričao nam je mnogo, otvoreno, iskreno, nenametljivo, pa i pomalo šarmantno (koliko tu šarma uopće može biti!). Savjetovao je «mlade apstinente» da ne slijede njegov primjer, katkad s tugom u očima i glasu što prije nije mogao ostvariti slobodu u kojoj danas uživa. Katkad mi se činilo da je izrekao sve što se u alkohologiji može reći i napisati, pa i više od toga, jer je to bilo stvarno proživljeno. Prava mala enciklopedija alkoholizma!

Na kraju sam se zapitala: je li opravdano smatrati njegov uspjeh djelićem i svoga uspjeha samo zato što je tu dugo očekivanu godinu proživio s nama? Ne znam, ali ja tako osjećam, veselim se zajedno s njime, radosnija sam nego kad sam ostvarila svoju prvu godinu apstinencije. To mi se činilo da tako mora biti.

Možda tako razmišljam jer se ubrajam u osobe koje se znaju veseliti tuđemu uspjehu. Želim zato provesti što više vremena sa svima kojima je teško, koji ne znaju pravi put i način izlaska na slobodu. Možda ću svojim iskrenim željama, ljubavlju za sve koji pate, pomoći još mnogima da ostvare ono što im se donedavna činilo neostvarivim. Neka vrijeme koje mislim provesti s njima u klubu pokaže jesam li imala pravo.

Mirjana,Klub «Stara Tkalča», Zagreb

----: O :----

Iz Kluba “Videž“, Hum na Sutli

Od početka godine pa do listopada, Klub je pohađalo 18 članova, bez članova obitelji. Tijekom cijelog tog razdoblje u Klub je stalno dolazilo 8-14 članova. Sada imamo 10 stalnih članova i svi apstiniraju, 3 člana su na liječenju, 2 člana koja su napustila Klub ponovo su se vratila s obećanjem da će sada redovito dolaziti. Jedan član je u recidivu i odbija liječenje. Jedan je bračni par prestao dolaziti zbog bolesti, ali apstinira. Treba još napomenuti da ima članova koji nisu liječeni alkoholičari, ali zbog neke druge bolesti ne smiju piti alkohol. Ti članovi su inače vrlo aktivni u radu Kluba i kako sami kažu, na sastancima se osjećaju vrlo ugodno, a vrlo rado idu s nama u posjete drugim klubovima kao i na godišnje skupštine. Inače, ove godine, kao i prijašnje, Klub je bio vrlo aktivan. Tako smo nazočili na osam godišnjih skupština raznih klubova liječenih alkoholičara, kao i Skupštini Hrvatskog saveza klubova liječenih alkoholičara. Također smo nazočili promociji knjige «Zbornik stručnih radova Alkohološkog glasnika», prim. mr. sc. dr. Vesne Golik – Gruber. U svibnju održali smo svoju Godišnju skupštinu, koja je bila i izborna. Krajem kolovoza organizirali smo izlet u Karlovac i Ozalj sa članovima obitelji. Tijekom godine više puta smo nazočili sastancima drugih Klubova. S obzirom na to da u našem kraju ima velikih obiteljskih problema zbog alkoholizma, već otprije surađujemo s organizacijom Crvenog križa i sa Socijalnom službom, čije nas djelatnice često posjećuju. Također surađujemo i sa crkvom, te se i naš svećenik aktivno uključio u naš rad u svojim propovijedima. Ove godine proširili smo suradnju i s osnovnom školom, čiji djelatnici surađuju s nama.

Zato za uspješan rad Kluba, osim nas u Klubu i suradnje s drugim klubovima, moramo ponajviše zahvaliti našoj terapeutkinji višoj med. sestri Gordani Špoljar, socijalnoj radnici Vesni Zajec, višoj med. sestri Heleni Brezinščak iz Crvenog križa, djelatnicima OŠ «Viktor Kovačić» iz Huma na Sutli i svakako poglavarstvu općine Hum na Sutli, čije prostore koristimo.

Ovo izvješće ne bi bilo potpuno ako ne spomenem dr. Miru Bzik, koja je puno pomogla u samom početku rada Kluba “ Videž “ i ima velikih zasluga za moju 10 godišnju apstinenciju a pomogla je i mnogim drugima, od kojih većina uspješno apstinira.

Zbog opravdanih razloga, dr. Mira Bzik u zadnje vrijeme ne prisustvuje sastancima kluba.

Ivan Grilec

----: O :----

 Splitski liječeni alkoholičari u Zagrebu i Mariji Bistrici

U Mjesecu borbe protiv alkoholizma, splitski liječeni alkoholičari posjetili su Odjel za alkoholizam PB Jankomir,  te svetište  u Mariji Bistrici. Tim  su  povodom

članovi četiriju klubova liječenih alkoholičara «Split» s  članovima svojih obitelji, predvođeni dugogodišnjim stručnim djelatnikom, medicinskim tehničarom Matom Smolčićem, te članovi dvaju klubova  «Jadrantrans» i jednoga kluba Gradskog kotara «Spinut», pod stručnim vodstvom dr. Stjepe Botterija, ukupno njih 48, također nazočili i terapijskom sastanku na Odjelu za alkoholizam, Psihijatrijske bolnice Jankomir.

No, krenimo kronološkim redom. Krenuli smo 20. studenoga ujutro i stigli u Zagreb u rano poslijepodne, te smo razgledali grad, a navečer otputovali u Mariju Bistricu. Tu smo prenoćili i ujutro, nakon doručka, uputili smo se u kratko razgledavanje Svetišta i u tamošnjoj crkvi kupili prigodne darove koje je za nas blagoslovio svećenik. Potom smo se uputili u Zagreb, u PB Jankomir, gdje nas je sačekalo je 20-tak osoba, što bolesnika što osoblja Odjela za alkoholizam. Velika dvorana za sastanke ovog je puta bila premalena da primi sve nazočne. Nakon izvješća voditelja pojedinih grupa s Odjela za alkoholizam, nazočne je pozdravio dr. Stjepo  Botteri, a  zatim  je tajnik  Splitske zajednice klubova Tomo Volf, predao Odjelu na dar  sliku i zahvalio u ime Splićana na srdačnu prijemu. Potom je prim. dr. sc. Željko Marinić govorio o problemima liječenja ovisnika na širem Hrvatskom prostoru. Ravnatelj PB Jankomir, dr. Mihanović, govorio je o ulozi i značenju prevencije alkoholizma za vrijeme prof. Hudolina. Mate Smolčić, med. tehničar i stručni djelatnik kluba «Split», savjetovao je mlađe suradnike o načinu rada u klubu. Davor Grgat, zasigurno jedan od najstarijih splitskih  apstinenata  (37  godina ),  govorio je  o  ulozi kluba i obitelji, kao i o donošenju osobne odluke da se jednom i zauvijek kaže «zbogom alkoholu».

Nakon konstruktivnog sastanka druženje je nastavljeno još 30-ak minuta, a potom smo se oprostili i krenuli prema Splitu.

Ovaj izlet je organiziran uz financijsku pomoć Poglavarstva grada Splita, a o njemu je izvješteno 24. studenoga u Slobodnoj Dalmaciji.

Davor Grgat

----: O :----

Utisci sa susreta

Mjesec borbe protiv ovisnosti podsjeća nas da je ta borba sastavni dio našega života. Traje dok trajemo i mi ali nam ujedno daje prigodu za jačanje vlastita potencijala i obogaćuje našu osobnost. Novih spoznaja i naša edukacija nikad ne završavaju. Znanja nam nikad nije previše. Meni, koja sam tek prije dvadesetak dana završila liječenje na IV. odjelu za alkoholizam i druge bolesti ovisnosti PB Jankomir, nakon više od pet mjeseci boravka na odjelu, izvanredno mi je bio drag susret splitskih klubova liječenih alkoholičara (čiji sam i ja sada član) i pacijenata i hvale vrijednog terapeutskog osoblja toga odjela s prim. dr. Željkom Marinićem na čelu, čiji sam i ja bila pacijent. Ovakvi su susreti nama, liječenim alkoholičarima, vrlo važni. Ja sam osobno, zahvaljujući nesebičnom zalaganju terapeutskog osoblja, svojom voljom i upornošću i obnašajući funkciju predsjednice Terapijske zajednice u tih pet mjeseci svoga boravka na IV. Odjelu, prošla fazu transformacije iz gusjenice u leptira. Koliko sam mnogo naučila i koliko promijenila samu sebe, vidim tek sada kad sam se vratila u svoju staru životnu i radnu sredinu. Radila sam na mijenjanju sebe, jačanju svoga potencijala, samokontrole i upoznavanju sebe same. No, bez prim. dr. Željka Marinića, terapeutskog osoblja čitave terapijske zajednice, a naročito bez moje IV. male grupe sigurno ne bih uspjela. Moj uspjeh je i njihov uspjeh. Spoznala sam tijekom svoga liječenja važnost posjećivanja kluba liječenih alkoholičara. Sada i ubuduće nastojim svoja znanja, stečena u bolnici i u klubu «Malešnica», u koji sam odlazila svakoga tjedna u tih pet mjeseci, proširiti i obogatiti i kroz ovaj klub «Spinut» u Splitu, čiji sam sada član. Ovo je moj prvi odlazak negdje s klubom i mislim da bi ovakvih susreta trebalo biti i više i češće jer međusobnim druženjem pacijenata, terapeutskog osoblja i članova klubova liječenih alkoholičara, svi dobivaju mnogo, a stvaraju se i prijateljstva u tim  susretima i zajedno smo jači. Ne možemo očekivati da se za nas bori netko drugi. Citirala bih jednu misao George Betssa: «Zajedništvo je put kojim kreću odvažni.» Za stvaran, dobar i pravi suživot s drugim ljudima s kojima smo okruženi,  treba prvo voljeti, treba imati beskrajnu strpljivost i ustrajnost, ali i hrabrost da se suočavamo s problemima i rješavamo ih na pravi način. Mi, koji smo se nekad povlačili u sebe, gubili prijatelje, supružnike i djecu, od odgovornosti bježali u alkohol, danas kad mijenjamo sebe i apstinenciju prihvaćamo kao naš novi stil života, moramo znati da samo svojom otvorenošću prema drugima, bezuvjetnim prihvaćanjem drugih, možemo stvoriti krug prijatelja sličnih nama. Prema tomu, pružimo ruke jedni drugima u zajedničkim druženjima, njegujmo ih i cijenimo, pružimo pomoć onima kojima je ona potrebna, jer na taj način pomažemo i sebi.

Na ovome susretu bila je i moja kći. I njoj je to bilo novo, ugodno iskustvo. Šire se i njeni vidici, obogaćuje njeno znanje. U mojem liječenju i odlascima u klub u ulozi pratiteljice  svoje majke,  i ona danas drugačije gleda na problematiku alkoholizma. Hvala svima koji su nam organizacijom ovoga susreta darovali novo iskustvo i mnogo lijepih trenutaka za sjećanje.

Slavica Juričević, Klub «Spinut», Split

----: O :----

Povratak majke

Povratkom majke s liječenja počela sam s njom odlaziti u klub. Tek tada sam uz nju počela učiti, kao i uz druge članove klubova te uz dr. Botterija. Saznala sam dosta toga što prije nisam znala i uvidjela da alkohol nije samo majčin problem nego i obiteljski. Danas razgovaramo o tome i kod kuće i u klubu, a spoznaja o tome da mama nije jedina koja ima taj problem, mnogo mi je pomogla. Spoznala sam da se treba boriti. Susret klubova iz Splita i Odjela za alkoholizam PB Jankomir Zagreb bio je za mene veoma lijep i koristan i nadasve poučan. Ugodno me se dojmilo cjelokupno osoblje i rad tih ljudi o kojima sam se toliko naslušala od majke. Sastanak terapijske zajednice za mene je bio poučan. Nadam se da će se planovi o boljoj suradnji i povezanosti klubova i bolnice ostvariti. Međutim, ono što je meni u ta dva dana bilo najdraže jest nazočnost obiteljskoj terapiji i, jednostavno rečeno, fenomenalan rad prim. dr. Željka Marinića. Žao mi je što nisu svi iz klubova biti tamo da to vide i dožive. Nadam se da će biti još takvih susreta i hvala svima koji su nam to omogućili jer na taj način usvajamo nove spoznaje i dobivamo snagu za dalju borbu.

Ana Juričević, kći članice Kluba «Spinut», Split

----: O :----

 

Osnovan Klub u Slavonskome Brodu

Dana 7. studenoga 2003. godine, u Slavonskome Brodu je počeo s radom Klub liječenih alkoholičara «Novi put». U Slavonskome Brodu, inače, postoji dugogodišnja tradicija rada klubova liječenih alkoholičara. Prvi klub je osnovan još davne 1965. godine. Prije Domovinskoga rata na području bivše općine Slavonski Brod djelovalo je petnaestak klubova. Ratne nedaće i loša gospodarska situacija utjecali su da mnogi klubovi prestanu s radom. Klub «Novi put» prvi je klub koji se osniva poslije Domovinskoga rata. U ovome trenutku klub ima šezdesetak članova. Predsjednik kluba je g. Luka Lukić, a Stručni djelatnici  u klubu su neuropsihijatrica dr.Tatjana Bakula-Vlaisavljević i prof. Mišo Matić, defektolog. Sjedište kluba je u prostorijama Doma za starije i nemoćne osobe, Kraljice Jelene bb. u Slavonskome Brodu. Članovi se sastaju srijedom u 17 sati.

Svečanost otvaranja kluba uveličali smo promocijom CD-a «U ime ljubavi», našeg člana, kantautora Zorana Tomca, koji je zajedno s bratom Borisom izveo nekoliko pjesama sa svoga CD-a.

Dr. Tatjana Bakula-Vlaisavljević

Obavijest

Dana 26. listopada 2003. godine u Trnavi je osnovan još jedan Klub pod nazivom «Trnava I».

Podjela Kluba «Trnava» u Klub «Trnava» i «Trnava I» učinjena je isključivo iz koncepcijskih razloga jer je brojio 23 obitelji. Klub «Trnava I» radi od 17 do 18 sati utorkom, a Klub «Trnava» od 18 do 19 sati istoga dana. Stručni djelatnik u oba kluba je dr. Tadija Zorić. Adresa Klubova je Resnički put 81, 10040 Zagreb. Osoba za kontakt je dr. Tadija Zorić, mob. 091 5568622.

Dr. Tadija Zorić

 

Klubovi liječenih alkoholičara

"Remetinec" i "Remetinec Gaj"

Organiziraju tribinu u Mjesecu borbe protiv alkoholizma 15.11-15.12.2003. i pozivaju sve zainteresirane građane da prisustvuju i aktivno se uključe.

TRIBINA

Alkoholizam - pomoć je moguća ( zajedničkom suradnjom je vrlo uspješna)

Sudjeluju:

Prim. mr. sc. dr. Vesna Golik- Gruber, psihijatar-alkoholog,

dr. Javorić i dr. Dasović, liječnici obiteljske medicine,

socijalna radnica iz Centra za soc. skrb Novi Zagreb i

članovi kluba liječenih alkoholičara

Centar za kulturu Remetinec, ponedjeljak 8. prosinca 2003. u 16 sati

     Veselimo se vašem dolasku!

◄ strana 6

Alk. gl. 1 /2004 (103) str. 11-15

strana 16 ►

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, D. Vodopivec, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. Pretplata se uplaćuje na žiro račun 2340009-1100137559 poziv na broj 1222147, s naznakom

 "Zajednica KLA, za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES